Glazba i ironični seksizam

Mislim da mnogo ljudi oklijeva prozvati seksizam u glazbi jer im ga je lakše ignorirati i to me stvarno deprimira. Ljudi ne misle da je toliko važno govoriti o tome jer se žene u glazbi ne shvaća ozbiljno. A čak i kad prozovem ljude zbog seksističkih sranja koje naprave ili kažu, uplašim se jer se žene uči da ne uzrujavaju muškarce, i netko će vam sigurno reći da radite dramu od nečega što ni ne postoji. Ljudi će uvijek invalidirati vaše osjećaje i iskustva i protiv toga se vrlo teško stalno boriti. Ali to je uvijek bio problem s glazbom, i nisam sigurna je li sad posebno gore ili bolje nego što je bilo prije. Mislim da ljudi samo pronalaze nove načine da budu seksisti, čini se da je to jedina stvara koja se mijenja.“

Ovo je citat iz intervjua koji je za Drowned in Sound prošli mjesec dala Alanna McArdle, pjevačica grupe Joanna Gruesome. O seksizmu u glazbi proteklih su tjedana govorile i Neko Case, Jen Calleja iz grupe Feature te razne glazbenice u tekstu Allison Crutchfield.

joanna_gruesome04_website_image_hfst_standard

Alanna McArdle, izvor: totallyradio.com

Nikad se nisam bavila glazbom, niti planiram jer nisam sadist, ali od pubertetskih godina do danas provela sam vjerojatno tjedne stojeći u publici pred različitim glazbenicama i glazbenicima. Koliko god volim ići na koncerte, koliko god radosti u njima pronalazim i koliko god prostore u kojima ih slušam i gledam doživljavam kao svoje, savršeno razumijem o čemu McArdle i ostale govore. Razumijem to jer sam više puta stajala pred pozornicom i slušala šaljiva muška dobacivanja izvođačicama na stejdžu („Skini se!“), kao i rasprave o tome koju bi od dvije ili više njih radije barili nakon koncerta. Razumijem jer se glazbenice prije zagrebačkih koncerata prečesto najavljuje kao da pripadaju nekom vrlo specifičnom, vrlo egzotičnom žanru. Razumijem, na kraju, jer izvještaji s tih koncerata nerijetko počinju ovako:

Da ne okolišamo bespotrebno i previše, muškarac naprosto voli vidjeti zgodnu ženu, što je pravilo koje ne ovisi ni o kakvim promjenama konteksta osim onih seksualne preferencije. Muzika nije nikakva iznimka, dapače, iako jest barem malčice ironično kako se i u tome sigurnom okrilju, u koje smo kao njonjavi tinejdžeri i pobjegli da bismo se pjesmama koje nas razumiju tješili od problema izazvanih curama i njihovim postojanjem, volimo razveseliti zanosnim ženama. Ženski bend nekako uvijek prati i pitanje koliko su njegove članice lake na oku – naravno, nismo baš toliko površni da bismo muziku koja nam se sviđa otpisali zato što je stvaraju djevojke koje nam se ne sviđaju, ali uvijek je ljepše paketu dodati i plusove članstva koje bismo gledali i da ih ne želimo slušati. Dum Dum Girls, koje su preksinoć u Purgeraju odsvirale vrlo sladak koncert, neporecivo spadaju u ovu drugu skupinu zgodnih cura koje sviraju zgodnu muziku, odnedavno još pojačane i novom basisticom Malijom James, koja se u svoje slobodno vrijeme, kako kaže internet, bavi manekenstvom. Vidiš ti šta je Amerika, ja uopće ne mogu ni zamisliti hrvatsku manekenku koja bi makar samo i znala za neke opskurne grupe tipa The Ramones ili The Supremes, a kamoli zasvirala u nezavisnom rock’n’roll bendu. Dobro, mogu. Ovo prvo.

Autor izvještaja, relativno mladi doajen hrvatskog glazbenog novinarstva, nije vidio problem u ovim rečenicama. To je zato što nikad nije morao brinuti o tome hoće li čitatelji imati problema s perspektivom koju predstavlja u tekstu – podrazumijeva se da će je razumjeti jer se podrazumijeva da su muškarci. Ako nisu muškarci, onda su bar žene koje razumiju da je sve to samo kompliment i malo dobre stare boys will be boys zabave. U tekstovima o glazbenicama ipak je ključno ustanoviti kolike su šanse da se recenzent u njih zaljubi.

killjoy1

Izvor: ejournals.library.ualberta.ca

Takvi se tekstovi ne obraćaju meni, ali uvijek me podsjećaju koje je moje mjesto i koliko se u malom svemiru ovdašnje glazbene scene neki osjećaju ugodnije, više doma od drugih.

Slično se osjećam i kad pijani momak iz publike glazbenici viče što sve treba raditi s njegovim penisom iako je vidno uznemirena i uplašena, a kasnije se to prepričava kao šaljiva anegdota.

Slično se osjećam kad dođem doma nakon koncerta na kojem sam u prvom redu s mnogo drugih djevojaka umirala od sreće i na internetu pročitam ovakve komentare:

skrinšot

 

 

 

 

 

 

To su tek dva svježija primjera iz zagrebačkih klubova, igrom slučaja s koncerata rodno najosviještenijeg organizatora. Ovaj s Facebooka, gdje je u nastavku rasprave komentatore kritizirao drugi izvođač te večeri, da bi ga se onda ismijavalo jer ne razumije humor, savršeno ilustrira suvremeni ironični seksizam.

Za razliku od običnih seksista koji imaju neskriveno rudimentarne poglede na rodove i njihove uloge, ironični seksisti njeguju imidž intelektualizma s primjesama sirovosti. Ta se sirovost manifestira u obliku seksističkih „šala“ ili govora (žene = kurve, pičke, drolje, itd.) koji govornicima daje štih kula i buntovništva. Jer je svijet pretolerantno, presretno i previše politički korektno mjesto pa ga treba prodrmati ironičnim omalovažavanjem žena.

Postoji jedna stvar o humoru koju mrzitelji političke korektnosti često zaboravljaju: humor ne nastaje u vakuumu. Humor nije nešto sveto i nedodirljivo. Humor je konstrukt koji izrasta iz kulture i uz kulturu i neprestano evoluira. Kao i sve drugo, humor je izraz moći, ili nemoći. Subverzivni i zaista efektni humor uvijek je onaj koji se iz pozicije nemoći ruga moćnome, nikada obrnuto.

Ironični seksizam ili seksistička ironija dvaput pokazuje svoje sljepilo na vlastitu moć, odnosno vlastitu neduhovitost. Prvi put kad se seksistička ili mizogina šala priča – jer ne prepoznaje da je patrijarhat tu ironiju odavno kooptirao, da je pokvarena i da u njoj nema nikakvog subverzivnog naboja, pa tako ni humora. Drugi put kad se one koje se ne smiju uvjerava da ne razumiju šalu, odnosno da ne razumiju da je šala šala, i upravo one, a ne oni koji se loše šale, postaju problem i ubojice zabave. Jer se podrazumijeva da kao žena moram naučiti čitati sve u tuđem šaljivom/seksističkom kodu. Štoviše, podrazumijeva se da to već znam, i odbijam samo zato što želim raditi probleme.

Istina je da znam, a odbijam zato što sam umorna od toga da empatično, nenaporno, nezlonamjerno i u njihovom kodu čitam postupke ljudi kojima nikad ne pada na pamet gledati svijet iz moje perspektive. Zlo mi je od toga da me kultura i društvo sustavno uvjeravaju da moja perspektiva zaista jest sporedna. I vrlo mi se nemetaforički povraća od smiješenja i imanja razumijevanja za neduhovite, nemaštovite ljude.

Odbijam opravdavati gore spomenuta muška ponašanja alkoholom i humorom, ali vjerujem da svi oni imaju prijateljice (i prijatelje) koje se smiju iz pristojnosti, koje ih ne prozivaju iz pristojnosti i koje ne žele gnjaviti svoje inače tako drage frendove. I potpuno ih razumijem. Mnogo je lakše kritizirati strance nego prijatelje. Feministički smisao za humor nije praktičan. Ako želimo biti voljene, moramo biti kul; moramo kužiti šalu. Ako želimo uspjeti, moramo se smijati zajedno s dečkima.

Osobno sam završila s tim. Objesila sam osmijeh o klin. Više mi se ne da smijati, ni smiješiti, ni šutjeti. Jer nije smiješno. 2014. je, više nikako ne može biti smiješno – radi se o najstarijoj i najdosadnijoj šali na svijetu.

 

Komentari
  1. Casper
    • lana pukanić lana nije uz svoj komp
    • Funny Bird
      • Funny Bird
  2. Casper
  3. karola
  4. Ante
  5. Matangi
  6. Sise Seke Aleksić
  7. Petra
  8. Ante
    • Petra
  9. Matangi
    • Ante
  10. moralina
  11. pavlov's dog
  12. pavlov's dog
    • Sylvanas
      • Petra
    • Petra
      • bizi
        • Petra
          • bizi
  13. Zvonimir
  14. maskarada
  15. Dražen
  16. Dražen
    • Petra
  17. Casper
  18. Dražen
  19. nienna
    • Petra
  20. dinamedo
  21. crna starka
  22. Aisha
Logan, Wolverine i ljepota muža
zlj2
Srce nije kamen: pokušaj obračuna sa “Zabranjenom ljubavi”
Laž apolitične kulture
Konferencijska večera-kabare
Arhitektura i feminizmi: mali pojmovnik
mumija
“Vodi ih žena. Što žena zna?”
bc cover
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Logan, Wolverine i ljepota muža
sfcover
Znanstvenice u hollywoodskim SF blockbusterima
Logan, Wolverine i ljepota muža
slikovnice-cover
Blagdanski šoping vodič kroz svijet subverzivnih slikovnica
Arrival: sadašnjost buduće prošlosti
how-to-get-away
Cijena moći u “How to Get Away with Murder”
BAD MOMS
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
hm
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
ROOM_01082609-e1452462797956
Klaustrofobija roditeljske ljubavi
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
makeup-cover
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
deny
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
bc cover
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
amandaknox_01
Fatalna Amanda Knox
d03cae5441d542a88a34eb0ebf225905
Proizvodnja Lolite
ja-sam-mia
Vrlo kratka analiza spota “Želim živjeti!” pomoću dijagrama
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Neil Wax, Blame
Antigona na Bleiburgu
lego
S LEGOm gradite rodne podjele!
solange-cover1
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
amanda-cover
Amanda Palmer, između bunta i privilegija
Beyonce-Formation-compressed
Koordinacija (političkog) pokreta: Beyoncéin “Formation” kao naputak za revoluciju
Transrodne žene su žene
feelreal
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
toni3
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Černobil. Fotografije: Lea Horvat
Ljeto u Černobilu
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
tumblr_mg6lkmn0iz1r7qnjjo1_1280
Savršena žrtva