Desant na Pustu zemlju

Nakon desetljeća i desetljeća feminističkog rada u polju književnosti, rezultati su, objektivno, slabi. Tekstovi pojedinih autorica s polovičnim su uspjehom umetnuti u kanon. Neki drugi okupljaju se u subverzivni ženski korpus koji u mainstream ne želi ni mrtav. Treći su pak u sporom i bolnom procesu tranzicije.

Shvaćam ako ste pomirene sa situacijom i ne vidite mjesta za svoj doprinos, čak i ako odavno znate da šetkanje po slumovima muškog kanona mora završiti. Što biste, doista, mogle učiniti? Izgledna indiferentnost svemira prema vašim čitateljskim ganućima i spisateljskim trudovima vjerojatno vas je podučila ograničenosti našeg utjecaja na druge. Svijet rijetko priznaje moć čitateljice. 

Ali dogode se trenuci kad se naš pogled na nešto naglo i nepovratno promijeni. Odjednom zavolimo šparoge ili shvatimo da iskreno uživamo u seriji Kosti. Ovo je, za vas, jedan od tih trenutaka – jer ja sam pronašla rješenje za položaj žena u književnosti. Umjesto da čekamo svoj red, zadovoljavamo se mrvicama ili živimo u undergroundu, učinit ćemo nešto toliko očito da je čudo da nam dosad nije palo na pamet: prisvojit ćemo kanon. Počet će tako da ćemo zauzeti Pustu zemlju i proglasiti je svojom. Jer mi to možemo; jer mi smo mnoge, i jer imamo plan.

Ovo će biti efekt njegove elegantne jednostavnosti:
Nakon što uzmemo djelo iz muškog kanona (č.: kanona) i proglasimo ga ženskim kanonom (č.: marginom), književni teoretičari, kritičari, profesori i studenti književnosti prvo će se samo smijati u nevjerici. Skidat će naočale i brisati ih o svoje košulje sitnog uzorka i Dinosaur Jr. majice, loveći poglede jedni drugih. Ali bit će nas sve više i ponavljat ćemo iste informacije. Nastavit će se smijati, ali u smijeh će upuzati ljutnja i nervoza, od čega će postati glasniji i oštrijih rubova. S vremenom će nesvjesno početi sumnjati. Kad na tulumu ili domjenku kroz dim cigarete nonšalantno izrecitiraju prve stihove poeme, „April is the cruellest month“ u zraku će odjeknuti drugačije nego dosad – gotovo otuđeno. „April?“, pomislit će, „April je i žensko ime…“. Odmahnut će rukom. Ruka će im izgledati nježnije nego ikad, skoro ženstveno. Gurnut će ruke u džepove. Naposljetku će, prikrivajući paniku, utjehu potražiti u svom primjerku Puste zemlje. Niz stranice najveće modernističke poeme, kao u onoj sceni Isijavanja, slijevat će se bešumni val menstrualne krvi. Muškarac će plakati. Bit će to naša prva pobjeda. Nakon nje više nećemo prestati pobjeđivati.

Prije nego vam kažem kako, reći ću vam zašto baš Pustoj zemlji.

Pusta zemlja:

a) neprikosnoveni klasik svjetske književnosti
b) jedna od najvažnijih pjesama 20. stoljeća
c) jedan od centralnih tekstova modernizma
d) pjesma slavna zbog kompleksnosti, neprohodnosti i neuhvatljivosti svojih značenja te zbog svojih bilježaka
e) pjesma posvećena Ezri Poundu, koji je Eliotu pomagao urediti je
f) sveti gral i kriptonit generacija kritičara
g) „Davanjem teksta Poundu, Eliot je uspostavio paradigmu za odnos koji su čitatelji i kritičari uspostavili s Pustom zemljom: muškarac s muškarcem. Bilješke utjelovljuju impliciranog muškog čitatelja koji je pozvan da uđe u i razumije pjesmu. Pokazuju da pjesma ima praznine koje mora popuniti vanjsko tijelo. Bilješke daju vrijednost pjesminoj [ženskoj] histeriji i transformiraju je iz beznačajnog kaosa u aluzivnost. Čitatelji oboružani bilješkama pristupili su Pustoj zemlji ne kao fragmentu histeričnog diskursa, nego kao artefaktu koji je Poundovim posredstvom pretvoren u nešto maskulino.“ (Wayne Kostenbaum)

Hvala, Wayne. Wayneov nam citat pokazuje da smo izabrale pravu strategiju, a ona je učiniti Pustu zemlju hiperženstvenom, obavijajući je aurom najženskije ženskosti: ružičastom bojom, sitnim cvjetićima, čipkom, šljokicama i mirisom laka za nokte. Kad završimo s njom bit će histerična masa natapirane kose, koju – slijedeći pravilo maskulino = kanon / ženstveno = opskurnost – ozbiljni kritičari ne žele ni taknuti.

Posvetimo se sad i praksi. Kako feminizirati Pustu zemlju?

PRVO

Vaš primjerak Puste zemlje mora i na prvi pogled odavati da pripada svijetu nježnijeg spola.

Primjer: Processed with VSCOcam with s3 preset
DRUGO

Radite na terenu.

Primjer: Priđite (po vašoj procjeni, prikladnoj) muškoj osobi koja čita Pustu zemlju i recite: „I ti čitaš Pustu zemlju?!“
Ne davši mu priliku da odgovori, nastavite: „OBOŽAVAM Pustu zemlju! Jesi čitao i nešto od [bilo koja autorica koja nije Virginia Woolf], [bilo koja autorica koja nije Virginia Woolf] i [bilo koja autorica koja nije Virginia Woolf]? Zapravo, baš super da pričamo o ovome, zadnjih dana dosta razmišljam o tome kako se šesta sezona Gilmorica može interpretirati kao intertekst Puste zemlje, naravno počevši od 9. epizode, kad se pojavljuje Lukeova kći, i što je obrnuto od – opet – broja 6! Haha! Šesta sezona kao šesti, nenapisani dio pjesme?! Imam i puno misli o Lukeovom čamcu koji nikad ne uđe u vodu… ne znam jel’ ti se žuri?“

TREĆE

Obilno se i raznovrsno služite društvenim mrežama.

Primjer: labello

ČETVRTO

Ako je moguće, i što je više moguće, djelujte u akademskom kontekstu.

Primjer: Ne propustite nijednu priliku da interpretaciju forme i značenja pjesme temeljite na važnosti obilnih vaginalnih krvarenja Vivienne Haigh-Wood Eliot. Pokušajte da vam bar jednom tijekom predavanja iz torbe izleti sijaset tampona, po mogućnosti u zrakastoj formaciji. Ne propustite nijednu priliku da istaknete rad Vivienne Haigh-Wood na uređivanju pjesme. Ne propustite nijednu priliku da Pounda nazovete „onim fašistom“. Pokušajte što češće koristiti rečenice „Možemo li Vivienne Haigh-Wood nazvati autoricom Puste zemlje?“ i „Je li Vivienne Haigh-Wood zapravo – Pusta zemlja?“.

PETO

Potrudite se što bolje upoznati tekst kako biste ovladale svim njegovim zakutcima te ga što uspješnije gurnule sa svjetla univerzalne muškosti u mrak partikularne ženskosti. Drugim riječima, ubijte boga u Pustoj zemlji. Kako je netko jednom rekao, show them fear in a handful of dust.

Osvajanje Puste zemlje bit će zora promjene na književnom nebu. Procjenjujem da će nam trebati oko godinu i pol da pjesmu srozamo na žensku razinu, jer je svaki početak težak.

A onda ćemo doći po ostale.

 

Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva