Mad Men marginalije S7 E3

FIELD TRIP

Algonquin: hotel u centru Manhattana, otvoren 1902. Nazvan po indijanskim plemenima koja su izvorno živjela na tom području. Hotel je najpoznatiji kao mjesto na kojem se okupljao tzv. Algonquin Round Table ili “Vicious Circle”, grupa poznatih književnika, književnih i kazališnih kritičara koji su u doba nakon Prvog svjetskog rata svaki dan zajedno ručali u hotelu te izmjenjivali ideje, duhovitosti i igre riječima koje su zatim uključivali u svoje tekstove i novinske članke. Neki od poznatijih članova bili su Franklin Pierce Adams, Robert Benchley, George S. Kaufman, Harpo Marx, Donald Ogden Stewart, Alexander Woollcott, te – dakako – poznata književnica Dorothy Parker. Algonquin je čuven i po tome što od 1930-ih uvijek ima hotelsku mačku: sve ženke zovu se Matilda, a mužjaci Hamlet. Don se u hotelu nalazi s predstavnicima agencije Wells Rich Greene i od njih dobiva konkretnu poslovnu ponudu. Kovertu s prijedlogom plaće neće niti otvoriti jer mu zasad služi samo kao oružje u pregovorima sa SC&P-om. Krajem večere prilazi mu djevojka koja se predstavlja kao Emily Arnett i tvrdi da se poznaju te mu daje broj svoje sobe. Tko je tajanstvena plavuša? Dok mnogi uviđaju frapantnu sličnost s Anninom nećakinjom Stephanie, drugi tvrde da je elitna prostitutka koju mu šalju predstavnici Wells Rich Greene. Najvjerojatnije je da se radi o djevojci kojoj je Don zapeo za oko, no nije isključeno da je prostitutka. Važno je naglasiti da je Don odbija, kao što je odbio Neve Campbell u 1. epizodi i stjuardesu u ovoj, jer se trudi “biti dobar”. Zanimljiva je i sekunda neizvjesnosti koja slijedi kada Don na početku sljedeće scene kuca na vrata hotelske sobe 1217. Soba je, međutim, Rogerova te se čini da je Don izabrao Algonquin da bi mogao odmah kovertu s ponudom pokazati Rogeru i tražiti da ga prime nazad. U epizodi “Rory’s Dance” serije Gilmore Girls Rory i Dean čitaju The Portable Dorothy Parker.

Birdseye, Clarence Frank II: američki izumitelj i poduzetnik, osnivač moderne industrije smrznute hrane (1886-1956). Svoju je tvrtku za smrznutu ribu 1929. prodao velikoj korporaciji General Foods te nastavio raditi za njih u firmi Birds Eye Frozen Food Company. Ta je tvrtka tijekom 1930-ih uspješno plasirala svoje proizvode na američko tržište te je i danas vodeće ime smrznute hrane. U 2013. bili su u središtu skandala kada je u njihovom “chili con carneu” pronađeno konjsko meso. Birds Eye se kao firma već spominjala u seriji kada je Ken Cosgrove umjesto Petea zadužen da ih zastupa nakon što se Sterling Cooper spojio s Britancima (epizoda “The Fog”, S3 E5). Don se predstavlja kao Clarence Birdseye pri pregovorima s novom agencijom, no pseudonim samo podsjeća na činjenicu da je i “Don Draper” isto tako lažni identitet. “Dona Drapera” druge agencije (i druge žene) još uvijek žele, međutim, važan dio njegovog identiteta ovisi upravo o tome da radi u SC&P-u, agenciji koju je pomogao stvoriti.

Clio: najpoznatije međunarodne nagrade za oglašavanje. Osnovane su 1960. i dodjeljuju se jednom godišnje. Nazvane po muzi Klio, u grčkoj mitologiji zaštitnici povijesti i velikih djela. Lou Avery na natječaj nije prijavio nijednu reklamu koja je bila osmišljena prije njegovog dolaska, te stoga Peggyna reklama za dječji aspirin inspirirana Rosemarynom bebom nije nominirana. To ponovno svjedoči o njezinom lošem položaju u firmi, međutim, treba se sjetiti da je bila jednako ljuta na Dona u epizodi “Waldorf Stories” (S4 E6) kada je dobio Clio za Glo-Coat no nije priznao njezin doprinos nastanku reklame.

Deeds, Longfellow: glavni lik u američkoj komediji Mr. Deeds Goes to Town iz 1936, u režiji Franka Capre s Garyjem Cooperom i Jean Arthur u glavnim ulogama. 2002. snimljen je remake pod naslovom Mr. Deeds s Adamom Sandlerom i Winonom Ryder. U epizodi ga spominje Lou pitajući Jima mora li se skrivati u uredu dok Don “sits down there cooling his heels like Longfellow Deeds”. Lou se skriva, a Don beskonačno čeka; Lou ga se s jedne strane boji jer strahuje za svoj položaj, no s druge je strane jasna nelagoda Donova položaja. Lou je također ovdje bliže istini nego što zna: Dick Whitman jest Longfellow Deeds, provincijalac koji dolazi u veliki grad nesvjestan opasnosti koje ga čekaju.

Grey: međunarodna marketinška agencija koju su osnovali Larry Valenstein i Arthur Fatt 1917. u New Yorku. Navodno su se nazvali Grey Studios po boji zida u svom prvom sjedištu. 1956. ostvarili su suradnju s Procter & Gamble koje zastupaju i danas (danas također zastupaju, primjerice, Nokiju i Volkswagen). Predstavnici Kossa traže od Jima da im objasni zašto SC&P ne rabi kompjutere nakon što je New York Times objavio tekst o agenciji Grey kao naprednoj i inovativnoj. U tom je smislu SC&P uistinu staromodna agencija: Harry je još uvijek jedini zaposlen u medijskom odjelu, a kreativnost i inovacije manje su im bitne od održavanja statusa quo. Roditelji Lane Del Ray bili su zaposleni u agenciji Grey.

Gumdrops: raznobojni gumeni bomboni s okusom voća, najčešće proizvedeni na bazi želatine ili pektina te posuti šećerom. Bobby na izletu mijenja Bettyn sendvič za bombone jer iskreno misli da ga ona neće pojesti. Što svjedoči – kao i njezin pogled kada je Francine pita hoće li s njom podijeliti kolač od kave – da je Bettyn odnos prema hrani još uvijek problematičan. Bobby je tijekom izleta sretan što je s mamom i ponosan na nju kada se javi da prva proba svježe kravlje mlijeko, te čak ne dopušta prijatelju da sjedne na Bettyno mjesto na dekici. Kada zamijeni njezin sendvič za bombone koje uopće ne voli, taj besmisleni čin uzrokuje Bettynu uvrijeđenu, djetinjastu reakciju. Bobby je napravio glupost, no Betty je ta koja se ponaša kao dijete jer se ne prestaje duriti do navečer. Ona nije u stanju uvidjeti koliko je njezina djeca vole i trebaju jer je, kao i svi likovi u seriji, fokusirana na sebe. Uostalom, išla je na izlet samo da bi dokazala Francine kako je dobra majka. Bobbyjeva dirljiva rečenica “I wish it was yesterday” može se primijeniti i na Donove pogreške koje se sada trudi ispraviti. Bettyno proročanstvo da je samo pitanje vremena kada će je i Gene početi mrziti također se može primijeniti na glavni zaplet. Samo je pitanje vremena kada će Don prekršiti postavljene uvjete.

Heatherton, Davenie Johanna “Joey”: američka glumica, pjevačica i plesačica (1944). Nastupala je na The Perry Como Showu, The Dean Martin Showu (od 1965.) i drugim televizijskim emisijama zabavnog karaktera. Glumila je u brojnim televizijskim serijama te u filmovima poput Twilight of Honor (1963), Where Love Has Gone (1964) i My Blood Runs Cold (1965). Kasnije se posvetila glazbi, no karijera joj je nakon 1970. krenula nizbrdo. Spominje je Lou kada traži da što prije nađu Jima: nije ga briga ni ako je u krevetu s Joey Heatherton. Lou se uspaničio nakon susreta s Donom, no tijekom razgovora pokušavao je biti miran i nadmoćan. Kada mu je Don rekao da se vraća, Lou je odvratio: “Good for you”. Zanimljivo je da mu je isto to rekla i Megan nakon što ju je obavijestio da se vraća na stari posao. Ni Louu ni Megan ne odgovara da se Don vrati u SC&P: on ne želi izgubiti svoje mjesto, a ona bi radije da Don pronađe novi posao u L.A.-u. Za razliku od hladnog dočeka partnera i Peggy, Dona su srdačno dočekale sekretarice i muški dio kreativnog tima. Vjerojatno nesvjesni da je Don skoro dobio otkaz, tretiraju ga i dalje kao šefa, a neki od njih traže životne savjete. Jon Hamm je davao savjete djevojkama u Rookiejevoj rubrici “Ask a Grown Man”.

If 6 Was 9: pjesma The Jimi Hendrix Experiencea s albuma Axis: Bold As Love iz godine 1967. Pojavljuje i u filmu Easy Rider (1969). Pjesma se opisuje kao “individualistička himna” jer se subjekt pjesme predstavlja kao protivnik vladajuće klase (“white collared conservative”, “Mr. Businessman”), ali se istodobno ne identificira ni s hipijima (“If all the hippies cut off all their hair/I don’t care”). U pjesmi se (navodno) prvi put pojavljuje fraza “wave my freak flag high” koja podrazumijeva nečiji jedinstven i nekonvencionalan način mišljenja. Budući da pjesma svira u odjavnoj špici, stih “So let me live my life/the way I want to” može se odnositi i na Dona jer smo više puta vidjeli da je sklon individualizmu te da je u potrazi za svojom osobnom slobodom, no njegova je društvena pozicija mnogo bliža onoj režimskoj protiv koje Hendrix pjeva – onoj koja služi održavanju društvenog statusa quo. Ova je glazba previše progresivna za Donov ukus, baš kao i Tomorrow Never Knows od Beatlesa koju nije bio u stanju odslušati do kraja (“Lady Lazarus”, S5 E8). Premda sadržaj tih pjesama može poslužiti kao komentar stanja Donove svijesti, njihova je forma preradikalna da bi ih stvarno mogao slušati. Ipak se ovdje radi o svijetu dobrostojećih podupiratelja postojećeg poretka, bez obzira na egzistencijalnu tjeskobu kojom serija obiluje. Buzzfeed je objavio listu 69 ikoničkih kadrova iz serije.

Mitford, Jessica: britanska književnica, novinarka i politička aktivistica (1917-1996). Jedna od šest slavnih sestara Mitford: Nancy je bila poznata spisateljica (između ostalog, napisala je dvije izvrsne društvene satire, The Pursuit of Love i Love in a Cold Climate), Diana se za Oswalda Mosleyja udala u Goebbelsovu domu a Hitler je bio počasni gost, dok je Unity (srednje ime Valkyrie) bila bliska Hitlerova prijateljica te se pokušala ubiti kada je Velika Britanija ušla u rat protiv Njemačke. Jessica (Decca) jedina je među njima bila komunistica: 1939. emigrirala je u SAD, gdje je bila novinarka i aktivna članica Komunističke partije (do 1958). Napisala je knjige Hons and Rebels (1960) o odrastanju u Engleskoj i The American Way of Death (1963), kritiku američke pogrebne industrije koja perfidnim poslovnim taktikama iskorištava ožalošćene obitelji. U prošloj je epizodi Sally prisustvovala pogrebu s otvorenim lijesom, a Mitford tvrdi da je jedina funkcija balzamiranja prodaja skupljih lijesova. Također piše da se pogrebna industrija služi jezikom Avenije Madison, dakle stručnjaka za oglašavanje. Jim Cutler, pokazujući knjigu The American Way of Death Harryju Craneu, kaže da bi svi oni mogli nešto naučiti iz nje, no pri tom vjerojatno ne misli na Mitfordinu kritiku već na poslovne strategije same pogrebne industrije. Također, dok čeka odluku partnera, Don lista novi broj Timea za travanj 1969. na čijoj je naslovnici upravo preminuli bivši američki predsjednik Dwight Eisenhower.

Model Shop: američki film francuskog redatelja Jacquesa Demyja iz 1969. s Garyjem Lockwoodom (iz 2001: Odiseja u svemiru), Alexandrom Hay i Anouk Aimée. U filmu, snimljenom u Los Angelesu, izgubljeni i besciljni mladić George postaje opsjednut francuskim modelom Lolom koja radi u “model shopu” koji iznajmljuje manekenke fotografima. Model Shop snimljen je u tradiciji modernističkih filmova o muško-ženskim odnosima natopljenima egzistencijalnom tjeskobom. Premda se vjerojatno više nikada neće vidjeti, George na kraju filma ostavlja Loli poruku da namjerava početi ispočetka i da “čovjek uvijek može pokušati”. “Always try” odjekuje na kraju ovog filma koji Don na samom početku epizode gleda u kinu, ali i u njegovoj svijesti – barem u ovoj epizodi u kojoj se pokušava vratiti na posao i pomiriti s Megan. Čini se da je Donu ipak važnije pokrpati brak i zadržati posao, a sve iz straha od odbijanja. Hrabra bi odluka sada bila prihvatiti novi posao i pristati na razvod, no Don može izaći na kraj s oštrim rezovima samo kada ih napravi sam (osnivanje nove firme, spajanje s drugom firmom, prekid s ljubavnicama). Kraj afere sa Sylvijom u prošloj sezoni pogodio ga je samo zato što ju je ona prekinula u trenutku u kojem je mislio da ima potpunu kontrolu nad njom.

Nesbitt’s: marka gaziranog soka s okusom naranče. Proizvodila ga je kompanija Nesbitt Fruit Products, a bio je popularan sredinom 20. stoljeća, osobito u 40-ima i 50-ima, dok ga Fanta nije izbacila iz igre. Dawn kaže da će Donu donijeti ručak: pileću salatu na raženom kruhu i Nesbitt’s, no poslije vidimo da Don pije Coca-Colu. Donovo čekanje odluke partnera traje cijeli radni dan: došao je točno u 9 ujutro, a zovu ga na razgovor u 7 navečer. Nitko osim Rogera nije oduševljen time što se Don želi vratiti, a Jim je posebno protiv toga, navodno zbog “onoga što je učinio Tedu” (zato ni Peggy nije sretna što ga vidi). Joan je posebno hladna, što još više upada u oči kada se usporedi s Kenovom radosnom reakcijom, vjerojatno jer se boji bilo čega što bi poremetilo njezin novi položaj, a Donova je prisutnost bolno podsjeća i na slučaj Jaguar. Iznenađuje ipak koliko su nespremni za tu odluku; još se jednom vidi kako se stvari u agenciji i dalje događaju stihijski. Roger ih zato upozorava da ne žele Dona kao konkurenciju te da mu ne mogu isplatiti njegov udio u firmi bez velikih poteškoća. I oni oklijevaju promijeniti status quo (možda nije idealan, ali je adekvatan – kao i Lou), baš kao i Don koji prihvaća sve njihove ponižavajuće uvjete. Don još jednom daje obećanje da će “biti dobar”, no baš ova situacija pokazuje kako se ljudi teško mijenjaju i kako ne uče iz svojih grešaka.

Rockefeller, Nelson Aldrich “Rocky”: američki poduzetnik, filantrop i političar (1908-1979). Dugogodišnji guverner savezne države New York (1959-1973) i potpredsjednik SAD-a za vrijeme mandata Geralda Forda (1974-1977), poznat je kao tzv. umjereni republikanac jer je tijekom svoga guvernerskog mandata unaprijedio javno obrazovanje, zdravstvo i stanovanje u državi New York, smanjio kriminal, zalagao se za legalizaciju pobačaja i zabranu rodne, dobne i rasne diskriminacije. Bio je veliki pokrovitelj likovne umjetnosti. Betty spominje “Rockyja” hvaleći se staroj prijateljici Francine zbog Henryjevih uspjeha u svijetu politike, a svoju ulogu predstavlja dvojako: s jedne je strane podrška mužu u njegovim ambicijama, a s druge je brižna majka dvojici još uvijek malih sinova. Njih su dvije ovdje predstavnice dviju mogućnosti za udane žene s djecom. Francine ima veću djecu pa se dala u biznis koji vidi kao “nagradu” za sebe dok su za Betty djeca “nagrada”. Dok manje ili više potajno osuđuju jedna drugu, Betty za sebe kaže da je “staromodna”, na što je Francine naziva prezimenom prvog muža, dajući joj do znanja da ne vjeruje tom nastupu brižne majke i supruge. Ovaj Rocky nema veze s Rockyjem Balboom čije je puno ime Robert.

Serling, Rodman E. “Rod”: američki književnik, scenarist i televizijski producent (1924-1975). Najpoznatiji kao autor SF/fantasy televizijske serije Zona sumraka koja se od 1959. do 1964. emitirala na CBS-u i horor serije Night Gallery (NBC, 1970-1973). Don ga zacijelo zna i kao koscenarista Planete majmuna, filma koji je u prošloj sezoni išao gledati sa sinom Bobbyjem, i zato je oduševljen kada ga Meganin agent spomene. Alan je zabrinut za Megan koja se počela očajnički ponašati uslijed niza odbijenica, no Don je loš psiholog. Odmah nakon dolaska u L.A. započinje razgovor koji se brzo pretvara u raspravu o njemu i njegovom ponašanju. Premda mu Megan dobacuje “Thanks for the visit, Daddy”, na kraju se on opravdava poput djeteta: “I’ve been good”. Zato što joj sada ne laže kada kaže da manje pije i da nema ljubavnicu, ne znači da smo zaboravili na Sylviju. Kada Megan konačno saznaje istinu o njegovom poslu, istinu koju joj je skrivao mjesecima, još je više pogođena jer shvaća da je čitavo vrijeme mogao biti s njom u Kaliforniji. I, poput Betty, ona proglašava kraj veze kada konačno čuje Donovu istinu, ali to čini iz posve suprotnih razloga. Betty bi mu oprostila laž, no nije mogla prihvatiti Dicka Whitmana, a Megan mnogo više boli laž od činjenice da bi Don mogao izgubiti posao. U Zonu sumraka dobro bi se uklopila i pomalo snovita scena Donova povratka u ured u kojem je sve isto a opet toliko različito: Peggy je šefica copywritera, Dawn je na čelu kadrovske, a u njegovom je uredu neki čudan stariji čovjek u sivoj vesti na kopčanje.

Wolf Man: vukodlak; junak niza Universalovih filmova o čovjeku koji se pretvara u vukodlaka nakon njegova ugriza. Prvi je takav film Werewolf of London (1935) u kojem naslovnu ulogu glumi Henry Hull, a slijedi The Wolf Man (1941) gdje čovjeka-vuka Larryja Talbota glumi Lou Chaney Jr. Nastavci su: Frankenstein Meets the Wolfman (1943), House of Frankenstein (1944), House of Dracula (1945) i Abbott and Costello Meet Frankenstein (1948). “Universal Monsters” ili “Universal Horror” naziv je niza Universalovih horor ili SF filmova iz razdoblja od 1923. do 1960. Najčešće su posvećeni upravo onim čudovištima koja nabraja Bobby dok se s Betty vozi na izlet: Dracula, Frankenstein, the Mummy i Creature from the Black Lagoon. Bobbyju je najdraži Wolf Man jer se mora transformirati iz čovjeka u vuka. I Don se vidljivo transformira iz Dona Drapera u Dicka Whitmana, običnog i ranjivog čovjeka, te mu je jako stalo da ga nitko ne vidi takvoga. Lagao je Megan jer ga inače ne bi gledala na isti način: “I know how I want you to see me”. Međutim, dok joj (ili bilo kome drugome) ne dopusti da ga vidi kakav jest, bit će im nemoguće ostvariti značajan odnos. Nije dovoljno da Megan prihvati Dicka Whitmana, i Don ga mora prihvatiti – inače će je nastaviti, kako ona kaže, odgurivati objema rukama. Čovjek-vuk je i pacijent Sigmunda Freuda na čijem je slučaju utemeljena studija “Iz povijesti jedne dječje neuroze”.