Rad u neprofitnim medijima
Kao netko tko u neprofitnim medijima radi skoro devet godina (od toga sam, po prvi puta u 34 godine života, stalno zaposlen otprilike osam mjeseci) pokušao bih dati genezu fonda oko kojeg se u medijima ovih dana lome koplja. Naime, taj je fond preuzeo funkciju onoga što se ranije zvalo Razvojna suradnja u području neprofitnih medija pri Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, javnoj instituciji posvećenoj poticanju razvoja neprofitnih udruga, dakle, pravnih subjekata koji ne mogu ostvarivati profit.
Nakon rada na tome da se taj fond uveća (povećanjem postotka izdvajanja iz lutrijskih sredstava), izdvoji u samostalan fond i otvori većem broju subjekata, on je ostao otvoren isključivo neprofitnim subjektima. Temeljem odredbe Zakona o igrama na sreću, a specifično Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika, sredstva iz tog fonda i dalje su mogla ostati otvorena samo neprofitnim subjektima. No, komercijalni subjekti i dalje raspolaganju na druge fondove iz kojih mogu dobiti potporu. Jedan od njih je Fond za poticanje i pluralizam elektroničkih medija pri Agenciji za elektroničke medije koji je do kraja pretprošle godine isključivo odobravao potpore komercijalnim radijskim i televizijskim medijima, a ukupan mu je iznos, ako se ne varam, između 30 i 40 milijuna kuna godišnje (tri posto od naplaćene HRT-ove pristojbe).
Nažalost, od elektroničkih publikacija, kako je određeno Zakonom o elektroničkim medijima, na tom se fondu – za sada – mogu natjecati isključivo neprofitne publikacije. Medijima kojima su osnivači tvrtke i bave se poslom od javnog interesa, definitivno bi se trebalo omogućiti jače potpore, prvenstveno kroz Fond za pluralizam kao najveći, a potom i kroz smislenije potpore za poduzetništvo u kulturi, ali kroz jednak stupanj kontrole i kroz proceduru kakvu prolaze i neprofitni mediji, s jasnim kriterijima i razumijevanjem što javni interes jest.
Dalje, tim zakonski definiranim komercijalnim medijima, među njima i portalima, dostupni su programi javnih potreba u kulturi Ministarstva kulture i odjeli za kulturu gradova, kao i različiti tipovi projektnog financiranja s obzirom na specifičnosti područja kojim se bave pri ministarstvima, gradovima, zakladama, agencijama itd. Kao i, recimo, ono što se zovu diskrecijska sredstva. Na primjer, natječajem grada Zagreba veoma su izdašno financirani i Dnevno.hr (pr. 2013. – 228 000 kuna; 2014. – 180 000 kuna ) i Index (pr. 2013. – 240 000 kuna; 2014. – 240 000 kuna; 2015. – 210 000 kuna). Za godinu 2015. Narod.hr je diskrecijskim sredstvima, mimo natječaja, dobio 120 000 kuna (uz dodijeljeni radni prostor, sredstva za režije i 120 000 kuna 2014. godine). Podsjećam da je U ime obitelji odnedavno i registrirana politička stranka, no – mada se to čini suludo – ili Zakon o medijima i Zakon o političkim strankama nisu jasni oko toga smije li politička stranka upravljati ili imati direktan utjecaj na medij ili se ti zakoni ne provode, ali članak 35. Zakona o elektroničkim kaže da “političke stranke i koalicije ne smiju biti sponzori audiovizualnog ili radijskog programa osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu”. Toliko o tome da su mediji “s druge strane ideološkog spektra” kruha gladni. U povlastice tiskanim dnevnicima kroz smanjivanje poreza neću ni ulaziti, kao ni u Bandićevo financiranje lokalnih televizija (spomenimo tek 2,7 milijuna kuna za televiziju Z1 u 2014. godini).
No, vratimo se na Fond za neprofitne medije koji, podsjećam, na raspolaganju ima otprilike tri milijuna kuna. Neke su odluke Povjerenstva, čini mi se, bile loše, ali i potpuno transparentne u proceduralnom smislu – diskrecijska odluka da se novac dodijeli Autografu, odluka da se Booksi na prošlom natječaju ne dodijele sredstva, sustavno ignoriranje Vizkulture, neravnopravna raspodjela sredstava – ali i to je javan posao i treba ga preispitivati. Istovremeno, Povjerenstvo je odlučivalo o raspodjeli tih sredstava temeljem postojećih kriterija i radilo je to, koliko mogu procijeniti, pošteno i kritički, a biralo se putem javnog natječaja, svatko se prema jasnim propozicijama mogao prijaviti i nitko ga nije ustoličio prema svojim preferencijama.
Iako su ovo javno dostupne informacije, novinari koji su već izvještavali o ovome “slučaju”, a i oni koji to čine sada, uz neke iznimke, nisu uspjeli iznijeti ove činjenice. I dalje se kao koruptivni primjer povjerenstva papagajski prepisuje zabluda da je na natječaju “prošao” Galovićev “izmišljeni projekt”, a Narod.hr nije. Ponovimo još jednom, prošao je kao projektni prijedlog na papiru, u fazi ocjenjivanja kada se uopće ne uzima u obzir postoji li neki medij ili ne.
Moja je mjesečna plaća na portalu Kulturpunkt.hr 4000 kuna neto (ponavljam, kao stalno zaposlenog od sredine prošle godine), a prije toga sam radio za honorar prvo od 1500 pa onda 2500 kuna i tako osam godina. Istovremeno sam – uz veliku podršku kolega i profesora – uspio završiti studij komparativne književnosti, koji sam novcem posuđenim od roditelja platio 18 tisuća kuna. Meni, i još troje kolega, to je jedini posao. Ako se pisanje, čitanje, urednička i grafička obrada tekstova, potom lektura, redaktura i korektura, osmišljavanje tema i pronalaženje vanjskih suradnika, pisanje dvaju mjesečnih newslettera za čitatelje, edukacija mladih novinara kroz različite programe i radionice, povremeno održavanje računalne opreme i tehnički i grafički razvoj portala, pisanje projekata i izvještaja, mogu zvati jednim poslom. Ali to je naš izbor i ostat će naš izbor, naš jedini posao da ga radimo pošteno, za javni interes, ljudska prava, feminizam, inkluziju, političku i građansku pismenost, antifašizam, solidarnost, življenu kulturu, i to tako da to što radimo bude trajno i besplatno dostupno svima i da se može slobodno dalje preuzimati i distribuirati, sve dok netko ne odluči drugačije.
Svojim autorima, mahom onima mlađe generacije, omogućavamo prostor da objave svoje prve radove u profesionalnom mediju i njihov rad bez iznimke pošteno honoriramo, a onima već etabliranima mogućnost da nastave svoj rad i angažman koji su izgubili u mahom komercijalnim medijima – i to nije nešto čime se hvalim, to smatram radnom dužnošću i obvezom. Pritom sam itekako svjestan da je kolegama koji su imali manje ili nikakve potpore puno, puno gore, a radili su izuzetno vrijedan i potreban posao. Kao i, naravno, kolege u komercijalnom i javnom sektoru koji rade u nemogućim uvjetima, do mjere da se – kad ih vidim na kiši, snijegu i vjetru na terenu, kako čekaju ispred Vlade i Sabora da im izjavu daju osuđeni ratni zločinci, tranzicijski profiteri, serijski lažovi, revizionisti i šovinisti – uspoređujući svoj posao s njihovim, ponekad osjećam nedostojnim što se predstavljam kao novinar. Da ne pričam o radnicima i radnicama u uništenim tvornicama i pogonima, potplaćenim učiteljima i učiteljicama, liječnicima i liječnicama na 48-satnim dežurstvima, poštarima i poštaricama koji nam pakete, pisma i račune isporučuju pješke jer racionalizacija nekima od njih više ne daje ni bicikle, a koji su nas sve zajedno odškolovali i omogućili nam besplatno zdravstveno osiguranje, sve što imamo izgradili svojim rukama, a mi smo im vratili tako što smo šutjeli i glasali za mošti cara Tuđmana.
I, naravno, treba reći da nam to nije jedini izvor financiranja jer da je, niti bi bilo dovoljno da se zaposli četvero ljudi, da se plati ured, režije, server, računovodstvene usluge, banka, sve ono što se inače zove hladnim pogonom, a predstavlja stotinu troškova o kojima, kad se o ovim stvarima priča, nitko ne razmišlja. I to u sektoru u kojem, sve i da hoćete, ne možete utržiti 1000 kuna mjesečno od oglasa jer javne institucije u kulturi radije plaćaju stotine hiljada kuna marketinškim agencijama da im osmisle i provedu marketinšku kampanju umjesto da se, smisleno i logično, oglašavaju direktno u medijima za kulturu i time ih financijski osnažuju.
Jebite se, rekao bi vlasnik libertarijanskog medija, mi u “realnom sektoru” to prolazimo svaki dan, a nismo “uhljebi” na “državnoj sisi”. Osim što si medij izgradio na leđima novinara koji rade 12-satne smjene, uz obećanje da će plaća već nekad stići, kao i nagrada u obliku fantomskih “dionica” još jedne u nizu firmi na koju se srećom još uvijek nitko nije upisao na Trgovačkom sudu, a ti u vili u Istri piješ trideset godina staru malvaziju iz hrastove bačve i jedeš karpaćo od netom izronjenih Jakobovih kapica s domaćim tartufima. Valjda se to tako kaže.
Stoga, želio bih se zahvaliti svima koji misle da je posao koji radim parazitiranje na novcu poreznih obveznika i zazivaju otpuštanje 350 radnika i radnica (uz preko 2000 honorarnih radnika i radnica; vidi: “Radni materijali za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske 2015-2020”) u neprofitnom medijskom sektoru. Siguran sam da će to spasiti ekonomiju, pomiriti zaraćene u ideološkom ratu, omogućiti razvoj tolerantnijeg i solidarnijeg društva i zapošljavanje ogromnog postotka mladih i sposobnih ljudi te učiniti da generalno cvjeta tisuću cvjetova. I želim nam svima sreću s Matijom Babićem, Željkom Markić i Markom Juričem i svima onima kojima su – barem dok ne izgube interes – “neprofitni mediji” hobistički angažman dok profesionalno prakticiraju medicinu, pravo ili nešto treće.
problem je Vatroslave što ti zgaovaraš socijalizam (besplatno zdravstvo i školstvo) umjesto da svojim tekstovima potakneš ljude da preuzmu odgovornost za svoj život a ne da sve očekuju od države (od drugih).
Tržište ne voli onaj koji na tom tržištu nema što ponuditi a ako nitko ne želi tvoj proizvod zašto bi se onda nasilno (kroz poreze) uzimalo drugim ljudima i davalo tebi da bi ti mogao pisati što želiš? Zašto?
Teorija slobodnog tržišta koju ti zagovaraš je, kao i socijalizam, IDEJA o društvenom i ekonomskom uređenju. Ta ideja nije nastala u vakuumu već su ju razvijali filozofi i općenito ljudi koji su imali vremena i sredstava da ju razvijaju. Dakle, filozofija (a u tako ću u ovom slučaju nazvati ljudska prava, feminizam…) po tebi ne prolazi a zagovaraš uređenje koje su razvili filozofi, ili ok: teoretičari koji bi po tome danas na tom istom tržištu propali. Nije poanta u tome koja je ideja (socijalizam/liberalizam, bilo koji “izam”) istinitija-niti jedna nije istinita-već u tome koliko ljudi u kojem društvenom uređenju pati ili je gladno, jadno i bolesno. A brate, ako govoriš da će privatizacijom osnovnih dobara poput zdravstva i školstva za sve nas procvjetati tisuću cvjetova, onda stvarno ne znam gdje ti živis!
Vedrana, živim u društvu koje ne zna zbrojiti dva i dva. Ovo što sada imamo je sve samo ne besplatno školstvo i zdravstvo. Odvajamo OGROMAN novac za jako lošu uslugu, Kada bi se privatiziralo onda bi mogli birati. Sada ne možemo. Gdje god se pustilo tržište da djeluje ispalo je dobro za potrošače. Sjeti se samo kako je bilo kad je Vipne došao. Ili Cammeo u Zagreb kako su cijene pale, pa sada Uber. Tržiše su drugi ljudi koji dobrovoljno kupuju tvoj proizvod. Naglasak je na dobrovoljno, Zašto si protiv tržišta? Svi žele slušati Severinu? Neka je slušaju očigledno je to mentalitet većine ljudi. U čemu je problem?
ali velika pohvala za pravilno primjećeno da su filozofi procvali kada su imali vremena i SREDSTAVA da filozofiraju. Dakle netko je to morao platiti. Mi smo nažalost siromašni a Vatroslav bi filozofirao umjesto da se primi posla i stvori dodanu vrijednost i postanemo bogato društvo.
Pa filozofi i jesu dodana vrijednost društva …
Hahahah ovo pljuvanje po filozofima više govori o ignoranciji nego što to govori o filozofima po sebi. Evidentan je nedostatak nekog elementarno poznavanja povijesti (kako opće tako i povijesti filozofije) jer bi tada uvidjeli da filozofija stoji iza temelja naše cijele civilizacije jer da nije bilo filozofa bome ne bi bilo ni znanosti (Aristotel), a obezvređivanje doprinosa filozofije u današnjem kontekstu uopće nije vrijedno posebnog komentara. “Primit se posla” ne znači samo manualan rad već podrazumijeva i teorijski i kritički rad u što spada i filozofija i sve njene grane proučavanja. Džabe ti radiš ako se nikada ne zapitaš o stvarima koje radiš, a postavit pitanje je “arhe” filozofije, oduvijek je bilo. Zapitati se nešto – to je vid filozofijskog promišljanja. Da toga nema još uvijek ne bismo mogli zapaliti ni vatru. Prema tome filozofija kao dodana vrijednost – to je apsolutna glupost. Filozofija je sastavni dio naših života.
Kažeš ti da nije besplatno ni školstvo ni zdravstvo. Pa naravno da nije besplatno! To je participacija građana kroz sustav oporezivanja kako bi institucije koje su u općem interesu i za opće dobro bile na raspolaganju onima koji ih trebaju. Zato i imamo društvo i potrebno je njegovati tu vrstu solidarnosti. Inače svatko može u svoju špilju i međusobno se mlatimo toljagama po modelu: survival of the fittest!
Kažeš, ako svi hoće Severinu što je tu loše? Ukus se odgaja. Svi žele Severinu zato što je odgoj (u onom najširem smislu: prijenosa vrijednosti) sve više vođen tržišnom logikom i apsolutnim manjkom bilo kakvog samostalnog mišljenja). Ako odgojiš samostalne pojedince koji misle svojom glavom onda nemaš takvu unifikaciju. Ničega-pa tako ni ukusa.
Kažeš: gdje god se pustilo tržište da djeluje ispalo je dobro za potrošače. Potrošač u jednom dućanu je prodavač u nekom drugom dućanu. Gdje se to pustilo tržište da djeluje pa je ispao takav potrošački raj? U zemljama bivšeg Istočnog bloka? U Južnoj Americi? Gdje je taj raj o kojem ti pričaš? Na to se veže i ovo što govoriš o Cammeu, Vipu, Uberu-kako su cijene pale. Ma super brate da su pale, ali za KOGA je to super? Za potplaćenu ekipu koja šljaka za tu gamad? Opet: u jednom dućanu si potrošač, ali si u drugom prodavač. Zgodan tekst baš na temu Ubera: http://www.tarzanija.com/uber-vam-mater/
A ovo što kažeš na kraju za Vatroslava (i valjda sve njemu slične) da bi filozofirali umjesto da stvore dodatnu vrijednost pa da nam svima bude bolje. Uopće nije poanta u tome. Sama proizvodnja dodatne vrijednosti nije problem-problem je naknadna raspodjela te iste dodatne vrijednosti. Način na koji se raspodjeljuje bogatstvo ovisi o paradigmi koja je u tom trenutku dominantna u društvu. Ne postoji progres sam po sebi. Progres uvijek uključuje pitanja: kamo idemo, zašto tamo idemo i koje su prednosti i mane puta kojim smo krenuli. Odgovori na ta pitanja spadaju u domenu filozofije, ideja, mišljenja!
Ako tržište treba zdrav i obrazovan kadar sposoban za rad da bi se uopće moglo održati, onda to ono u prvome redu treba i omogućiti. Najgora stvar za tržište jest privatizirati zdravstvo i obrazovanje i na taj način sasjeći dobar dio populacije i posljedično unazaditi cijelu državu.
Gordane, a kako bi to ljudi preuzeli odgovornost za svoj život, ako su se npr. rodili kao invalidi, ako imaju bolesti koje nisu ‘sami skrivili’, ako su jednostavno stari i nemoćni i nužna im je zdravstvena pomoć – kao što će većini nas trebati jednog dana? Čovjek nije roba i ne smije biti manje vrijedan zato što nije ‘profitabilan’ na tzv. tržištu. Ti možda ne želiš čitati tekstove, možda nemaš ništa protiv da se kultura i umjetnost sasvim ukinu.. ja recimo ne mislim tako. I znam da je moje dijete kvalitetniji čovjek jer ga nisam odgajala prema načelima korisnosti, već kao kompletnu osobu koja će znati misliti svojom glavom. A to bez kulture i različitih mišljenja ne postoji. ‘Tržište’ donosi samo sve slabiju kvalitetu i ispraznost, to valjda vidiš i sam.
Uostalom, plaćamo i hrpu političara koji su apsolutno beskorisni u našoj široj slici. Onda pitanje zdravstva i školstva postaje tragikomično.
Klara, tržište ne donosi sve lošiju kvalitetu. Znaš što donosi sve lošiju kvalitetu? Siromaštvo. U Londonu nije problem ići na Phantom of the Opera koji 25 godina imaju jednu jedinu predstavu dvaput dnevno. Ali tamo je BOGATO društvo. Gdje je najviše cvjetala kultura i umjetnost? U BOGATIM zemljama, Grčka i RIm a nije cvjetala u Africi, O tome ja pričam. NIsam protiv kulture, naprotiv, ali ne na ovaj način kada smo mi siromašni i umjesto da se pobrinemo da nam ljudi ne kopaju po smeću mi lovu dajemo Vatroslavu da “ispunjava svoje snove”. Neka on pokrene svoj biznis i ponudi nešto ljudima što će oni DOBROVOLJNO kupiti a ne da uzima silom moj novac od poreza.
Problem je Gorane što ti zagovaraš kapitalizam (naplaćivanje zdravstva i školstva) umjesto da pisanjem potakneš radništvo da ekspropriraju vlasnike proizvodnih vlasništva.
Socijalizam ne vole oni koji žive na višku proizvoda koje proizvede radnik. Svakako da radnik može prekinuti svoj odnos sa kapitalistom (i umrijeti od gladi) i pokrenuti svoj posao koji će, ako se uzme u obzir da u zapadnom svijetu ispod 10% radnog stanovništva otpada na privatnike, radnik najvjerojatnije propada i ponovno umire od gladi.
Mario, odluči se. Ili je poduzetnik dobar i sposoban jer omogućava radniku posao ili je loš i zao i iskorištava radnike? Jer ako je loš i zao zašto bi onda radnik želio postati poduzetnik?
Stvoriti nešto iz ničeg je jako teško i zato ima tako malo poduzetnika. Vi to ne znate cijeniti već bi samo uzimali poduzetnicima. Raditi za nekog je punoooo lakše jer ti taj netko osigurava sve ovo ostalo. bio sam radnik sad sam poduzetnik i znam o čemu pričam.
Ne slazem se s autorom. Ako ti je zelja educirati i opismenjavati narod, volontiraj s besplatnih platformi kao sto je facebook.
Gordane, da kultura ovisi isključivo o tržištu imali bismo isključivo Severinu, Severinu, Severininu vaginu i onda još malo Severine svaki dan posvuda po ne znam koliko puta.
To je naše realno tržište, a pogotovo tržište u zemlji od 4 i pol milijuna stanovnika od kojih je u samo nekoliko dana moguće regrutirati čak pet tisuća pojedinaca koji će vikati “Za dom spremni” i slijediti Bujanca u njegovim maloumnim i nakaradnim prosvjedničkim ispadima.
despoto, ali ako ljudi žele DOBROVOLJNO platitii ulaznicu za Severinin koncert a ne žele ići u HNK gledati Orašara po tebi je kriv tko? Ljudi jer su glupi? Po meni je kriv HNK što ne zna zainteresirati ljude za nešto “kvalitetnije”. Kako u Londonu nije problem napuniti kazališta? Aha, tamo ima PUNO BOGATIH ljudi koji imaju ukusa i novaca da si to priušte. Najveći neprijatelj kulture je siromaštvu. Kad nemaš za sendvič prvo ćeš se odreći kazališta i knjiga… na žalost je tako. Ja se zalažem da postanemo bogato društvo i onda će biti love i za kulturu,
tvoj je problem, gordane, sto si samozivi isprdak koji misli da moze biti sretan I zadovoljan iako oko njega ljudi kopaju po kontejnerima, neobrazovani, bolesni I nezbrinuti jer, eto, nemaju sto ponuditi trzistu.
ko ih jebe sve dok je tebi dobro, jelda?
reci mi, koja je funkcija drzave ako ne omoguciti gradjanima obrazovanje, sigurnost I zdravlje?
zasto ne bi onda svatko bio svoja drzava?
mozda su moja pitanja primitivna i besmislena za takvog ostvarenog kapitalista kao sto si ti, ali ipak dobro znam sto je ispravno – sto je najvaznije, znas I ti, samo si se putem pogubio.
ako mislis da mozes biti sretan dok drugi jedu govna, prevario si se.
semua, pa naravno da ne mogu biti sretan dok ljudi oko mene jedu govna. Ali država ne postoji. To smo svi mi. Također država nema SVOJ novac, ima samo novac koji je uzela od radnika iz PRIVATNOG sektora (onih 28% građana RH) i ja tvrdim da jako loše troši taj novac. Privatizacijom bi se to sredilo kao što se sredilo da danas imamo jeftini telefon i internet a dok smo imali državni monopol derali su nas samo tako. Gdje god se pustilo tržište da djeluje cijene su pale i potrošači su profitirali. Mi nikad nismo imali slobodno tržište.
Besplatno zdravstvo i školstvo ne impliciraju nužno odbijanje “odgovornosti za svoj život” zato što građani kolektivno izdvajaju za zdravstvenu skrb koja je onda zajamčena svima. A ne po aršinu – mogućnici su zdravi – ostali krezubi, zaraženi i propali.
Da vrijeme i trud gospodina Miloša nisu investirani u civilno-društveni sektor, bili bi u profitni sektor zato da izbjegne glad i neimaštinu. Međutim, naša je Republika odlučila da dio novca izdvoji za ovaj sektor eda bi on omogućio razvijanje društvene kohezije, angažmana i koliko je to moguće – kritike sustava. Na ovaj način, svi mi porezom investiramo u pomaganje onima koje je naše društvo kolektivno decenijima i stoljećima tlačilo, progonilo, palilo, itd, zato jer su gej, ružni, tamni, ili što već jesu. Ne smatram ovo problemom, a bogme ni razlogom za Hasanove invektive pogotovu kad grupi ljudi koja je povijesno provodila te progone ionako dajemo gomilu para kroz Vatikanske ugovore. U čemu je onda problem davanja tog novca i drugoj strani?
Prijatelju mlad si i neiskusan ….voli svoju hrvatsku i ni pokoju cijenu nemoj biti produžena ruka (svjesno ili ne) u uništavanju naše jedine hrvatske , kaka god da je naša je — vojnik ima pušku a ti pero ili text koje je ubojitije od svakog oružja ….to ti je dato u ruke s ciljem ljudi u sjeni da ostvare svoj cilj…..poslje im nebudeš više potreban ..a što omda s tobom …….tko voli izdajice……
Još koji mjesec ili godinicu crnčim za ‘neprofitne’ i ‘nevladine’, a onda odoh u daleki svijet crnčiti za sebe i svoje. Neprofitni mogu odmah izvaditi tešku arteljeriju za kulturni boj jer državna sisa je sve manja, a prasadi je sve više i zna se kako završava trinaesto prase. Osim toga kroz nekoliko mjeseci izvjesni su jači makroekonomski potresi na svjetskoj razini, pa je dobro biti pripreman odmah prije nego krene amputacija i spašavanje Res Publicae. Ako ipak nemate okoštale zube kojima ćete zagristi sisu jače od ostale prasadi, prekvalificirajte se na brzinu, ne morate nužno biti smetlar i čistač u prehrambenoj industriji za 3.500 kn ima i drugih prljavih poslova s kojima se čuva čisti obraz. 🙂
pa dobro, o kakvim budućim makroekonomskim potresima pričaš?
trolol, upravo tako, sisa je sve manja i bit će sve manja…ovi neprofitni koji mrze profit nikako da shvate da netko mora prvo zaraditi te novce i platiti porez (stvoriti novu vrijednost) da bi onda država (posrednik) njima besplatno dala lovu da pričaju protiv tog istog profita…nekima nažalost nikad neće doći iz dupeta u glavu. drago mi je da si ti shvatio.
@Gordane, još nešto. Postoje ljudi koji uče iz knjiga pa razvijaju tako empatiju prema drugima jer znaju da isto može zadesiti i njih. Postoje oni drugi koji shvaćaju da Jasenovac nije zgodna stvar tek kad dobiju metak u potiljak. Tako da vjerujem da bi zagovarao besplatno zdravstvo onog trenutka kad bi shvatio da si obolio od neizlječive i skupe bolesti. Da li ti treba takvo prosvjetljenje….
Mario Z, ali i sada ima neizlječivih i skupih bolesti koje naše zdravtsvo ne može izlječiti pa svi mi opet skupljamo djeci i mladima za lječenje. Isto bi tako bilo i onda samo bi za svoj novac dobio i adekvatnu uslugu Nisam protiv toga da se pomaže onima koji imaju manje ili nemaju, ali sam protiv toga da se troši više nego što imamo. Dakle ako imamo 100 ne možemo potrošiti 120. i tako godinama… zdravstvo i školstvo treba privatizirati jer je to jedini način da ne završimo ko Grčka. Ali ne brini naši političari će nas zaštititi od privatizacije i sve će otići kvragu a onda ćemo svi kopati po kontejnerima. 🙁
Gordan, tko te naučio čitati, pisati i računati? Pamtiš li svoju prvu učiteljicu, ili učitelja? U kakvu školu si išao, državnu ili privatnu?
Karolina, u školi. I da, pamtim svoje učitelje i učiteljice.
u državnu jer onda nije ni bilo privatnih.
K vragu, ode mi prvi komentar u ropotarnicu refresha. Dragi Vatroslave, hvala ti na tvom pisanjuu, tebi i ostalim novinarima koji su kava-takva brana ovom sdp-hdz režimu koji od većinu stanovnika svojom klackalicom čini idiotima. Nažalost kultura, obrazovanje i zdravstvo su zadnje rupe u sviralu i svaki režim pod parolama “krize” ide kresat upravo njih. Dok god budu postojali političari i njihova kasta nedodirljivih birokrata koji sišu iz proračuna sumanute svote mislim da je stvarno bespredmetno siktati na novinare koji dobivaju mrvice od malo veće mrvice namjenjene kulturi (0,48% proračuna – ovdje me je istinski sram što sam Hrvat, primjerice Makedonija izdvaja 3%). Tako da @Gordane nema smisla biti društveni darwinist i poput engleskog aristokrata provaljivati nekakvu spiku o preuzimanju vlastitog života u ruke. Dok god budem izdvajao porez iz svoje plaće i financirao ovu rabotu od države imam pravo nešto i dobivati od nje zar ne? Te spike “sam sebe izgradio” baš i nemaju nekog smisla na ovog brdovitog državi gdje su generali i tajkuni “sami sebe izgradili” penzijama koje su isfinancirali od nas…
isprike svima što ste toliko čekali na objavu komentara, nismo ih stigle ranije odobriti. (posebna isprika komentatoru desistphoto koji nas je odmah optužio za cenzuru i ulizivanje novoj vlasti 😉 vidim da nas redovito čitaš)
Jasno mi je zašto moderirate komentare, no možda ne bi bilo zgoreg promisliti i o tome da dopustite da ljudi automatski komentiraju pa onda naknadno vršiti administrativnu reviziju ako neki komentar krši zakon zbog govora mržnje. Brže se tako može povesti rasprava među ljudima. Znam da vjerojatno imate dosta razloga zašto ne, ali svakako razmislite.
posipam se pepelom (doista citam samo kad me nesto zainteresira), i sve pohvale moderiranju komentara, no praksa je definitivno usporila raspravu.
Lana, regrutujte nekoga ili nekoju da sređuje te komentare, valja se može naći šta sitniša za bakšiša! 😀 😀 😀
Socialisam is strong in you my young padawan.
Malo sam pogledao te tzv. Neprofitne medije. Radi se o malo profesionalnijim blogovima.
Ljudi na zapadu rade takve stvari usput, uz pravi posao. Ako blog naraste onda ga komercijaliziraju.
Traziti od poreznih obveznika ( i igraci igara na srecu su porezni obaveznici) da financiraju necije hobije je bezobrazno cak i za ovakvu socijalisticku vukojebinu u kojoj zivimo.
Jedini ministar kulture kojeg bi ja podrzao je onaj koji bi taj budzet sveo na nulu.
Zlatko je nazalost isto socijalist kao i autor ovog clanka.
Jedino je koristan kao lakmus papir da ukaze na pravi problem.
Drzavnu pljacku i redistribuciju od produktivnih prema neproduktivnima.
U tom smislu ga podrzavam odavno se nisam tako dobro zabavio kao slusajuci ovo placipickasto zapomaganje za drzavnom lovom maskirano u toboznju zabrinutost javni interes.
Novca nema i bit ce ga sve manje. Autoru teksta preporucujem da razmisli kako moze participirati na stvarnom trzistu jer Hrvatska nece moci jos dugo nastaviti ovako.
Btw. Lana je dosta talentirana za tako mladu curu ( za razliku od nekih drugih autorica na ovom blogu).
Steta sto trosi talent na nesto tako uzaludno kao feministicki aktivizam.
Italija izdvaja 161 milijun eura godišnje za potpore novinama zadruga novinara i 184 milijuna za lokalne i manjinske medije , SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo za izravne i neizravne potpore tisku godišnje ulažu od 750 do 800 milijuna eura godišnje. Francuska: 801 milijuna (indirektno), 438 milijuna (direktno), 20 milijuna (isključivo potpora za elektroničke publikacije, do 2009.); Njemačka: 525 milijuna (indirektno); Finska: 313 milijuna (indirektno), 500 tisuća (direktno).
Izvor: Nielsen, R. K. i Linnebank, g. 2011. Public Support for the Media: A Six Country Overview of Direct and Indirect Subsidies, Reuters Institute for the Study of Journalism, University of Oxford; URL: http://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/sites/default/files/Public%20support%20for%20Media_0.pdf
Ovo su podaci za 2008. godinu. Pozdrav sa zapada.
Vatroslave, ali nabrojao si sve redom BOGATE KAPITALISTIČKE zemlje. Zašto nisi stavio podatke za Venezuelu, Kubu ili Sj. Koreu na popis? Licemjereno. Lako je tuđim…. kako već ono ide izreka.
Daj nam kapitalizam i mogućnost da zaradimo lovu pa će biti i za kulturu kao i u nabrojanim zemljama (btw. fali podatak koliko je to u postotku od ukupnog BDP-a). Ali ne, vi želite i zagovarate socijalizam i da se svi mi ostali PRISILNO brinemo za vas. Ajmo svi pisati tekstove o feminizmu a tko će zarađivati novce i to sve plaćati? Boli te briga kao i sve socijaliste koji ne znaju osnove ekonomije. Ponavljam, socijalizam je super cool dok se ne potroše tuđe pare.
Kapitalizam nije rješenje za stjecanje velikog bogatstva. Mnogi su se okušali, mnogi su izgorjeli, a samo je šačica onih koji imaju akumulaciju na koju se referiraš i koju priželjkuješ. To puno govori o tom sustavu i to se ne smije zanemariti. Stvar kod tematike socijalizma, ako ćemo već o nekim osnovama, jest da postoje određeni strateški elementi koji imaju funkciju održavanja dobrobiti cjelokupnog stanovništva, a to je u čestoj relaciji s održavanjem tržišta. Kapitalizam da bi funkcionirao, priznali si mi to ili ne, ipak potrebuje određenu radnu snagu sposobnu za rad, no ne čini ništa konkretno u održavanju zdravlja te snage, a socijalizam to shvaća i apropo toga nudi model besplatnog zdravstva.Tržištu je, da bi uopće funkcioniralo, jednako potreban educiran i sposoban kadar, a kapitalizam privatizacijom onemogućuje pristup istom jako velikom broju ljudi što posljedično vodi do mase građana nesposobne za pravilno kritičko razmišljanje i donošenje kvalitetnih političkih odluka (primjer je glasovanje na temelju ideologije, a ne političkog programa). Za bolji uvid u ovaj problem može se usporediti američki s nordijskim modelom (tzv. nordijski kapitalizam ili nordijska socijalna demokracija). Da bi bilo koje društvo funkcioniralo i apropo toga napredovalo, iznimno je bitan kritički moment unutar civilnog sektora, a on je najjasnije izražen kod neprofitnih medija. Bez tog kritičkog momenta unutar civilnog društva mogu se desiti samo dvije stvari: 1. stvaranje jednoumlja unutar medijskog prostora koje najčešće ima ideološke zasade što se posebno ističe kao zanimljiv moment ako se uzme u obzir kontekst trenutno djelovanje postojeće vlade; 2. podređivanje cijelog medijskog prostora tržišnom natjecanju u kojem je: u prvome redu gotovo nemoguće natjecati se s mogulima koji na njemu već godinama/desetljećima drže monopol, a u drugome redu događa se medijsko podređivanje tržištu što vodi do stvaranja medijskog materijala koji je ovisan o većini populacije koja, priznali si mi to ili ne, ipak na žalost nije sklona pravilno kritički razmišljati i tu dolazimo do najvećeg problema koji se javlja unutar svake države. Dok je medijima koji su unuar profitnog sektora cilj animirati publiku i kreirati sadržaj koji se jednostavno prodaje, neprofitnim je medijima cilj stvaranje kritičkog mišljenja (pa bilo ono lijevo ili desno orjentirano, poptuno nebitno (vidi moj komentar dolje kod Stefani zašto)). Kritičko je mišljenje osnova, usudim se čak reći, cjelokupnog civilizacijskog napretka: ono je u krajnju ruku primjerice nužno prisutno i u znanosti, a jako dobro znamo koliki je doprinos znanosti, zar ne? No da se vratim na misao: kritičko se mišljenje, kao jedan od bitnih strateših elemenata unutar civilnog društva, može u potpunosti jedino ostvariti ako mu je dozvoljeno neovisno funkcioniranje od tržišne potražnje (jer ako će se ulizivati tržištu to više nije kritičko mišljenje) i upravo ovdje važnu ulogu igra država koja bi trebala imati funkciju nepristranog moderatora u raspodjeli sredstava. Problem kod nas, a sigurno i kod svih ostalih država, je taj što se kod nas državni vrh i državna uprava definira kroz ideologiju i svaki potez nije nepristran. Jednostavno govoreći: ako se uzme u obzir gore navedeno i ako se apropo toga može shvatiti važnost njegovanja sektora kritičkog civilnog društva (koje pak djeluje kroz neprofitne medije) i kritičkog mišljenja koje je pak s druge strane sam temelj civilizacijskog napretka tada se (imajući na umu gore navedene ciljeve i poželjne rezultate) tek kristalizira zašto je financiranje neprofitnih medija od interesa cjelokupne javnosti/cijele države. Riječ je o jednoj dugoročnoj strategiji koju su razvijene zemlje odavna prepoznale i koju već jako dugo njeguju. Tržište radi svog fokusa na profit zbog koeg je u stanju pregaziti sve postojeće moralne okvire koji su ikad u cijeloj našoj civilizacijskoj povijesti bili definirani jednostavno to ne može ponuditi i kao takvo tržište ne može definirati okvire kritičkog mišljenja i načine njegovog djelovanja. Kod nas je problem taj da se to pitanje u ovom momentu maskira s ideološkim razlikama kako bi se kritičko promišljanje etiketiralo kao nužno “komunističko” i lijevo orjentirano (kao da je lijeva orjentacija destruktivnija od desne, haha moš’ mislit), a ono što mene u ovom trenutku najviše brine je pitanje zašto se to radi tom strategijom. Je li moguće da smo svi toliko retardirani da se damo uvest u tu ideološku raspravu ili je ta ideološka potka samo pozornica za nešto drugo? Ako je ovo drugo, o čemu se pobogu onda zapravo ovdje radi? Ne, ovaj tekst meni nije bilo moguće kraće napisati, evo ti za kraj jedan smajli 😀
Krispy,
pogledaj sve bogate zemlje i SVE su redom kapitalističke. Jako mi je drago da kritički razmišljaš 🙂
Pogledaj jednu jedinu BOGATU socijalističku zemlju, aha nema je. NITI JEDNE JEDINE. Niti je ikada bilo takve zemlje (ali je bilo milijune mrtvih). Toliko o socijalizmu kao mogućem rješenju. Ne znam zašto uopće spominješ socijalizam kada je u praksi dokazano NEUSPJEŠAN. Možda najbolji primjer: Istočna i Zapadna Njemačka. Jedna je imala socijalizam druga kapitalizam. Ako ti tu ne vidiš da je rješenje u kapitalizmu (ili Argentina/Čile) onda stvarno ne znam o kakvom kritičkom razmišljanju pričamo.
Kapitalizam i te kako dobro funkcionira tamo gdje je uveden samo ima nekih zemalja kao Hrvatska gdje vlada crony kapitalizam u kojem su političari slizani s velikim tvrtkama i rade na štetu ostalih (pogoduju određenim korporacijama) no to NIJE kapitalizam. Kapitalizam je: privatno vlasništvo i slobodno tržište. Gdje god toga ima imaš i bogati narod.
” Tržište radi svog fokusa na profit zbog kojeg je u stanju pregaziti sve postojeće moralne okvire koji su ikad u cijeloj našoj civilizacijskoj povijesti bili definirani jednostavno to ne može ponuditi i kao takvo tržište ne može definirati okvire kritičkog mišljenja i načine njegovog djelovanja.”
Stvarno? Tržište ne može definirati kritičko razmišljanje? nego tko? Država svojim dekretom? Pa to imamo od 1945 do danas i ne vidim da hrvati baš kritički razmišljaju o bilo čemu. To se uči u školi ali ne u državnoj školi jer država ne želi pametne građane već robove. dakle obrazovanje treba privatizirati pa će biti kritičkog razmišljanja.
“Kapitalizam da bi funkcionirao, priznali si mi to ili ne, ipak potrebuje određenu radnu snagu sposobnu za rad, no ne čini ništa konkretno u održavanju zdravlja te snage”
Stvarno? Od kuda ti zaboga ovakve floskule? Pa gdje to svi ljudi bježe raditi? U najveće i najbolje korporacije koje se i te kako brinu za svoje ljude. Nisi baš previše kritički razmišljao o kapitalizmu. Nisu ljudi glupi kao što ti misliš. Na području ekologije danas najviše rade privatne tvrtke. Tko proizvode aute na struju? Aha, Elon Musk, prokleti kapitlaista koji cijedi ljude u tvornicama a baš svi žele raditi za njega.
Ili kakvi su radni uvjeti u Googlu? Malo su bolji nego u socijalističkim tvornicama zar ne?
Socijalizam ne shvaća prvo i osnovno: da netko prvo treba stvoriti novu vrijednost i zaraditi novac. Socijalizam kreće od kraja umjesto od početka. Ajmo svima dati besplatno školstvo i zdravstvo. Cool. Tko će to platiti? Nemam pojma, zadužit ćemo se.. i tako to ide dok se ne potroše tuđe pare. Da mi živimo unutar okvira koje zarađujem mirovine bi bile još manje i za zdravstvo bi se odvajalo još manje.
Sadašnje stanje je matematički neodrživo i po meni je najbolje rješenje privatizacija jednog i drugog. U suprotnom idemo u Grčki scenarij.
“kritičko se mišljenje, kao jedan od bitnih strateših elemenata unutar civilnog društva, može u potpunosti jedino ostvariti ako mu je dozvoljeno neovisno funkcioniranje od tržišne potražnje (jer ako će se ulizivati tržištu to više nije kritičko mišljenje)”
Nije istina. Kritičko razmišljanje u socijalizmu je bilo zakonom zabranjeno i tek u slobodnim kapitalističkim zemljama ljudi kritički razmišljaju. Nema tu država nikakvu dobru ulogu
“upravo ovdje važnu ulogu igra država koja bi trebala imati funkciju nepristranog moderatora u raspodjeli sredstava.”
Stvarno? A tko je taj birokrat koji će odlučivati o mom novcu bolje od mene koji sam ga zaradio? Ti?? Država se ne bi trebala baviti uzimanjem novaca od jedne grupe ljudi (produktivnih) i davanjem onima drugima (neproduktivnim). Thanks but no thanks. Država je tu da osigura pravne okvire da svi poslujemo pod jednakim uvjetima i zaštitu. Dakle nije posao države da se petlja u ekonomiju i ispravlja tržište. Gdje god država to radi imaš samo skupu i nekvalitetnu uslugu. Pogledaj samo taxi službu kao najnoviji primjer. Država štiti 1000 uhljeba svojim zakonima umjesto da da slobodu da se time može baviti tko god želi. Tipično socijalističko razmišljanje. Mi smo milijun godina od kapitalizma tako da se nemaš čega bojati..
Tržište = drugi ljudi koji dobrovoljno kupuju tvoj proizvod ili uslugu. Daj mi reci za kraj što imaš protiv tržišta? Odnosno protiv toga da ljudi samostalno donose odluke o svom životu i što će kupiti ili neće?
Gordane: “Pogledaj jednu jedinu BOGATU socijalističku zemlju, aha nema je. NITI JEDNE JEDINE. Niti je ikada bilo takve zemlje (ali je bilo milijune mrtvih). Toliko o socijalizmu kao mogućem rješenju.” – a ma nemoj? a kako onda komentiraš Kinu? LOL
Sintagma, BRAVO! Odličan primjer! Kina. Čim se ostavila socijalizma i prihvatila kapitalizam vidiš i sam kako su postali bogati. Isto trebamo napraviti i mi.
Mi na papiru imamo kapitalizam a u stvari socijalizam dok je kod njih obrnuto.
„Pogledaj jednu jedinu BOGATU socijalističku zemlju, aha nema je.“ – erm Kina? Zadnji pita kada posjetih Bloomberg bila je poprilično dobrostojeća…. Nitko nije rekao da kapitalizam ne funkcionira (i da se odmah ovdje razumijemo ne zagovaram socijalizam već kapitalizam sa socijalnim elementima poput nordijskog modela), već kažem da kapitalizam ima jako velikih problema od kojih mnogi ispaštaju, dio se dobro drži, a samo nekolicina iznimno profitira.
„samo ima nekih zemalja kao Hrvatska gdje vlada crony kapitalizam u kojem su političari slizani s velikim tvrtkama i rade na štetu ostalih (pogoduju određenim korporacijama) no to NIJE kapitalizam.“ – to je točno.
„Kapitalizam je: privatno vlasništvo i slobodno tržište. Gdje god toga ima imaš i bogati narod. „ – A bome prijatelju ima i tamo siromašnih, nemoj toliko glorificirati kapitalizam jer nije zlatan. U SAD-u je indeks siromaštva samo u 2009. bio gotovo 14% – to je jako velika brojka ljudi (skoro 40 milijuna), a znamo da im je u godinama nakon te bilo još i teže.
„Tržište ne može definirati kritičko razmišljanje? nego tko? – Reci mi , ako netko napravi proizvod samo da bi na njemu zaradio, što misliš koliko je u njemu bilo udjela istinskog kritičkog razmišljanja, a koliko promišljanja o potrebi tržišta i prilagođavanja njemu? Da li doista smatraš da ako je nešto kreirano samo zato da se proda jeste rezultat vrste kritičkog promišljanja o kojem mi ovdje pričamo?
„To se uči u školi ali ne u državnoj školi jer država ne želi pametne građane već robove. dakle obrazovanje treba privatizirati pa će biti kritičkog razmišljanja.„ – hahahah, da i onda će ti „pametni građani“ jednog dana izaći na izbore i glasati protiv sirovog kapitalizma jer će u toj fazi pameti već kužit da se na njemu ne mogu obogatiti već da ih taj sustav samo iskorištava. YEP, seems legit. Uostalom, ajde mi malo pruži nekakav dokaz da država po sebi želi apsolutno ignoratne robove, a to isto ne želi tržište. Uostalom, ajde molim te definiraj što je uopće država i od čega se sastoji, vidim da se ovdje spotičemo o terminologiju.
„Pa gdje to svi ljudi bježe raditi? U najveće i najbolje korporacije koje se i te kako brinu za svoje ljude.“ – da zato i jeste zdravstvo privatizirano u većini država u kojima vladaju korporacije 😉 Sve vrište od brige, pogotovo one tvrtke koje se bave za po zdravlje opasnim materijalom, sve im plaćaju te operacije, moš’ mislit. Ajoj da, zaboravih spomenuti dobar dio proizvoda s kojima te tvrtke koje operiraju još se proizvode u Kini! Zar nisu upravo tamo one prljave socijalističke tvornice koje iskorištavaju ljude o kojima pričaš? Zašto te tvrtke onda ne proizvode u tvornicama kapitalističkih zemalja gdje je sve bajno? Hmmmm…. možda zato jer im je tako jeftinije? A znaju li da time podupiru vlast koja ugnjetava ljude? Itekako prijatelju moj znaju. Moralna odgovornost i altruizam tvrtaka za brigu čovjeka na koju se ti pozivaš u većini tvrtaka svedena je na nulu. Gleda se samo profit (kod većine; Elon Musk, Google, – ima časnih izuzetaka, to nitko ne niječe, ali se jako dobro zna da je to više iznimka nego pravilo i pozivat se na to je labavo. Moguće je da se možda referiraš na recentan pozitivan trend u kojem tvrtke sve više javno demonstriraju „brigu“ poglavito u sjeni recentne ekonomske krize – no valja se opet valja se zapitati koliko je ta briga doista istinita, a koliko je ovdje riječ o „publicity stuntu“).
„Nisu ljudi glupi kao što ti misliš.“ – pa gdje je bilo rečeno da mislim da su ljudi glupi? Ja mislim da se masom ljudi iznimno lako da manipulirati. Imamo poprilično bogat historijski kontekst i to samo na tlu Europe koji to izričito dokazuje bez da uopće moramo ulazit u kontekst utjecaja masovnih medija. (Research: crowd psychology).
„Na području ekologije danas najviše rade privatne tvrtke.“ – i opet imamo globalno zatopljenje… super ti je ovo argument, nema šta. Čak je i nedavno VW priznao da je potajice trovao svijet, a koliko je tek takvih masovnih za koje ne znamo?…khm..khm.
„Socijalizam ne shvaća prvo i osnovno: da netko prvo treba stvoriti novu vrijednost i zaraditi novac. Socijalizam kreće od kraja umjesto od početka. Ajmo svima dati besplatno školstvo i zdravstvo. Cool. Tko će to platiti? Nemam pojma, zadužit ćemo se..“ – ovako, zdravlje i obrazovanje nije nikakva „nova vrijednost“. To postoji još od kada je izumljena maltene vatra. Tko će radit za tebe u toj tvojoj državi ako imaš samo bolesne idiote u njoj, a imaš ih zato jer si ljudi nisu mogli platiti obrazovanje i liječenje? I što si još onda s time napravio? Potencijalno si možda zakinuo genijalne osobe koje dolaze iz socijalno ugroženih obitelji jer eto njegovi su potrošili svu imovinu na liječenje jedine osobe koja je eventualno mogla donijet kruh na stol? Koliko takvih primjera ima samo u SAD-u? I umjesto da se toj osobi pruži mogućnost obrazovanja bit će primorana ić radit za kruh i sav taj talent će se bacit niz toalet dok ćeš vikat onu staru floskulu da da, njegovi su bili lijeni i on je lijen pa je zato siromašan, a to što nikad nije imao ekvivalentnu startnu poziciju s onima koji se rode u bogatim obiteljima to nikome ništa, to nema veze. I tako od osobe do osobe. Uopće nije bitno da li osoba ima već unaprijed sređene uvijete za rad ili ta osoba treba trošiti svoje vrijeme da bi si stvorila uvjete…. A nema dovoljno privatnih stipendija da bi se takva nepravda mogla popraviti. Druga stvar je da takav model doslovce vodi do toga da samo oni koji imaju para će si moći priuštiti obrazovanje i zdravlje, a siromašni ne, a „svi podjednako trebaju raditi i doprinositi društvu“. U konačnici takav sustav može samo kulminirati stvaranjem manjeg sloja društva sa svim mogućim financijskim i političkim privilegijama i velike mase ljudi bez ikakve moći i financijske neovisnosti. Što si ono pričao o ropstvu?
„ Kritičko razmišljanje u socijalizmu je bilo zakonom zabranjeno i tek u slobodnim kapitalističkim zemljama ljudi kritički razmišljaju. Nema tu država nikakvu dobru ulogu“ – ali ja ne pričam o čistom socijalizmu već o kapitalizmu sa socijalnim elementima tipa nordijskog modela. Taj dio nisi vidio kada je napravljena usporedba američkog i nordijskog modela? Možda nije bilo dovoljno jasno s moje strane?
„Država se ne bi trebala baviti uzimanjem novaca od jedne grupe ljudi (produktivnih) i davanjem onima drugima (neproduktivnim).“ – čini mi se da je problem kod tebe taj što ne možeš napraviti jasnu podjelu između produktivnosti koju izjednačuješ s masovnom potrošnjom i općim strateškim elementima svake države. Reci mi, je li npr. vojska od strateške važnosti za državu? Jeste. Je li ona po sebi nositelj produktivnosti o kojoj ti pričaš? Heh… ne proizvodi vojska oružje, ona ga koristi kad dođe do sr***, ali proizvode ga privatne tvrtke. A opet država financira vojsku…. Prema tome, je li u interesu svih nas koji plaćamo porez da imamo u državi pametne ljude sposobne za kritičko promišljanje i donošenje kvalitetnih političkih odluka koji će u konačnici etablirati kvalitetnu vladu? Jeste, i sam si rekao da se zalažeš za jak kritički civilni sektor. Problem je taj što ti misliš da je to u kontekstu medija jedino ostvarivo u privatnom medijskom sektoru jer je tobože „neovisan“ (a zapravo ovisi o potrošačima i sav kritički pol koji ima prilagođava svojim recipijentima kako bi ga mogli konzumirati, a da ne spominjemo korupciju unutar tih medija), a ja tvrdim da je to jedino kvalitetno ostvarivo u neprofitabilnim medijima koji ne prilagođavaju (ili barem ne bi trebali) svoje kritičke tekstove za recepciju te koriste razrađeniju metodu argumentacije, logičke konstrukcije i literarnu potkrijepljenost (npr. članci na mufu) (da me ne povučeš za jezik, naravno da ne mislim da to koriste svi neprofitabilni mediji). Jednostavno, kada usporediš jedan „kritički tekst“ na Indexu ili Jutarnjem s tekstom koji je objavljen na mufu ili npr. rani tekstovi Karla Juraka na H-alteru, nebeska je razlika. Problem jeste država koja bi trebala imati ulogu nepristranog moderatora u dodjeljivanju tih sredstava, ali ona to zbog, opet se ponavljam, ideoloških razloga ne može.
„Država je tu da osigura pravne okvire da svi poslujemo pod jednakim uvjetima i zaštitu. Dakle nije posao države da se petlja u ekonomiju i ispravlja tržište. Gdje god država to radi imaš samo skupu i nekvalitetnu uslugu. Pogledaj samo taxi službu kao najnoviji primjer. Država štiti 1000 uhljeba svojim zakonima umjesto da da slobodu da se time može baviti tko god želi. Tipično socijalističko razmišljanje. Mi smo milijun godina od kapitalizma tako da se nemaš čega bojati.“ – To za taxi službu je točno i to je sramota za cijelu Hrvatsku. Ali brate daleko smo mi i od socijalizma tako da se ni tu ne trebaš brinuti. Po meni bi trebalo proširiti ovaj pojam „zaštite“ – država bi trebala intervenirati u zbrinjavanju socijalno ugroženih skupina i omogućiti im u svijetu kapitalizma (onog modela za kojeg se ja zalažem) jednaku startnu poziciju kao i osobe koje dolaze iz privilegiranih obitelji. Ovo je dosta duboka tema koja je uzduž i poprijeko razrađivana u povijesti političke filozofije, ako može, ajmo ne ulazit u to, makar ja bih veoma rado.
Tržište = drugi ljudi koji dobrovoljno kupuju tvoj proizvod ili uslugu. Daj mi reci za kraj što imaš protiv tržišta? Odnosno protiv toga da ljudi samostalno donose odluke o svom životu i što će kupiti ili neće? – tko je rekao da imam nešto protiv ljudi i tržišta? Ne razumijem odakle ti to? Zar se ne može kritički izreći mišljenje protiv kapitalizma, a da se nužno ono ne negira? Pa dobro tko je tu lud? Kakva je to glupost? Ja kažem da tržište veoma često zaobilazi osnovne moralne postulate u svrhu profita i da je to jako veliki problem koji se treba adresirati. To je vidljivo na američkom modelu zdravstva, u ekologiji i sl. Nije nikako dobro bezuvjetno glorificirati kapitalizam i privatizaciju bez da se uzmu u obzir negativni aspekti istog. Jedino tako, smatram, možemo doći do nekog rješenja kako te aspekte popraviti.
BTW. zašto svi mislite da sam muško? S moje strane nigdje nije bio istaknut moj spol. Zanimljiva percepcija jelda? Pogotovo na feminističkom portalu hahahah.
” Po meni bi trebalo proširiti ovaj pojam „zaštite“ – država bi trebala intervenirati u zbrinjavanju socijalno ugroženih skupina i omogućiti im u svijetu kapitalizma (onog modela za kojeg se ja zalažem) jednaku startnu poziciju kao i osobe koje dolaze iz privilegiranih obitelji. ”
Ok, nordijski model. može. ali i oni su postali bogati zahvaljujući kapitalizmu a ne socijalizmu (kojeg hvala bogu ne zagovaraš, ali Vatroslav i općenito neprofitni mediji i te kako zagovaraju i vide u njemu “rješenje”)
Dakle first things first. Ja sam i te kako ljubitelj filozofije i ne podcjenjujem ničiji posao. No prvo treba riješiti glad a onda možemo filozofirati. Kao što si rekLA za filozofiju treba vrijeme i novac. mi nemamo novac. Ajmo ga nabaviti pa će biti i love za našeg Vatroslava :))
Ja nisam protiv toga da država pomaže socijalno ugrožene, invalide i sl. Ali brate danas su u Hrvatskoj odjednom svi socijalno ugroženi i svi muljaju i petljaju i žele živjeti na račun društva, Evo neprofitni mediji su očiti primjer. Razlog zašto treba privatizirati i zdravstvo i školstvo je zato što si mi ne možemo priuštiti ovako neučinkovit i skup sustav, Sami nismo u stanju upravljati učinkovito jer kad nema privatnog vlasnika (gazde) svak gleda da zmulja i ostvari osobni probitak za sebe na cijenu društva (takav je mentalitet) a skupo je upravo zato jer je neučinkovito. Treba dati privatnom sektoru i sve će biti ok. Privatnom doktoru je i te kako stalo do svojih pacijenata a ne samo do profita jer jedna greška i više mu nitko neće htjeti dolaziti…dok u državnim bolnicama rade što žele i ne mogu dobiti otkaz.. koliko je lječnika dobilo otkaz zbog svoje pogreške? Naš javni sustav je katastrofa…
Jednaka startna pozicija? Ljudi nisu jednaki, nikad neće biti jednaki i ne trebaju biti jednaki. Osoba čiji je otac doktor ima valjda 1000% veće šanse da će postati doktor nego netko čiji je otac zidar. To je jednostavno tako i nikakva škola tu ne pomaže, Ovo školstvo koje mi imamo je zastarjelo i proizvodi ljude koji ne znaju ništa raditi. Ne treba nam toliko frizera, ekonomista, pravnika itd, itd, ali predmeti se rade za profesore a ne za potrebe trržišta. Jer ako ukinemo taj predmet onda profesoru moramo dati otkaz jer on ne zna ništa drugo predavati. Ljudi jednostavno ne mogu shvatiti koliko brzo svijet ide naprijed a mi stojimo na mjestu. Uber i taxi je najbolji primjer…
Osnovna škola je obavezna i to neka bude na teret države, ovo sve ostalo neka ljudi sami plate. Mislim iovako već to sve plaćamo samo što ne možemo birati. Neka se uvede tržište pa ćeš vidjeti kako će ljudi izabrati sami sebi najbolje škole i najbolje profesore. Tržište čini čuda 🙂 Ovako dobiješ “besplatu” školu i profesore koje baš boli briga za tebe i tvoje talente jer će oni plaću dobiti bez obzira kako odradili svoj posao. Koliko je ono profesora dobilo otkaz?
Najveći potrošači našeg novca nisu neprofitni mediji već političari, saborski zastupnici, razne “Agencije za istraživanje ruda i gubljenje vremena”, kojekakvi uhljebi na svim nivoima…(bez obzira na političko opredjeljenje). Socijalizam kao STVARNO(ne onakav jugoslavenski socijalizam) društveno uređenje ionako će u prvom redu nastupiti u bogatim zemljama poput Švicarske, Norveške , Švedske, davno je to Marx napisao…
ponavljam izbrisani komentar: zašto vi neprofitni aktivisti smatrate da radite dobar posao, samo zato što podrazumijevate da imate monopol na ideju pravde, tolerancije, inteligencije, revolucije – na isti način, na koji ovi drugi smatraju da imaju monopol na ideju vjere, domoljublja, obiteljskih vrijednosti?
Ne radi se o uvjerenju na monopol ideje o nečemu već o postojanju i održavanju civilnog sektora koji potiče kritičko razmišljanje unutar društva. Ukidanjem financiranja neprofitnih medija ukida se sav kritički pol spram vlasti i trenutne situacije u društvu, pa bilo da je lijevo ili desno orjenitrano. Na stranu toga koji se pol (lijevi ili desni) financirao, to je zapravo u potpunosti irelevantno i bavljenje tim pitanjem poptuna je partikularizacija većeg problema što ujedno i inicijatorima ove farse možda i odgovara jer se publika tada bavi ideološkim ratom lijevih i desnih, a ne pravim problemom (Zanimljivo, zar ne? Valja razmisliti malo o tome.). Fokus bi trebao biti na vjerojatnoj težnji da se ovim potezom smjera na stvaranje jednoumlja unutar medijskog prostora što može biti od katastrofalnih posljedica kakvih smo već imali prilike vidjeti u historijskom kontekstu. Osim toga, u trenutku kada medij ode “mainstream”, odnosno kada ovisi o neoliberalnom tržištu čiji konzumenti imaju jako malen postotak volje bavljenja kritičkim razmišljanjem i gdje se sve svodi na Kim Kardashian i sl. medij postaje vulnerabilan te je primoran stvarati sadržaj koji se prilagođuje takvim konzumentima. Prema tome nije nužno ono što se prodaje ujedno i dobra stvar – diktat tržišta ima potpuno drukčije zakone od onih moralnih. Neprofitabilni mediji financiranjem od strane organa dobivaju priliku stvarati neovisan sadržaj o tržišnoj potražnji i upravo na taj način potiču neovisno kritičko razmišljanje koje je ključno za razvoj bilo koje države pa radilo se o lijevoj ili desnoj orjentaciji. Ukoliko na ovom primjeru nije dovoljno jasno zašto je taj kritički moment toliko važan, onda ne postoji slon koji bi to mogao dalje pojasniti. Činjenica jeste da su se u sklopu prošle vlade većinom poticale ugl. lijevo orjentirani mediji, no debeli postotak upravo tih medija nije podržavao trenutnu vlast i ta se činjenica ne smije tako olako previdjeti u argumentaciji ovog problema. Također je činjenica da nema novaca za sve – samo oni koji kvalitetno predstave svoj program na natječaju i koji pokažu da su kritički relevantni za državu ga dobivaju, no to ne znači da sada ova vlast nema priliku redefinirati te kriterije. Ono što će najvjerojatnije biti ishod jest da će se ideološka osnova i dalje potencirati kod ovog pitanja, a to može donijeti samo veću destrukciju po pitanju kvalitete medijskog prostora i mentaliteta ljudi. Pravo pitanje je, a ono će se moći postaviti tek kada će se ova farsa moći gledati kao stvar prošlosti za nekoliko godina, tko je tu najviše profitirao?
Krispy,
“Ukidanjem financiranja neprofitnih medija ukida se sav kritički pol spram vlasti i trenutne situacije u društvu, pa bilo da je lijevo ili desno orjenitrano”
Stvarno? Pa privatni mediji su i te kako kritčni prema vlasti (index) i potpuno neovisni i samodostatni. Ovi neprofitni mediji koje ti zastupaš nemaju apsolutno nikakav utjecaj na ljude jer ih praktički nitko ne čita. Ja jesam za jako civilno društvo ali ako ono uzima lovu od države onda opet nije neovisno. Pa pogledaj sve te medije koji su zadnje 4 godine dobivali lovu od SDP-a koliko su bili kritični prema ruki koja ih hrani? 🙂
Jedini jamac kritičnosti i neovisnosti su financijski slobodni i obrazovani ljudi. Što više takvih to bolje a to nam može omogućiti samo kapitalizam a nikako socijalizam (koji ima 100% promašaja u praksi)
Zahvaljujem na pristojnoj i zanimljivoj raspravi, jedino nisam sigurna je li Gordan pročitao Vatroslavov tekst kad i dalje vjeruje da je Index potpuno neovisan i samodostatan medij. U tekstu su navedeni podaci o tome kako se Index svake godine financira iz zagrebačkog proračuna, npr: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/346215/Evo-kojim-medijima-je-Bandic-podijelio-10-5-milijuna-kuna.html, npr. 2014. godine dobili su 240 tisuća kuna. Kako su oni onda neovisni?
Maša, procitao sam tekst. Index je u privatnom vlasnistvu i neovisan je od politicara na vlasti i njihovog novca. da mu drzava nije dala te novce on bi jednako poslovao i jednako pisao kao i do sada. radi se o tome da nije fer da drzava placa jedne medije a druge ne i tko je taj uhljeb koji bi odlucivao o tome. Ppdrzavam Matiju da pokusa povratiti od drzave koliko god novca moze jer ga je on i uplatio za razliku od neprofitnih medija koji samo sišu lovu.
„Stvarno? Pa privatni mediji su i te kako kritični prema vlasti (index) i potpuno neovisni i samodostatni.“ – netočno. Dobar dio privatnih medija je potkupljen od strane političkih stranaka te se redovito koriste u kreiranju popularnog javnog mnijenja što se najjasnije počine manifestirati oko godinu dana prije izbora. Unutar velikih medijskih kuća jako se dobro zna koje se ime smije blatiti, koje ne. Razmisli malo o tome.
Indeks koristi sredstva od Grada Zagreba pa prema postulatima koje si do sada naveo svim u svojim argumentacijama on nije potpuno neovisan. Proturječiš si. Da je potpuno neovisan, po tvojoj logici, ne bi koristio sredstva s državne sise uopće. Uostalom valja se ovdje zapitati što je uopće neovisnost? Za tebe je to, ako dobro shvatih, ako se netko može pobrinuti za vlastitu financijsku egzistenciju unutar tržišta kapitala. Točno? E pa ono što ja cijelo vrijeme tvrdim jest da to također nije neovisnost jer kreiranje sadržaja radi animacije publike samo da bi se sadržaj prodao nije u prvome redu neovisno ponašanje i ne tvori neovisan i kvalitetan kritički sadržaj, već tvori popularan sadržaj koji je namijenjen za prodaju. Iskreno se ne sjećam da li je Indeks ikad objavio kvalitetan, argumentiran i literarno potkrijepljen kritički sadržaj poput sadržaja kojeg primjerice možeš susresti u mnogim člancima ovdje na Mufu. Oni koriste popularni „mislim da ovo, mislim da ono“ jezik mase koji se često brka s kritičkim razmišljanjem. Riječ je o hrpi nabrojanih mišljenja i hipoteza koje najčešće imaju dosta loše konstruiranu logiku (dakle pričam doslovno o osnovama filozofije i logike). A ako je (za tebe ili bilo kog drugog) Indeks vrh kritičkog promišljanja onda si svi kolektivno možemo upucat u glavu 😀
„Ovi neprofitni mediji koje ti zastupaš nemaju apsolutno nikakav utjecaj na ljude jer ih praktički nitko ne čita.“ – kao prvo čita ih, da ih ne čita ne bi bile tako burne i brojne reakcije u javnosti, ali da je broj čitatelja manji to jeste – nemoj brkat te pojmove. Kao drugo valja imati na umu broj konzumenata apsolutno ništa ne govori o kvaliteti, samo o masovnoj potrošnji. (Čisto jedna stvarno banalna paralela o masi: u Trećem se Reichu masovno pušio nacizam pa eto na kraju nije ispalo najbolje, jelda?) U široj javnosti općenito postoji problem recepcije pravilnog kritičkog razmišljanja – to je glavni razlog zašto su neprofitabilni mediji koji se bave kritičkim razmišljanjem slabo čitani. Lakše je progutati popularan sadržaj koji je sažet u 500 znakova i koji se bavi temom koja je pisana kolokvijalnim jezikom nego pročitat kvalitetan, logički zasnovan i argumentiran članak od 15000 znakova, a bitna je razlika između to dvoje. Ako idemo to sagledat u širem kontekstu dvije stvari stoje iza tog: 1. živimo u svijetu masovnih medija gdje je iznimno lako ponavljanjem sadržaja (sadržaj kao npr. informacija po sebi) otupiti masu na taj sadržaj; 2. obrazovni sustav u prvome redu ne njeguje kritičko razmišljanje (eventualno ga dotiče). To nije nikakav postulat „protiv naroda“ na što se često voliš pozivati (što je ujedno totalni apsurd btw.) već su to same osnove medijske (a možda čak i socijalne i pedagoške) psihologije. Bitna razlika između tebe i mene jest da ti smatraš da je nešto nužno korisno ako se ono masovno koristi s čime se ja u potpunosti ne slažem. Samo zato jer velika masa ljudi ne koristi jednu određenu uslugu, već manji broj, ne znači da ta manjina ne može biti od strateške vrijednosti za većinu ako se uzme kao postulat da je kritičko razmišljanje u interesu većine.
„Pa pogledaj sve te medije koji su zadnje 4 godine dobivali lovu od SDP-a koliko su bili kritični prema ruki koja ih hrani?„ – ovo je isto netočno. Dobar dio tih medija bio je itekako kritički nastrojen prema SDP-u, samo jedan primjer ti je npr. Lupiga. Ovdje si očigledno pomiješao kritički odnos spram vlasti i ideološke sličnosti. Činjenica je da je novac bio dodjeljivan medijima koji su ideološki na lijevici pa vjerojatno zato misliš da oni nisu htjeli gristi ruku koja ih hrani, a zapravo se radi o tome da su se financirali istomišljenici. Ne valja to dvoje brkat.
„Jedini jamac kritičnosti i neovisnosti su financijski slobodni i obrazovani ljudi. Što više takvih to bolje a to nam može omogućiti samo kapitalizam a nikako socijalizam (koji ima 100% promašaja u praksi)“ – e ovako najozbiljnije, tu se bitno razilazimo, ali ne zato jer ti zastupaš sirovi kapitalizam, a ja kapitalizam sa socijalnim mjerama (tako je – nisam čisti socijalist, ne znam kako si do tog došao, al nema veze), već do toga da ti i ja imamo različita poimanja neovisnosti. Pa evo da premostimo terminološke prepreke, ljubazno te molim da definiraš što je to neovisnost (dakle ne pričam o financijskoj neovisnosti nego evo definiraj općenito što je za tebe neovisnost po sebi) pa da možemo krenuti dalje.
Krispy,
“Prema tome nije nužno ono što se prodaje ujedno i dobra stvar – diktat tržišta ima potpuno drukčije zakone od onih moralnih.”
Ti to ozbiljno? ti bi određivao što se smije prodavati i što ljudi smiju kupovati?
Jesi li ti ikada kritički razmišljao o tržištu? To su ljudi. Tržište su ljudi koji dobrovoljno kupuju ili ne kupuju ono što ti nudiš. Što ti točno imaš protiv ljudi?
Kao prvo, smanji taj arogantan i bahat ton jer ne doprinosi konstruktivnom dijalogu. Ajmo ovako, pošto evidentno pričamo drugim jezikom: definiraj najprije molim te što je tržište i koji su njegovi sastavni dijelovi čisto da razjasnimo terminologiju i da se ne potežemo za jezik.
Krispy, tržište su ljudi koji slobodno i dobrovoljno razmjenjuju proizvode i usluge. Dakle imamo ponudu i potražnju. Jedni nude svoje proizvode i usluge a drugi ih kupuju. Eto to je tržište.
Aha ljudi dakle. A daj mi molim te reci jesu li ljudi savršeni?
ljudi nisu savršeni kao što ništa nije savršeno na ovom svijetu ali su svakako milijun puta savršeniji od nekog državnog birokrate koji misli da zna što ljudima treba i u kojim količinima (petoljetke u SSSR-u su se pokazale prilično “učinkovitima”)
Kako ljudi sami savršeno znaju koliko im treba peciva i kruha i kako ima točan broj pekara da uvijek možeš kupiti kruh i pecivo? Vidiš to je “savršeno” tržište. Nitko ne treba propisivati koliki mora biti razmak između pekara niti koliko ih i kakvih smije biti. ljudi sami našli ravnotežu (tržište) i tako je svugjde gdje se država NE miješa.
Koji su to nemoralni proizvodi koji služe samo za profit? Ako ih ljudi žele kupiti onda im očigledno više vrijede nego novac kojeg plaćaju.
“Koji su to nemoralni proizvodi koji služe samo za profit? Ako ih ljudi žele kupiti onda im očigledno više vrijede nego novac kojeg plaćaju.” Dva kontraprimjera: heroin i dječja prostitucija.
Svi oni koji zagovaraju apsolutno slobodno tržište i privatizaciju skoro uvijek zanemarju “slona u sobi” odnsono cijelu jednu sferu kriminala odnosno ilegalnih tržišta koja su ustvari čisto “slobodno tržište” i esencija kapitalizma. Hoću reći, ako će se sve prepustiti tržištu kao jedinom mjerilu i odgovoru na sve, zašto onda onemogućavati ljudima da nesmetano kupuju drogu ili oružje?
Osim toga, istina je da je u Hrvatskoj na djelu crony kapitalizam, ali svaki postojeći oblik kapitalizma je crony u praksi, isto kao što je svaki socijalizam realsocijalizam.
I još nešto – primjer s kruhom je promašen jer su u Walmartu ako se ne varam prodavali paket od 6 hrenovki s 5 peciva ili tako nešto, uglavnom shema da moraš kupiti više peciva da možeš napraviti hot dog. Potenciraj to na n-tu i to je kapitalizam i globalno slobodno tržište. Susatv koji se temelji isključivo na želji za profitom na planetu s ograničenim resursima neminovno dovodi do katastrofe.
Činjenica je da oni koji dobiju sredstva imaju vezu za dobivanje sredstava kod onih koji su kada im ne daju sredstva, nekompetentni, a kada im daju, onda su kompetentni. Isto tako je činjenica da kada udruge ne dobiju sredstva onda žele podršku od svih, a kad ih dobiju onda ne žele surađivati s onima koji ih podržavaju. Ponekad čak ni odgovoriti na mail, što je minimum opće kulture (poslovnog) komuniciranja. Još bih spomenuo tu konstantnu diskriminaciju, mladi – stari pa tako i u ovom tekstu: ….mi dajemo prostora mlađoj generaciji…. A tko je to odredio granice mladi-stari kada se radi o kreativnosti?
krispy, slutim da nisi uspio čuti već tisuću puta ponovljene izjave o tome da se neprofitni mediji NEĆE ukinuti i da raspuštanje dotičnog vijeća ne znači i to da se neprofitni mediji UKIDAJU. očito nisi, ali hoće to tako kada se informiraš iz neprofitnih
Naravno da je ta informacija još odavna došla do mojih ušiju. Bilo bi lijepo da ne pretpostavljaš da su ljudi koji vode s tobom dijalog idioti. Nije bila poanta demonstrirati misao da će se neprofitni mediji ukinut, oni će postojat ukinulo se njima financiranje ili ne, već je bila poanta demonstrirat koja je važnost neprofitnih medija u kontekstu postojanja kritičkog pola unutar civilnog društva. Oće to promaknut kad se razmišlja guzicom ,a ne umom.
krispy, ne razumijem na koji bi se način u tome slučaju tvoj odgovor odnosio na moje pitanje. da, kvalitetni i kritički relevantni neprofitni mediji osovina su zdravoga društva. ti, sudeći po odgovoru, a i svi ovi konsternirani izdajivači, poistovjećuješ djelovanje dotičnog vijeća sa uopće samim postojanjem kritičkog pola unutar civilnog društva. nije li to malko narcisoidno? zar ispravan svjetonazor nužno pretpostavlja i bivanje kvalitetnim intelektualnim, kulturnim radnikom? a glede razmišljanja guzicom, molim da se primijeti da čak nisam ni dovela u pitanje svakome s dva minuta gugla približen očit i besraman sukob interesa unutar kojeg su dotični članovi vijeća transparentno operirali.
Definiraj prvo “ispravan svjetonazor”.
Onaj svjetonazor kojim se diči Justin Trudeau.
Ok, razumijem u kojem ovo smjeru ide, ali ajde molim te malo bolje pojasni po čemu bi točno to bio “ispravan svjetonazor”?
I btw. moje pitanje nije bilo da definiraš koji je “ispravan svjetonazor” nego što je to uopće 😉
Pa dobro je čovjek napisao. Treba podrške općim i zajedničkim vrijednostima. Nezavisni mediji to svakako jesu …
krispy, neka alana phillips odgovori umjesto mene:
“Ovo su činjenice. Imamo ministra okoliša i KLIMATSKIH PROMJENA. Imamo ministra imigracije, građanstva i IZBJEGLICA. Naš premijer je science-fiction ‘geek’. Naš ministar zdravstva je stvarno doktor. Naš ministar obitelji, djece i socijalnog napretka je ekonomist specijaliziran za siromaštvo. Naša ministrica znanosti je stvarno znanstvenica: dobila je i Nobelovu nagradu. Naša ministrica za prava žena je žena!
Naš ministar za veterane je kvadriplegičar jer je stradao u pucnjavi. Naš ministar zapošljavanja, radne snage i radnika je profesionalni geolog. Naš ministar za demokratske institucije je muslimanski izbjeglica. Naš ministar sporta i osoba s poteškoćama je paraolimpijac. Naš ministar obrane je ratni heroj, veteran iz Afganistana i policajac. NAŠ MINISTAR PROMETA JE, KVRAGU, ASTRONAUT!
Polovica naših ministara su žene. Polovica naših ministara su muškarci. Dvojica naših ministara su porijeklom starosjedioci: Kwakwaka’wakw i Inuit. Tri naša ministra su rođena izvan Kanade, u Indiji i Afganistanu. Dva naša ministra su Sikhi. Najmanje jedan ministar je musliman. Najmanje dva ministra su ateisti.
Jedna naša ministrica se bori s rakom dojke. Jedan naš ministar je u invalidskim kolicima. Jedan naš ministar je slijep. Jedan naš ministar je otvoreni homoseksualac. Jedan naš ministar je otvoreno crvenokos.
A Navdeep Bains pri tom ima i savršene brkove.“
I koji točno od njih je ministar kulture?
I da BTW. još uvijek nisi definirala što je uopće “ispravan svjetonazor”, samo si dala definicije kakav bi po tvom mišljenju trebao biti ispravan svjetonazor pa te molim da adresiraš tu temu.