“Ženska serija” nije žanr!

Volim Broad City. Volim Girls. Volim Seks i grad. Naravno da nisam jedina, no čini se da mediji aktivno pokušavaju dokazati da je takva pozicija proturječna, neodrživa i nemoguća. Tako je prije dvije godine, u vrijeme emitiranja prve sezone Girls, američki internet bio prepun članaka koji su seriju uspoređivali sa Seksom i gradom. Girls je serija za sve koji ne podnose Seks i grad, uvjeravali su nas; ako volite Seks i grad, Girls vam se neće svidjeti. Prije dva mjeseca kada sam pogledala deset epizoda prve sezone Broad Cityja, humoristične serije prikazivane početkom ove godine na Comedy Centralu, internet je vrvio od članaka koji seriju uspoređuju s Girls, a povremeno onda i sa Seksom i gradom, dakako, na štetu potonjih (evo samo nekih: Guardian, Indiewire, Papermag, Slate). Ne mogu reći da nisam očekivala takvu usporedbu, no iznenadila me kako količina članaka koji nisu bili u stanju pristupiti Broad Cityju kao zasebnom tekstu, bez da seriju uspoređuju s Girls, tako i činjenica da su baš svi tekstovi proglašavali premoćnu pobjedu Broad Cityja nad Girls.

Ovdje me ne zanima pitanje koja je serija bolja, već razlozi zbog kojih se to pitanje postavlja na takav način. Prvo se inzistira na sličnostima između ovih triju serija koje u svom središtu imaju ženske likove, prijateljice, koje žive u New Yorku da bi se zatim u različitim tekstovima na različite, često površne i pogrešne načine opisalo kako se međusobno razlikuju, a na kraju slijedi izbor Broad Cityja kao najbolje serije te odbacivanje drugih dviju. Ne pokušavam zanijekati da određene – po nekim kriterijima i ključne – sadržajne sličnosti postoje. Seks i grad prikazao je važnost ženskog prijateljstva putem ideja o prijateljicama kao obitelji, prijateljicama kao srodnim dušama, prijateljicama kao ljubavima naših života, koje su duboko obilježile popularnu kulturu. Te ideje odjekuju i u Broad Cityju kada u zadnjoj epizodi prve sezone Ilana, kolabirajući zbog alergije na školjke, pokušava reći Abbi da je ona ljubav njezinog života. Na tom tragu, u Girls Hannah na svom kompjuteru ispisuje potencijalnu prvu rečenicu svoje nesuđene knjige: “A friendship between college girls is grander and more dramatic than any romance.”

Broad City

Serije su i vrlo različite, posebice kada je riječ o njihovoj formi. Premda se radi o polusatnim humorističnim serijama, njihov izvor uvelike određuje način na koji funkcioniraju. Seks i grad je, dakako, inspiriran bestsellerom Candace Bushnell koji je za HBO prilagodio Darren Star, poznat po Beverly Hillsu i Melrose Placeu. Kao jedna od prvih hvaljenih HBO-ovih serija nakon Oza, emitirana u vrijeme prije Sopranosa, Six Feet Under i The Wire, Seks i grad predstavlja sretan spoj stare i nove televizije. Krajem 1990-ih serija je razbila brojne televizijske tabue eksplicitnijim prikazom seksa i razgovora o seksu, a danas može podnijeti beskonačne reprize prvenstveno zbog kvalitete scenarija. Girls pak dolaze iz ponešto drugačijeg konteksta: iako također HBO-ova serija, svoje korijene vuku i iz američkog nezavisnog filma. Leni Dunham ukazano je povjerenje nakon uspjeha njezinog dugometražnog igranog filma Tiny Furniture (2010) u kojem se također bavi životom mlade žene nakon fakulteta. Povezanost serije s indie filmom objašnjava njezinu specifičnu estetiku te uvođenje motiva dotad neviđenih ili rijetko viđenih na televiziji: Hannino tijelo različito od uobičajenih standarda ljepote, razne tjelesne funkcije, neugodan i loš seks, (glavni) ženski likovi koji se ponašaju neodgovorno, glupo i odvratno. Broad City je pak nastao iz web serije pa stoga i u dužem formatu zadržava nešto od forme skeča te se, barem zasad, čini najjednostavnijom od triju serija stoga što se epizode ne nastavljaju nužno jedna na drugu, a likovi ostaju manje-više isti, ubačeni u različita zbivanja koja ih značajno ne mijenjaju niti posebno utječu na daljnji razvoj radnje.

Međutim, čini se da je američkim portalima sadržaj važniji kriterij od forme, inače bismo češće Girls ili Broad City uspoređivali s neugodnim humorom ili improvizacijskom kvalitetom serija Curb Your Enthusiasm, Extras ili Louie. No ni prijateljstvo ni smještenost radnje u New York nisu pravi razlozi zbog kojih se konstantno uspoređuju Seks i grad, Girls i Broad City, već ta usporedba proizlazi iz činjenice da serije imaju više glavnih ženskih likova, odnosno da su o ženama, pa stoga – tržišno promatrano – i za žene. To ih, sudeći po medijskom tretmanu serija, smješta u zasebnu kategoriju koja nema definirano ime, no nazovimo je privremeno “ženske serije”, po uzoru na nejasne i problematične kategorije “ženskog filma” i “ženske književnosti”. Te se kategorije iz perspektive “opće” popularne kulture smatraju partikularnima, vezanima uz specifičnu i ograničenu publiku (žene) i teme (“ženske”). Budući da se takve “feminine” teme – poput fokusa na privatnu sferu i međuljudske odnose, odnosno ljubav, seks, prijateljstvo, obitelj – u našoj kulturi i dalje smatraju manje vrijednim preokupacijama od javne sfere i političkih tema koje pripadaju “maskulinoj” domeni, “ženske serije” trpat će se u istu kategoriju bez obzira na bitne međusobne razlike.

sex-and-the-city-theredlist

Seks i grad

Nekoliko je stvari ovdje problematično. Prva nije toliko vezana uz samu usporedbu ovih serija koliko uz nužnost izbora samo jedne kao najbolje i najkvalitetnije. Naravno, nitko nije izravno prisilio autore i autorice tekstova o Broad Cityju da tu seriju odaberu na račun druge dvije, no simptomatično je da je većina upravo to i učinila. Je li to zato što u “općoj” popularnoj kulturi u kojoj prednost imaju serije o “teškim muškarcima” postoji ograničen broj mjesta za serije o ženama? Dokaz za tu tvrdnju možemo potražiti i prebrojavanjem dramskih serija najvećih američkih televizijskih kuća koje imaju više od jednog glavnog ženskog lika. Ili je to zato što se “ženske serije” smatraju manje vrijednima pa treba brzo reagirati i one bolje spasiti od toga da dobiju etiketu ženske popularne kulture koja djeluje kao garancija da ih ostatak publike neće htjeti taknuti ni štapom?

Druga je vezana uz način na koji se kod gledatelj(ic)a preostalih serija, u ovom slučaju Seksa i grada i Girls, izaziva osjećaj krivnje i srama (shaming) što gledaju navodno loše ili politički problematične serije. Nije mi namjera negirati da obje serije imaju određenih problema s raznolikošću reprezentacija koje nude (premda taj problem dijele s većinom drugih serija): u fokusu Seksa i grada nalaze se ekonomski situirane pripadnice srednje ili više klase na Manhattanu, a Girls se bave bijelim, heteroseksualnim djevojkama koje su, doduše, nezaposlene ili zaposlene na nesigurnim i slabo plaćenim poslovima, no većinom mogu računati na roditeljsku financijsku podršku (kao, uostalom, i Ilana i Abbi u Broad Cityju). Međutim, shaming nastaje kada se Seks i grad pokušava diskvalificirati kao površna, trivijalna i glupava serija o ženskoj opsjednutosti muškarcima i cipelama, a Girls kao serija koja odobrava i slavi opsjednutost sobom i vlastitim problemima razmaženih i sebičnih ženskih likova s kojima se nitko ne može poistovjetiti. Osim što svjedoči o površnom gledanju serija, sve ovo ukazuje na podcjenjivanje ženske popularne kulture, kao i na problem “identifikacije” s (nesavršenim) ženskim likovima. Horde se fanova (sasvim legitimno) poistovjećuju s “bad men” i “difficult men”, citiraju Rusta Cohlea ili se bore s dilemom treba li navijati za Waltera Whitea ili ne, no baš je Hannah Horvath oličenje moralne nule.

Girls

Serije s glavnim ženskim likovima smještaju se u zasebnu kategoriju koja u biti funkcionira kao žanr, iako bi ove serije trebale pripadati žanru “humoristične serije”. “Ženska serija”, kao i “ženski film” i “ženska književnost”, primarno je kulturna kategorija koja svjedoči o rodnoj podijeljenosti kulture, ali i tržišna kategorija koja omogućuje proizvođačima da lakše dođu do ciljane publike. No, “ženska serija” nije i ne bi smjela biti žanr na isti način na koji su to kriminalistička serija i znanstvenofantastična serija, kao što ni “ženski film” zapravo ne znači ništa: je li to film s protagonisticom, film koji je režirala žena, film koji je namijenjen ženskoj publici, film koji govori o “femininim” temama? Da žene još uvijek zauzimaju manjinsko mjesto u kulturi uvjerljivo dokazuje činjenica da ne postoje “muški film” i “muška serija” kao zasebni žanrovi, kao ni “muška književnost” – to se jednostavno zove književnost, kako je nedavno rekla Joanne Harris te dodala da je tretiranje “ženske književnosti” kao posebnog žanra dokaz seksizma u književnom izdavaštvu.

U određenim slučajevima mogu vidjeti neke prednosti zasebnog bavljenja “ženskom” popularnom kulturom, književnošću i umjetnošću koju su proizvele žene, osobito s obzirom na to da još dugo nećemo moći računati na ravnopravan tretman umjetnica i umjetnika. No postoji razlika između odjeljivanja “ženske” popularne kulture da bi je se uopće zamijetilo, recipiralo i istraživalo od getoiziranja radi nadziranja ili isključivanja i odbacivanja. Također, mogu razumjeti potrebu da se serije sa ženskim likovima uspoređuju jer je taj čin kulturno i tržišno uvjetovan, a nerijetko i sadržajno ili formalno opravdan, no nema opravdanja za sljedeći potez kojim ih se međusobno suprotstavlja kako bi se odabrala samo jedna koja zaslužuje biti u posvećenom prostoru “opće” popularne kulture. Tu progovara duboko ukorijenjena predrasuda o trivijalnosti “femininih” interesa pa se i gledatelji/ce Seksa i grada i Girls često ispričavaju ili ograđuju zato što vole te serije ili već godinama vode jedan te isti razgovor u kojem pokušavaju uvjeriti sugovornike u njihovu vrijednost.

Ovakvo nepotrebno medijsko preferiranje Broad Cityja i odbacivanje drugih dviju serija taj razgovor dodatno otežava. Riječ je o trima sjajnim serijama koje nisu samo promijenile reprezentacije žena na televiziji već su, svaka u svoje vrijeme i na svoj način, promijenile i samu televiziju. Stoga bi u zamišljenom televizijskom “Hall of Fameu” trebalo biti mjesta za sve tri, kako za Seks i grad i Girls čije zasluge već poznajemo, tako i za noviji Broad City. Jer u kojoj se još seriji može vidjeti skoro-pa-seks-u-troje preko Skypea, čišćenje stana u donjem rublju tipu koji nosi pelene jer je uvjeren da je beba, junakinju koja je pomokrila kondom nakon što je četiri dana bio u njoj i transportiranje trave u vagini?

Komentari
  1. ema
  2. ema
      • Petra
  3. ema
Napokon superžena
Kultura silovanja: ti si kriva što si silovana
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Ljepotica i zvijer
Napokon superžena
Treba li feminizmu Wonder Woman?
Povratak “Twin Peaksa”: 1.-4. epizoda
Ljepotica i zvijer
Ljepotica i zvijer
Tjeskoba ženskog autorstva
Mit o nasilju
Hrvatska kujica
Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Neka počne zlatno doba
Fatalna Amanda Knox
Proizvodnja Lolite
Pivo s neonacistom
Hrvatska kujica
Vrlo kratka analiza spota “Želim živjeti!” pomoću dijagrama
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Amanda Palmer, između bunta i privilegija
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva