Amanda Palmer, između bunta i privilegija

Teško je govoriti o Amandi Palmer bez uobičajenih “drukčija od drugih cura” klišeja. Tumačenje svestrane umjetnice kao (post)moderne riot djevojke ponavlja kritičku zabludu svođenja riot grrrla na podvrstu punka, isključivo glazbeni fenomen. DIY etika i in-your-face estetika koje nisu isključivo punkersko nasljeđe nizom su križišta dovele do Palmerine slojevite i kontradiktorne poetike i politike.

Am I the Poster Girl?

Sintagmom “žene u rock glazbi” potvrđuje se maskulinitet rocka u kojem su žene ili gošće ili uljezi. Riječ je o strategiji pripitomljavanja razlike koju Barthes naziva egzotizacijom. Žene su prvenstveno rodno određene, što ih čini nedostupnima analizi. Primijenjena na riot grrrl, egzotizacija znači promatranje ove djevojačke supkulture kao proizvoda očinskoga punka i majčinskoga feminizma.1 Toj heteroseksualnoj (ili heteroseksističkoj) genealogiji odgovara reprezentacija riot djevojke kao (uglavnom) heteroseksualne bjelkinje. Unatoč pojednostavljenjima, buntovnice imaju svoje rock, punk i lezbijske prethodnice. 1991. godina uzima se kao nulta godina pokreta kojemu pripadaju bendovi kao što su Bikini Kill, Bratmobile i L7.

Amanda Palmer, stasala u uličnim trupama, baštini agresivnu osjećajnost riot grrrla bez jasno artikulirane misije. Svjesna je političkog i ekonomskog okvira kreativne djelatnosti, ali često nesvjesna vlastitih privilegija. Najveća joj je sličnost s riot grrrlom ipak radikalno pogrešna medijska interpretacija koju je (uspješno) subvertirala putem društvenih mreža – preuzela je zadnju riječ i potvrdila da mi zaista jesmo mediji, pokretači i interpretatori. Nedepiliranje je Palmericu učinilo poster-djevojkom feminizma, a mediji su ukalupljivanjem pokušali ignorirati raznolikost njezina stvaralaštva.

TED talk

Amandin TED talk

This Passion is a Plagiarism

Histrionski stav zajednički je nazivnik Palmerinih vrlo raznolikih ostvarenja. Dvije izvedbe uokviruju njezino trenutno stvaralaštvo: interaktivni performans The Eight Foot Bride i rekreacija skulpture Verity (Istinitost) Damiena Hirsta. Kazališna djelatnost izvorište je, a ne popratna pojava njezinih nastupa. Za razliku od naglašeno osobnoga feminističkog punka 1990-ih, Amanda Palmer naglašeno je artificijelna. U složenoj se poetici brehtovskog punk cabareta Dresden Dollsa, matičnoga benda Amande Palmer, ističu još tri utjecaja: epsko kazalište, drag kultura i burleskna tradicija koja uvelike uključuje prethodne dvije komponente.

Amandino je stvaralaštvo obilježeno nizom antiteza. Kontrast je uočljiv već u imenu benda Dredsen Dolls – Dresden evocira brutalno bombardiran grad, a lutka krhkost i artificijelnost. Klizni su identiteti opjevani u The Kill kao i u nizu drugih pjesama (Half Jack, Sex Changes). Osim tekstualnih zanimljivi su i instrumentalni diskontinuiteti – nježne su balade prekinute vrištanjem ili lupanjem po instrumentima. Palmer je umjetnica transformacije koja nikada posve ne stoji iza svoga diskursa. Njezina je izvedba dubinski povezana s izlaganjem na neki način nepriličnog tijela javnom oku. Egzibicionizam nije samo poetska odrednica, već ima političko-ekonomsko značenje ključno u sporovima s Roadrunner Recordsom i Daily Mailom.

Amanda kao "Verity" Damiena Hirsta

Amanda Palmer kao Verity Damiena Hirsta

We Are the Media

Video za Leeds United usredotočen je na Palmer koja nastupa u otkopčanome sakou i grudnjaku. Roadrunner, dosljedno strategiji izdavača koji tijelo glazbenica želi prikazati vitkim i nedostižnim, izrezao je nekoliko kadrova u kojima se vidi Amandin trbuh. Ona je odmah reagirala, a fanovi su je strastveno podržali objavom preko 101 stranice fotografija vlastitih trbuha i osnivanjem stranice The Rebellyon. Uslijedila je dugotrajna sudska bitka oko raskida ugovora i vlasničkih prava umjetnice i izdavača koja je okončana 2010. godine.

Kickstarter kampanja, kojom su prikupljena sredstva za projekt The Theatre is Evil, povratak je izravnom dijeljenju sadržaja prakticiranom za ranih dana Dresden Dollsa. Palmer je preko noći postala senzacija, žena koja uništava glazbenu industriju. Zagrljaji koje je uz pivo kao plaću Amanda nudila svom bendu Grand Theft Orchestra ublažavaju činjenicu da se vrijednim iskustvom ne plaćaju računi. Iskustvo je postalo tržišna vrijednost s izrabljivačkim licem u nizu neplaćenih ili potplaćenih stažiranja i naukovanja. Odbacivanje novčanih transakcija može biti nastavak burleskne prakse s početaka umjetničine karijere, no smatram da ipak nije tako jer su se odnosi moći promijenili – nema više kolektivnog identiteta artističke trupe, sada se radi o Amandi Palmer, afirmiranoj glazbenici i indie ikoni i njezinu pratećem bendu. Ukratko, ona sebi podređene glazbenike, izuzevši afektivne zahvale, tretira onako kako je nju tretirao Roadrunner.

Palmer se uspješno obračunala i s Daily Mailom koji je 2013. godine objavio sliku njezine grudi koja joj je ispala prilikom nastupa na Glastonburyju. Skinuvši se na pozornici dok je pjevala pjesmu prikladno naslovljenu Dear Daily Mail, postala je Twitter senzacija čime je konačno potvrdila vrhovnu vlast nad reprezentacijom svoga tijela.

Solidarnost fanova s Amandom Palmer

Solidarnost fanova s Amandom Palmer

We Tend to Bruise Easily

Oasis je pjesma o silovanju na spoju, kritzirana jer vrijeđa silovanje, religiju i abortus. Glazba je razigrana i vedra, a čini se da je u pjesmi i spotu obožavanje Oasisa važnije od traumatskog iskustva. Žensku tjelesnu autonomiju, odnosno povrede iste riot grrrl te feministički punk općenito opjevali su u nizu pjesama. Ipak, Oasis prebacivanjem fokusa na obožavanje muškog benda tematizira mehanizme potiskivanja, iskustvo koje je vjerojatno tipičnije tradicionalno žensko/feminino od feminističkog bijesa. Djelo je istovremeno afirmacija adolescentskih preokupacija i identiteta (fangirl) i izazov normativnim idejama ženstvenosti (prividno frivolan odnos prema silovanju i abortusu). Amanda Palmer nastojanje da se svjedočenje kontrolira prepoznala je kao problematično: Should we just cry about it demurely and hope that the proper reaction, the one that society deems appropriate, will make it go away? (…) fuck that shit.

Drugi se incident dogodio 2008. kao prosvjed protiv kalifornijskoga zakona (tzv. Proposition 8) kojim se nastojalo zabraniti istospolne brakove. Prilikom nastupa Amanda je na pozornicu dovela dvojnikinju Katy Perry koja je sinkronizirala I Kissed a Girl nakon čega su se Palmer i Margaret Cho s nevoljnom izvođačicom pokrile plahtom, što je završilo glumljenim vjenčanjem sa zavezanom Perry. Na kraju izvedbe podignuti su transparenti s natpisima “Fuck Prop 8”.

Kritika načina na koji I Kissed a Girl trivijalizira queer iskustva je validna, no izražavanje kritike osvetničkom fantazijom i satiričkim silovanjem (mock rape) nije. Fetišizacija femme identiteta ima dugu povijest u mainstreamu i lagodno izrugivanje ovom tipu silovanja pripada istom heteropatrijarhalnom diskursu – kulturi silovanja.

Knjiga "the Art of Asking"

Knjiga The Art of Asking

I Am a Tree That’s Carved up With Her Name

Melody Dean prva je Palmerina eksplicitno queer pjesma iako ni ranije njezinu biseksualnost nije trebalo iščitavati između redaka. Solo karijera Palmerici je donijela svijest o političkim implikacijama queer identiteta koji je ranije olako svodila na osobnu sferu.

Kabaret, jedno od ishodišta Dresden Dollsa, ima dugu povijest priznavanja alternativnih identiteta i izvođenja roda. Takvu ravnu liniju nasljedovanja nemoguće je uspostaviti pa je potrebno razmotriti alternativno ishodište na koje, u kontekstu heteroseksualizacije riot grrrla, upozorava Mary Celeste Kearney – queercore. Queercore (prvenstveno bendove iz ranih 1990-ih kao što su Tribe 8 i Random Violet) autorica promatra kao paralelnu i isprepletenu struju aktivističko-glazbene scene. Riot grrrl djevojkama je ponudio utočište od homofobnog punka i konformističke gay kulture, ali je morao biti pripitomljen heteroseksualizacijom – queer tekstovi tumačeni su kao dječja igra prije nego zrela seksualnost.

Melody Dean zaigrana je i politična pjesma; omekšavanje rock početaka pop melodijama u solo karijeri Amande Palmer nije znak omekšavanja stava. Korak dalje, ohrabren oslobođenjem od izdavačke kuće, spot je za pjesmu Do It With a Rockstar koji ne dopušta da lezbijska erotika bude podčinjena objektifikaciji muškog pogleda.

Queer teorija i umjetnička produkcija ključne su za zaokret u trećemu valu feminizma, pomak od razmatranja rodne razlike do dekonstrukcije roda. Unatoč tome, postmodernistički je identitet višestran i kontradiktoran što znači da se često istovremeno odvija afirmacija tradicionalne ženstvenosti i rastakanje rodnih kategorija. Na taj način višeslojna poetika Amande Palmer pokazuje složenost života i stvaranja u postmodernizmu.

Dresden Dolls

Dresden Dolls

U TED talku The Art od Asking te istoimenoj knjizi Palmer poziva na dijalog i empatiju, vrijednosti duboko ukorijenjene u nizu alternativnih i feminističkih kulturnih praksi. Jaz feminističkih načela i povremenih upitnih činova dovodi je u istu nevolju kao i sve nas – kako živjeti vjeru u rodnu ravnopravnost? Ipak, svijet ne odgovara svima spremno kao lijepoj, bijeloj i obrazovanoj ženi, što Amandi Palmer zna povremeno promaknuti.

Teško mi je ovdje zanemariti autobiografski ulog, u odnosu prema Amandi na pola sam puta između idolopoklonstva i kritičkog pristupa. Dresden Dollsi otpjevali su mi emancipatorne poruke u doba kada sam oskudijevala s izvorima, ali nastojim se kretati u smjeru subjektivne kritike, istovremenog propitivanja sebe i svojih heroina, unatoč svim paradoksima tako definirane misije.

 

  1. Kearney, Mary Celeste, “The Missing Links: Riot Grrrl–Feminism–Lesbian Culture”, u: Sexing the Groove. Popular Music and Gender, ur. Sheila Whitely, Routledge, London & New York, 1997.

Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva