Showtimeova nova serija The Affair, čija prva sezona završava u nedjelju, unijela je određenu svježinu u prastaru priču o dvoje ljudi koji se upuštaju u izvanbračnu aferu time što ju je odlučila ispripovijedati iz dvije perspektive, njegove i njezine. Prva polovica epizode prikazana je iz njegove točke gledišta, a u drugoj su polovici isti događaji dani kroz njezino očište. I Noah i Alison nepouzdani su pripovjedači koji – kako se trenutno čini – pripovijedaju priču onako kako su je oni zapamtili, kako su je htjeli zapamtiti, a razlike između dviju verzija nerijetko su začudne.
napisale smo
“That Perfect Girl Is Gone”? Disneyjeve princeze u 21. stoljeću
Prošla je godina dana otkad se Snježno kraljevstvo (Frozen) pojavilo u kinima i u potpunosti osvojilo svijet. Film je dobio dva Oscara, postao animirani film s najvećom zaradom i pretvorio se u kulturni fenomen. Članak Joanne Cohen, novinarke The New York Timesa, o utjecaju Snježnog kraljevstva na američku djecu samo je jedan od članaka koji se bavi opsjednutošću djece ovim animiranim filmom. Također, iz porasta popularnosti imena Elsa među britanskim i američkim roditeljima, ali i iz brojnih prerada i parodija pjesme Let It Go na YouTubeu, vidimo da je film imao snažan utjecaj i na odraslu publiku.
Kako biti loša feministkinja
Mogu vam odmah otkriti dirljivi zaključak ovog teksta: vaš će feminizam uvijek biti manjkav jer ste ljudska bića i savršenstvo je nemoguće. Griješit ćete jer imate svoje slijepe točke i mane, a vaše se mane broje jer feminizam, za razliku od stvari protiv kojih se buni, nije dio institucije i sistema, nije nešto što se obnavlja po inerciji, nego je borba ovisna o onima koji u njoj sudjeluju. Vaše se mane broje, ali nisu najvažnije, dok god se trudite i dižete svoj glas.
Da?
Curvy, chubby, fat
Prije nekoliko tjedana Rhiannon Lucy Cosslett u Guardianu je objavila tekst “I feel guilty but I hate my body: a feminist confesses” u kojem je detaljno opisala svoju opsesiju brojanjem kalorija, hvatanjem vlastitog odraza u svim reflektirajućim površinama, kao i činjenicu da – bez obzira na to što zna bolje – ne voli svoje tijelo i stalno ga pokušava smanjiti. Mnogo toga u njezinu tekstu mora zvučati dobro poznato velikom broju žena koje su u nekom trenutku imale višak kilograma ili smatrale da imaju višak kilograma:
Komikaze #13: književni dometi alternativnog stripa
Sredinom prošle godine, nakon tribine Roberta Perišića u Booksi o nepovlaštenom položaju pisaca u procesu književne proizvodnje, iz publike se čulo zanimljivo i pomalo neočekivano pitanje: zašto isti ti eksploatirani pisci, na čijim djelima zarađuju svi osim njih samih, nisu digli glas kad su izdavači iz književnosti za odrasle izgurali ilustratore, a njihov rad proglasili suvišnim? Sad dok držim u rukama posljednji broj strip magazina Komikaze, to prošlogodišnje pitanje dodatno dobiva na težini.
Bluebell, grad ljubavi
Da je Hart of Dixie hrana, bio bi nešto zašećereno, visokokalorično, nešto za što znam da ima slabašnu nutritivnu vrijednost i nezdravo je, ali je ipak, ili baš zbog toga, neodoljivo. Volim gledati Hart of Dixie usprkos tome što svakako nije riječ o proizvodu koji će rastegnuti ili ponovno iscrtati granice svoga žanra ili polučiti revoluciju u televizijskom mediju. Volim ga gledati usprkos slijepim točkama koje namjerno ignorira, otvorenim pitanjima od kojih svjesno okreće glavu i klišeiziranim narativnim rješenjima.
