Humor na RTL-u 2: tko je najgori?

Volim televiziju. To je preblaga izjava: obožavam televiziju – njenu svjetlost, zvuk, piksele, kvadratičnost i to što je doživljavam kao magiju jer ne razumijem kako radi (šalim se, završila sam matematičku gimnaziju!) (KAKO??!?). Televizija je moja prijateljica, pratiteljica i utjeha. Televizija je vjerojatno moj najveći porok. Zahvaljujući tome, danas vam mogu reći koliko su točno užasne i seksističke humoristične serije na RTL-u 2, jer sve sam ih gledala. Nema na čemu; bilo mi je zadovoljstvo.

Od početka emitiranja 2011. RTL 2 izvrtio je priličan broj humorističnih serija, a na repertoaru je trenutno njih pet: Dva i pol muškarca, Teorija velikog praska, Pravila igre, Moderna obitelj i Svijet prema Jimu. Da bismo dobili pobjednika, odnosno odabrali najgoru/najviše seksističku od navedenih, potrebna je kratka analiza. Disclaimer: pitanje o Bechdel testu odnosi se na posljednje epizode koje sam pogledala.

pticekojedijeletekst

dvaipol

DVA I POL MUŠKARCA

SNIMLJENI SMIJEH: da

PRODUCIRAO CHUCK LORRE: da

PROLAZI BECHDEL TEST: ne. ne za naših života.

Ako tražite savršenu ekranizaciju šovinizma i mizoginije, ne morate tražiti dalje od Dva i pol muškarca.

Prilično sam sigurna da je, uz Barneyja Stinsona, Charlie Harper najuspješniji i najodurniji zavodnik u povijesti televizije. No dok Kako sam upoznao vašu majku barem ima ženske likove, u Dva i pol muškarca žene su uglavnom trofeji (skoro sve), stalkerice (Rose) i harpije (Judith). Uz iznimku Berte, isključivo su konvencionalno lijepe te uvijek samo groteskne karikature i sredstva za razvoj radnje. Ponekad su čak inteligentne i sposobne, ali i tada su ljubavnice/majčinske figure našim junacima koje smatraju neodoljivima – jer je muška nesposobnost, priglupost, razmaženost i podlost tradicionalno kriptonit za televizijske žene (vidi: Svi vole Raymonda, Kralj Queensa itd).

Koliko god strašni bili, prikazi žena u seriji ne iznenađuju jer su muški likovi jednake karikature. Charlie Harper macho je muškarac koji sve u životu rješava alkoholom ili seksom, karizmatični bad boy koji žene osvaja pogledom i zaista nikad ne uspijeva pokazati ni trunku empatije ili ljudskosti, bar ne prema ženskoj osobi. Alan Harper nešto je kao ostarjeli nice guy: skoro sredovječni razvedenik koji 80% vremena cvili jer ne dobiva dovoljno ženske pažnje i seksa iako je, vjeruje, senzibilan i dobar. Zapravo je jednaki seksist kao i brat, ali mora biti „drag“ jer nema njegov izgled, „karizmu“ i „šarm“. Jake, Alanov sin, zbroj je tupih pogleda i trenutaka proždrljivosti (moja jedina točka identifikacije sa serijom), a s godinama sve više reproducira stričevo učenje o rodu i spolu.

U svojoj vrlo zabavnoj kritici serije iz 2009. Catherine Deveny piše da je donosi „Bratstvo Sjebanih Šupaka“, što ne samo da je istina, već pomalo i proročanstvo. Tri godine kasnije kreator Muškaraca, Lee Aronhson, komentirao je sve veći broj televizijskih serija fokusiranih na ženska iskustva riječima: „Dosta je bilo, dame. Kužim. Imate mengu“, te dodao da se „približavamo vrhuncu vagine na televiziji, točki zasićenja labijom“. Rado ću još jednom konstantirati da je Aronhson sjebani šupak, a za Charlieja Sheena to ne moram ni govoriti. No nije sve u njima, nešto je i u publici – prvih par komentara ispod teksta Deveny glase ovako: „Žao mi je što si lezbijka. Život ti je sigurno težak. Nabavi smisao za humor“ (Roger Brown) i „Nabavi smisao za humor. A onda se vrati u kuhinju i ispeci pitu“ (Steve). Je li smisao za humor potreban da shvatim zašto bi ijedan muškarac branio seriju koja muškarce prikazuje kao takve tužne, tupave životinje?

Dva i pol muškarca serija je koja se nije trebala dogoditi, koja postoji samo da nas podsjeća na bijedu čovječanstva, banalnost zla i ružnoću košulja za kuglanje.

 

bigbang

TEORIJA VELIKOG PRASKA

SNIMLJENI SMIJEH: da

PRODUCIRAO CHUCK LORRE: da

PROLAZI BECHDEL TEST: ne

Sjećam se kad je Teorija velikog praska krenula i neki su se geekovi i znanstvenici koje poznajem veselili dolasku sebi sličnih likova na male ekrane. Mogla sam to razumjeti. Bilo je kul što se serija bavi geekovima znanstvenicima. Sviđala mi se uvodna špica. Neke su mi ekscentričnosti likova bile simpatične. Problem je bio i ostao što su i geekdom i, manje, znanstvena zajednica vrlo eksplicitno prikazani kao muški svjetovi, svjetovi u kojima su žene tek gosti. „Žene? Mislite, čudesna misteriozna stvorenja pored kojih ne možemo govoriti? Bezlični objekti naše žudnje?“ Da, Raje i Howarde, upravo tako.

Može se reći da Teorija zrcali našu stvarnost, u kojoj su muškarci ti koji dominiraju i geekdomima i (prirodoslovnim) znanostima. Ono na što serija propušta ukazati jest da je razlog tome institucionalni seksizam i žilavost rodnih stereotipa.  „Ali to je samo sitcom, kako da ukazuje na te ozbiljne teme??“ Tako da u situacijama kad se poigrava rodnim stereotipima subvertira naša očekivanja umjesto da ih potvrđuje.

Iako je lik Penny vrlo često kritiziran kao klasičan primjer glupe plavuše, nemam tako velikih problema s njenim likom kao takvim. Penny je očito prosječno ili ne posebno natprosječno inteligentna žena u društvu vrlo natprosječno inteligentnih muškaraca, čime se igra na stereotip muškaraca kao mentalno superiornih. Penny ima više zdravog razuma i ulične pameti od svojih ekscentričnih, zbunjenih i ponekad izgubljenih susjeda i time im često pomaže, čime se igra na stereotip genija kao muške osobine i lik genija kao muškarca, a žene kao paziteljice i pratiteljice tog genija. Dobro, možda i imam problema sa samim njenim likom, no postaje zaista frustrirajuće tek kad ga se promatra u kombinaciji s likom Amy Fawcett. Amy je genijalna poput muških likova, ali istovremeno ispoljava apsurdnu fascinaciju Penny, Pennynom ženstvenošću i ženstvenošću općenito. Za razliku od Penny, Amy nije „konvencionalno lijepa“. Drugim riječima, serija vrlo podlo forsira stereotipnu dihotomiju glupe i lijepe/ženstvene te pametne i nelijepe/neženstvene žene. Ženski lik koji pomiruje te „suprotnosti“, ženstvena i pametna Bernadette, kažnjen je brakom s ljigavim napasnikom i neuspješnim pickup artistom Howardom Wolowitzem. Žene, budite upozorene.

Najčešća i vrlo nužna kritika koja se seriji upućuje od početka njen je tretman geekova. Critique Geek na sajtu 3chicgeeks piše kako je ženama u njoj dopušteno da budu nerdovi, pod čime misli na akademske/znanstvene interese, ali ne i geekovi, gdje je geek netko tko „sudjeluje u supkulturama poput stripova, SF-a, fantasyja, cosplayja, stolnih igara itd. U Teoriji velikog praska ima puno nerd djevojaka, ali nijedna geek djevojka“. Jedino su muškarci geekovi. Kristy Pirone pisala je kako serija geek ženama zbog toga dodatno otežava sudjelovanje i prihvaćanje u geek kulturi. „Čak i da mogu nabrojati svaku suputnicu svakog Doktora [Whoa] po visini i najdražoj hrani, ili abecedno ispaliti svaku epizodu Star Treka na romulanskom dok izrađujem funkcionalnu teleportacijsku zraku, ljudi bi me i dalje optuživali da sam ‘lažna geek djevojka‘“.

Zaključimo stoga: Teorija velikog praska = gdje seksizam odlazi biti skriven i podao.

pravila

PRAVILA IGRE

SNIMLJENI SMIJEH: da

PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne

PROLAZI BECHDEL TEST: ne

Neću okolišati: Pravila igre grozna je serija zbog čijeg se prikaza muško-ženskih odnosa poželite zauvijek otisnuti na pučinu, sami.

Okosnicu radnje čine dva bračna para, jedan iskusan i jedan svjež. Iskusni se par dio vremena natječe u tome koji će partner biti neiskreniji i manipulativniji te pobijediti u borbi volja/rodova (jer muškarci su s Marsa, a žene s Venere), a dio vremena pokušava postići toleranciju prema manama drugog partnera. Jeff je potpuni manly man, savršena mješavina Dona Drapera i špiljskog čovjeka, a Audrey uspješna poslovna žena (!) sa „ženskim mušicama“ i ponekim izletom u teritorij ženske šovinističke svinje. Drugi par, Adam i Jennifer, uglavnom je tu da sluša glupe bračne savjete Jeffa i Audrey, no Adam je i lik čija se (potpuno izmišljena?) „ženstvenost“ svako malo koristi za zbijanje seksističkih i homofobnih šala. Što se homofobije tiče, posebno je urnebesna epizoda u kojoj se Jeff osjeća neugodno i ugroženo pored prijatelja koji je, saznaje, gay.

Svi oni nisu ni sjena Russella Dunbara, lika koji je doslovno seksualni zlostavljač te protiv kojeg je više žena podiglo tužbe zbog seksualnog uznemiravanja, ali to je, zapravo, užasno smiješno. Kao i njegovo uporno rasističko maltretiranje i ponižavanje pomoćnika Timmyja. Russell svejedno spava s bar jednom ženom po epizodi (s njihovim pristankom, pretpostavljamo) jer je… bogat? Ne, smiješno je. U tome je fora. Nabavite si humor.

Pravila igre: gurnimo je na pučinu, zapalimo je vatrenom strijelom, okrenimo joj leđa dok gori, nek zaborav bude što brži.

moderna

MODERNA OBITELJ

SNIMLJENI SMIJEH: ne

PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne

PROLAZI BECHDEL TEST: da

Ok, priznat ću. Ne mrzim Modernu obitelj. Jednom, prije par mjeseci, čak sam gledala epizodu na televiziji i iskreno se smijala naglas – tzv. LOL – sama sa sobom. Nijedna druga od ovih serija to nije uspjela postići.

Moderna obitelj u naše je domove u kojima se glasalo za ustavnu definiciju braka donijela gay brak i sliku obitelji u kojoj se (ne bez drame) međusobne različitosti prihvaćaju i poštuju. Ali iako je isticana kao primjer prikaza progresivne obitelji u sitcomima, svi odnosi u seriji građeni su na stereotipima, koji se rijetko propituju, a češće su izvor šale.

Phil i Claire i njihova djeca tradicionalna su obitelj u kojoj otac radi, majka je kućanica, jedna kći je glupa i lijepa, druga nezanimljiva dečkima i pametna, a sin je boys will be boys nestašan. Da je izvadimo iz Moderne obitelji, ta bi obiteljska dinamika bila nešto što smo na televiziji vidjeli već stotinu puta.

Jay i Gloria kombinacija su starijeg macho patrijarha i mlade „egzotične“ ljepotice, čiji sin ne dijeli macho interese očuha. Jayeva se tradicionalna muškost kao tema provlači kroz sve odnose i uporno se naglašava njegova nelagoda oko izražavanja osjećaja afekcije, pogotovo muškim likovima. Kao „klasični“ muškarac, Jay je kontrastiran osjećajnom Philu, Mannyju s kojim ima najzanimljiviji odnos, ali i svom feminiziranom-jer-je-gay sinu Mitchellu. No iako se na kraju epizode Jay redovito otopi, čini se da je na početku svake sljedeće jednako hladan i macho kao i uvijek. Gloria je, ako niste znali, iz Kolumbije i jako je seksi – većina situacija u čijem je fokusu humor bazira na njenom „egzotičnom“, južnjačkom temperamentu i seksipilu; ona je stranac koje američko društvo prihvaća jer je lijepa, a može patronizirati jer će uvijek biti Drugi (zbog Glorijinog izraženog naglaska).

Prikaz gay para, Camerona i Mitchella, oslanja se na hrpu stereotipa o gay muškarcima i njihovoj muškosti. Diane Shipley ističe kako je njihov odnos neobično aseksualan i potrebna je cijela sezona da se uopće poljube (brzo, u pozadini). „Razumijem argument da se tretiranje toga [poljupca] kao ničega posebnog može gledati kao normaliziranje gay odnosa, ali isto tako vrlo prikladno neće otuđiti onu vrstu homofoba kojoj ne smetaju gay ljudi na TV-u, dok god nisu ‘previše gay’“.

Iako serija svakako ima neke vrline, Shipley savršeno identificira njen ključni problem: ona „odražava iskustva i nesigurnosti svojih kreatora i pretpostavljene publike: sredovječnih, hetero bijelih muškaraca iz srednje klase. Uvjerava ih da je biti tolerantan jednako dobro kao biti inkluzivan i da su heteroseksualne obitelji s napornim suprugama kućanicama norma. Njeno je bavljenje pritiscima ženstvenih ideala mnogo manje suosjećajno: Claire je vjerojatno najantipatičniji lik, a radnje su uključivale onu o tri žene koje menstruiraju u isto vrijeme i ‘lude’ te onu u kojoj vatrena Latina (uh) Gloria mora imati pratnju jer zbog svog trudničkog mozga zaboravlja funkcionirati“.

Moderna obitelji, mogla si biti toliko, toliko bolja.

accordingto

SVIJET PREMA JIMU

SNIMLJENI SMIJEH: da

PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne

PROLAZI BECHDEL TEST: ne

Jednom davno jako sam voljela Jima Belushija. Glumio je u dva filma koja sam obožavala: Kovrčava Sue (1991) i Bilo jednom u Monte Carlu (1992). Gdje je točno pošlo po zlu?

U Svijetu prema Jimu Jim je infantilni pater familias koji se većinu radnje trudi izbjeći obiteljske i bračne obaveze (osim, pogađate, seksa) kako bi mogao piti pivo i gledati utakmicu. Nešto kao deadbeat dad, ali s obitelji. Vrijedna i prilično besprijekorna supruga Cheryl, kućanica, sa smiješkom na kraju svake epizode prihvaća njegove mane jer je njen muž i jer je dražestan. Njoj bračni/obiteljski život ne pada teško zato što je žena, i za to je rođena. Pričamo, opet, o vrlo očitom i poznatom obliku seksizma.

Kao nekakva suprotnost savršenoj majci Cheryl, tu je njena sestra Dana, koja nije u braku ni vezi (do kasnijih sezona), a i mnogo je bezobraznija i agresivnija od često plahe Cheryl. Problem je u tome što nam serija nježno sugerira da Dana nema dečka – za kojim žudi – upravo zato što je nedovoljno ženstvena, odnosno previše muškobanjasta (osim što je bahata, ne voli ni kuhati i voli gledati sport).

U mozak mi je posebno urezana epizoda u kojoj Kyle, sin, za Noć vještica želi biti maskiran u Pepeljugu. Jim je potpuno izvan sebe i ne dopušta sinu da obuče haljinu, zabrinut za njegov razvoj, budućnost i muškost. Na kraju ipak doživljava epifaniju pa i on i Cherylin brat Andy i Kyle izađu van odjeveni kao žene. Nek vas to ne zavara – užas od neprikladne ženskosti i homoseksualnosti koji prožima epizodu mnogo je jači od obligatornog sretnog kraja.

Ovo je sve što ću napisati o Svijetu prema Jimu jer više od toga ne zaslužuje. Jim Belushi mi je slomio srce, i eto mu.

pticekojedijeletekst

Prevarila sam vas – neću izabrati pobjednika. Ne mogu zaista procijeniti koja je serija najgora jer se razlikuju u vrstama ili nijansama svog seksizma, a sve su te nijanse prilično ružne. (Moderna obitelj je ipak bolja od ostalih :o) Činjenica da RTL 2 svaki dan emitira ovakav blok seksističke televizije depresivna je i loša za sve nas, jer tiho potvrđuje neprogresivne ideje u već dovoljno patrijarhalnom prostoru. Još je depresivnije to što među popularnim sitcomima kakve otkupljuje i nema puno boljih/manje seksističkih izbora.

Moj prijedlog: radije po deseti put vratite Malcolma u sredini. Ili – napisat ću to – Dadilju. Vrijeme je. Vrijeme za reviziju njenih mana i vrlina. „2015: (Opet) Godina Dadilje“. Osim toga, Dadilja sadrži lik mnogo više kul od svih gore spomenutih likova. Radi se o ženskom liku, napokon, vrijednom praćenja i divljenja, i mojoj stilskoj ikoni.

Uz nju vas i pozdravljam. Do gledanja.

 

Komentari
  1. Petra
  2. Orwell's farm
  3. vala mal doran
  4. Ena
  5. lutnja
    • schund
      • schund
      • buga
  6. pawneean
  7. buga
  8. F.Car
  9. Nomest
Feministički pristupi prevođenju
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Napokon superžena
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
“Dobra godina” i veliki pljusak
Chat of Thrones (S07 E07)
Chat of Thrones (S07 E06)
Feministički pristupi prevođenju
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Book clubovi jučer, danas i sutra
Ljepotica i zvijer
Nevoljena: o nemajčinstvu i ljubavi
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Neka počne zlatno doba
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva