O položaju feminizma: Laurie Penny, Mona Eltahawy, Josephine Decker

Mjesto radnje: Međunarodni festival književnosti, dupkom puna velika dvorana Berliner Festspiele — modernistički pravokutnik s kapacitetom od 999 mjesta, udobnih tamnožutih sjedala

Vrijeme radnje: nedjelja, 13. rujna 2015., 19:30 do približno 22:00

Glavne junakinje:

LAURIE PENNY — britanska novinarka i antikapitalistica koja je nakon djela Meat Market: Female Flesh Under Capitalism (2011) postala globalno poznata. Penny u dotičnom tekstu analizira četiri kapitalističko-patrijarhalna aspekta kontrole nad ženskim mesom: seksualni rad / erotski kapital, poremećaje u prehrani, patologizaciju trans* tijela i neplaćeno obavljanje kućanskih poslova. U posljednjoj knjizi Unspeakable Things: Sex, Lies and Revolution (2014) fokusira se na seksualnost i pitanje zašto seksualna revolucija 1960-ih ženama nije donijela žuđeno oslobođenje.

MONA ELTAHAWY — egipatsko-američka novinarka i aktivistica koja je sudjelovala u protestima Arapskoga proljeća u Egiptu. Pritom je doživjela seksualno i fizičko zlostavljanje policije, o čemu otvoreno govori i potiče druge žene na probijanje istog tabua. U svom prvijencu Headscarves and Hymens: Why the Middle East Needs a Sexual Revolution (2015) iznosi priče žena iz regije o dvostrukoj revoluciji koju moraju poduzeti — protiv lokalnih diktatora, ali i protiv patrijarhalnog sustava koji ih tretira kao građanstvo druge klase.

JOSEPHINE DECKER — američka filmašica, trenutno živi u New Yorku. Proslavila se filmom Butter on the Latch (2013). Njezini filmovi često dobivaju etiketu feminističkog stvaralaštva zbog fokusa na kompleksne ženske likove i inovativnog tematiziranja raznolikih oblika seksualnosti. Članica je kolektiva Film Fatales koji čine američke filmske radnice zainteresirane za suradnju i međusobnu potporu.

Sve fotografije s događanja Ali Ghandtschi.

Sve fotografije s događanja Ali Ghandtschi.

Fabula:

PRIVILEGIJ — lajtmotiv diskusije. Jedna od prvih primjedaba protagonistica bila je da se glas feministica čuje samo kad pričaju engleski te su dospjele u jedan od urbanih centara zapadnog svijeta (najčešće New York ili London), o čemu svjedoči i okvir ovoga događanja (na engleskom jeziku, u jednom od velikih europskih centara). Josephine Decker pomalo je posramljeno govorila o privilegiranosti liberalne umjetničke „kaste“ u New Yorku kojoj i sama pripada i koja si može dopustiti zaokupljenost potragom za sobom. Laurie Penny ističe da, iako je u većini aspekata privilegirana (bijela obrazovana Engleskinja s londonskom adresom), čak i mali odmaci od oblaka privilegija često stvaraju probleme u privatnom i poslovnom životu. Mona Eltahawy govorila je o svojim izborima, dvogodišnjem „ne ponovilo se“ braku, nezainteresiranosti za majčinstvo i monogamiju, upozoravajući da je mogućnost izbora takvog nekonvencionalnog životnog stila također privilegij te da je za neke žene stupanje u brak gotovo jedini način preživljavanja, pogotovo u zemljama u kojima su njihova zakonska prava vrlo ograničena.

„IMATI SVE“ — moderatorica diskusije i spisateljica Priya Basil postavila je pitanje o famoznom zahtjevu „imati sve“, referirajući se na klasičnu shemu posao-brak-potomstvo. Penny je britko odvratila da se nada konačnom emancipiranju ideje „imati sve“ od ove trijade te se založila za slobodu da nemamo sve i pravo na razne oblike neproduktivnosti, za viziju svijeta u kojem nema mjesta samo za overachievers, već za sve žene. U sličnom će smjeru, čini se, ići i predavanje Angele McRobbie najavljeno za listopad u Berlinu pod naslovom „Budite lijene! Feminizam između lean in mentaliteta i kritike kapitalizma“.

MUŠKARCI — jedna od točaka razilaženja diskusije. Eltahawy je u žaru debate izričito naglasila da prezire pitanje „a što s muškarcima?“ odbrusivši da je nije briga što s njima i poručivši im da, ako žele pokazati da su ozbiljni saveznici feminizma, trebaju uhvatiti korak sa ženama („Catch up!“, Eltahawy se obratila publici). U nastavku diskusije objasnila je svoj stav zamorom i iziritiranošću konstantnim premještanjem fokusa sa žena na feminizmom uvrijeđene muškarce. Eltahawy se upečatljivo okomila na poriv za „hodanjem na prstima“, podilaženje i kompromise nastale zbog straha od nezadovoljstva muškaraca feminističkim zahtjevima. Penny je dodala da svakako vidi mjesto muškaraca u feminističkom pokretu, ali ne u prvim redovima, već u modusu potpore, solidarnosti. Posebnu osudu (kao i smijeh prepoznavanja koji se raširio publikom) doživio je lik socijalista (uglavnom mladog bijelog muškarca) koji smatra da će uvođenjem socijalističkog poretka patrijarhat nestati te koji otpisuje feminizam kao nepotreban, pa i trivijalan pokret.

Fotografija: Ali Ghandtschi

Fotografija: Ali Ghandtschi

NEFEMINISTICE — Penny na pitanje Priye Basil o stavu prema ženama koje se ne smatraju feministicama ironično odgovara da je značajan dio njezina feminističkog djelovanja usmjeren na kritiziranje izbora drugih žena. Nakon moderatoričine kratke zbunjenosti, Penny dodaje: „Naravno da nije!“

TERMINOLOGIJA — kritiziran je termin „empowerment“ („osnaživanje“) koji se često koristi umjesto „power“. Dok potonji pojam sugerira aktivnu ulogu žena, prvi ostavlja pokroviteljski dojam da je ženama snaga/moć da(rova)na, a da one same nisu u stanju doći do nje. Eltahawy dodaje da bi se posebno rado obračunala s terminom „djevica“, pledirajući za njegovo izumiranje.

MRŽNJA — Penny ističe da su čak i nakon supportive događanja poput ovog njezini internetski profili zatrpanima porukama mržnje te su se sve sudionice složile da je taj problem anonimnih erupcija mizoginije izrazito prisutan i da je međusobna potpora posebno važna kako bi se moglo nositi s njima.

TSUNAMI — odgovarajući na dosadnjikavo pitanje o valovima feminizma, Penny kaže da se nada da su dosadašnji „valovi”, poput malih svakodnevnih valova na plaži, najava feminističkoj tsunamija koji nas očekuje u budućnosti. Publika oduševljeno kliče na Pennyno strastveno i duhovito opisivanje divovskog vala.

UZORI — Eltahawy izdvaja važnost crnih feministica (bell hooks, Audre Lorde) za vlastiti feminizam, pronalazeći inspiraciju za nošenje s dvostrukom diskriminacijom i promišljanje o tome kakav feminizam trebaju nezapadne zemlje (prije svega, Bliski i Srednji istok, kontekst u kojem djeluje). Penny, iako kritizira feministice drugog vala, ističe i njihovu važnost. Ove dvije naizgled proturječne tvrdnje uspješno spaja u knjizi Meat Market tako što ističe problematičnost transfobnih stavova Germaine Greer proizašlih iz rodnog esencijalizma dijela drugovalnog feminizma, ali i zahvaljujući joj na kraju knjige jer je odgovorila na entuzijastično pismo desetogodišnje Penny. Decker ističe radost koja proizlazi iz suradnje s drugim umjetnicama u poticajno prijateljskoj atmosferi.

posveta

OSOBNO I POLITIČKO — svaka od triju sudionica rasprave spomenula je više osobnih priča prepoznavši u njima ne izolirani, individualni problem, već strukturalnu nejednakost. Važnost naših malih priča i njihova dijeljenja izdvojena je kao jedan od temeljnih pokretača feminističke borbe i stvaranja solidarnosti. Decker je kroz suze prepričala iskustvo seksualnog zlostavljanja koje je doživjela od jednog filmaša. Penny govori o svojoj borbi s poremećajima u prehrani koje u knjizi Meat Market prepoznaje kao dio šire mreže kapitalističko-patrijarhalne kontrole nad ženskim tijelom. Eltahawy progovara o seksualnom zlostavljanju koje je doživjela za vrijeme Arapskog proljeća i naglašava da je pričanje o problemu, učenje artikuliranja vlastitih iskustava bez srama i krivnje prvi korak za aktivistički feminizam, ali upozorava i da ne smijemo ostati samo na razmjeni iskustava, već zahtijevati i pravdu na širem planu — promjenu legislative, kažnjavanje počinitelja i sl.

DVOSTRUKA BORBA — iako muslimanka, Eltahawy se aktivno protivi velu te se istovremeno bori na dva fronta: protiv domaće tradicionalno orijentirane sredine, ali i protiv zapadnjačkih konzervativaca koji lažnom brigom za dobrobit muslimanskih žena loše kamufliraju islamofobiju. Eltahawy ističe da će se i dalje aktivno angažirati protiv vela, ali i odbijati koaliranje s takvim „suborcima“.

PUBLIKA — prilično heterogena, otprilike 10% muškaraca (uglavnom u pratnji partnerice, nerijetko i 50+), šarolik spektar rodnih identiteta. Pitanja iz publike uglavnom su bili komentari podrške, a jedna je žena podijelila i vlastitu priču o trans* djetetu kojem je odlučila „dopustiti“ da slobodno izrazi svoj rodni identitet. Konvencionalni okvir događanja čvrsto usidrenog u kulturnom mainstreamu, kao i cijena ulaznice od 8, odnosno 6 eura, istovremeno djeluju i restriktivno te događanju daju notu građanske porcije kulture nedjeljom uvečer.

REPRODUKTIVNA PRAVA — završno pitanje — kad biste mogle promijeniti samo jednu stvar u prilog feminizma, što bi to bilo? — podcrtalo je naglasak na važnosti reproduktivnih prava žene u suvremenom feminizmu (osim Decker, koja je zaželjela uvođenje meditacije i nenasilnog rješavanja konflikata u škole). Penny je istaknula važnost besplatne, dostupne i legalne kontracepcije te prava na pobačaj kao tehnoloških inovacija koje omogućavaju ženi da se oslobodi rodnog esencijalizma. Sve su se tri složile da su ta prava još daleko od stvarnosti u suvremenom svijetu.

Fotografija: Ali Ghandtschi

Fotografija: Ali Ghandtschi

FEMINIZAM BEZ ANTIKAPITALIZMA? — Penny smatra da je i takav feminizam moguć, ali u vrlo ograničenom obliku. S druge strane, napominje da socijalizam bez feminizma nije koristan za feministički pokret.

STRAH OD DVOSTRUKE DISKRIMINACIJE — Eltahawy motivira women of color, kao i druge žene koje su dvostruko (i višestruko) diskriminirane, da ne šute o zlostavljanju unutar svoje zajednice zbog poriva da je zaštite te straha od dodatne diskriminacije već ranjive skupine (npr. crnaca ili muslimana).

RADIKALNOST — redovito svrstavanje Decker u feminističke umjetnice samo na temelju dominacije ženskih likova u njezinim filmovima sa smijehom je komentirano kao izopačenost društva u kojem je kompleksan ženski lik radikalna pojava, a ne svakodnevica. Penny govori o čestom komentaru urednika na njezino pisanje („sviđaju mi se ideje, ali ton je malo preoštar, preradikalan“), pitajući se može li poziv na kritičko preispitivanje društva i promjenu dominantnih vladajućih struktura ikad zvučati neradikalno.

MRVICE — jedna žena iz publike dovela je u pitanje ideju ženske solidarnosti komentirajući da se na radnom mjestu češće sukobljava sa ženama i doživljava žensku zlobu. Eltahawy odgovara da je žensko neprijateljstvo često popratna pojava patrijarhalnih asimetrija: muškarci često dobiju cijeli kolač, a žene se moraju trgati za mrvice.

 

Posebno mi se svidjelo: Ugodno prijateljski/solidarni ton. Moja fangirl strana ushićena je potpisanim primjerkom Headscarves and Hymens Mone Eltahawy koja je uzela vremena da popriča sa svakom djevojkom koja je čekala ispred njezina stola.

 

Komentari
  1. Ana
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva