Dobra, loša, fatalna ili sve što Gotham dopušta

Jednom davno postojao je grad zatrovan korupcijom i nemoralom, s vladajućim strukturama koje nisu uspijevale štititi svoje građane. Zatim je došao Batman i stare su strukture zamijenjene novima, u obliku Jokera i ostale vesele ekipe. No, prije svih njih postojao je grad imena Gotham, glavni junak nove Foxove serije koja prikazuje njegovo nastajanje prije pojave Čovjeka šišmiša i njegovih protivnika.

Centralni lik serije detektiv Jim Gordon (Ben McKenzie) uvjeren je u snagu zakona i u vlastitu sposobnost da ga provodi, za razliku od svog partnera Harveyja Bullocka (Donal Logue) koji predobro poznaje Gotham da bi bio tako naivan.¹ Oko njih cijela je plejada likova gothamskog podzemlja, poput Don Falconea, Oswalda Cobblepota “Pingvina”, Fish Mooney, junakinje posebno kreirane za ovu inačicu Gothama, te začeci mnogih drugih budućih villaina, kao što su Riddler, Scarecrow i Poison Ivy.

Gotham kakvim ga zatičemo u seriji iznimno je zanimljiv jer se nalazi u stanju koje bi etnograf i folklorist Arnold Van Gennep nazvao tranzicijskom ili liminalnom fazom u obredu prijelaza, fazom u kojoj se pojedinac, ili ovom slučaju grad, nalazi u domeni u kojoj stari sustav i pravila više ne vrijede, a nova još nisu počela vrijediti. Uloge, statusi, granice, odnosno poznate strukture u toj se fazi izokreću, a pojedincu je dozvoljeno da iskušava sve.

Početak liminalne faze u Gothamu nastupa s ubojstvom Thomasa i Marthe Wayne, čime se serija i otvara: rastajanjem građana s jedinom potencijalnom slikom boljeg i pravednijeg grada. Ta će faza rezultirati slikom Gothama kakvu znamo, s novim moralom, superjunacima i super-maskiranim zlikovcima.

Ako je suditi prema Jungovu shvaćanju čovjekova nesvjesnog po kojem se u njemu, pojednostavljeno rečeno, nalaze potencijali za destruktivno, kao i za kreativno, liminalna faza Gothama u kojoj se granice – rodne, moralne, statusne – brišu, nije samo crna, štoviše, poput tonaliteta grada, potpuno je siva. Kao što je jedan od producenata serije rekao, Gotham je grad koji pripada našem svijetu, ali je iznad njega (serija je snimana u New Yorku koji je vizualnim efektima pretvoren u Gotham), pa tako i indikatore te liminalnosti tražimo u elementima koji su nam poznati iz okvira našeg realiteta – žanr, stil, tipovi/likovi, prostor, vrijednosti, norme – a koji se u ovom kontekstu na neki način mijenjaju: izvrću, razvlače ili prelaze.

Ovdje ću se u prvom redu pozabaviti načinom na koji se Gotham (možda i nesvjesno) igra s poznatim tipovima ženskih likova ključnim za stilizirani svijet film noira.² Iako postoje različita shvaćanja i definicije toga što noir jest (stil/žanr/period/fenomen), uočavam da Gotham baštini njegovu ikonografiju (mračne, kišom isprane ulice, napuštene zgrade, zagušljivi uredi, mutni klubovi), vizualni stil (osvjetljenje u niskom ključu, sjena, razigrani kutovi snimanja), a donekle i tematiku jer se, kao i noir, gothamski univerzum bavi naličjem, onim tamnim, zastrašujućim i nestabilnim u čovjeku i u sustavu, te naposljetku određene tipove likova (uz ženske o kojima ću ovdje govoriti, tu je primjerice i tip ciničnog detektiva u liku Harveyja Bullocka), a sve je to modificirano u skladu s pomaknutom atmosferom svijeta koji dolazi.

Za film noir karakteristična su dva temeljna tipa žene: ona fatalna, koja ima pristup svojoj seksualnosti i kontrolu nad njom, te se njome koristi u postizanju svojih ciljeva i žena-njegovateljica, koja nudi ”mogućnost integracije za otuđene, izgubljene muškarce u stabilan svijet sigurnih vrijednosti, uloga i identiteta”.³ Elizabeth Cowie⁴ predlaže još dva tipa: dobru-lošu djevojku, čiji bi najpoznatiji primjer bila Lauren Bacall u Dubokom snu – seksualno sigurna, nezavisna, koncizna žena na strani junaka, i ženu-žrtvu, poput Joan Fontaine u Hitchockovoj Rebecci, koja često stradava zbog kobne veze s fatalnim muškarcem.

U kontekstu Gothama najbitnijima mi se čine prve dvije temeljne kategorije ženskih likova koje utjelovljuju Fish Mooney i Barbara Kean. Fish Mooney (Jada Pinkett Smith) seksipilna je, elokventna i iznimno moćna žena, vlasnica noćnog kluba i ustrajna u namjeri da zamijeni Falconea za kojeg drži da je postao premlak. Fish već pojavno asocira na tip femme fatale (duge noge, uske haljine, kožni predmeti, nakit, šminka), a Jada Pinkett Smith izjavila je kako joj je kao inspiracija poslužio lik Norme Desmond iz Bulevara sumraka, otiske čega vidimo u njezinim dugim, grabežljivim noktima, ali i načinu govora. Ona je nezavisna i voli biti gore (u svakom smislu te riječi), imati kontrolu nad situacijom zato što je zna održati; upoznata je s izvorima svoje moći i ne libi se njome koristiti kad situacija to zahtijeva. Pri tom često izlazi iz okvira djelatnosti pripisanih tipu fatalne žene: od fizičke snage (bejzbol palicom mlati dužnika koji nije isplatio novac na vrijeme), psihičke (izdržljivost u nepredvidivim situacijama), emocionalne (emocionalna stabilnost i sposobnost emocionalne manipulacije drugima), do govorničkih vještina (zadobiva odanost drugih zatočenika u zatvoru). Jednako lako zavodi i uništava one koji su joj na putu. Fatalna je za muškarce (čak i detektiva Bullocka), jednako kao i za žene, ali ne samo zbog toga što vlada svojom seksualnošću, nego jer posjeduje osobine tradicionalno pripisivane muškarcima: prodornost, aktivnost, snagu.

Barbara Kean (Erin Richards), zaručnica detektiva Gordona, prelijepa je, duhovita i emocionalno nesigurna žena, koju bismo mogli opisati kao ženu-njegovateljicu ili onu koja to želi biti. Međutim, od njezinog prvog pojavljivanja u seriji jasno je da izmiče toj kategoriji. Ona se trudi biti Gordonovo ”stabilno utočište” pa je većina razgovora koju vode usmjerena prema njemu i njegovom poslu, njezinoj potrebi da je on pusti k sebi. Gordonu to baš i ne ide, a čak i kada do toga dođe, Barbara se ne može suočiti s drugom stranom Gothama, odnosno drugom stranom sebe. Čini mi se da izvor njihovih sukoba ne leži toliko u zahtjevnosti Gordonova posla, koliko u činjenici da je Barbara prije njega vodila razuzdaniji, dinamičniji, fatalniji život čiji je velik dio bila i njezina veza s detektivkom Montoyom. Kroz ponovne susrete s njom, u Barbari se ne javljaju samo sumnje u odnos s Jimom, već i u vlastiti identitet. Te sumnje nikad nisu bile razriješene, već potisnute preuzimanjem uloge žene za koju – s obzirom na svoju pripadnosti višoj klasi i Jimove potrebe – misli da treba biti: blaga, profinjena, pasivna. Međutim, iz tog okvira iskače već u drugoj epizodi kada protivno Jimu obavještava novine o nerazjašnjenim otmicama djece s ulice. Ima potrebu djelovati i izvan okvira uloge koju si je zadala, a kada to ne čini, pije ili se drogira. Podvojenost lika i vizualno je dočarana njezinim zrcalnim odrazom na ulaštenom podu stana: fatalna ili žena njegovateljica? Možda oboje u jednom, jer liminalni Gotham dopušta stvaranje novih kategorija kroz integraciju raznih aspekata ličnosti.

Iako Gotham pripada kriminalističkom, ”muškom” žanru, obiluje ženskim likovima koji unatoč nejednakoj vremenskoj zastupljenosti djeluju poput svojih muških kolega u svim sferama i s obje strane zakona. One vode gothamsku policiju (Sarah Essen), šefice su grupacija gothamskog podzemlja (Fish Mooney), plaćene ubojice (ekipa Victora Zsasza), policajke, ugledne liječnice (Leslie Thompkin) i detektivke (Renee Montoya) i bore se jednako, ako ne i bolje, nego njihovi muški adekvati, a često ih i uspijevaju nadmudriti poput Seline Kyle. One su prije svega aktivne i, iako im dijelom pripadaju, izmiču pretpostavljenim im kategorijama.

Primjer analize Fish Mooney i Barbare Kean samo je paradigmatski prikaz nagovještene strukture cijele serije, kao i onaj njezin segment na kojem bi autori trebali više inzistirati, pogotovo što se tiče same forme. Funkcije, statusi, simboli i identitet u univerzumu Gothama klizni su i otvaraju mogućnost za razvoj potisnutih, ali postojećih potencijala protagonistkinja i protagonista. Tražeći djevojku koja će joj poslužiti kao oružje u borbi protiv Falconea, Fish Mooney svaku kandidatkinju pita voli li dečke ili cure, isto pitanje koje je dijelom i Barbarina lika. Identitet se lišava prijašnje normativne stabilnosti, likovi mijenjaju strane u trenu, a isto je i s moralom. Gotham je grad sive zone, grad koji dovodi u pitanje funkcionalnost i održivost uvriježenih stupova koji podupiru i naš svijet, otkrivajući labilnost njihove konstrukcije.

1. Analiza se odnosi na epizode 1-16 1. sezone serije.
2. Još neki indikatori bili bi raznolikost svjetova pojedinih likova (već na razini pojavnosti, trendovi prošlih, suvremenih, ali i nadolazećih razdoblja), izostanak očekivanog moralizatorskog stava u odlučujućim situacijama (odnos Alfred-Bruce Wayne), ambivalentnost likova (i u smislu njihove pomoćne funkcije kao pomagača ili protivnika), nemogućnost oslanjanja na postojeće strukture.
3. Janey Place, “Women in Film Noir”, u Women in Film Noir, ur. E. Ann Kaplan, BFI Publishing, London, 1998.
4. Prema Andrew Spicer, Film Noir, Longman, Harlow, 2002.