Mad Men marginalije S7 E7

WATERLOO

Armstrong, Neil Alden: američki astronaut i prva osoba koja je hodala po Mjesecu (1930-2012). Služio je u američkoj vojsci i sudjelovao u Korejskom ratu, a 1962. pridružio se NASA-i. Prvi je put letio u svemir 1966. kao pilot letjelice Gemini 8, a drugi i posljednji put u srpnju 1969. kao zapovjednik Apolla 11 u misiji na Mjesec. Armstrong i Buzz Aldrin istraživali su površinu Mjeseca dok je Michael Collins orbitirao u letjelici. Premda oko toga još i danas postoje sporenja, čini se da su Armstrongove slavne riječi “That’s one small step for [a] man, one giant leap for mankind” izgovorene bez člana “a”, što rečenicu pretvara u tautologiju (man=mankind). Prijenos uživo pratilo je oko 450 milijuna ljudi. U ovoj epizodi, kao i prije kada se odvijalo nešto od nacionalne važnosti (npr. ubojstvo Kennedyja i Martina Luthera Kinga), svi su likovi pod velikim utjecajem očekivanog slijetanja na Mjesec, međutim, sada ih vidimo kako u okrilju svojih (formalnih ili neformalnih) obitelji sjede pred televizorom: Bert sa služavkom Hattie, Don i Peggy s Peteom i Harryjem u motelu u Indianapolisu, Roger s bivšom ženom, zetom i unukom, Betty s djecom, Henryjem i prijateljima. Peggy taj čin opisuje metatekstualnim komentarom na prezentaciji za Burger Chef kada kaže da su jučer svi radili istu stvar u isto vrijeme – baš kao publika koja upravo sada gleda Mad Men i to ih, da i ne znaju, povezuje. Štoviše, dok svi likovi gledaju u TV, Don i Peggy smješteni su tako da gledaju gotovo ravno u kameru/nas, dodatno pozivajući gledatelje da se prepoznaju u njihovom gledanju. Mad Men je serija koja često bitne promjene u životima likova povezuje s povijesnim događajima pa je ova epizoda trebala podsjećati na finale 3. sezone “Shut the Door. Have a Seat.” (S3 E13) u kojoj – odmah nakon Kennedyjeva ubojstva – Cooper, Roger, Don i Lane osnivaju novu firmu, a Don i Betty finaliziraju razvod.

Benedict Steiger, Joan: američka kazališna, filmska i televizijska glumica. Tijekom 1950-ih stekla je popularnost sudjelovanjem u emisijama Candid Camera i The Steve Allen Show, a najpoznatija je po dugotrajnim ulogama u sapunicama poput General Hospital i All My Children. Način na koji Roger kaže “Benedict Joan” koristeći inverziju upućuje da je posrijedi igra riječima kojom u isto vrijeme cilja na poznatu glumicu, ali i “blaženu Joan”, Ivanu Orleansku, sveticu i mučenicu – kakvom se Joan sada predstavlja. Dojadilo joj je da Don nju i firmu financijski košta (zato što je razvrgnuvši ugovor s Jaguarom poremetio plan o prodaji dionica), ali i zato što je njezinu žrtvu učinio besmislenom (ako više nemaju Jaguar, seks s odbojnim Herbom bio je uzaludan), no u ovoj epizodi Roger i Don financijski obeštećuju Joan koja će nakon prodaje firme McCannu dobiti značajnu količinu gotovine. Prvi muž Joan Benedict, John Myhers, glumio je u filmskom mjuziklu How to Succeed in Business Without Really Trying (1967) u kojem je glavnu ulogu igrao Robert Morse, odnosno Bert Cooper. Drugi njezin muž, poznati glumac Rod Steiger, glumio je Napoleona u filmu Waterloo (1970) Sergeja Bondarčuka.

The Best Things In Life Are Free: pjesma iz mjuzikla Good News za koju su tekst napisali Buddy DeSylva (osnivač Capitol Recordsa, v. S7 E5) i Lew Brown, a glazbu Ray Henderson. Mjuzikl je imao premijeru na Broadwayu 1927. U mjuziklu sveučilišna zvijezda footballa Tom Marlowe uči astronomiju sa štrebericom Connie kako bi dobio prolaznu ocjenu. Njih se dvoje zaljubljuju, a premda su na prvi pogled različiti, spaja ih zajednički pogled na život sadržan u ovoj pjesmi: mjesec i zvijezde pripadaju svima, najbolje su stvari u životu besplatne. Pjesmu na kraju epizode, u snovitoj sekvenci, Donu pjeva tada već pokojni Bert Cooper dok sekretarice plešu oko njega. Ovo nije prvi put da Don ima vizije mrtvih ljudi (Anna Draper, njegov brat Adam), no prvi put je takva vizija posredovana glazbenom točkom. To s jedne strane ima smisla s obzirom na Cooperovu ekscentričnost, a s druge se također može tumačiti kao metatekstualni mig glumcu Robertu Morseu koji se proslavio upravo mjuziklima, osobito glavnom ulogom u filmu How to Succeed in Business Without Really Trying (1967). Premda je Don napravio nekoliko hvalevrijednih “besplatnih stvari” (pustio je Megan, prepustio je Peggy prezentaciju, poučio je Sally da ne bude cinična, Tedu je objasnio kako izgleda kad ne radiš), novac je ipak bio vrlo važan faktor u epizodi. Misija na Mjesec (i posljedična obiteljska okupljanja pred TV-om) državu je koštala 25 milijardi dolara, a novac je presudio i u prodaji SC&P-a McCannu. Čak se i Jim Cutler na kraju složio s prodajom, zaključivši: “It’s a lot of money”. Serija Mad Men i sama je imala epizodu naslovljenu “The Good News” (S4 E3) u kojoj Don saznaje da Anna umire od raka.

Indianapolis: glavni i najnaseljeniji grad američke savezne države Indiane. S oko 850 tisuća stanovnika, poznat je kao industrijsko i prometno središte, s velikim brojem zaposlenih u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi, kao i prodaje i distribucije. Indianapolis je poznat i kao nacionalni centar za sveučilišni i srednjoškolski sport, a svjetski je slavan zbog automobilske utrke Indy 500 koja se održava od 1911. U Indianapolisu se Peggy, Don, Pete i Harry sastaju s Burger Chefom te Peggy umjesto Dona održava sjajnu prezentaciju. Premda i Lou Avery i Pete nazivaju Donov nastup “The Don Draper Show”, ovoga se puta Don mudro i velikodušno povlači. Ovaj Donov potez upućuje na mogućnost da se ipak promijenio i da više ne misli isključivo na sebe. Njegova sposobnost da sa ženama (Anna i Peggy) izgradi duboko prijateljstvo bez seksualnih konotacija jedna je od Donovih iskupljujućih osobina. Indianapolis i slovenski Piran su gradovi prijatelji.

Let’s have another cup of coffee: pjesma iz mjuzikla Face the Music Irvinga Berlina iz 1932. U mjuziklu se na satiričan način prikazuju politički i socijalni problemi razdoblja Velike depresije kada nekoć slavni glumci s Broadwaya postaju siromašni, a producenti novih predstava za ulagače uzimaju korumpirane policajce. Pjesma se odnosi na nezaposlene glumce koji se prehranjuju u tzv. automatu, restoranu brze hrane u kojem se jednostavnija hrana i piće serviraju pomoću aparata u koje se ubacuje novac. Stihovi “So let’s have another cup of coffee/And let’s have another piece of pie” upućuju na njihovo čekanje bolje sreće koja je negdje iza ugla, no dok je čekaju, ne mogu napraviti ništa drugo nego popiti još jednu kavu i pojesti još jedan komad pite. Ta su dva stiha zadnje što Roger kaže Bertu. Roger je povrijeđen jer ga Bert, nakon svih godina, ne vidi kao vođu već samo kao lojalnog i spretnog suradnika dok Cutlera vidi kao vođu s vizijom, premda nelojalnog. Bertova rečenica “Whoever is in control is in charge” potiče Rogera da se nakon njegove smrti pokuša dokazati kao vođa s vizijom i, uistinu, umjesto da čeka da se stvari odviju svojim tokom i da od firme ne ostane ništa “osim Harryja i kompjutera”, Roger spašava stvar.

McCann Erickson: marketinška agencija koja je nastala 1930. spajanjem dviju agencija (prvu je osnovao Alfred Erickson 1902. u New Yorku, a drugu Harrison King McCann 1912.), danas je ogranak tvrtke Interpublic Group of Companies. McCann Erickson zaslužni su za MasterCardov slogan: “There are some things money can’t buy. For everything else, there’s MasterCard”. U epizodi “Shut the Door. Have a Seat” Cooper, Roger, Don i Lane osnovali su novu tvrtku kako ne bi morali raditi za McCann, no sada ipak na to pristaju jer je s financijske strane stvar dosta drugačija: sada su vlasnici firme i prodaja će im donijeti pristojnu zaradu. Također, Don se više ne želi baviti poslovnom stranom, nego se želi vratiti isključivo kreativnom radu. Ova je polusezona više od svega inzistirala na važnosti RADA za identitet pojedinaca, osobito Dona i Peggy. Španjolska vlada pod vlašću Francisca Franca unajmila je McCann da pokuša popraviti diktatorov imidž u SAD-u (1964).

O Captain! My Captain!: pjesma američkog pjesnika Walta Whitmana napisana 1865. povodom ubojstva predsjednika Abrahama Lincolna. Prvo je bila dio zbirke Sequel to Drum-Taps koja sadrži pjesme o Američkom građanskom ratu, a zatim je uključena u Leaves of Grass. Cutler predlaže da se ova pjesma čita na Bertovoj komemoraciji, što je uobičajeno na pogrebima vođa i važnih ljudi. Lirski subjekt u pjesmi vidi kraj rata i pobjedu koju je donijelo ukidanje ropstva te ujedinjenje Amerike, no u isto vrijeme žaluje za onim koji je omogućio da se to postigne. Cooper je pak još nedavno predstavljen kao rasist, kao pripadnik neke starije generacije koja se nije oslobodila starih predrasuda, no također je više puta tijekom serije predstavljen kao vizionar, netko tko se u stanju prilagoditi novim poslovnim strujanjima. Također je simbolično što na kraju umire u tako ključnom trenutku za povijest SAD-a u 20. stoljeću, trenutku nakon kojeg – kako se vjerovalo – više ništa neće biti isto. U filmu Društvo mrtvih pjesnika (1989) Robin Williams svojim učenicima kaže da mu se smiju obraćati s “O Captain! My Captain!”, što oni čine na kraju filma kada njihov profesor dobije otkaz zbog nekonvencionalnih metoda poučavanja.

Polaris: Alpha Ursae Minoris, najsjajnija zvijezda zviježđa Mali medvjed (Ursa Minor), Sjevernjača. To je višestruka zvijezda koja se sastoji od glavne zvijezde α UMi Aa, dvije bliže, α UMi B and α UMi Ab, te dvije udaljenije α UMi C and α UMi D. Trenutna istraživanja procjenjuju da je udaljena 434 svjetlosne godine od Zemlje. U kuću obitelji Francis dolaze gosti s “dva odrasla muškarca”, sinovima Seanom i Neilom. Sean je igrač footballa, uskoro brucoš na fakultetu, koji se odmah dopadne Sally pa ona drugo jutro na doručak dolazi našminkana i s frizurom koja podsjeća na Bettynu. Premda se čini da je odabrala Seana, Sally na kraju ipak poljubi mlađeg brata, štrebera Neila, koji joj pomaže da kroz teleskop vidi Polaris. To što umjesto igrača footballa (kakav je Don Draper, kako ga Cutler opisuje: “a football player in a suit”) bira povučenijeg i nježnijeg Neila (zbunjenog poput Dicka Whitmana), moglo bi značiti da Sally neće odabrati Bettyn životni put. U Jugoslaviji je 1982. pokrenuta biblioteka znanstvenofantastičnih knjiga pod nazivom “Polaris”.

Pollock, Paul Jackson: američki ekspresionistički i apstraktni slikar (1912-1956). Nakon što se sa suprugom, slikaricom Lee Krasner, preselio na Long Island, počeo je slikati s platnom prostrtim na podu te je razvijao svoju tehniku “kapanja” (drip) koja je jedan od izvora tzv. action paintinga. Većinu slika iz drugog razdoblja karijere nazvao je po brojevima. Bio je težak alkoholičar i poginuo je u automobilskoj nesreći. Danas se sve više priznaje utjecaj Lee Krasner na Pollockov rad. Kao što je u nekoć kupio Rothkovu sliku kao pametno ulaganje u budućnost, sada Coopera vidimo kako sjedi na kauču ispred Pollockove slike. I ta je slika zasigurno financijska investicija, no s obzirom na to da visi na prominentnom mjestu u njegovom stanu, ekscentrični je Bert vjerojatno postao iskreni ljubitelj apstraktne umjetnosti. Na naslovnici prvog albuma The Stone Roses nalazi se slika koju je naslikao gitarist John Squire kao homage Jacksonu Pollocku.

Popsicle: marka deserta koji se proizvodi od smrznutog soka (ili umjetno obojene slatke tekućine) na štapiću. Brand danas pripada Unileveru, no riječ se može koristiti i kao opća imenica. Slučajno ga je otkrio Frank Epperson iz San Francusca kad je s 11 godina zabunom ostavio sok preko (jako hladne) noći na balkonu, a počeo ga je prodavati na vatrogasnoj zabavi 1922. Poznati su i Creamsicle (sa sladoledom od vanilije u sredini) i Fudgsicle (sa čokoladom). Peggy svom malom susjedu Juliju nudi popsicle dok kod nje gleda televiziju. U još jednoj sceni koja podcrtava temu neformalnih obitelji Peggy postaje svjesna koliko se vezala za malog čudaka.

Power, Tyrone Edmund, Jr.: američki glumac (1914-1958). Uglavnom je glumio u romantičnim i pustolovnim filmovima koji su ga učinili slavnim i popularnim kod ženske publike. Prvu glavnu ulogu odigrao je u filmu Lloyd’s of London (1936), a kasnije u hitovima Marie Antoinette (1938), Jesse James (1939), The Mask of Zorro (1940), Black Swan (1942), Captain from Castile (1947), Prince of Foxes (1949), The Black Rose (1950). Glumio je i u filmu The Razor’s Edge (1946) prema romanu W. Somerseta Maughama, u noiru Nightmare Alley (1947) i The Sun Also Rises (1957) po Hemingwayu. Zadnja uloga bila mu je jedna od najhvaljenijih: glumio je čovjeka optuženog za ubojstvo u filmu The Witness for the Prosecution (1957) Billyja Wildera po kratkoj priči/drami Agathe Christie. Betty se, razgovarajući sa svojom prijateljicom s faksa, prisjeća dana kada je bila “tinejdžerska antropologinja” kojoj se sviđao Ty Power i koja je odabrala Dona za muža (a danas ga vidi samo kao “starog, lošeg dečka”). Sallyna transformacija u malu Betty sigurno joj laska, a ni ona ne preže pred bacanjem pogleda na Seanove mišiće. Nije ni čudo da je internet nasmijala Bobbyjeva majica s natpisom “Cougars”!

Waterloo: bitka održana 1815. između Napoleonove vojske i britanske vojske sa saveznicima pod zapovjedništvom vojvode od Wellingtona i pruske vojske na čelu s Gebhardom von Blücherom na polju u blizini gradića Waterlooa (današnja Belgija). To je bila zadnja Napoleonova bitka, održana nakon što se vratio s Elbe. Kada se konačno predao, prognan je na Sv. Helenu gdje je umro 6 godina kasnije. Waterloo je vrlo značajan događaj u europskoj povijesti jer je značio kraj dugog razdoblja konstantnog ratovanja, kao i kraj Napoleonove vladavine, te početak gotovo pola stoljeća mira u Europi. Kako kaže Roger, kada stariji čovjek počne pričati o Napoleonu, to je siguran znak da će uskoro umrijeti. Ovo je svakako bio Bertov Waterloo, zadnja bitka prije smrti, no budući da on sam zapravo nije sudjelovao u završnoj bitci, moguće je da je Waterloo bio Rogerov, ali i Donov. Nažalost, njihovu ćemo sudbinu saznati tek za godinu dana. Waterloo je album i pjesma švedske grupe ABBA iz 1974. ABBA je s Waterloom iste godine pobijedila na Euroviziji.

The Wild Bunch: film američkog redatelja Sama Peckinpaha iz 1969. s Williamom Holdenom, Robertom Ryanom i Ernestom Borgnineom u glavnim ulogama. Pred početak Prvog svjetskog rata banda ostarjelih odmetnika sprema se za svoj zadnji posao koji završi neuspješno zbog napada njihovog bivšeg sudruga. Bježe u Meksiko gdje meksičkom generalu pomažu u pljački oružja američke vojske. Peckinpah je zainteresiran za vestern kao žanr ključan za američki kulturni identitet te u svojim filmovima uprizoruje krizu i jednog i drugog, posebno stavljajući naglasak na prikaz nasilja koji ga je u ono doba učinio kontroverznim redateljem. Nasilje je prikazano kombinacijom kratkih kadrova i dinamične montaže s usporenim snimanjem. Uz nasilje, Peckinpah je opsjednut prikazom muškog prijateljstva, odanosti i izdaje, često u sentimentalnom tonu. Komentirajući prikaz nasilja u filmu, Peckinpah je ustvrdio da je trebala biti riječ o alegoriji Vijetnamskog rata koji je u to vrijeme bio – baš kako Peggy kaže – stalna televizijska pozadina obiteljskim večerama. Megan planira ići u kino na Divlju hordu kada je Don nazove, a Donov pokušaj da planira zajedničko gledanje tog filma u budućnosti završava konačnim prekidom između njih dvoje. Megan mu kaže (pri čemu odjekuju Cutlerove riječi Louu: “We don’t owe you anything. You’re a hired hand!”): “You don’t owe me anything. Goodbye, Don.” Premda je ovo samo kraj polusezone, teško se oteti dojmu finalnosti nekih događaja u ovoj epizodi: Don i Megan okončavaju svoj brak, firma je prodana McCannu, Bertram Cooper je mrtav. Na sličan način i Peckinpahov film obilježava kraj stare i početak nove epohe u američkoj kinematografiji, američkog novog vala, tj. New Hollywooda, koji će u središte staviti upravo problem nasilja i propadanje američkog sna. Isto tako, na široj skali, jedno je povijesno razdoblje došlo do svog kraja. Već je neko vrijeme jasno da je serija čiste linije 1960-ih zamijenila volanima i resama 1970-ih, no slijetanje na Mjesec uistinu je obilježilo kraj jedne epohe i početak druge. Čovjek je hodao po Mjesecu. Šezdesete su završile.