Mad Men marginalije S7 E14 (FINALE)

PERSON TO PERSON

Bonneville Speedway: područje slane pustinje Bonneville Salt Flats u američkoj saveznoj državi Utah koje se od 1912. koristi kao trkalište za motorna vozila. Staza za utrke posala je popularna tijekom 1930-ih kada su se Ab Jenkins i Sir Malcolm Campbell počeli natjecati u rušenju kopnenih brzinskih rekorda. Campbell je svoj auto nazvao Blue Bird prema drami Mauricea Maeterlincka te je 1935. u Bonnevilleu postao prva osoba u povijesti koja je vozila automobil brzinom od preko 300 milja na sat (oko 480 km/h). Na početku epizode Dona zatječemo u Utahu kako, sav u traperu, vozi trkaći automobil i kasnije financijski pomaže dvojici mladića koji žele srušiti brzinski rekord. Još je uvijek u Utahu kada mu Sally konačno kaže za Bettynu bolest, ali ne zato što želi da se Don vrati kući. Sally smatra da je za njezinu braću bolje da ostanu živjeti s Henryjem umjesto da se presele kod ujaka i ujne, kako Betty želi. Kasnije će mu i Betty reći da se ne mora vratiti jer njegova odsutnost djeci predstavlja “normalno” stanje. U epizodi Poirota “Dumb Witness” Hastingsov prijatelj Charles odustaje od pokušaja da sruši brzinski rekord na vodi te se seli u Bonneville kako bi postao dio Campbellove trkaće ekipe.

Coney Island: poluotok u jugozapadnom dijelu Brooklyna u New Yorku. Coney Island ima oko 60 tisuća stanovnika koji žive uglavnom u socijalnim stanovima. Područje je izvorno bilo otok koji je zatim nasipavanjem pretvoren u poluotok. Ime je dobio prema nizozemskom Conyne Eylandt (otok zečeva) jer je služio kao stanište brojnim vrstama zečeva dok nije započela izgradnja zabavnih parkova i hotela. Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Drugog svjetskog rata bio je najpoznatiji po trima velikim zabavnim parkovima: Luna Parku (odatle i opća imenica), Dreamlandu i Steeplechase Parku, koji su privlačili nekoliko milijuna posjetitelja godišnje. Nakon Drugog svjetskog rata, zabavište je počelo odumirati zbog ekonomskih problema, požara, uličnih bandi i promjena navika korisnika te se područje još i danas pokušava revitalizirati. Joan ima poslovni sastanak s predstavnicima hrenovki Nathan’s čiji restoran specijaliziran za hot-dogove još uvijek posluje na izvornoj lokaciji na Coney Islandu. Njezina želja da radi nije magično nestala zbog veze s Richardom, kao što ni Peggy neće prestati biti ambiciozna samo zato što je sada sa Stanom. Godišnji odmor za Joan nije mogao trajati vječno, kao što je Richard priželjkivao, iako mu je u epizodi “The Forecast” rekla da mora raditi. Na kraju prve sezone Girls Hannah zaspi u podzemnoj i završi na Coney Islandu gdje na plaži jede komad Jessine svadbene torte.

I’d Like to Buy the World a Coke: pjesma iz reklame za Coca-Colu koju je 1971. osmislio William (Bill) Backer, kreativni direktor iz agencije McCann Erickson. Ideja za reklamu sinula mu je na aerodromu nakon što je avion kojim je putovao u London zbog magle prisilno sletio u Irsku i kada je vidio kako se i najuzrujaniji putnici opuštaju i zabavljaju uz Coca-Colu. U tom je trenutku shvatio da Coca-Cola nije samo osvježavajuće piće, već razlog za druženje, nešto što povezuje ljude iz cijelog svijeta. U razgovoru s glazbenim direktorom Billyjem Davisom i glazbenicima Rogerom Cookom i Rogerom Greenawayem Backer je želju da cijelom svijetu kupi Colu povezao s Davisovim stavom da ne bi prvo svim ljudima kupio Colu, već dom te bi živio s njima u miru i ljubavi. Reklama pod nazivom “Hilltop” snimljena je na brdu u okolici Rima. Za zbor je angažirano petstotinjak mladih ljudi iz škola i ambasada u Rimu, a njihova rasna i etnička raznolikost u ono je vrijeme bila radikalna zbog čega reklama i danas ima važno mjesto u povijesti oglašavanja. Pjesma iz reklame postala je vrlo popularna te je stoga snimljena druga verzija pod naslovom I’d Like to Teach the World to Sing (In Perfect Harmony). Snimila su je čak dva benda: prvo The Hillside Singers, studijski glazbenici koje je okupila Coca-Cola, a zatim The New Seekers. Reklama se pojavljuje na kraju epizode i na kraju cijele serije te je stoga njezino značenje golemo. Premda je kraj namjerno pomalo otvoren, nije u skladu s načinom na koji se čitavo vrijeme prikazivao Donov karakter pretpostaviti da se u zadnjoj sekundi promijenio i pronašao “smisao života”. Također, tada upotreba reklame u odjavnoj špici ne bi imala drugog smisla osim kao cinični podsjetnik da kapitalistički svijet oglašavanja ide dalje. Čini se stoga logičnim pretpostaviti da Donov tajanstveni smiješak znači da mu je upravo pala na pamet ideja za jednu od najpoznatijih reklama svih vremena te da je, kao i obično, uspio svoju i tuđu bol kanalizirati u kreativnom smjeru – pa makar za prodaju šećernoga gaziranog pića. (To, uostalom, tvrdi sam Weiner, kao i Jon Hamm, a ova analiza pokazuje kako brojne scene iz retreata aludiraju na reklamu.) Autori pjesme tužili su Oasis nakon što je bend iskoristio melodiju i dio teksta u svojoj pjesmi Shakermaker s albuma Definitely Maybe.

New York Film Festival: filmski festival koji se održava u New Yorku od 1963. Festival nije natjecateljski. Izbor filmova vrši Film Society of Lincoln Center, a fokus je na američkom nezavisnom filmu i svjetskom filmu. Prvo izdanje festivala otvorio je film Anđeo uništenja Luisa Buñuela. Peggy na zidu svog ureda još od početka 6. sezone ima poster za 2. New York Film Festival održan u Lincoln centru u rujnu 1964. To je izdanje festivala otvorio Hamlet Grigorija Kozinceva, a prikazani su, između ostalih, Neobična banda i Žena je žena Jean-Luca Godarda te Zlatno doba i Dnevnik jedne sobarice Luisa Buñuela. Međutim, Peggyn je poster zanimljiv i stoga što ga je dizajnirao Saul Bass, američki grafički dizajner osobito poznat po filmskim špicama i plakatima. Kultne su njegove špice za Hitchcockove filmove Vrtoglavica, Sjever-sjeverozapad i Psiho, kao i plakati za Vrtoglavicu, Čovjeka sa zlatnom rukom i Anatomiju jednog umorstva Otta Premingera te Kubrickovo Isijavanje. U finalu vidimo kako se Peggy odvažno suprotstavlja šefici i bori za sebe u novoj firmi, no za razliku od Joan, Peggy će dobiti i sretan ljubavni kraj koji su mnogi fanovi priželjkivali. Stan koji joj prvo kaže “there’s more to life than work” ubrzo priznaje da je zaljubljen u nju. Peggy je prezaposlena da bi imala vremena razmišljati o ljubavi, ali ne treba joj dugo da shvati da su osjećaji uzajamni. Premda je serija često likove prikazivala kao hladne i na neki način “oštećene” zato što su svi (osim Kennyja) davali prednost poslu nad privatnim životom, u finalu je želja za radom prikazana pozitivnije, kao ljudska potreba koja neće nestati samo zato što je netko financijski opskrbljen – a to je osobito važno kada su posrijedi ženski likovi. Saul Bass dizajnirao je i loga za telefonske kompanije Bell i AT&T. Smatra se da je špica Mad Men inspirirana Bassovim radovima s kraja 50-ih i početka 60-ih.

Penney’s: JCPenney ili JCP, lanac američkih robnih kuća srednje klase. Trgovine su im uglavnom smještene u prigradskim trgovačkim centrima, gdje vrše funkciju “sidra”, jedne od nekoliko robnih kuća oko kojih se grupiraju drugi, manji i specijalizirani dućani. Osnivač James Cash Penney prvu je trgovinu otvorio u gradiću Kemmerer u državi Wyoming 1902. godine. Danas kompanija ima preko tisuću robnih kuća diljem SAD-a. Od 2007. slogan “It’s All Inside” izmijenjen je u “Every Day Matters”. Don je Searsovu vrećicu iz prošle epizode zamijenio vrećicom JCPenneyja iz koje vadi svoju novu, casual odjeću. Nakon što mu Betty kaže da se ne mora vratiti kući zbog nje, Don odlazi posjetiti svoju drugu “obitelj”, odnosno Stephanie kojoj također pokušava pomoći. Stephanie je rodila dijete i ostavila ga svekrvi i svekru, a sada pokušava nastaviti sa svojim životom, progonjena osjećajem krivnje. Stephanie, Diana, Peggy – žene koje su iz različitih razloga napustile svoju djecu i pokušavaju živjeti s tim. S druge strane, Don se svojim odsustvom izuzeo iz odgoja vlastite djece, što mu – s obzirom da je muškarac – nitko ne zamjera na isti način. Čini se da će na kraju njegova djeca, kojima ekonomski ništa ne nedostaje, biti osuđena na sličnu sudbinu kao i mali Dick Whitman, život s ujakom i ujnom. U tom je kontekstu posebno tužna figura malog Genea kojeg su Sally i Bobby poslali da ide gledati TV u drugu sobu, već se služeći Bettynim provjerenim metodama odgoja.

Person-to-person call: telefonski poziv uspostavljen putem telefonske centrale u kojem pozivatelj želi razgovarati s određenom osobom. Ako ta osoba nije dostupna, pozivatelju poziv neće biti naplaćen. Ta je vrsta poziva bila popularna u vrijeme kada je telefoniranje, osobito međugradsko, bilo mnogo skuplje nego danas. Epizoda je puna različitih telefonskih poziva. Don razgovara sa Sally, s Betty i na kraju s Peggy. Dok mu prve dvije kažu da se ne mora vratiti kući, Peggy ga moli da se vrati te je iskreno zabrinuta za njega. Joan je također stalno na telefonu, prvo zove Peggy, a zatim pokreće novu firmu. U zadnjem kadru u kojem je vidimo drži telefonsku slušalicu. Veza između Peggy i Stana počinje objavom ljubavi preko telefona. Dok se jedni međusobno povezuju, a drugi promašuju, Don na kraju uspijeva ostvariti iskreni ljudski kontakt s potpunim strancem. Nije uspio spasiti ni Dianu, ni Betty, ni svoju djecu, a Stephanie je konačno razbila njegovo najčvršće, očajničko uvjerenje da ljudi mogu zaboraviti užasne stvari koje su im se dogodile i koje su napravili te krenuti dalje. Kada čuje Leonarda, jednog običnog, sasvim prosječnog čovjeka, kako govori da je nesretan, Don se prepoznaje u njegovom priznanju da iako ne dobiva ono što želi, ni sam ne zna “what IT is that I’m not getting”. Don je cijelo vrijeme tražio to nešto, nešto više, bolje, dublje, a sreća mu je stalno izmicala. Međutim, ne može u potpunosti prepoznati sebe u Leonardu jer je Leonard po mnogo čemu Donova suprotnost – neprimjetan i “nezanimljiv” za razliku od Dona kojem se dovoljno samo pojaviti da privuče pažnju drugih ljudi. Don ne grli Leonarda isključivo iz sebičnih razloga prepoznavanja, već u prvom redu jer je osjetio tuđu bol, što je za njega još veći korak. Person to Person također je bila popularna televizijska emisija koja se od 1953. do 1961. (te ponovno od 2012.) emitirala na CBS-u u kojoj je voditelj iz studija intervjuirao poznate osobe u njihovim domovima. Emisija je inspirirala epizodu Zekoslava Mrkve iz 1960. pod nazivom “Person to Bunny”.

Pig Latin: vrsta šifriranog jezika, odnosno žargona kojem je svrha sakriti značenje poruke od onih koji nisu upoznati s pravilima. “Pig Latin” nema izravne veze s latinskim jer nastaje tako da se engleskim riječima na temelju određenih pravila dodaju slogovi, a naziv “latinski” ovdje predstavlja strani, nepoznati jezik. Pravila su sljedeća: ako riječ počinje suglasnikom, taj se suglasnik premješta na kraj riječi te se dodaje nastavak -ay (npr. pig postaje igpay, happy postaje appyhay), a ako riječ počinje samoglasnikom tada se samo na kraju riječi dodaje nastavak –way (egg je eggway). Meredith je ozbiljno shvatila Rogera koji ju je u šali tražio da dopis prevede na “Pig Latin”. Premda je ostala bez posla, Meredith je optimistična kao uvijek – je li naivna ili mudra, teško je reći. U svakom slučaju, realno pristupa Donovu “nestanku”, nadajući se da je “in a better place”, jer ima mnogo boljih mjesta na svijetu od McCanna. Pig Latin blizak je našem “šatrovačkom” govoru koji nastaje permutacijom slogova: Žišku rista? Gale zipa đale!

Rolodex: rotirajuća naprava koja služi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima. Sastoji se od kartica s podacima složenim po abecedi koje se mogu vrtjeti u krug. Izumio ga je danski inženjer Hildaur Neilsen 1956., a danas ga proizvodi tvrtka Newell Rubbermaid. Kada je otišla iz McCanna, Joan je jedino uzela sliku svog sina i svoj Rolodex, kao da je znala da će joj ponovno trebati. Sve vrijedne informacije u njemu mukotrpno je skupljala tijekom godina i on svakako služi kao podsjetnik na to koliko je daleko dogurala. U epizodi američkog Officea pod naslovom “Heavy Competition” (S5 E24) Dwight krade Michaelov Rolodex. Michael je prikazan kao staromodan jer se i dalje koristi Rolodexom dok mu novi Blackberry služi kao noćna svjetiljka.

Sesame Street: američka televizijska emisija namijenjena djeci koja se od 1969. do danas prikazuje na PBS-u, američkoj javnoj televiziji. Kreirali su je televizijska producentica Joan Ganz Cooney i Lloyd Morrisett, potpredsjednik Carnegie fondacije, s ciljem kombiniranja popularnosti i zavodljivosti televizijskog medija s edukativnim sadržajem. Emisija je utemeljena na znanstvenim istraživanjima te se sastoji od različitih formata, scena snimljenih na ulici sa stvarnim glumcima, kao i skečeva, kratkih filmova i animacija. U skečevima sudjeluju lutke-muppeti koje je osmislio Jim Henson, autor Muppet Showa. Neke od najpoznatijih lutaka su Big Bird, Oscar the Grouch, Cookie Monster, Bert i Ernie, Elmo i Count von Count. Joanin sinčić Kevin gleda Sesame Street dok Joan telefonira Peggy kako bi je pozvala na ručak na kojem će joj izložiti svoju ideju o osnivanju tvtke Harris Olson. Peggy je polaskana, no ipak se odlučuje držati svog plana da odradi nekoliko godina u McCannu i tek onda traži bolji posao. Joan se ipak odlučuje pokrenuti firmu, ali pod nazivom Holloway Harris. Big Bird se našao u središtu političkog skandala tijekom izbora za predsjednika SAD-a 2012. kada je Mitt Romney predstavio svoj plan za krpanje državnog proračuna: “I like PBS. I love Big Bird. But I’m not going to keep spending money on things to borrow money from China to pay for.”

Stanhope Hotel: hotel na Petoj aveniji u New Yorku u blizini Central Parka, otvoren 1927. Hotel je sredinom 20. stoljeća bio poznat po luksuzu i živoj glazbi, osobito kabaretu. S radom je prestao 2005. kada je pretvoren u stambenu zgradu. U hotelu je 1955. umro Charlie “Bird” Parker, u apartmanu svoje prijateljice i mecene barunice Pannonice de Koenigswarter rođene Rothschild. Roger i dalje živi u hotelu, ali sada s Marie Calvet. Marie je temperamentna i borbena, ne dopušta mu da je tretira kao svoje nekadašnje mlađe ljubavnice, ali istodobno razumije i cijeni njegov smisao za humor i pogled na svijet. Izgleda da su odličan par. U epizodi Seksa i grada “Easy Come, Easy Go” (S3 E9) Carrie započinje aferu s Bigom u Stanhopeu.

Tri mušketira: roman Alexandrea Dumasa (oca), napisan u suradnji s Augusteom Maquetom te serijaliziran u novinama Le Siècle od ožujka do srpnja 1844. Dumasu je kao inspiracija za pisanje poslužilo polufikcionalno djelo Memoari gospodina d’Artagnana Gatiena de Courtilza de Sandrasa objavljeno 1700. Radnja Dumasova romana smještena je u 17. stoljeće u doba vladavine kralja Louisa XIII. i kardinala Richelieua, a prati dvorske spletke u kojima sudjeluju i trojica iskusnih kraljevih mušketira Athos, Porthos i Aramis te mladi d’Artagnan. Harry je uvrijeđen što Peggy ne stigne s njim i Peteom na oproštajni ručak. Peggy je to smiješno jer se Harry ponaša kao da su oni “tri mušketira” iako nisu nijednom bili zajedno na ručku. Taj je trenutak najtrezveniji u epizodi te odudara od drugih sentimentalnijih scena i završetaka. Premda Pete i Peggy dijele dirljiv trenutak u kojem joj on kaže da će se jednog dana ljudi hvaliti da su radili s njom, Peggy je u pravu. Oni nisu tri mušketira, dapače, većina ovih ljudi nije tijekom godina uspjela ostvariti trajne i duboke međuljudske odnose. U tom smislu, bez obzira na to što je kraj serije, sve nastavlja teći kao i dosad. Pete će poslovno dolaziti u New York, Peggy će vrijedno raditi, Don će se vratiti i možda ponovno otići. Jedino Sally, Bobbyja i Genea čeka tugovanje za majkom, a Sally – kako se čini – i životni period ispunjen pranjem suđa. U animiranoj seriji Tri mušketira studija Hanna-Barbera kao “peti mušketir” pojavljuje se dječak Tuli kojeg mušketiri stalno moraju izvlačiti iz nevolje.