NoFap: drkati ili biti

Jeffrey Meyer, izvor: ffrymyr.com/portfolio/words

Baš kad pomislim da mi muškarci dugo nisu dali povoda da im se pošteno narugam, naletim na NoFap – antimasturbatorsku inicijativu koja je zaživjela na Redditu. Jedan od dvojice njezinih pokretača, Alex Rhodes, savjetuje dečkima da se porivu za drkanjem odupru pravljenjem sklekova, ili – još bolje, tako što će svaki put kad taj poriv osjete – nazvati svoju mamu. Potencijalnom ruganju pomažu i pretenciozni nazivi NoFap Academy i Sacred Sexuality Project te smiješne rasprave između NoFap pobornika i protivnika o tome je li ejakulat kancerogen, pa ga treba redovito izbacivati ili je pun vitamina i cinka koji se ponovno vrate u organizam ukoliko ga dečki dovoljno dugo drže u mošnjama. Rasprave su, ukratko, prepune gluposti i nadri-znanstvenih argumenata o beneficijama nedrkanja, ali i o štetnosti apstinencije.

Nakon čitanja NoFap subreddita, brzo postane jasno da je riječ o pokretu koji ne zna bitnu razliku između problema i simptoma. Drkanje se, zajedno s pornografijom, tretira kao glavni problem, odnosno, kao razlog zbog kojeg dečki nisu u stanju normalno funkcionirati u društvu. Masturbiranje tako postaje sinonim za osobni neuspjeh i letargičnost. Istovremeno, pristalice nedrkanja onaniju vide kao glavnu prepreku upoznavanju „stvarnih“ žena i „pravog“ seksa. Ovakav je stav problematičan iz više razloga, ali krenimo polako redom.

Kao prvo, drkanje nije alternativa seksu, već vrsta seksa. Ne možemo govoriti o masturbiranju kao civilizacijskom dostignuću koje nas je udaljilo od „pravog“, reproduktivnog seksa jer je ono posve prirodna praksa dobro dokumentirana kod niza životinjskih vrsta. Drkanje nas, dakle, ne udaljava od prirode, već je njezin sastavni dio. Druga je stvar što je ljudski seksualni užitak kulturološki obilježen i što naše seksualne prakse, zahvaljujući daru govora i pokretnom palcu – više nisu „životinjske“. Zato mi svi ti apeli fapstronauta (kako se pristalice NoFap inicijative samonazivaju) da se masturbiranje dokine kako bi dečkima porasla razina testosterona i time njihov “prirodni” ugled u društvu – smiješni, ali i žalosni.

Ideja da se muškarac koji ne drka pretvara u “nofap chick-magnet” zbog pojačanog lučenja testosterona, govori nažalost da nijedan od valova feminizma nije uspio okupati Reddit i sajtove sličnog profila koji okupljaju muškarce u dobi između 20 i 35 godina. Da ih je emancipacija makar nakratko zapljusnula, fapstronauti bi mogli razumjeti zbog čega ideja žene koja jedva čeka da bilo koji muškarac skupi dovoljno hrabrosti i hormona da joj agresivno priđe – ne odgovora ne samo feminističkoj stvarnosti, već stvarnosti općenito. Umjesto da se pozabave kulturom koja propagira mačizam, koji očito nije u skladu s njihovom konstitucijom i promijene je – muškarci radije mijenjaju sami sebe kako bi se prilagodili društvenim normama. Ne čudi stoga sijaset trolova koji anonimno denunciraju „kurve“ iz srednjih škola po Facebooku. Ako nemaš dovoljno testosterona, na internetu ih lako možeš odglumiti.

Ozbiljan je problem, dakle, što je oženjenom ocu dvoje djece, ali i studentu samcu, učeniku, za vlastitu letargičnost lakše optužiti gledanje pornografije i neprestano drkanje nego društvo koje letargiju i dosadu izaziva. Stvari treba postaviti ispravno: ako je oženjenom muškarcu draže drkati pet puta dnevno, nego se jednom poševiti sa suprugom – nije problem u pornjavi, već u njegovom braku i u njemu samom. Isto važi i sva sve ostale fapstronaute. Prekomjerno gledanje pornografije nije izvor problema, već njegov simptom. Ako muškarac ne sluša što mu kolegica na poslu govori, to nije zato što joj gleda u sise, već zato što je naučen misliti kako zanimljive i bitne stvari govore isključivo muškarci. Nemojmo, dakle, brkati lončiće. Patrijarhat nije izmislila pornografska industrija. Ne prozivamo žene kurvama zato što smo odgledali par pornića, već zato što smo naučeni da ih tako zovemo.

Drugi vrlo bitan problem s NoFap inicijativom jest tiranija kapitalističke produktivnosti. Kao glavni problem, izvor svih drkadžijskih nedaća – navedena je dosada. Nasuprot slici slabog muškarca koji ne prilazi lako ženama jer je sramežljiv, sklon maštanju i onaniranju – NoFap pokret daje sliku energičnog, svestranog muškarca koji kontrolira sve oko sebe: vrijeme, prostor i, naravno, žene. Muškarac koji ne drka, već čuva svoje blago, svoje spermiće – posjeduje supermoći koje mu omogućavaju da dominira u društvu i da se, kad do toga dođe – s lakoćom reproducira. Ne čudi stoga što je drugi od dvojice pokretača NoFapa, Mark Queppet – life coach. NoFap ima za cilj istrenirati pristalice da budu produktivni, prihvaćeni članovi patrijarhalnog društva, a taj dril fapstronauti radije prolaze zajedno. Nema vremena za autorefleksiju, samo grupni rast i razvoj! Žene, s druge strane, očito ne utječu na to kako će se svakodnevna interakcija i seks odvijati. One imaju samo sposobnost pristanka.

Delos, Greece c. 2000 BC

Ako detaljnije proučimo neke od fapstronautskih, srceparajućih priča na NoFap subredditu, možemo vidjeti posvemašnju zbunjenost ženskom fizionomijom, što istovremeno povlači pitanje muškog nesnalaženja u vlastitom tijelu. Nitko se od fapstronauta nije zapitao zbog čega mora prestati drkati da bi obratio pažnju na žene, ili zbog čega jedan seks isključuje drugi. Nema ni pitanja o tome što ženu čini „stvarnom“ i kakvu distancu osjećaju prema prizorima odglumljenog, pornografskog seksa. Ukratko, ozbiljna pitanja izostaju – samo dobivamo gomilu glupavih uputa kako ne drkati. Ispravljam se, ima pitanja, ali pitanja poput: ako budem predugo apstinirao, hoću li posve izgubiti moć erekcije? Takve je stvari najbolje pitati gataru, ali eto – i Reddit može poslužiti.

Apstinenciju koju promovira NoFap vrijedilo bi kontekstualizirati apstinencijom koju zagovara Katolička crkva jer se u značajnoj mjeri poklapaju, čak i kad se ne čini tako. Žene su u obje priče, i fapstronautskoj i biblijskoj – tek receptori muške sperme koja, kako smo vidjeli, ima sve karakteristike zimnice: hranjiva je i treba je čuvati na hladnom i suhom mjestu, daleko izvan ljudskih ruku. Ja je, doduše, ne bih jela, ali tko mene pita?

Komentari
  1. Joe
  2. EWFS
  3. Imago
  4. bizi
    • xy
  5. Nomest
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Napokon superžena
Kultura silovanja: ti si kriva što si silovana
Chat of Thrones (S07 E05)
Chat of Thrones (S07 E04)
Chat of Thrones (S07 E03)
Chat of Thrones (S07 E02)
Book clubovi jučer, danas i sutra
Ljepotica i zvijer
Tjeskoba ženskog autorstva
Mit o nasilju
Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Neka počne zlatno doba
Fatalna Amanda Knox
Proizvodnja Lolite
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva