Cijena moći u “How to Get Away with Murder”

Think carefully, everything after this moment will not only determine your career but life. You can spend it in a corporate office drafting contracts and hitting on chubby paralegals before finally putting a gun in your mouth. Or you can join my firm and become someone you actually like. So decide, do you want the job or not? (Annalise Keating)

Tijekom svog gledateljskog života, koji traje pa otkad znam za sebe, nagledala sam se odvjetničkih kriminalističkih serija. S obzirom na njihovu hiperprodukciju, tko bi ih mogao izbjeći? Čini se da smo sve već vidjeli i da nas kao gledatelj(ic)e malo što može iznenaditi. Žanr koji bi nas trebao držati u napetosti često to ne uspijeva, već nam služi za kraćenje vremena. Priča nam je poznata, postupci likova postali su predvidljivi. Ako sadržaj samog narativa nije dovoljan da zadrži našu pažnju kao nekada, preostaje igrati se načinom na koji ga se može složiti, strukturom i formom u kojoj ga konzumiramo.

Upravo je to napravio tim na čelu s Peterom Nowalkom koji stoji iz ABC-jeve serije How to Get Away with Murder čija je treća sezona upravo u punom jeku.1 Čak i ako je niste gledali, čuli ste za fantastičnu glumačku izvedbu Viole Davis koja tumači glavni lik, a za koju je nagrađena Emmyjem, i to kao prva crnkinja u toj kategoriji, ili znate za seriju jer joj je producentica Shonda Rhimes.

Viola Davis prima nagradu Emmy za najbolju glumicu u dramskoj seriji

Viola Davis prima nagradu Emmy za najbolju glumicu u dramskoj seriji

Seriji su me privukle dvije gore spomenute stvari: struktura i snažan ženski lik na poziciji moći. Viola Davis tumači Annalise Keating, talentiranu i uspješnu odvjetnicu na sveučilištu u Philadelphiji koja se bavi obranom i to često osumnjičenika koji su počinili zločine za koje ih se krivi. Ono što mi je odgovaralo u trenutku u kojem sam krenula s gledanjem bilo je to što se serija ne bavi samo jakim stranama i pobjedama (anti)junakinje nego što prikazuje i njihovu cijenu. Tu ne mislim samo na opoziciju privatno-poslovno već i na to što znači biti i zadržati se na poziciji moći.

Danas možemo vidjeti primjere snažnih ženskih likova, uspješnih u poslovnim sferama u već viđenim situacijama i dilemama koje ih muče – kroz plastične dijaloge, sa savršenim frizurama i netaknutom šminkom tijekom cijelog dana. Sve samo teče, sve se može riješiti i pomiriti, kao da ne postoji niz unutarnjih i vanjskih sukoba koji kompliciraju život likova. How to Get Away with Murder izmiče takvom tipu prikaza i nudi napetu mystery i kriminalističku priču, dinamiku koja odgovara našem vremenu i izazov je gledateljskoj poziciji, snažne glumačke izvedbe unutar situacija s kojima možemo korespondirati – ne zato što su te situacije one koje proživljavamo svakodnevno već zato što se emocije i dileme s kojima su likovi suočeni čine autentičnima, jer ih možemo osjetiti kao vlastite u nekom drugom kontekstu.

Prva sezona otvara se krijesom, ludičkom proslavom prepunom mladih koji se zabavljaju. Osim četvero studenata prava koji u šumi bacaju novčić ne bi li odlučili na koji će se način riješiti trupla čovjeka kojeg je jedan od njih te večeri ubio. Sjajnim montažnim prijelazom iz te se napete atmosfere vraćamo u mnogo ležerniju: tri mjeseca prije fatalne večeri, na Pravni fakultet Sveučilišta Middleton na kojem će spomenuta skupina prvi put zakoračiti na kolegij Kaznenog prava profesorice Annalise Keating. Svake godine Annalise odabire četiri studenta koji dobiju priliku raditi s njom u uredu na pravim slučajevima, a ovoga im puta pridruži i petog, Wesa Gibbinsa koji uživa posebnu Annaliseinu protekciju. Odabrani studenti će zajedno s Annaliseinim odvjetničkim timom raditi na rješavanju raznih kriminalnih slučajeva, ali i sami će postati jedan. Jednom kad se kotačić pokrene teško će ga biti zaustaviti: nestala djevojka s kampusa, Lila Stangard, pronađena je mrtva. Wesovu susjedu Rebeccu osumnjičit će za njezino ubojstvu, a nadobudni će joj Wes odlučiti pomoći. Situacija se dodatno zakomplicira kada saznamo da Annalisein suprug Paul nije samo predavao Lili, već je s njom imao i aferu.

Prva sezona

Prva sezona How to Get Away with Murder

Ako plot i podsjeća na sapunicu i zvuči dramatično, njegova je struktura ono što ga izdiže na stepenicu više i što gledatelja/icu cijelo vrijeme drži u napetosti. Tri su sezone i svaka počinje prikazom jedne fatalne, kulminacijske večeri oko čijeg se razrješenja vrti cijela sezona, ali i gradi narativ koji povezuju stalni likovi na razini čitave serije. U prvoj i trećoj sezoni retrospektivno se vraćamo u prošlost da bismo saznali što je dovelo do prikazanih događaja, dok nam se u drugoj sezoni prikazuje događaj iz budućnosti te pratimo što je do njega dovelo.

Struktura epizode, sezone, a tako i cijele serije u obliku je mozaika koji se polagano popunjava, a neprestanim vremenskim skokovima uznemiruje se gledateljska pozicija i osigurava napetost u očima promatrača. Svaka nova informacija koju dobijemo mijenja naš stav prema likovima i na njihove postupke baca novo svjetlo. Kao što ni oni sami ne znaju za što su sve sposobni – koje sve osobine i strane mogu aktivirati kada su postavljeni u određenu situaciju – tako ni gledatelj/ica nikada u potpunosti ne može biti sigurna da poznaje određeni lik, niti predvidjeti što će se dogoditi. Naime, u trenutku kada mislimo da smo upoznati s određenim likom, da se na njegovu reakciju možemo osloniti i vjerovati mu, dogodi se nešto što u potpunosti mijenja našu perspektivu. Kao što Annalise na jednom predavanju kaže, nitko u potpunosti ne može poznavati drugoga i, ovisno o situaciji, svatko može postati nasilan. Reakcije se ljudi, kao i situacije u životu, ne mogu sasvim predvidjeti unatoč svim našim naporima da kontroliramo njihov tijek. Jedino na što se možemo osloniti jesmo mi sami – da vjerujemo sebi da ćemo se znati izvući iz situacije u koju smo upali, da ćemo se znati snaći. Čini mi se to glavnim razlogom zbog kojeg serija korespondira s našim vremenom. Sve se može dogoditi i svi možemo biti sve: ubojice, zaštitnici, lažljivci, preljubnici, dobri ljudi koji ponekad čine loše stvari i obrnuto.

I wanna be her. (Michaela Pratt, studentica)

Sposobnost snalaženja u onome što izgleda kao nemoguća situacija svakako je jedna od kvaliteta Annalise Keating koja je čini i junakinjom i antijunakinjom, istovremeno privlačnom i antipatičnom. Annalise Keating nije žena koju mnogi ljudi vole – kao profesoricu, odvjetnicu, ali i osobu. Zahtjevna je, traži puno od svojih studenata (iako je ponekad mrze, istovremeno su spremni učiniti sve da je zadovolje), predstavlja izazov svojim kolegama i sklona je manipulaciji u svrhu postizanja svojih ciljeva. Ponekad je čak nazivaju i “čudovištem” zbog granica koje je spremna prijeći da obavi svoj posao, ali i da učini ono što je obećala. Njezina je igra rizična i često mnogima nije jasno kako je može igrati s tako visokim ulozima, pogotovo onima koji se tiču i njezina privatnog života. Ima li ona uopće osjećaja, ponekad se pitaju njezini suradnici i ljudi koji su joj bliski. Bi li tih pitanja bilo da se radi o bijelom muškarcu na istoj poziciji?

Viola Davis kao Annalise Keating

Viola Davis kao Annalise Keating

Me not paying attention to you is the best compliment you could ever get. Cause that means I don’t have to worry about you. Go back to the office and stop being needy. (Annalise Keating)

Annalise radi ono što je potrebno da bi preživjela, zaštitila ljude koje je obećala štititi i da bi očuvala svoju karijeru, zadržala svoju poziciju moći. Jer moć je nestalna kategorija i jednom dobivena ne znači da je zauvijek tu. Annalise je puno radila da bi došla do statusa koji ima – njezin je odvjetnički talent neupitan, ali iza njega stoje godine rada i ne uvijek ugodnih iskustava, razočaranja i greški. Jer tako se uči i tako se postaje najbolji. Nije uvijek bila toliko oštra i odrješita, potencijal vođe i sigurnost u sebe i svoje postupke nešto je što je razvijala i gradila godinama, često i unatoč svom podrijetlu. Annalise je žena, crna žena koja je došla iz radničke obitelji, koja je bila i žrtva seksualnog zlostavljanja, a zbog rada na jednom slučaju izgubila je i svoje nerođeno dijete. Njezini su obiteljski odnosi kompleksni i nerazriješeni jer je na neke od njih odabrala ne trošiti svoju energiju. Odlučila je pustiti svoju prošlost da bi mogla izgraditi budućnost koju je htjela i postati ono što je znala da može biti. Annalise ili Anna Mae, kako joj je bilo ime prije negoli ga je promijenila, žena je kojoj je karijera na prvom mjestu, neodvojivi dio njezina identiteta, a tek onda bijeg od razočaranja i težine odnosa iz privatnog života.

Mogućnost donošenja odluka i brzo reagiranje u kritičnim situacijama ono je što ju čini dostojnom pozicije koju zauzima, bez obzira na posljedice, na negodovanja okoline i negativnu percepciju o njoj. Ona ih može podnijeti, no to ne znači da ne uzimaju svoj danak. Pritisci su golemi jer je crna žena, no čak i bez obzira na to, nemoguće je očekivati drugačije. Dovodi nas to do još jednog problema koji serija tematizira, a to je alkoholizam.

I just think better when I drink. (Annalise Keating)

Kao što u klasičnom Hollywoodu niste mogli naići na film u kojem protagonisti/ce ne puše, ne sjećam se kad sam zadnji put gledala seriju, pa namijenjenu i tinejdžerskoj publici,2 u kojoj se u svakoj drugoj sceni ne ispija alkohol. Nakon i tijekom radnog dana, za vrijeme teških situacija, na zabavama, u kafiću, kod kuće alkohol se kao sredstvo opuštanja, ublaživanja pritisaka, bijega od svakodnevice i osjećaja nezadovoljstva konzumira stalno, ali ono što mi se čini zabrinjavajućim jest što se taj tip njegove uporabe legitimira i predstavlja kao sastavni dio života odrasle osobe.

how-to-vodka

S obzirom na to da nisam odrasla u kući u kojoj je ikad bila prisutna i kap alkohola, dugo mi nije bilo jasno odakle tolika potreba za tom tekućinom. U nekom sam trenutku počela razmišljati da bih možda stvarno kad sam tužna, nesretna, pod pritiskom trebala posegnuti za alkoholom. Možda to stvarno jest neizostavan dio života odraslog čovjeka u suvremenom zapadnom društvu koji si ne smije dopustiti nijednu grešku. Kapitalizam možda pojedincu otvara mnogo mogućnosti, ali mu malo što oprašta. Vidi se to i kada, nakon što studenti koje je odabrala za rad u svom uredu nisu kao i obično najbolji u klasi, Annalise maknu s pozicije profesorice tog kolegija i premjeste je na drugi položaj. Nama je jasno zbog kojih se to razloga oni nisu mogli posvetiti učenju sukladno opsegu svog kapaciteta, ali školu to ne zanima. Koliko god to okrutno prema pojedincu bilo, rezultat je jedino što je važno. Annalise je toga svjesna i upravo je prihvaćanje tih pravila igre ono što je ponekad čini “čudovišnom” iz perspektive drugih, a to je također i razlog koji će je gurnuti u provaliju alkoholizma.

Od samog početka dano nam je na znanje da Annalise voli (po)piti, da joj alkohol pomaže da se opusti, u društvu i kad je sama, no sve je to funkcioniralo na razini malo prije opisanog koncepta ispijanja alkohola u američkom društvu. U trećoj sezoni Annalise počne razvijati ozbiljan problem s alkoholom, postaje agresivna i gubi onu poziciju stabilne instance kojoj se uvijek može doći s problemom i sigurnošću da će znati kako ga riješiti. Spletom okolnosti, taj će joj vrlo stvarni problem poslužiti i kao izlika za fizički napad na klijenta zbog kojeg je suspendirana. Zatim slijedi još jedna borba s unutarnjim demonima i porivima koju Annalise zna da mora dobiti jer je svjesna koliki je ulog, borba koja joj nije draga, ali za koju zna da je nužna.

Annalise: Don’t you ever feel like it’s all too hard?
Ophelia (njezina majka): Anna Mae, the reason why you feel it’s too hard is because you’re trying to do it all alone.

how-to-annalise

I ta borba zapravo nikad ne prestaje, mijenjaju se samo njezini sudionici. Cilj je uvijek izvući sebe ili ljude do kojih nam je stalo što manje oštećene, nadvladati kojeg kod protivnika imamo. Što smo na višoj poziciji, to su ulozi veći i protivnici spretniji. Koliko jako želimo to što želimo i jesmo li svjesni cijene koju za to moramo platiti? Ako je suditi po Annaliseinu životu, ta je cijena poprilično visoka. U postojećem sistemu uspjeh često znači samoću i nipošto ne mora značiti sreću, u analiziranom svijetu serije, ali i u stvarnosti.

 

  1. Tekst analizira seriju zaključno sa sedmom epizodom treće sezone.
  2. Primjerice, spin off Vampirskih dnevnika, The Originals.

Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva