Sretno, ljetno

Neću vam lagati, čitala sam Carverove Kratke rezove i prva mi je polovica tjedna protekla u frustriranom okretanju stranica u potrazi za zaključkom koji nikada ne dolazi. Smisao u neizrečenome koncept je s kojim (inače) nemam problema, a Carverova proza očudila mi je najbanalnije kutke svakodnevice pa se ne mogu uistinu žaliti. Ipak, pripremajući zadnji Popsikon prije ljetne stanke, željela sam se okružiti samo izrazito jasnim, dorečenim porukama kao: “A onda ga je žena, nakon što ju je natjerao na dijetu i tretirao kao komad mesa, ostavila i otišla otvoriti vlastitu zalogajnicu u drugoj saveznoj državi.” Zato sam uložila svjestan napor u odlaganje Kratkih rezova na noćni ormarić i posvetila ostatak tjedna serijama i tekstovima koji ne škrtare sa zaključcima. Vrijeme je za nedvosmislene poruke ljubavi, prije nego što se svi/e bacite u more gdje vam laptopi, tableti i mobiteli neće više ništa značiti.Prva je na redu nova Netflixova serija GLOW, akronim za Gorgeous Ladies of Wrestling, za koju ćete sasvim sigurno čuti, ako već niste. Radnja je smještena u osamdesete godine prošlog stoljeća, a u glavnoj ulozi sjaji Alison Brie. Brie igra iritantnu, ali dopadljivu profesionalnu glumicu Ruth Wilder koja zbog kroničnog nedostatka intrigantnih ženskih uloga, kao i kronične nezaposlenosti prihvaća audiciju za neobičan televizijski projekt mizoginog (ali simpatičnog?) redatelja u financijskim, kreativnim i emocionalnim problemima. No Ruthina priča nije jedina koju pratimo. Na novom radnom mjestu, nakon što je osigurala ulogu jedne od hrvačica, Ruth upoznaje niz drugih kompleksnih, zabavnih žena željnih kvalitetnog posla i afirmacije. Iako je u centru opet bijela etablirana glumica, glumački ansambl, a ne jedna zvjezdana izvedba temelj je na kojem počiva snaga ovog ženskog hrvačkog spektakla.

https://www.netflix.com/hr/title/80114988

Serija si daje vremena da se u deset polusatnih epizoda suoči s većinom stereotipa i naizgled problematičnih mjesta koja ispočetka možda bockaju nešto sumnjičavije gledatelj(ic)e. Tako u prvoj epizodi Ruthina najbolja prijateljica Debbie, također glumica, i to komercijalno uspješnija, upita Ruth zašto jednostavno ne pronađe muškarca i bude sretna. Svakome tko seriju prati iz feminističkog kuta to je crvena zastavica, ali bez brige. Ne samo da se koncept sreće tijekom sljedećih devet epizoda ne vezuje primarno uz heteronormativni ideal obitelji, nego već nekoliko minuta kasnije sama Debbie mora preispitati vlastite iluzije nakon što sazna da je muž vara i to baš s Ruth. Brak i djeca nisu odredište koje jamči apsolutnu sreću, mnogima oni uopće nisu odredište.

[Da prizovem prvu Popsikonovu antijunakinju Lauru Moon koja je do samog kraja prve sezone American Gods ostala kul i koja je na najbolji mogući način objasnila da život prije braka i u braku funkcionira jednako, da brak ili romantična ljubav nije lijek za sve: “Da, i dalje te volim, ali nisam sretna.”]

Lijepo je gledati kako se Debbie i Ruth razvijaju izvan Debbienih početnih postavki te izvan opreke savršene supruge/majke i “uništavateljice doma”, kako u njihovoj liniji radnje fokalna točka nije muškarac za kojim obje žude i oko kojeg se bore, već je naglasak stavljen na iznevjereno povjerenje, nalaženje sebe izvan obitelji ili toksičnog odnosa, nalaženje novog mjesta u prijateljstvu koje je možda uništeno i nalaženje smisla u strastvenom obavljanju posla.

GIRL POWER

Unutar ringa Ruth, Debbie i sve ostale glumice-hrvačice ipak moraju igrati na stereotipe po želji redatelja Sama Sylvije. Neke ih objeručke prihvaćaju i nadograđuju svoje likove do apsurda ili čak preko granice prihvatljivoga – Cherry koja često funkcionira kao Samova zamjenica nagovori Kimmy i Rebekku da se obuku u kostime pripadnika KKK-a te da se u ringu bore protiv nje i Tammé, jedinih dviju crnkinja u grupi, dok Tammé uživa igrati stereotip crnkinje koja živi od socijalne pomoći i “iskorištava” državu. Neke se suočavaju s ružnom stranom poigravanja stereotipima – kada u finalnoj epizodi Arthie nastupi kao “teroristkinja iz Beiruta”, publika u njoj prepoznaje ono čega se stvarno pribojava u svojoj ksenofobnoj, rasističkoj svakodnevici pa je počne vrijeđati i gađati hranom što Arthie povrijedi i navede da preispita olako pristajanje na “ugađanje” publici. Neke uče o vlastitim predrasudama – Ruth saznaje više o životima ruskih imigranata nakon što se prikrpa vlasniku motela u kojem živi kako bi se bolje pripremila za ulogu “ruske zlotvorke”.

Uz iznijansirano predstavljanje rodnih, rasnih i klasnih problema, serija je izdvajana i po pristupu ženskom tijelu. Žene koje treniraju i glume različitih su oblika tijela, različitih dobi i boja kože, baš kao što bi bilo koja skupina žena bilo gdje mogla biti. Jedan od svakako najbolnijih trenutaka odvija se kada Carmen dobije napadaj panike i misli da doživljava srčani udar – kada pita bolničara je li sve s njezinim srcem u redu, on joj odgovara da ga za to nije briga te neka se radije prijavi u program Weight Watchers. Jedan od dirljivih mikrotrenutaka, također vezan uz Carmen i značajan svakome tko se još nije susreo s iskrenim prikazom ženskog tijela, jest nekoliko sekundi u kojima se posebno jasno vide Carmenine strije. Iskreno, ne sjećam se da sam ikada vidjela prave pravcate strije u nekoj seriji i to mi je prekrasno. <3

Kratak popis serija koje će Popsikon pratiti za vrijeme ljetne stanke:

Orange Is the New Black, naravno. GLOW baštini mnogo od OITNB-a, ako uživate u ljetnom bingeanju priče o sudbinama žena u zatvoru Litchfield, to je još jedan razlog više za davanje šanse divnim hrvačkim damama.

Nakon čitanja hvalospjeva crtiću Danger and Eggs definitivno ću se baciti na friško dostupnu prvu sezonu. Između ostalog, glas glavnom liku posuđuje dražesna Aidy Byrant, boje su živahne, a serija izvrsno reprezentira LGBTIQA+ zajednicu. Što više tražiti od crtića?

Insecure stiže za dva tjedna! Ako ste propustili/e prvu sezonu prepunu super ruževa, (klimavog i žilavog) ženskog prijateljstva, potpuno promašenih romantičnih odabira i nesigurnosti, sada je idealno vrijeme da to nadoknadite i budete spremni/e za novi val nesigurnosti.

Game of Thrones. Jer sam ovisnica. I jer se nadam da će žene pokoriti Wasteros i pisati trijumfalne mejlove.

Kako smo još od svibnja bombardirane tekstovima o “savršenom ljetnom tijelu, mislim da je važno ne posustati u odašiljanju poruka kojima je zadaća opovrgnuti mit o tijelu za plažu, čak i kada se čini da je to isprano i dosadno. Teen Vogue prošle nam je godine podario niz izvrsnih videa o plus-size modelima, a nešto me prije toga upoznao s Minom, Dianom, Barbie i Dounijom. Njihovi su profili ujedno moje insta-preporuke tjedna. Što god mislili/e o terminu plus-size (ja sam prilično podijeljena – voljela bih da jednostavno vratimo riječi “debeo/la” njezino prvo, neutralno značenje, ali ne želim osporavati važnost zajednice koja je uz termin plus-size očito zaživjela), ove djevojke promiču samo najpozitivnije poruke. Njihovo je samopouzdanje nadahnjujuće i nimalo lažno, a njihova osviještenost grana se od body positivity pokreta u pravi intersekcionalni feminizam. Objavljuju fotke (gotovo) svaki dan, bio im dobar ili loš, osjećale se prekrasno ili ne, definicija su riječi “osnažujuće”.

Također, ako vam treba dodatna podrška nakon što se suočite s barem tri naslova o tijelu za plažu, skoknite na Refinery29 gdje postoji čitava rubrika posvećena razmontiravanju tog konstrukta. Neki su tekstovi više, a neki manje uspjeli, ali ako Refinery29 mogu zbog nečega pohvaliti, onda je to zbog truda da nam pruži slike nas samih što se vidi ne samo u toj rubrici, već i na cijelom portalu.

https://www.instagram.com/bae.doe/

Prošlog sam tjedna pisala o tone policingu, a ovog vam tjedna preporučujem tekst zbog kojeg se tone policing najčešće upotrebljava kao taktika za diskreditiranje nečijih argumenata. Katie Heindl piše:

Male anger so often seems to be reactionary, seething at the surface in anticipation of something it can contend with, conquer, emotionally lay waste to. Female anger has, conversely, learned to wait, to pick its moments carefully, to gain strength and rally in the interim by nature of its suppression. As women, we are conditioned to minimize it early on, to not argue, to lessen our reactions, and later, as self-protection, to deescalate, take the blame when it may not be ours.

Janelle Brown piše o toksičnim ženskim prijateljstvima, ali tekst zaključuje pomalo razočaravajuće, kao da se predaje. Svejedno vam ga linkam jer me žensko prijateljstvo privlači poput magneta i bespomoćna sam.

Alaina Leary napisala je jako, jako važan tekst o reprezentaciji osoba s invaliditetom, tj. svih osoba koje nisu able-bodied:

…the physical removal of Dr. Poison’s mask, and her disfigurement in general, isn’t necessary for this character development. It gives the audience the impression that if we don’t see disability and disfigurement as inherently evil, we must see it as something worth pitying, even when the disabled person has been nothing but villainous. We aren’t supposed to come to conclusions about Dr. Poison based on her actions in the film, but instead based on the way her face appears.

I dalje najviše slušam Melodramu i najradije bih vam napisala još tri Popsikona posvećena stihovima “But I still remember everything / How we’d drift buying groceires”, ali to ne bi ništa značilo jer ne možete pročitati taj gudački moment, to bujanje do suza. Ili onaj dio “Supercuta” prije pripjeva, koji se na engleskom elegantno zove “pre-chorus”, kada sve zvuči žurno pa onda žurno, čeznutljivo i puno žudnje. Ugh, Melodrama je najbolja!

Kada se osjećam iznimno meditativno i nimalo kao da ću pola poslijepodneva posvetiti preslušavanju “Hard Feelings” iznova i iznova (i iznova, i iznova i iznova), šapućem uz novi singl Mosesa Sumneyja. Ali ovo je već karverovski teritorij nezadovoljstva i stajanja nasred dnevne sobe, ruku raširenih kao da grlite nevidljiva čovjeka (je li čudno što sve njegove likove zamišljam zamrznute u polupokretima, obično nasred dnevne sobe?), a za kraj nam treba nešto sretno i ljetno.

Zato, prije nego što skočite u more, pustite si ovu stvar i sjetite se da imate najbolje tijelo za plažu!

Komentari
  1. olga
    • maša huzjak maša huzjak

Odgovori

Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Napokon superžena
Kultura silovanja: ti si kriva što si silovana
Chat of Thrones (S07 E02)
Chat of Thrones (S07 E01)
Povratak “Twin Peaksa”: 5.-9. epizoda
Napokon superžena
Book clubovi jučer, danas i sutra
Ljepotica i zvijer
Tjeskoba ženskog autorstva
Mit o nasilju
Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Neka počne zlatno doba
Fatalna Amanda Knox
Proizvodnja Lolite
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva