Porno: 180 stupnjeva zaokreta
“Bouffe”, Silvio Knezevic
Nezahvalno je analitički pisati o pornografiji: malo je studija koje se njome bave, a previše materijala za analizu. Čovjek se osjeća pomalo izgubljeno u mnoštvu pornografskih snimaka, pogotovo kad ih i sam redovito konzumira. Ovaj sam tekst, na primjer, trebala napisati jučer, ali čim sam krenula tražiti popratni materijal koji je tekst trebao vizualno uokviriti – pisanje je palo u drugi plan. Ne treba čuditi zašto je tako: gledanje pornjave je puno ugodniji posao od pisanja. Imajte na umu da to govori osoba koja voli da piše. Nagrada koju daje pisanje – neizvjesna je. Nagrada koju daje gledanje pornografije – zagarantirana je i trenutačna. (Uzmimo da jedan pornografski trenutak traje između tri i pet minuta, zbog lakše orijentacije.)
Što se tiče tekstova koji bi mogli poslužiti kao literatura, na internetu su najzastupljenije kvazistudije o štetnosti pornografije, to jest, tekstovi gledatelja koji je kude jer upravlja njihovim vremenom i njihovim prirodnim resursima (čitaj: spermićima). Ukoliko nekome nedostaje kontrole, uvijek se pravda time da gledanje pornografije stvara ovisnost, uništava kršćanske vrijednosti i obitelji, ali i običan, liberalniji puk. Prijatelji na Fejzbuku jedno su vrijeme uporno dijelili tekst o Shelley Lubben, umirovljenoj porno glumici koja je otkrila Isusa i sad drži motivacijske govore o zlu pornografije. Nije li paradoksalno da takve šuplje tekstove dijele ljudi koji svakodnevno gledaju pornografiju? Nije li to licemjerno?
S druge su strane tekstovi feministkinja koje se zalažu za ukidanje pornografije jer ona eksploatira žene i seksualno ih uništava. Ovakvi su mi stavovi puno jasniji od onih prethodno navedenih: riječ je o ženama koje pornografiju ne gledaju. Njihovo gađenje makar nije licemjerno. Što ne znači da su u pravu. Beneficije feminizma znam prepoznati i cijeniti upravo zato što sam, zahvaljujući pornografiji, uvijek bila seksualno neovisna žena. Brak u tom smislu ništa ne mijenja: žudnja se ne iscrpljuje obiteljskim jebanjem. Ne očekujem da moj partner prestane konzumirati pornografiju zato što imamo seksualno ispunjen život. Zašto? Zato što su želja i strast puno kompleksniji pojmovi nego što ih se predstavlja. Ako bismo, dakle, krenuli u detaljniju analizu pornografije, to bi tražilo i detaljniju analizu ljudi koji u njoj sudjeluju ili je rezolutno odbijaju, a rijetko tko želi ići tako duboko. Nikad se ne zna što tamo dolje možemo naći.
Kao alternativu pornografiji, feministkinje često predlažu primjereniju erotiku. Čini se, međutim, da ovakvu ograničavajuću podjelu na ženama prihvatljivo i neprihvatljivo uprizorenje seksa – osporava odlično objašnjenje Linde Williams o razlici između pornografije i erotike. Pornografija se suprotstavlja tabuizaciji eksplicitnog prikaza seksa, dok erotika svoj potencijal gradi upravo na društvenim zabranama. Nije, dakle, stvar u tome je li nešto „ukusnije“ snimljeno, već što se u pozadini snimljenog krije: želja da sa zabranama u potpunosti raskrstimo ili da ih eksploatiramo za veći seksualni užitak? Mene, na primjer, puno više raduje pornografsko suočavanje sa zabranama i njihovo razrješenje od erotskog guranja problema pod tepih jer pornografija puno bolje korespondira s feminizmom koji želi razotkriti patrijarhat i ono što ga pokreće od erotike koja bi našla načina da i u njemu uživa.
Uzmimo, na primjer, POV (point-of-view), pornografski kadar u kojem vidimo čitavu ženu, ali samo genitalije i stopala muškarca koji drži kameru i snima seks. Jasno je da POV možemo prepoznati i kao kadar koji s pornografijom nema nikakve veze. Problematična je subjektivna kamera prisutna i kad čitamo vijesti iz svijeta i regije, kad gledamo televiziju, igramo videoigre: te radnje nisu pornografske, ali svejedno vidimo muško spolovilo i njegove prepoznatljive apetite. Postoji opasnost da se poslije nekog vremena, htjele mi to ili ne, počnemo identificirati s tim spolovilom jer sve što o drugima i o sebi znamo – prikazano je povijesno iz njegove perspektive.
S obzirom na to, moja ljubav prema POV-u može djelovati problematično s feminističkog gledišta, odnosno, može se lako protumačiti kao pristanak na „tipično muški“ pogled na seks. Treba, međutim, dobro razdvojiti pornografsku subjektivnu kameru od one kojoj smo izložene svakodnevno i koja negira naše osobno iskustvo.
Nije, dakle, problematično što feminizam traži zaokretanje kamere za 180 stupnjeva, odnosno, dokidanje objektivizacije žena koju subjektivna kamera implicira. Problem je, međutim, izjednačiti mojih 180 stupnjeva u pornografiji sa 180 stupnjeva neke druge žene. Ne vole sve kamermanke iste kadrove: seksualne se preferencije u pornografiji ne poklapaju, niti bi se trebale poklapati sa seksualnim iskustvom izvan nje. Mene osobno, POV koji pokazuje samo muške udove – iznimno uzbuđuje. Ako bih htjela biti zlobna, mogla bih reći da takav pornografski kadar muškarca svodi na najbitnije: ruke – koje obožavam, kitu koja mora biti divna, inače tražim dalje i, ako je već sve po mom, ogromno žensko dupe od kojeg se muškarac ne može odvojiti. Takvo je dupe, nema nikakve sumnje, centar svijeta, subjekt i predikat pornografske rečenice.
Može se, naravno, zaključiti kako je perspektiva muškarca koji takav prizor gleda bitno drugačija od moje. Ono što se, međutim, zaboravlja jest da je, bez obzira na različit pristup subjektivnoj kameri, rezultat njezinog promatranja često isti jer su žene jednako sposobne za orgazam izazvan voajerstvom. Mislim da bi detaljnija analiza gledateljskih navika u pornografiji dokinula prije svega tabue o ženskoj seksualnosti: ženama nije manje stalo do seksa kako mediji vole tvrditi. Ideja da je spol glavna predispozicija za seks – također je, po mom mišljenju, promašena. Uzbuđenje doista dolazi iz glave: barem kad je voajerizam u pitanju, a genitalne razlike između pojedinaca ne znače nužno razliku u seksualnim navikama i pornografskim preferencijama. Isto tako, muškarci mogu jednako naginjati erotici kao i žene. Štoviše, češće sam susretala frajere koji vole polunage žene od onih koji preferiraju široko razdvojene usmine. Neki muškarci više vole naslućivati nego vidjeti. Ja, s druge strane, volim golotinju „na izvolite“. Toliko o fiksnim rodnim ulogama i seksualnim navikama koje dolaze u paketu s njima.
No iako je moj stav o pornografiji očito afirmativan, ne znači da je prihvaćam u cjelini. Stoga će rubrika Porno, da zaključim ovaj prošireni uvod, biti mjesto detaljnije analize pornografskog sadržaja, ali i mjesto na kojem ćemo se pornografiji povremeno i rugati. Bit će, naravno, i prilike da pornografsko suočimo s erotskim i sve to popratimo eksplicitnim slikama, što će, pretpostavljam, nekima od vas otvoriti apetit, a drugima pokvariti obrok – ako uopće jedete uz računalo.
Jedva čekam da čitam dalje 🙂
hvala! 😀
http://pornbruh.com/wp-content/uploads/2014/01/gif_500x400_010cc3.gif
nekulturno ili ne, al neću lagati, priznajem…digo mi se
ajde da pogodim, na kraju si ga popušio samom sebi? jel bilo fino?
ajde, da, nastavi. ostao sam bez choko cookiesa
Dobar početak. Obećava.
feministice ne gledaju pornografiju? da, stoposto 🙂
ja sam feministkinja i gledam pornjavu. one feministkinje koje je ne vole – ne gledaju je. stoposto, indeed.
Da ti gledaš to smo shvatili. Ja se referiram na onaj dio o feministkinjama koje se zalažu za ukidanje pornografije i na tvoju kategoričku tvrdnju kako je “riječ o ženama koje pornografiju ne gledaju”. Zar ti zaista vjeruješ da sa stopostotnom sigurnošću možeš znati (a onda i tvrditi) što drugi ljudi čine ili ne čine? U tom slučaju ili 1) imaš paranormalne moći koje ti daju uvid u intimu drugih ljudi ili 2) slijepo vjeruješ svemu što ti ljudi kažu (ergo, naivna si). A brijem da nemaš paranormalne moći.
za razliku od mene feministkinje, ti koji feministkinja nisi – znaš stoposto da feministkinje koje ne vole pornjavu istu gledaju jer si? naivan? imaš paranormalne moći? glup si? rekla bih ovo treće.
haha, prešli smo na razinu ‘ad hominem’, i to vrlo brzo/rano. toliko o sposobnosti koliko-toliko pristojnog i kulturnog dijaloga. zar te stvarno toliko uzrujava kada netko dovodi u pitanje tvoje teze ili ti, nedajbože, ukaže na pogrešku u mišljenju? ili je to slučaj samo onda kada je taj netko muškarac? 🙂 ne moraš odgovoriti, već si dovoljno rekla. ali da ti odgovorim na tvoje pitanje: ja nigdje nisam kategorički tvrdio da feministice gledaju pornjavu, već sam kategorički nijekao tvoju kategoričku tvrdnju da feministice ne gledaju pornjavu. ergo, hoću reći da zasigurno među spomenutim feministicama (onima za koje tvrdiš da pornjavu ne gledaju) postoji bar jedna (a vjerojatno i više od jedne) koja pornjavu gleda. dakle, u krivu si 😉
bla bla truć teze dijalog bla bla feministice bla bla bla kategorički bla bla nijekao bla bla ergo feministice. i sve to ispod teksta o pornjavi. moj zaključak: teško je biti glup. nema to veze s tim jesi li muškarac ili ne – glupost ne diskriminira. nije ti lako jakove, nije ti nimalo lako. btw. sljedeći tvoj trolovski komentar ide u smeće. tamo je ljudima koji misle da misle – mjesto.
Poanta erotike nije u zabrani. Poanta je u povremenom odmaku od zumiranja u nebrojene šupke i obsesivnog kirurški analitičkog fokusiranja na krupne kadrove pički i kurčeva. Ne znači da je erotika primjerenija, nego da ljude uzbuđuju drugačije stvari. Tebi nije upitno, npr, činjenica da voliš POV. Da si muškarac u Japanu, možda bi te uzbuđivalo trljanje o odjevene žene u vlaku, što je tamo popularan fetiš. Naša seksualnost, ono što nas uzbuđuje, nije stvorena u vakuumu, na nju utječe kako društvo i privatni odnosi, tako i masturbatorska literatura kojoj se redovito okrećemo. Svoditi erotiku samo na pokušaj pronalaženja načina da se u partrijarhatu uživa je promašeno. Uostalom, gledanje pornografije potpuno je drugačije doživljeno od seksa — osim ako nemaš veliko ogledalo na zidu, kad ćeš se u seksu vidjeti onako kako gledaš glumce u kadru? Kad ćeš se zabuljiti u svoje genitalije onako kako kamera zumira? I pornografija i erotika su reprezentacije nečeg što u stvarnosti drugačije doživljavamo, samo nekima više odgovara jedno a nekima drugo.
Također, nadam se da ćeš se u svojem tematiziranju pornografije osvrnuti na činjenicu da su radnici u toj industriji nezaštićeni i da skoro nikog nije briga što ih se svakodnevno izlaže opasnosti od zaraze spolno prenosivim bolestima, ponajmanje gledatelje. Ljudi se natežu oko toga hoće li im netko uzeti pornjavu ili neće, umjesto da se prvo fokusiraju na to koji je to jebeni zločin da se možeš jednog dana vratit s posla doma zaražen HIV-om, ostati bez posla i onda se suočiti s usranim američkim sustavom zdravstvenog osiguranja po kojem bez posla ne možeš kod doktora.
komentatori koji počinju sa: NE ZNAŠ TI ŠTA JE EROTIKA, JA ZNAM KOJA JE POANTA EROTIKE – nisu komentatori s kojima je mudro započinjati raspravu JER ONI ZNAJU NAJBOLJE. ne neka tamo linda williams ili kakoseveć ta što se pornjavom bavi – zove.
Aha, ti znači možeš definirati svoje pounutravanje muškog pogleda u POV pornićima da se ne kosi s (nečijom) idejom feminizma, ali ne prihvaćaš tuđe definicije određene masturbatorske literature jer je Linda Williams rekla da je to tako i drugačije se ne može doživjeti?
“Poanta erotike nije u zabrani.” poanta obično ide na kraju. prije toga ide argumentacija. tko poantu stavi na početak – svoje je mišljenje već isklesao u kamenu. s takvim ljudima ne raspravljam. možda bi – da odzumiraš vlastiti nos – bolje vidio/vidjela – da najerotičnije od svega može biti zumiranje nječijeg šupka, pičke ili kurca. ali jebeš sve, kad je vlastiti dignut nos najljepši. 😉
Pa ja sam stavila poantu a poslije argument, ali ti se nije dalo čitati dalje? Ili je to je onaj đir sex-positive feminizma koji prihvaća samo jedan način da budeš sex-positive feminist a svi ostali su u krivu?
Također, ja nisam rekla da zumiranje šupka, pičke ili kurca ne može biti erotično, ali kad je svaki pornografski urada prepun tih kadrova, kad se sa bilbordova posvuda smiješe polugole žene, kad smo došli do toga da gole žene reklamiraju jebeno pogrebno poduzeće (neko Poljsko, čini mi se da je bilo), onda se zasitiš toga stalno. Zato sam i rekla “povremeni odmak”. Ne kažem ja da meni zumiranje šupka, pičke ili kurca nije erotično (oke, šupak nije, ali pička i kurac da), ali brate dojadi u tri pičke strinine. U tim slučajevima zamijeniti to nečim vizualno ne-eksplicitnim (a opet može biti totalno eksplicitno opisano) može biti prefenomenalno i nevjerojatno napaljujuće zato jer si daš mašti oduška i prestaneš samo pasivno konzumirati ono što ti se servira.
Btw, koja je to računica: moje je mišljene uklesano u kamen, pa nećemo raspravljati? To implicira da je tebi zadaća nekog uvjeriti u tvoje mišljenje, a ne bi ti palo na pamet da raspravljanjem s nekim bi mogla i ti doći do nekih drugih zaključaka? Čije je tu mišljenje uklesano u kamen onda?
Nisam ti ja došla tu servirati svoje mišljenje kao bogom dano, samo me zagreblo to šta si napisala jer, očito, ja erotiku ne doživljavam na isti način kao ti i Linda Williams.
Pogotovo ta ideja da se pornografija u svojem odbijanju da tabuizira eksplicitni seks opire patrijarhatu a erotika ne. To ona ista pornografija gdje je u skoro svim filmovima (barem onima koji nisu etiketirani kao “female friendly”, ili “squirting” ili neki drugi fetiš) kulminacija i završetak filma scena u kojoj muškarac ejakulira a žensko zadovoljstvo je po strani. Ista ona pornografija koja je i dalje uporno usredotočena na muškarce kao glavne konzumente iako žene sad čine pa sigurno skoro i polovicu gledatelja. Nasuprot erotike koju sve više pišu žene za žene, pogotovo nakon eksplozije slash fiction-a, i u kojoj ima svašta i puno je manje usredotočena na muško svršavanje kao vrhunac čitavog eventa.
Ja sam feministica i gledam pornografiju, ali smatram je izuzetno problematičnom. Zato me zanima me kako ćeš nastaviti pisati o njoj, bez daljnjeg, ali ovaj stav “ti si već formirala svoje mišljenje ergo nemamo o čemu raspravljati” i “ne doživljavaš ove stvari erotičnima zato jer si digla nos” (wtf?) ti je glup.
meni se čini da je gubljenje vremena u komentarima ispod nečijeg teksta ostavljati druge, jednako dugačke tekstove. komentar bi valjda trebao biti kratak i sažet, a ne jebeni roman. kužim da moj stav često iritira ljude i da mi to moraju nekako staviti do znanja, ali voljela bih čitati tekstove koji bi s mojim polemizirali, a ne samo opsežne komentare koje mi govore o čemu bi moj tekst trebao govoriti i kako bi trebao biti napisan. sjedi fino, napiši kritički osvrt na pornjavu, pa onda možemo razgovarati.
Dakle, ja sam replicirala na nešto u tvom teksu, pa si mi prigovorila da sam napisala poantu na početku umjesto argumenta i da zbog toga nema smisla sa mnom raspravljati.
Kad sam upozorila na to da sam argument stavila nakon poante, odjednom je problem što su komentari predugi?
Tri puta si napisala odgovor i sva tri su objašnjenje zašto nećeš odgovoriti, što je apsolutno prelol.
Čemu služi opcija komentiranja ako te ne zanima kako tvoji čitatelji reagiraju na tekstove, osim ako to nisu jednorečenične pohvale (jer jednorečeniče kritike neće proć budući da neće biti argumentirane, očito).
Zašto pišeš uopće, zato da ti bude lijepo vidjeti svoje ime na mjestu autora teksta ili zato jer pokušavaš nešto iskomunicirati ljudima? I zašto jednostavno ne makneš opciju komentiranja pa da ne moraš svaki put objašnjavati ljudima da te ne interesira šta oni tebi imaju za reći?
Btw, ja ne znam da li tvoj stav često iritira ljude, jer ne znam tko si uopće ti, ovaj nadimak asjaba mi ništa ne znači, došla sam na stranicu jer je frendica lajkala Muf na fejsbuku. Ali uspjela si me iživcirati u međuvremenu. Jer si u pravu, ovo je totalno jebeno gubljenje vremena.
http://www.youtube.com/watch?v=EP1MqauUdk8
Hvala, odlican tekst!
Ajd, super. Pratim tvoj porno tekst još s bloga ti (koji bi ovim komentatorima dugoprugašima mogla linkati, BTW), ali, brte, ne mogu se naviknuti na ovu pošast brijanja i brazilskog kasapljenja! Da obrijano muško… momentalni turn off. Daj fino old school 70ies afro muf.
Gledam više porn od mog muža i hoću sex svaki dan
Obećavajući tekst, veselim se nastavku. Jednako tako se u potpunosti slažem s komentatoricom “G” u njenim stavovima o erotici i pornografiji; ja naime, to isto tako vidim.