Još jedna godina donijela nam je još jedan – šezdeset i četvrti – izbor za Miss Universe, održan 25. siječnja. Ukupno se 88 djevojaka borilo za prestižnu titulu, no tek je šačica najbolje plasiranih dobila priliku s publikom i sucima podijeliti svoja razmišljanja o svijetu. I ove je godine, nažalost, propuštena šansa da u svom obraćanju kažu nešto što zaista može motivirati gledateljice diljem planeta. Ovo su prijedlozi nekih inspirativnijih alternativnih odgovora.
Sve slike: iz stripa “Fatherland” Nine Bunjevac
Moguće je da bi strip Nine Bunjevac Fatherland u jugoslavenskom socijalističkom društvu bio čitan kao suviše pojednostavljena pripovijest namijenjena dijaspori, njezinim simpatizerima i strancima koji ne poznaju najbolje politički kontekst u kojem je SFRJ stvorena, ili čak osuđen zbog želje da bude ideološki neutralan i nepristran. Danas ga, međutim, više ne možemo čitati na takav način jer se kontekst radikalno promijenio. Prostor bivše Jugoslavije u međuvremenu je postao vlastita dijaspora naseljena ljudima čija se sjećanja na nekadašnju republiku najčešće uopće ne podudaraju.
Izvor za sve gifove: muf.com.hr
TRIGGERING
Maša: Iowa – RAJ NA ZEMLJI! Sve je zeleno, sve je jeftino, nitko ne krade bicikle…
Asja: Polje kukuruza, traktor, ja pomislila na trenutak da smo na sjeveroistoku Bosne
Maša: Ja sam pomislila na Slavoniju.
Asja: Iowa je Panonsko more. Sve izgleda sjajno bajno, a onda Hannah padne s bajka. I počinje noćna mora
Lana: A i kuće su velike i jeftine
Asja: Two thumbs the fuck up!
Drage i dragi,
prije točno godinu dana Muf se pojavio na internetu kako bi u vaše živote unio još feminizma i popkulturne kritike. Tog smo 22.1. pisale o “Mindy” (Maša), kozmetici (Asja), “Nevinim samoubojstvima” i Molly Nilsson (Lana). Na ovu svečanu obljetnicu, Asja, Barbara, Lana i Maša komentirat će čime su iz proteklih 365 Mufovih dana najzadovoljnije, a neki će čitatelji koji na sajt dolaze putem searcha konačno pronaći mir.
Prije par godina nabasala sam na jednu sintagmu koja mi se jako svidjela: mogućnost da si skrojiš život po mjeri. Kao tada, i danas držim da je to krojenje moguće, čak i uz određene kompromise, čak i uz nedostatak “prirođene” sreće. Mogućnosti toga što se može rastvaraju se kako se skidaju slojevi restrikcija i ograničenja, svih onih “moram” za koje smo u nekom trenutku mislili da postoje tu od početka svijeta i da su nepromjenjivi, a zapravo su, kao i moda nekog razdoblja, u nekom trenutku proizvedeni, i to ljudskom rukom ili riječju.
Savršeni svijet
Slaba sam na očeve. Moja duboka naklonost proizlazi iz niza usko povezanih subjektivnih i objektivnih razloga. Društvena je percepcija očeva i vrednovanje uloge koju igraju u životima svoje djece i dalje, određenim pomacima usprkos, potpuno shizofrena. Unutar ustaljenih patrijarhalnim obrazaca, naizgled paradoksalno, očevi su često ti koji izvlače deblji kraj prilikom definiranja uloge koje igraju u životima svoje djece, a osobito onoj emocionalne prisutnosti ili otuđenosti.
