Nakon sretnog kraja: kratak priručnik o izlaženju na kraj s vezom na daljinu

17.10. D: Jao, ljube, grozno grozno ja to ne mogu kako ćemo mi opet ovo???

17.10. D: Ne brini ljube sve će biti OK. Izdržat ćemo mi to

29.10. D: Fališ mi jako jako jako

29.10. D: I ti meni!!!!!!!

18.11. D: Još malo više od mjesec dana i dolaziš mi 🙂

18.11. D: Daaaaaaa jedva čekammmmm!!!

20.12. D: Jeaaaaa još 7 dana brojim dane ‘ko će to izdržati????

20.12. D: Hihihihihiih <3

27.12. D: Još čekamo ukrcaj aaarghhhh

27.12. D: Ja sam već krenuo pred tebe!! 😀

Moje iskustvo u ljubavnim odnosima izuzetno je stabilno, odraslo i, u određenoj mjeri, romantično. Romantično je utoliko što sam sa svojim partnerom u vezi već više od 12 godina (12 godina, 3 mjeseca i 6 dana u trenutku kada ovo pišem), znamo se čak 16 godina, bili smo bliski prijatelji prije no što smo “prohodali”, zaljubila sam se na faksu, u vrijeme kada sam na određeni način iza sebe ostavljala razne adolescentske neozbiljnosti i bila spremna zaljubiti se za “pravo”. Već sam broj ovih godina partnerstva govori o tome da ni jedno ni drugo nismo nikada naš odnos shvaćali neozbiljno ili da u naše partnerstvo nije ulagan nikakav trud ili rad. Dapače, sa sigurnošću mogu tvrditi da smo se oboje napatili učeći se razumijevanju, poštovanju i ljubavi iz dana u dan. Takav “krvavi” rad u ljubavi nekoliko je puta tijekom ovih 12 godina stavljan na kušnju i to u obliku omražene ljubavi odnosno veze na daljinu. Prvi put nas je takva vrsta veze i odnosa zadesila prije točno četiri godine kada sam se odlučila na drastičan ekonomski i ljubavni korak vrativši se roditeljima u Slavoniju kako bismo uslijed financijskih poteškoća imali neka sredstva za bolji život. On je ostao u Zagrebu, a ja sam bila u Županji. Viđali smo se vikendom, poslije posla bih petkom popodne trčala na autobus za Zagreb, truskala se u busu 3 sata i 45 minuta, zatim dolazila u stan u kojem smo prethodno godinama živjeli zajedno, a onda bih u nedjelju navečer napuštala ovu romantičnu “fantaziju” i vraćala se u stvarnost.

Kada smo na kraju uspjeli opet biti skupa u Zagrebu, svega nekoliko mjeseci nakon zajedničkog života ponovno nas je zadesila razdvojenost. No, ovoga puta udaljenost nije iznosila pišljivih 250km (kolika je udaljenost Zagreb-Županja), nego puno, puno više. Moj se partner, ponovo iz financijskih razloga, preselio u Irsku i sada se naši romantični susreti odvijaju nakon vožnji avionom, a ne autobusom.

Autorica: Dunja Plazonja

Ovakav scenarij ljubavnog odnosa sve je češća pojava u današnjem svijetu. Partneri zbog posla žive na odvojenim lokalitetima i sastaju se kada im vrijeme i novac to omoguće i u tom smislu moja intima i moja ljubav nije nikakav izoliran slučaj, ali ono što me zanima u ovom trenutku jest to kako ja doživljavam ovaj scenarij svog ljubavnog života. Drugim riječima, koja je priroda moje romanse i mog ljubavnog odnosa ako osobu koju volim vidim uživo (Skype, Viber, mail, Fejs itd. ne računam) svaka 2-3 mjeseca, ti susreti traju tjedan, u najboljem slučaju dva, i trajat će u takvom obliku još neko, dugo vrijeme. Također, iščitavanje moje romanse umnogočemu će se razlikovati od čitanja i analiziranja romansi koje poznajemo iz serija, filmova i književnosti jer je odnos u kojem sam i koji analiziram već uspostavljen. Onosno, ja nisam single osoba u romantičnoj priči traganja za (idealnim) partnerom i zaplet moje romantične priče ne vrti se oko pronalaska tog partnera. Takvi zapleti počivaju na pretpostavci da će se par, nakon proživljenih peripetija, sastati i gotovo, kraj, a ne sastati pa malo rastati pa se opet sastati na dva tjedna pa rastaviti na dva mjeseca. Dinamika razvoja priče i pretpostavljenog happy enda na kojima počiva romansa u mnogočemu je drugačija kada se radi o ljubavnim vezama na daljinu.

Pisanje ovog teksta, i opsežno čitanje o ljubavi koje mu je prethodilo, postalo je pokušaj razumijevanja i iščitavanja mog ljubavnog odnosa. Lakše mi je nositi se s dugom razdvojenošću ako razumijem barem trunku onoga kako se osjećam i što proživljavam u toj razdvojenosti. Imajući ovu osobnu čitateljsku namjeru na umu pokušat ću analizirati ljubavni odnos na daljinu onako kako se moj odvija, iščitavajući sastanke i rastanke, odlaske i dolaske te prostore fantazije na kojima se ti susreti odvijaju. Ono što me zanima mnogo više od krajnjeg cilja do kojeg bih čitanjem došla (a to je osjećaj terapeutskog olakšanja izazvan razumijevanjem situacije u kojoj se moj ljubavni odnos našao) jest analiza “teksta” mog odnosa i svih specifičnosti koje ga sada, na daljinu, sačinjavaju.

Autorica: Dunja Plazonja

Vjerojatno najvažnija odlika mog ljubavnog života trenutno je stalna i jaka žudnja za partnerom; žudnja za bivanjem u njegovoj blizini, za zajedništvom i rutinom koja neće uključivati prelaske tisuće kilometara. U vezi na daljinu ta žudnja poprima neke posebne odlike i postaje neodvojiv dio fantazije o ljubavnom susretu. U svojoj knjizi Desire/Love Lauren Berlant tvrdi da je ljubav, kao najkonvencionalniji oblik žudnje, uvijek ishod fantazije. Žudnja zahtijeva ponavljanje scenarija svoje realizacije i u tom se ponavljanju otvara prostor fantazije. No, u fantaziji o ponavljanim susretima fokus više nije na ujedinjenju i zajedništvu para, nego na samoj fantaziji o susretu. Opetovano zamišljanje i proživljavanje sastanka u fantaziji postavlja subjekt koji žudi u dvostruku poziciju: gledatelja/ice i sudionika/ce u vlastitoj sceni žudnje.¹

Kada smo se nakon dva i pol mjeseca razdvojenosti moj partner i ja napokon sreli za božićne i novogodišnje praznike, ono što je tom susretu prethodilo bilo je stalno i neizdrživo fantaziranje o našem susretu. Fantaziranje je pokrilo svaki trenutak zajedništva, od susreta na aerodromu (koji sam romantično zamišljala kao hitanje jedno drugome u zagrljaj, uz neizbježno jecanje) pa sve do svakog trenutka zajedništva u tih dva tjedna koje smo trebali provesti skupa. Ono što nikako nije bilo sastavnim dijelom mojih fantazija jest rastanak i odlazak. Za Ien Ang, “fantazija je zamišljena scena u kojoj je subjekt koji fantazira protagonist i u kojoj se evociraju alternativni, zamišljeni scenariji stvarnog života subjekta.”²

Moja fantazija o ljubavnim susretima ne podudara se s mojim stvarnim životom jer u “stvarnosti” živim jako daleko od svog partnera, ne vidim ga, bolje sam upoznata s tonom njegova glasa, nego s izgledom njegova tijela, a fantaziram o našim susretima jer su oni ono što u “stvarnosti” nemam. Ien Ang dalje tvrdi da “nije bitno jesu li ti zamišljeni scenariji ‘realistični’ ili ne jer je privlačnost fantazije upravo u tom stvaranju zamišljenih svjetova koji nas vode onkraj onoga što je moguće ili prihvatljivo u ‘stvarnom’ svijetu”. No, fantazija i fantaziranje o ljubavnom susretu u odnosima na daljinu funkcionira na bitno drugačiji način nego u romantičnim pričama o junakinji ili junaku u potrazi za ljubavlju. Dok romantična fikcija počiva na pretpostavci da, nakon samovanja kojim se otvara priča i potrage za partnerom/icom, junaci priča koje gledamo ili čitamo žive happily ever after bez značajnijih trzavica ili rastanaka, romansa veze na daljinu gotovo da se kreće od kraja ljubavne priče (sretni život u dvoje) do njezina početka (“tužni” single život). Ono što inače predstavlja arhetipski kraj romantične fikcije postaje u romantičnoj fikciji veze na daljinu početak, mjesto za daljnje zaplete u romansi. Kraj time više ne može biti ono nakon čega ništa u priči više ne slijedi jer sada vidimo da se nakon kraja i sastanka može ispričati još puno početaka, zapleta i rastanaka.

Time se bitno mijenja i fantazija o ljubavnom susretu u vezama na daljinu. Priroda takvih fantazija uvijek pretpostavlja zamišljanje ishoda romanse, odnosno kraja, susreta ljubavnog para. Užitak čitanja i gledanja romantične fikcije vrti se oko scenarija potrage i pronalaska partnera/ice, pa i fantaziranje unutar tih okvira također počiva na tom modelu; romansa je u potrazi, a ne u onome što se događa nakon pronalaska, jer nas sve što dolazi nakon happy enda previše podsjeća na stvarnost i time ne može biti upisano u fantaziju. No, fantazija u ljubavnim odnosima na daljinu uključuje samo ono što se događa nakon susreta. Sretan smo završetak već doživjeli utoliko što smo unutar zakonitosti romanse pronašli svog idealnog partnera ili partnericu, a činjenica da zbog stvarnosti koja se uključila nakon happy enda na određena vremenska razdoblja gubimo osjećaj zajedništva u paru znači da ćemo fantazirati upravo o onome što dolazi nakon sretnog završetka. Nakon peripetija usamljenosti (života na razdvojenim i udaljenim prostorima) i žudnje za partnerom/icom o kojem/kojoj čitavo vrijeme fantaziramo, dolazi do konačnog ostvaraja te fantazije i njezinog proživljavanja. Partneri se pronalaze, uživaju u zajedničkim trenucima, proživljavaju happy end u trajanju od tjedan-dva i zatim zbog upliva stvarnosti u obliku posla, financija, okolnosti i vremena moraju napustiti taj okvir. U trenutku rastanka vraćaju se na pozicije koje zauzimaju junaci i junakinje u romansama, iznova proživljavaju peripetije potrage i pronalaska te zatim sretnog kraja u vidu ponovnog susreta nakon razdoblja razdvojenosti.

Autorica: Dunja Plazonja

Time se narativ sastanaka u ljubavnim vezama na daljinu uvijek obnavlja kao happy end, jedino što od sastanka do sastanka treba istrpiti nimalo lake trenutke usamljenosti, očaja, izgubljenosti i tuge. Moji su rastanci bili zaista bolni, i u trenucima kada se morate rastati s partnerom ne ohrabruje vas spoznaja da ćete tu i tamo, svakih mjesec, dva ili tri, živjeti fantaziju ljubavnog odnosa gdje se nalazite u pauziranom happily ever after.

11.1. D: Već mi fališ ljube… Volim te! Javi se kad sletiš…

11.1. D: Grozno plačem zaustavio me airport security i odveo sa strane. valjda sam mess od suza

13.1. D: Ja sam još uvijek u glavi kod tebe u Dublinu aaaaaaaa… Moram se snap out of it!!! Imam obaveze…

13.1. D: Volim te!

28.1. D: ‘ko će dočekati taj uskrs više i praznike????????? <3

30.1. D: Volim te!

30.1. D: i ja tebe!!!!!

Naslovna fotografija: Dunja Plazonja

1. Lauren Berlant (2012) Desire/Love. Brooklyn, New York: Punctum Books
2. Ien Ang (1996) Living Room Wars: Rethinking Media Audiences for a Postmodern World. London & New York: Routledge