SPECIJAL: Muf tuguje na Girls (S04E05)!
SIT-IN
Izvor: muf.com.hr
MAŠA
Već sam mislila da će se Tjedan ljubavi pretvoriti u Tjedan mržnje i bila sam spremna žestoko hejtati Adama i Mimi-Rose, više reda radi, nego zato što mislim da su Hannah i Adam bili dobar, a kamoli funkcionalan par. No u ovoj se epizodi Mimi-Rose minimalno pojavljivala fizički – na početku je nudila hladno prešane sokove i kasnije je u jednom trenutku izronila iza Adama, gotovo kao duh. Cijela je epizoda zapravo najviše podsjećala na san jer su se svi likovi samo odjednom i vrlo urednim redoslijedom pojavljivali u Hanninom stanu.
Htjela sam, dakle, mrziti Mimi-Rose, ali je osoba koja me najviše isprovocirala bila Jessa. Prvo je pitala Hannu zašto nije u IDAHU. Onda je tvrdila da je sigurna kako je Hanni rekla za Mimi Rose i Adama. Da bi na kraju ispalo da ih je ona spojila. Rekla je da ne razumije u čemu je problem. Govorila je Hanni da ne bude dijete. I da je psiho. Uz takvu prijateljicu Mimi-Rose djeluje manje strašno, a njezino obraćanje Hanni s metarazine, odnosno putem keynote addressa stavljenog na YouTube, predstavlja racionalno središte epizode. I Marnie je odigrala dirljivu prijateljsku ulogu, no riječi strane osobe, paradoksalno, nove cure njezinog jedva-bivšeg dečka, pomogle su objasniti Hanni što joj se događalo u Iowi. Briga o tome što Adam radi odvraćala joj je pažnju od pisanja, njihova veza u raspadanju ometala je njezinu kreativnost: Think of all your ups and downs, all your hopes and fears, how many of them have been yours and how many have been constructs of romantic discord? Teško mi je hejtati MimiRose kad tako fino barata sintaksom (i zna kad upotrijebiti heretofore).
Predivna, potresna, gut-wrenching pjesma. Imala sam je snimljenu na kazeti onoliko puta za redom koliko je stalo na jednu stranu. (Jer sam starija od Raya. Someday you guys will be too, believe it or not.)
LANA
“If you died the world would blur. I wouldn’t know what a tree was.”
– Adam Sackler, S3E4
“What are the imperatives
that hold people like Catherine and Heathcliff
together and apart, like pores blown into hot rock
and then stranded out of reach
of one another when it hardens? What kind of necessity is that?
The last time I saw Law was a black night in September.
Autumn had begun,
my knees were cold inside my clothes.
A chill fragment of moon rose.
He stood in my living room and spoke
without looking at me. Not enough spin on it,
he said of our five years of love.
Inside my chest I felt my heart snap into two pieces
which floated apart.”
– Anne Carson, iz “The Glass Essay”
“I feel horrible. She doesn’t
love me and I wander around
the house like a sewing machine
that’s just finished sewing
a turd to a garbage can lid.”
– Richard Brautigan, “I feel horrible. She doesn’t”
“the four corners of the world
are full of suffering. love
is like the breaking of the spine”
– Sarah Kirsch, iz “Wintermusik”
“Everyone forgets that Icarus also flew.
It’s the same when love comes to an end,
or the marriage fails and people say
they knew it was a mistake, that everybody
said it would never work. That she was
old enough to know better. But anything
worth doing is worth doing badly.”
– Jack Gilbert, iz “Failing and Flying”
“Life goes on grinding up
glass, wearing out clothes
making fragments
breaking down
forms
and what lasts through time
is like an island on a ship in the sea,
perishable
surrounded by dangerous fragility
by merciless waters and threats.
Let’s put all our treasures together
— the clocks, plates, cups cracked by the cold —
into a sack and carry them
to the sea
and let our possessions sink
into one alarming breaker
that sounds like a river.
May whatever breaks
be reconstructed by the sea
with the long labor of its tides.
So many useless things
which nobody broke
but which got broken anyway”
– Pablo Neruda, iz “Ode to broken things”
ASJA
U ovoj epizodi Hannah kao da je na samrti i svi likovi prilaze njezinom krevetu da se oproste. Prijatelji se redaju kao na tvorničkoj traci, dolaze i odlaze, samo Hannah nepomično i tvrdoglavo odbija da odstupi. Banana, kako joj Shosh tepa, doživljava dva bolna prekida. Prvi je onaj s Jessom, prijateljicom koja joj je zabila nož u leđa. Skoro doslovno. Spojila je Adama s Mimi-Rose i nonšalantno joj to saopćava. Slijedi kratak fizički obračun. Hannah je prethodno udarila i Shosh, nogom u sisu. Takve agresije i neposrednosti nema kad je Hannah suočena s Adamom, on joj previja ruku koju je prethodno opekla prevrčući špek u tavi, brine se za njezinu ranu, ali ona koju je sam izazvao – ostaje. Ta opeklina na površinu iznosi dublji osjećaj povrijeđenosti. Ray je bio nečija kurva, ali Hannu više boli. Adam joj priznaje da je osjetio olakšanje kad je otišla u Iowu. Više je ne voli. Ljubavnog intenziteta nema, iscurio je. Ostaju samo plač i kanta u koju se Hannah popišala.
Glazba
1) za Adamov pogreb: Sinead O’Connor – The Last Day Of Our Acquaintance
2) uz koju bih tukla Jessu: Florence + The Machine – Kiss With A Fist
3) uz koju bih pišala u kantu i plakala ko kišna godina: Lesley Gore – Just Let Me Cry
Moja bi faca da sam na Hanninom mjestu ušla u stan i zatekla dragog s drugom ženom izgledala ovako:
(klik na gif)
U cijeloj toj tužnoj i bolnoj epizodi (lots of points of identification, s Hanom nažalost), najsimpatičnije mi je bilo kako su joj svi nudili čaj i prilazili s hranom. Baš zanimljiv kulturni fenomen (i očito prilično raširen, u prostoru i vremenu), da se čaj nudi za nekakav opći “wellness”, a hrana kao nadomjestak za emocije ili emotivne reakcije, način “ublažavanja” negativnih emocija, sredstvo pokazivanja ljubavi, bliskosti. Zapravo, Hannah udara one koji joj ne nude ništa za konzumiranje – Jessu (nju sam i ja htjela punch in the face) i Shosh, čak joj i Mimi Rose nudi sok, a Adam, ako se ne varam, na početku čaj. Ne mislim da je to hotimično tako napravljeno, niti da je u epizodi pretjerano bitno tko joj nudi što za jesti, ali mi je svejedno zanimljivo. 🙂
Ovo je super uočeno i osim što je jako zanimljivo, mislim da je i bitno 🙂 Hannin glavni pogon je hrana i uvijek nešto gricka, tako da ni ovo sve ne može biti slučajno. Super mi je kad se Marnie konačno pojavi i nosi hrpu hrane, sigurno zato što se nada da se Hannah onda neće moći ljutiti na nju 🙂
Da, ovo je s Marnie bilo odlično! Hannah je tu Marnienu gestu brzo prihvatila te je, čuvši od Marnie “I brought food”, odmah zaklopila laptop i istrčala u kuhinju, čini mi se da je tako njenu zakašnjelost lakše “probavila”. 🙂 A kad se njena emotivna bol manifestirala i fizički (super transmisija) spekavši se, to je bilo zbog okretanja slanine. Hrana all the way! 🙂
Da!!! Kladim se da ju je miris slanine probudio 🙂 i super mi je ona scena s “fake shower”, tocno mogu zamisliti da su ona i Marnie vec imale prije takvih scena, na faksu vjerojatno, kad Hannah nije htjela izaci iz kupaonice!
hahahhahaha… Da! 🙂 “Fake shower” mi je bio tipičan Girls-trenutak! 🙂 A i super mi je ta gradacija s prostorom u stanu, u traženju privatnog prostora… Najprije se Hannah povlači u “svoju” ( 🙁 ) sobu, tu očekuje da će biti njen “safe space”. Pa kad dođe Marnie, koja mi je u ovoj epizodi sva “domestic” – živi i radi s dečkom, sva je zaokupljena “njihovim” poslom, “njhovom” vezom i domom, Hannah se povlači u još privatniji prostor, kupaonicu, a kako bi još intimizirala taj prostor, inscenira “fake shower”. (podsjetilo me na moje tinejdžerske dane 🙂 ) Tada i tamo dolazi Marnie i nudi joj utjehu u hrani i njenoj bezuvjetnoj, trajnoj ljubavi, drukčijoj i bitnijoj od romantične ljubavi. Sve me to podsjetilo na nekakvu tipičnu situaciju u odnosu mame i kćeri tinejdžerice. 🙂
Mene razgovor Marnie i Hannah podsjetio na Meredith i Christinu i cijelu tu notu koja se provlači kroz Greys Anatomy da McDreamy možda je dreamy ali da su one jedna drugoj najveća ljubav i kako Meredith kaže “my pearson”. Volim te prikaze intenzivnih ženskih prijateljstava i postavku da ti je najbolja prijateljica zapravo prava ljubav.
Da! Iako je to meni bio bas jedan Seks i grad moment, tamo je bila cijels ona fora sa “Maybe we could be each others soulmates” 🙂 i zato mi je bas super sto ovdje to nije ispalo pateticno, nego je Hannah samo lakonski rekla, Ok, I’ll take it. Drugi Seks i grad trenutak je kad Adam Hannu zove “kid”, sto radi od pocetka serije, a tako je Big zvao Carrie. Hannah mu je sad konacno rekla da je ne zove tako. Koliko joj je trebalo! 🙂 od tih glupih nadimaka, najvise me zivciralo kad je u Gilmoricama Logan zvao Rory Ace 😛 bljak!
super komentari!!!
ja sam team jessa, nezz.. <3
“njihova veza u raspadanju ometala je njezinu kreativnost: Think of all your ups and downs, all your hopes and fears, how many of them have been yours and how many have been constructs of romantic discord?”
baš mi je zanimljivo da se meni taj nastup mimi-rose činio kao objašnjavanje zašto je adam izabrao nju (mimi) – jer ga mimi ne ometa u *njegovoj* kreativnosti kao što ga je hana ometala kad je pripremao predstavu (i preselio se rayu). a objašnjenje koje mi bolje funkcionira za nepisanje u iowi je tamošnja zagušujuća atmosfera i ruralnost, hana je dijete ulice
Slažem se, ta rečenica se može interpretirati na raznorazne načine, baš ima visoku simboliku, a ja sam odlučila pokušati iz Hannine perspektive. Iako definitivno stoji da će Mimi-Rose manje “ometati” Adama kad i njoj treba puno prostora, radi u svom “studiju” do kasno navečer itd. Ali mislim da se iz te rečenice može iščitati i ono što sam ja pokušala, to da ljudi (pa onda i Hannah) često nisu svjesni da im kreativni rad ide bolje ili lošije zbog određenih privatnih – ljubavnih ili prijateljskih – odnosa. Zanimljivo mi je kako je Hannah u prvoj sezoni na kraju odjebala Adama i posvađala se s Marnie upravo iz ovih Mimi-Rose razloga: jer joj se nije dalo s tim gnjavit, ona ima “other concerns in her life”, u prvom redu pisanje, ono joj je prioritet.
A Iowa, da, također niz različitih faktora: nerazriješeni odnosi s Adamom, užasna atmosfera na radionici (za koju je u velikoj mjeri sama kriva), i ovo što ti kažeš je skroz smisleno: ta opresivna tišina tamo (u suprotnosti s bukom u Brooklynu protiv koje se pak Ray bori). Ali da je Hannah dijete ulice, to mi se više učinilo kao bullshit isprika koju je pokušala prodati svojoj profesorici. Gradsko dijete možda, da, ali “I thrive on the streets” je dosta neprimjerena izjava za nekog iz srednje klase i malog grada u Michiganu 🙂
Adam mi ide nakurac otkad ju je odjebao jer “priprema ulogu” i nije nimalo spreman ni potruditi se da je uključi u nešto za što želi da postane njegova trajna karijera (znači za svaku ulogu će se morat odselit?), dok ona njega ne odjebava kad želi pisat.
Najgore u cijeloj epizodi i užasno stresno mi je bilo da je to NJEZIN stan, a ko na kolodvoru je, nema njezinih stvari, RUPA U ZIDU. samo sam htjela da ih više sve izbaci i umjesto u kantu popiša se po ogavnoj tapiseriji. zašto nije???? i spavanje u spremištu JAKO STRESNO. I Adam i “novi početci” s mimi u stanu BIVŠE whaaat, tu sam ga baš mrzila.
P.S. Zašto nitko dosad nije komentirao Adamovu sestru?
P.P.S. ovo chatanje o seriji je terapeutsko
Tapiserija je fakat bila ogavna!
A Caroline i Laird misle da su najmudriji ljudi na svijetu otkad čekaju dijete ugh!
lanin je post najljepša tuga :'( :’) <3
I ja sam pomalo team Jessa. Kažem “pomalo”, naravno, jer je nemoguće bit skroz na njezinoj strani kada je tako okrutna, ali u Jessinu slučaju mogu shvatiti *zašto* je takva i što je navodi na takvo ponašanje. Znamo otprije da je maksimalno sjebana kompleksom napuštenosti (vidjeli smo na šta sliči ona njezina familija) i da ima taj apsurdno tough oklop prema svijetu jer bi se inače (opet) raspala na komadiće, završila u rehabu, pokušala samoubojstvo, whatever. Ona je tu izvela samoobrambeni manevar – Hannin odlazak pogodio ju je očito mnogo više nego bilo koga drugoga (zato se i onako kretenski ponaša prilikom Skype chata s Hannom, zato Adamu u trenutku slabosti priznaje da joj treba prijatelj) i to što je učinila je dijelom njezino kažnjavanje Hanne, a dijelom stvaranje supstituta u Adamu i Mimi Rose jer joj je taj supstitut potreban. Onda, kada vidi da je razljutila Hannu, kreće u protunapad i ponaša se tako kako se ponaša. “Jebi se, ti si otišla i šta smo mi sad svi trebali, trljat klit i čekat te?”
A kad malo bolje razmisliš, ima i pravo. Dok mi je Jessin postupak odbojan, nju razumijem, a ovo narcisoidno derište od Hanne sve manje razumijem i sve mi je teže s njom suosjećati. Odlučila je dić sidro na dvije godine i otić u Iowu na studij. Super, podržavam. Teška odluka, razumijem. Došla je tamo i… bu-hu, kolege su joj antipatični i ne vole je. Ojebote. Dala je i njima i sebi šansu – koliko? Mjesec dana? Dva? Please. I još k tome ništa nije napisala, ništa nije radila, isto kao i u New Yorku. Njezina cijela egzistencija, sve što čini i sve što jest sastoji se samo od toga da bude negdje i da joj to nikako ne odgovara. Nit u New Yorku, nit kad ima posao, nit kad nema posao, nit s roditeljima, nit bez njih, nit na workshopu, nit izvan njega… ne piše, ne radi, ne stvara, samo PIZDI i očekuje da je drugi razumiju. Usput još i imam dojam da joj nije toliko teško palo što je Adam više ne voli (okej, sigurno je, ali dojam mi je da to nije bio glavni srcolom), nego to što se svijet nije prestao okretati kad je otišla u Iowu i što sve nije na svom mjestu sada, kad se vratila. I tu mi je onda lakše suosjećati s bitch Jessom nego s njom.
A što se Adama tiče, za tu je vezu ionako bolje da se raspala.
slažem se da je hannah prevršila svaku mjeru, ali to jessu ne čini ništa boljom. obe su sjebane, zapravo SVI likovi su sjebani – svatko na svoj način. osim shosh, na nju ne dam.
Ray i Shosh su tamo jedini likovi koji iskazuju neku toplu ljudskost koju razumijem, tak da ni ja na njih ne dam.
A što se tiče ove dvije – pa NARAVNO da su obje sjebane. Ja samo kažem da lakše razumijem Jessu nego Hannu. Što u principu znači da je Jessa bolje napisana kao lik u seriji. Ili je napisana bliže mojem tipu sjebanosti, ne znam, no Hannu mi je zbilja sve teže na bilo koji način shvatiti.