Američka glumica Alyssa Milano pokrenula je na Twitteru kampanju #MeToo koja je trebala „napokon“ otkriti svijetu pandemiju seksualnog uznemiravanja: svaka žena koja je iskusila zlostavljanje i/li uznemiravanje pisala je o tome i dodavala svojim riječima spomenuti hashtag, čak i na Facebooku. Sve je počelo slučajem Harveyja Weinsteina. Poznati, Oscarom nagrađeni filmski producent kroz svoju je karijeru, kako smo uspjele saznati, seksualno uznemiravao desetine i desetine žena koje je pozivao u svoju skupu hotelsku sobu na službene sastanke i onda ih dočekivao sam, ogrnut kućnim ogrtačem i tražio od njih da ga masiraju golog. Neke od žena je silovao, poput Asije Argento i Rose McGowan, druge naganjao po sobi, masturbirao pred njima (pred televizijskom novinarkom Lauren Sivan navodno je drkao u restoranskoj kuhinji).
Unatoč tome što je početak razvoja potrošačkog društva i kulture još uvijek predmet rasprave, neosporno je kako su gospodarski planovi u državama poslijeratne Europe u kombinaciji s modernizacijskim procesima koji su uključivali fundamentalne društvene, tehnološke i emancipacijske transformacije 1950-ih i 1960-ih godina rezultirali stvaranjem masovnog potrošačkog društva i kulture. U takvim se okvirima zahvat temeljitog poboljšanja životnog standarda poklopio sa zadovoljavajućom proizvodnjom te ponudom proizvoda i usluga, ali i s omasovljenjem potrošačkih želja, kako na području kapitalističke Europe, tako i na socijalističkom dijelu kontinenta.
Film Zvonimira Berkovića Cherchez la femme iz 1968. godine svojevrsni je TV esej u trajanju od 30 minuta, koncipiran kao vješto montiran kolaž raznovrsnog, mahom dokumentarnog videomaterijala. Uglavnom su to prikazi društvenog života koje po uzoru na tradiciju dokumentarnog filma prati voice-over naracija. Nastao je kao dio projekta “People to people” na inicijativu škotske produkcije u suradnji s RTV-om Zagreb i Jugoslavenskom radiotelevizijom te je zapravo jedan od ukupno dvanaest nastavaka kojima su se predstavljale različite europske zemlje. Iako je film premijerno prikazan u Londonu iste godine kad je i produciran, nikada nije prikazan u SFR Jugoslaviji. Prvo ovdašnje javno prikazivanje bilo je ono 1992. godine u igranom programu HRT-a u emisiji Premijere kojih nije bilo.
Iako slabo poznat mlađoj generaciji danas, Polet je bio središnji omladinski list Socijalističke Republike Hrvatske koji je izlazio od 1976. do 1990. godine, a koji su najvećim dijelom stvarali mladi novinari. Program Poleta karakterizirao je omladinski aktivizam; bile su to novine koje su nastojale uključiti mlade u rasprave o društvenim pitanjima i pružiti im prostor za (relativno) slobodno izražavanje vlastitih mišljenja i stavova. Osim toga, u Poletu se intenzivno pratila svakodnevica i kultura mladih, a posebno je mjesto u rubrici kulture zauzimala rock glazba. Željko Krušelj u knjizi Igraonica za odrasle: Polet 1976.-1990. ističe kako je Polet tako zbog svojih tekstova i organizacije koncerata jedan od najzaslužnijih za popularizaciju novog vala u Hrvatskoj.
Socijalizam (kao uostalom i feminizam) nije monolitan pojam, već je bitno određen vremenskim i prostornim koordinatama. Raspravljamo li o socijalističkom nasljeđu, često se sa sugovornicom/ikom retorički mimoilazimo govoreći o različitim pojavnostima — o teoriji ili povijesti, konkretnom razdoblju, društvu ili Socijalizmu s velikim S. Nije svejedno govorimo li o marksizmu 19. stoljeća, socijalizmu današnje Kine, staljinizmu, titoizmu ili o izdancima marksizma u zapadnim kapitalizmima. Telegramski svedeno na zajednički nazivnik, svi oblici socijalizma baštine: nastanak u 19. stoljeću (reakcija na kapitalistički zamah na krilima industrijalizacije i imperijalizma), otpor eksploataciji radničke klase, klasnoj nejednakosti i diktaturi slobodnog tržišta, sekularizam, davanje prednosti javnom pred privatnim vlasništvom (interesom) i zalaganje za društvenu kontrolu prirodnih resursa te dobara.
if you really want to cure me baby there’s only one sure thing
prescribe me your body please
Collander, „prescribe me yr body“
U filmu Wonder Woman, tijekom završnog okršaja između Dijane i Aresa, mitski bog rata pokušava nagovoriti feminističku filmsku heroinu godine da mu se pridruži u njegovoj stoljetnoj misiji, odnosno privoljeti je da zajedničkim snagama dokrajče do srži pokvarenu ljudsku vrstu. Kao dokaz njezine neupitne iskvarenosti Ares pred Dijanu (doslovno) podastire doktoricu Poison, glavnu zlikovku čiji je poremećeni um patentirao svu silu ubojitih otrova i toksičnih para koje su do tog trenutka usmrtile brojne nevine. Dok Dijana razmišlja o tome hoće li ili neće zauvijek okrenuti leđa čovječanstvu, u iznenadnom zapuhu vjetra doktorici Poison s lica spada proteza i gledatelj po prvi put jasno vidi njezino „unakaženo“ lice.
