Bones i njezine kosti

Glavni uvjet da zavolim neku seriju, odnosno da postanem opsjednuta njome, jest da nositelj radnje bude pronicljiva, samostalna žena koja protivnike uvijek uspijeva nadmudriti i poraziti koristeći svoju intelektualnu nadmoć, svoje znanje i vještine u kojima joj nitko ne može parirati. Uglavnom je riječ o krimi-serijama u kojima su glavne detektivke prikazane kao buntovnice okružene nesposobnim, ali nadmenim muškim kolegama i ubojicama koje samo one mogu pobijediti. Moja se fascinacija pojedinim serijama sve više pojačava što su protagonistkinje društveno neprilagođenije jer televizija poziciju genijalnog autsajdera obično čuva za muške junake kojima onda žene služe samo kao dodatna policijska oprema. Tek kad televizijski genij izgubi svoj tradicionalno muški predznak, mogu kao Al Bundy – otkopčati hlače, gurnuti ruku u gaće i sjesti ispred ekrana da uživam.

Na tragu popularnog Sherlocka Holmesa televizija je razvila čitavu plejadu zanimljivih likova fah-idiota, ali kao što sam već rekla, obično se radi o muškarcima, što me ostavlja indiferentnom. U seriji Bones, međutim, religiozno uživam već godinama, i to stoga što je centralni lik serije, dr. Temperance Brennan (Emily Deschanel), forenzička antropologinja koja se odlično razumije u ljudski skelet, ali u same ljude – nikako. Osjećaj za ironiju i humor ne posjeduje, a ne zna ništa ni o popularnoj kulturi. Bones, kako doktoricu Brennan odmilja zove njezin partner, FBI agent Seeley Booth (David Boreanaz) neprestani je izvor nelagode za sve ljude koji je okružuju jer ne zna adekvatno reagirati u situacijama koje se ne tiču direktno njezinog posla, odnosno identificiranja leševa. S obzirom na to da je dr. Brennan vodeća stručnjakinja u svom polju, kolege sa Smithsonian instituta redovito joj gledaju kroz prste i ne primaju njezine nespretnosti k srcu.

No te su njezine nespretnosti u komunikaciji izrazito zabavne za gledatelje. U prvoj sezoni, na primjer, Seeley Booth optužuje Bones da je smartass, na što ona mrtva ozbiljna odgovara: jesam, pametna sam, ali to s mojom guzicom nema nikakve veze. Upravo su njezine nenamjerno humoristične replike, njezina doslovnost, razlog zbog kojeg serija odskače od prosjeka, odnosno od drugih serijala koji se bave popularizacijom forenzičke znanosti i kriminalistike. Dodamo li tome osebujne kolege s kojima Bones radi na otkrivanju zločina, dobivamo razlog zbog kojeg smo trenutno u desetoj sezoni i ne želimo da serija prestane s emitiranjem.

Seriji nastaloj po romanima forenzičke antropologinje Kathy Reichs ne odmaže ni to što doktorica Brennan na svakom koraku kritizira i dekonstruira institucionaliziranu američku vjeru u boga koju utjelovljuje upravo njezin partner (kasnije u seriji muž), agent Booth. Bivši snajperist i vojnik, Seeley Booth konzervativac je i katolik koji vjeruje u Knjigu Postanka. Njegova vjera u seriji nije u potpunosti izvrgnuta ruglu, ali u moru znanstvenih opservacija Bones i njezinog tima, agentova uvjerenja i vrijednosti koje zagovara zvuče promašeno i čine ga nedoraslim njihovoj razini apstraktnog mišljenja i kritičkog zaključivanja.

S druge strane, bez obzira na to što je njezina glavna junakinja deklarirana ateistkinja – serija nije u stanju raskrsititi s američkim vrijednostima poput domoljublja i nacionalnog ponosa i svako malo smo prinuđeni gledati epizode koje te vrijednosti potvrđuju. Epizode u kojima Booth ima problema s Agencijom, na primjer, i u kojima je njegova vjera u američku vladu i njezine institucije poljujana, obično završe zaključkom kako problem nije u samom sustavu, već u pojednicima koji ne poštuju američke svetinje, Domovinu i Boga. U usporedbi s antropološkom ceremonijom čišćenja i pregledavanja ljudskih kostiju, ceremonijalnost kojom Fox „čisti“ Sjedinjene Američke Države od nepoželjnih elemenata – nije pretjerano dirljiva ni uvjerljiva. Serija bi bez tih klišeja sigurno dodatno dobila na kvaliteti, ali možda i izgubila na gledanosti.

Još jedan od razloga zbog kojeg je serija zarazna jesu kompleksni i napeti odnosi između glavne junakinje, njezinih kolega i serijskih ubojica koji se redovito uspiju probiti u zaštićeni, intimni prostor Smithsonian instituta koji za FBI rješava različita ubojstva, pa tako i ona koja su međusobno povezana. Serija je strukturirana tako da se paralelno s epizodnim ubojstvima razvijaju i slučajevi koji se protežu kroz čitave sezone. Bones je uvijek u centru zbivanja, ali do koje je mjere nositeljica radnje postaje najjasnije kad su u pitanju slučajevi koji uključuju psihopate fascinirane njezinim genijem. Serijski ubojice žele je zadiviti svojim ubojstvima, žele se s njome intelektualno nametati. I, naravno, uvijek izvuku deblji kraj.

Bones ne može, međutim, bez obzira na svoj genij, slučajeve riješiti bez pomoći ostatka Instituta. Njezin je uspjeh intrinzično vezan uz uvide koje dobiva od patologinje, doktorice Camille Saroyan (Tamara Taylor), entomologa i botaničara Jacka Hodginsa (T.J. Thyne), psihologa Sweetsa (John Francis Daley), od svoje najbolje prijateljice Angele Montenegro (Michaela Conlin), umjetnice koja se bavi forenzičkom estetikom te niza asistenata koji se ciklično mijenjaju nakon što prvi, Zack Addy (Eric Millegan), neslavno završi na psihijatriji. Serija, dakle, afirmira niz znanstvenih disciplina, ne samo forenzičku antropologiju koja je u njezinom središtu.

Seeley Booth odudara, naravno, od ostatka ekipe jer nije znanstvenik. Njegov je zadatak najčešće, uz rješavanje ubojstava, zaštititi Temperance, što je u skladu s ulogom zaštitnika u kojoj se agent Booth sam vidi. Seksualne tenzije koje se vremenom razvijaju između Bones i njega daju konvencionalniju notu seriji, ali su istovremeno i izvor zabave i veliki plus za nas koji volimo vidjeti seksualnu napetost u svim vrstama televizijskog sadržaja. Žalim jedino zbog trudnoće Emily Deschanel koju su scenaristi morali uključiti u seriju, iako je Brennan na početku jasno rekla da ne želi imati djecu. Ipak, u kasnijim sezonama, kad su Bones i Booth već zajedno, dinamika njihovog odnosa nije narušena bračnim životom i roditeljstvom. Tenzije se nastavljaju, pogotovo kad su u pitanju financije, jer Brennan zarađuje puno više nego Booth, što ga, s obzirom da je tradicionalist, povremeno ugrožava i iritira.

Od sedamnaest objavljenih romana Kathy Reichs po kojima je serija Bones snimljena, uspjela sam pročitati samo prvi, Déjà Dead (1997). Na Goodreadsu sam ga kratko opisala kao knjigu koja svjedoči o poteškoćama komunikacije prije mobitela: ubojica ti je pred vratima, a ljude moraš zvati na fiksni telefon i nitko se ne javlja. Za razliku od serije, ništa me se u romanu nije pretjerano dojmilo. Ne znam kakvi su ostali naslovi, ali Bones, kako je i sama autorica istaknula, nije isti lik u knjizi i na ekranu, što je dobro jer mi je u Déjà Dead Brennan užasno išla na živce. Činjenica da je u seriji Bones fah-idiot, a u knjizi to nije bila, čini je daleko zanimljivijom i simpatičnijom, prije svega jer se doima pametnijom. A što je žena pametnija – meni je serija bolja.