Metakozmetika
Kad beauty blogerice hvale L’Oréalovu micelarnu otopinu za skidanje šminke, ne kažu za nju da ima ukus po suzama, iako takva opaska ima odličan metaforički potencijal. Umjesto toga, uspoređuju je s istim proizvodom drugih brendova (najčešće s nezaobilaznom Bioderminom H2O micelarnom otopinom). Zanimljivo je da blogerice kozmetici uvijek pristupaju komparativno: proizvod na tržištu postoji kao kopija nekog drugog proizvoda ili kao njegova jeftinija/skuplja ili bolja/lošija varijanta. Istovremeno, jezik koji koriste u svojim recenzijama i pregledima – nevjerojatno je siromašan i repetitivan. Zato, valjda, što bi nam svima već trebalo biti jasno da iskustvo šminkanja ne zahtijeva impresivan vokabular: možeš mazati usta karminom, a da iz njih ne izađe ništa pametno.
Kad sam prvi put nabasala na taj dio Interneta, na njegov lijepi, kozmetički dio – bila sam (naravno) uvjerena kako je govor o lijepoj književnosti sigurno sofisticiraniji. Nakon pola sata surfanja Youtubeom, postalo je jasno: razlike između djevojke koja na svom kanalu pokazuje naslove koje je taj mjesec pročitala ili planirala pročitati i djevojke koja govori o kozmetici – nema. S obzirom na njihovu očitu diskurzivnu podudarnost, postavilo se pitanje koja je uopće razlika između govora o književnosti i kozmetici kad je jezik u oba slučaja jednako osiromašen kapitalizmom? Nije li svejedno hoću li u dvije riječi opisati knjigu ili rumenilo, odnosno, hoću li tvrditi „grozna je“ za knjigu ili za maskaru?
Izvor: www.cindysherman.com
Youtube jako dobro plaća popularne vlogerice koje recenziraju kozmetiku. Ne samo da djevojke koje se tim poslom bave dobro zarađuju šminkanjem, već ih često kozmetička industrija dodatno sponzorira: neprestano im šalje besplatne uzorke i zove ih na promocije novih proizvoda. Najpopularnija beauty blogerica – Michelle Phan, ima preko pet i pol milijuna pretplatnica na svom kanalu. Svoju je popularnost iskoristila da pokrene vlastitu kozmetičku tvrtku. U svom zadnjem videu, Phan objašnjava kako “biti posebna“, dok joj na stolu stoji Dr. Pepper – dijetalna verzija. Sladunjavo piće, sladunjav video. Što nas dovodi do književnosti. Interes za beletristiku nije ni približno lukrativan. Razloga za ovakvu novčanu diskrepanciju je više, a jedan od najvažnijih je taj što književna scena ne shvaća ozbiljno fanove koji književna djela promoviraju po Internetu. S jedne strane izdavači knjige smatraju potrošačkim dobrom i tako ih tretiraju, a s druge – žele zadržati svoj VIP status i ekskluzivno pravo nekolicine na tumačenje djela.
Stoga je razlika između kozmetike i beletristike unutar suvremene kulture prije svega epistemološko pitanje: znanje o kozmetičkim proizvodima i znanje o književnosti – različite su vrste znanja, ali suprotno uvriježenom mišljenju, nijedno od njih nije manje vrijedno. Ako ćemo iskreno, bez obzira na moju književnu afilijaciju, u prošloj mi je godini korisnija informacija bila da su od svih Maybelline proizvoda najpopularniji bili The Rocket Volum’ Express maskara i Baby Lips labela, od podatka koje su knjige 2013. bile najčitanije u Hrvatskoj.
Problem je u tome što se znanje o kozmetici još uvijek smatra besmislenim. I dalje je prihvatljivo o proizvodima govoriti opisno. Još je veći problem što se i znanje o književnosti svodi na istu razinu: kao da je moguće govoriti o književnosti bez ikakve uporabe metajezika. Naravno da je svaki glas o književnosti dobrodošao. Naravno da je u redu ako klinac u ruke uzme Margaret Atwood jer je vidio kako u drugoj sezoni serije Skins netko čita Jestivu ženu. Vremena su se promijenila. Žanrovska književnost, međutim, nije trivijalna samo zato što je popularna. Isto kao što ni kozmetika nije trivijalna zato što je popularna. Ne bi, na primjer, trebalo biti nevažno što većinu micelarnih otopina prisutnih na hrvatskom tržištu proizvodi i distribuira L’Oréal Grupa jer je ista vlasnik Garniera, Maybellinea, L’Oréala, Lancômea, Biotherme, Clarisonica, Vichyja, La Roche-Posaya i mnogih drugih. Kad znamo da L’Oréal najviše zarađuje od popularnih brendova prisutnih u drogerijama poput DM-a, a ne od luksuznih proizvoda, postaje jasno zašto je micelarna otopina prestala biti dobro čuvana tajna francuskih apoteka.
Teško je zamisliti da se kozmetička industrija, kojoj je toliko stalo do svake kune, s indignacijom odrekne blogerica zato što ne poznaju kemiju i ne mogu objasniti farmaceutski učinak određenog proizvoda na ljudski organizam. Naprotiv, neznanje im odgovara jer mogu raspolagati resursima i informacijama kako žele. Upravo zbog toga, kozmetika zaslužuje kritičke osvrte kakvih trenutno nema jer se i o njoj može iznositi informiran sud koji bi u obzir uzimao kontekst koji joj prirodne i društvene znanosti daju. Nije, dakle, dovoljno reći miriše li nešto na vaniliju ili ne. Treba znati zašto stvari mirišu tako.
Autorica cover fotografije: Elinor Carucci
