Savršeni očevi

M8DPEWO EC004

Savršeni svijet

Slaba sam na očeve. Moja duboka naklonost proizlazi iz niza usko povezanih subjektivnih i objektivnih razloga. Društvena je percepcija očeva i vrednovanje uloge koju igraju u životima svoje djece i dalje, određenim pomacima usprkos, potpuno shizofrena. Unutar ustaljenih patrijarhalnim obrazaca, naizgled paradoksalno, očevi su često ti koji izvlače deblji kraj prilikom definiranja uloge koje igraju u životima svoje djece, a osobito onoj emocionalne prisutnosti ili otuđenosti. Od oca se i dalje očekuje da bude primarni ekonomski oslonac i fizički zaštitnik obitelji, ali se ljubav prema djeci i emocionalna veza koju s njima ostvaruje još uvijek doživljava kao drugorazredna u odnosu na onu majčinsku. U patrijarhalnoj je društvenoj i kulturalnoj strukturi, kao i u Čapekovoj Poštarskoj bajci, majčinska ljubav najjača karta, dok je ona očinska protjerana iz špila.

Kriviti feminizam za to što se čini kako očevi unutar zakonodavnog sustava i prava na skrb o djeci uvijek izvlače deblji kraj apsurdno je; upravo je postojana i žilava ideologija beskrajne i sveprožimajuće majčinske ljubavi, iza koje stoji mnogo manje romantična ideja o postavljanju žene na „njeno mjesto“ u okvire obiteljskog života, domaćeg ognjišta, privatnog prostora, ona koja dovodi do toga da se na majci inzistira kao na prvoj i/li jedinoj, važnijoj i/li najvažnijoj, roditeljskoj figuri. Usprkos važnosti koju za njega i u njemu ima očinstvo kao simbolička instanca, patrijarhat čini malo za svakodnevne, konkretne očinske prakse. Osim toga, tu je i repetitivni koncept nepostojanosti očinske ljubavi doveden do ekstrema, utjelovljen u liku i (ne)djelima loših očeva, nemarnih očeva, očeva koji ne plaćaju alimentaciju, očeva alkoholičara i zlostavljača, očeva koji zauvijek napuštaju svoju djecu. I dok slične transgresije majke, upravo zahvaljujući retorici o božanskoj i božanstvenoj nepomućenosti majčinske ljubavi, zadobivaju predznak nezamislive čudovišnosti, one očinske mogu očekivati tek umjereno zgražanje i rezignirano slijeganje ramenima. Naposljetku, očevi nikada nisu toliko bitni kao majke. Očevi nikada ne mogu toliko voljeti.

looper-image04

Looper

Podrivanje  očinstva počinje još u ranom djetinjstvu, inzistiranjem na rodnoj podjeli dječjih igara i igranja uloga. Dječak koji se odlučuje na igru s lutkama umjesto autićima (usprkos, ponavljam, pozitivnim pomacima u društvenoj percepciji i praksi) izaziva nelagodu – njegova se želja da skrbi o neživom biću, za razliku od djevojčica kod kojih se ovakav tip igre aktivno potiče i odobrava, ne doživljava kao moguća pozitivna priprema za ulogu skrbnika u odrasloj dobi, vježba empatije i odgovornosti, već posjeduje tjeskobni negativni predznak budućega manjka muževnosti i muškosti. Dvojbenu pozadinu skrivaju i naoko sasvim frivolne pojave, poput tabloidnih slika poznatih glumaca i glazbenika s djecom u naručju, popraćeni naslovima o seksipilu dotičnih (i komentarima čitateljica o simboličnom „eksplodiranju jajnika“ koje takvi prizori izazivaju) koji proizlazi, ili je pojačan, upravo činjenicom da se radi o očevima koji se igraju sa svojom djecom. S druge strane, seksipil majke  vrti se oko brzog vraćanja u fizičku formu koja je prethodila trudnoći i porodu ili iskazivanja kompetencije u organizaciji života na svim područjima, pa tako profesionalne uspjehe i harmoničan obiteljski život kruni privlačna i njegovana vanjština kao posebno dostignuće. Majčin se seksipil tako definira kao nešto moguće samo usprkos majčinstvu, dok je onaj očev proizlazi upravo iz očinstva. Za razliku od „dobrog majčinstva“ koje se samo po sebi podrazumijeva u toj mjeri da je odati mu bilo kakvu vrstu priznanja gotovo besmisleno, „dobro očinstvo“ se još uvijek predstavlja kao endemična, osobita pojava. Tužan je paradoks što je očinska ljubav/kompetentnost na taj način i previše naglašena i sasvim odsutna; ističe je se kao još jednu u nizu odlika koje rese privlačnog, „zaokruženog“ muškarca, ali ona svojom hirovitom prirodom posebne (rijetke) zvjerke ne uživa naše povjerenje.

true-lies-1994-07-g

Istinite laži

Holivudski filmovi u čijoj se srži nalazi upravo problematika očinstva, osobito oni u kojima je ista isprepletena s napuhanim akcijskim prizorima i apsurdnim zapletima, moja su (ne naročito dobro) skrivena strast. Preciznije, ludo sam zaljubljena u specifični filmski koncept očinstva kao puta iskupljenja. Svjesna sam kako je u pravilu riječ o filmovima koji pate od brojnih problematičnih mjesta i slijepih točaka, te da su njihovi glavni junaci obično utjelovljenja patrijarhalne fantazije o superefikasnom, nezaustavljivom i emocionalno suzdržanom muškarcu čija eventualna potisnuta trauma, obično povezana s vlastitim neadekvatnim ocem ili gubitkom djeteta (sina) samo doprinosi idealu muškog stoicizma koji zastupa (podjednako me „žulja“ i često definiranje uloga „snažnih žena“ kao onih koje su mahom vične praksama sličnim onima koje se veličaju u testosteronom nabijenim akcijskim filmovima – vješto baratanje oružjem i emocionalna škrtost postaju tako glavne karakteristike ženske „osnaženosti“, dok „ženstvenije“ prakse junakinja tako iznova zadobivaju predznak negativne i slabašne plitkosti).

Pa ipak, beskrajno izlizana šablona postupnog povezivanja otuđenog, problematičnog oca/očinskog surogata s djetetom na mene ima gotovo katarzični učinak (doslovno; završnicu Real Steela popratila sam bujicom suza što djelomično ipak pripisujem tadašnjoj preplavljenosti trudničkim hormonima). Real Steel za mene funkcionira kao melodrama o postupnom izgrađivanju odnosa oca i sina, pri čemu dječak, s obzirom na golemu i groznu neadekvatnost svoga otuđenog, nemarnog oca, svoju potrebu za ljubavlju i skrbi paralelno prenosi i na robota, stroj koji prema uvriježenim shvaćanjima ljudskosti tu ljubav ne može uzvratiti (vidi i: Terminator 2: Judgment Day), ali koji se tijekom filma iskazuje stabilnijim i pouzdanijim emotivnim osloncem.

real-steel-2

Pravi čelik

Koncept očinskog iskupljenja varira s obzirom na rod djeteta o kojemu iskupljenje ovisi. U slučaju muškog djeteta, glavni se junak vrlo često nalazi u ulozi zamjenskog oca, biološki nepovezanog s dječakom, kojega susreće u okolnostima visoke napetosti i vlastite životne ugroženosti, dakle u situaciji kada je ovakvo surogat-očinstvo posljednja stvar koja je (anti)junaku na umu budući da dodatno komplicira njegovu ionako nezavidnu situaciju, kao što je to, primjerice, slučaj u filmovima Savršeni svijet i Looper, te donekle i u filmu Face/Off, premda je tu situacija sa surogatnim/biološkim očinstvom kompleksnija zbog premise zamjene identiteta (i, naravno, lica!) na kojoj čitava priča i počiva. Kao što je iz sva tri primjera vidljivo, omiljeno je i profiliranje junaka, odnosno antijunaka kao moralno dvojbene osobe, kriminalca u bijegu pred zakonom/drugim kriminalcima/oboje, a upravo ostvarivanje očinske uloge omogućava i sveobuhvatnije osobno iskupljenje. Takva vrsta iskupljenja zahtijeva i veliku gestu, žrtvovanje vlastitog života za dobrobit dječaka, gestu koja u širem društvenom smislu najčešće neće biti prepoznata ili vidljiva.

faceoff-1a

Face/Off

Za razliku od navedenih, filmovi Istinite laži i Taken pokazuju nam kako u slučaju kćeri holivudski (akcijski) standard preferira biološku povezanost i ponešto drugačiji koncept (generalno megalomanska priroda Face/Offa omogućuje obuhvaćanje i problematike odnosa otac-sin, kao i one otac-kći). Veza oca i kćeri (kao i čitava obiteljska dinamika) narušena je zbog očeve opsesivne posvećenosti poslu – policajca ili tajnog agenta – a uz to ga njegova profesija čini sklonim pretjeranom nadzoru. Narušeni odnos može popraviti samo jedna stvar: očeva se upozorenja o opasnosti vanjskog svijeta moraju pokazati ispravnima, a kći se mora naći u pogibeljnoj situaciji. U slučaju Istinitih laži i Face/Offa kći je zapravo tek kolateralna žrtva zlikovačkih makinacija, sredstvo koje bi negativcima trebalo pomoći da zaustave njezinoga oca, jedinu prepreku do ostvarenja njihovih ciljeva, dok je u filmu Taken upravo spašavanje kćeri glavna premisa. Priča naposljetku generalno završava sretno, za razliku od prethodno navedenih turobnijih priča o iskupljujućoj moći očinstva, čiji se puni potencijal ostvaruje tek pogibijom glavnog junaka. Zlikovci su zaustavljeni, kći spašena iz njihovih kandži, a obiteljska je dinamika obnovljena.

Ipak, moju beskrajnu frustraciju naoko sitnim, ali simbolički bitnim zaokretom, prisutnim i u Istinitim lažima i u Face/Offu, niti moja izrazito dobronamjerna gledateljska pozicija nije uspjela poništiti. Sretna lica i prizori zajedništva ne pokazuju se dovoljnim za prenošenje poruke o pomirenju oca i kćeri; jednako kao što je njihov neadekvatan odnos ranije bio vizualiziran kćerinim buntovničkim stilom ponašanja, i što je još važnije, odijevanja, nakon što je ustanovila kako je otac (ipak) u pravu i kako je k tome zbilja dobar u obavljanju svoga posla, kći odbacuje dotadašnju pojavnost (probušeni nos, martensice, grunge košulje) i u završnim nam se prizorima pokazuje u pripitomljenom, pastelnom izdanju, kulturalno povezanim s idealima „dobre djevojčice“ i „prave ženstvenosti“. Idealan se pak otac razotkriva kao apsolutno (i apsurdno) kompetentan pojedinac, sposoban emocionalni kapacitet koji je tijekom razdoblja akcije fiksiran na lomljenje zlikovačkih vratova preusmjeriti na svakodnevnu, prozaičniju, ali podjedanko bitnu očinsku podršku: Bryan Mills će tako i vlastoručno dokrajčiti lanac trgovaca seksualnim robljem kako bi izbavio kći, ali i biti spreman poduprijeti njezine snove o pjevačkoj karijeri nakon što je mučno iskustvo iza njih.

DM-00111 – Liam Neeson and Maggie Grace in TAKEN 3.

Taken 3

Usprkos ovom pokušaju analize, teško mi je racionalno objasniti što je zapravo to što u meni izaziva takav snažni emocionalni odgovor na nešto što je, ruku na srce, kvalitativno i idejno izrazito dvojbena narativna maštarija. Moguće je da je riječ o jednostavnim eskapističkim porivima za uživanjem u pojednostavljenom rješavanju pojednostavljenih emocija u eksplozivnom šarenom omotaču spektakularne zabave. Možda razlog leži u subjektivnim razlozima o kojima u ovom tekstu nisam govorila. A možda se radi i o prepoznavanju nježnog subverzivnog otkucaja u srcu patrijarhalne filmske fantazije: činjenici da se u svijetu koji inzistira na nužnoj esencijalnosti majčinstva u njoj upravo očinstvo prepoznaje kao nečiji najbolji, krucijalni dio.

Komentari
  1. bla
    • barbara pleić tomić barbara
    • Modesty
  2. Dudu
  3. maja
  4. Pedala
  5. antifa femini
    • Pedala
  6. antifa femini
    • Petra
      • antifa femini
        • Petra
Logan, Wolverine i ljepota muža
zlj2
Srce nije kamen: pokušaj obračuna sa “Zabranjenom ljubavi”
Laž apolitične kulture
Konferencijska večera-kabare
Arhitektura i feminizmi: mali pojmovnik
mumija
“Vodi ih žena. Što žena zna?”
bc cover
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Logan, Wolverine i ljepota muža
sfcover
Znanstvenice u hollywoodskim SF blockbusterima
Logan, Wolverine i ljepota muža
slikovnice-cover
Blagdanski šoping vodič kroz svijet subverzivnih slikovnica
Arrival: sadašnjost buduće prošlosti
how-to-get-away
Cijena moći u “How to Get Away with Murder”
BAD MOMS
Između očaja i privilegija
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
hm
Drugi pogled na Jelenu Veljaču
ROOM_01082609-e1452462797956
Klaustrofobija roditeljske ljubavi
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
makeup-cover
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
deny
Lana piše mejl igračicama prijestolja (S6 E4-10)
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
bc cover
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
amandaknox_01
Fatalna Amanda Knox
d03cae5441d542a88a34eb0ebf225905
Proizvodnja Lolite
ja-sam-mia
Vrlo kratka analiza spota “Želim živjeti!” pomoću dijagrama
saponia
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Neil Wax, Blame
Antigona na Bleiburgu
lego
S LEGOm gradite rodne podjele!
solange-cover1
Šuti i slušaj: nesavršena tišina savezništva
Greyhound Racing in Macau at the Macau (Yat Yuen) Canidrome Co. Ltd. 28MAY11 (For Post Magazine 05/06/2011)
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
amanda-cover
Amanda Palmer, između bunta i privilegija
Beyonce-Formation-compressed
Koordinacija (političkog) pokreta: Beyoncéin “Formation” kao naputak za revoluciju
Transrodne žene su žene
feelreal
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
toni3
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Černobil. Fotografije: Lea Horvat
Ljeto u Černobilu
friendship-cover2
Neka počne zlatno doba
tumblr_mg6lkmn0iz1r7qnjjo1_1280
Savršena žrtva