Mad Men marginalije S7 E8

SEVERANCE

Bailey, David: engleski fotograf, rođen 1938. u londonskom East Endu. Počeo se zanimati za fotografiju tijekom vojne službe u Singapuru 1957. Radio je kao pomoćnik u nekoliko fotografskih studija dok nije počeo surađivati s britanskim Vogueom početkom 1960-ih. Jedan je od fotografa zaslužnih za kreiranje i dokumentiranje “Swinging London” scene. Jedan je od prvih fotografa celebrityja, a uskoro je i sam postao celebrity. Fotografirao je Beatlese, Rolling Stonese (slavna fotografija na kojoj Brian Jones hoda mrvicu odvojeno od ostatka benda, snimljena unutar neolitskog kamenog kruga u Aveburyju), Andyja Warhola, londonske gangstere Ronnieja i Reggieja Kraya, golog Alicea Coopera sa zmijom i brojne druge. Bio je u vezi s poznatim modelom Jean Shrimpton te od 1965. do 1972. u braku s Catherine Deneuve. Nakon što ga njegova sekretarica Meredith pita kako je bilo jučer na partyju, Don joj kaže da David Bailey želi snimiti njezinu fotografiju. Don očito živi životom mondenog zavodnika, nakon drugog razvoda ponovno je okružen zgodnim mladim ženama koje mu se dive premda nosi isti kroj odijela i ima istu frizuru još od 1950-ih. Ponovno kasni na posao, spava na radnom mjestu, pije i zavodi žene sa (sada brkatim) Rogerom. Kad god pomislimo da su likovi sazreli, doživjeli neki oblik spoznaje, serija nas strpljivo i uvijek ispočetka podsjeća da se ljudi jako teško mijenjaju. Životom Davida Baileyja inspiriran je Antonionijev klasik Blow-Up iz 1966.

Dos Passos, John Roderigo: američki pisac i likovni umjetnik (1896-1970). Rođen je u Chicagu, školovao se na Harvardu, a za vrijeme Prvog svjetskog rata volontirao je kao vozač hitne pomoći u Francuskoj. Zbog interesa za socijalizam boravio je u Sovjetskom savezu krajem 1920-ih te u Španjolskoj za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Razočaran komunizmom, s godinama je postajao sve bliži konzervativnoj ideologiji te je na kraju podržavao Richarda Nixona. Kao pripadnik tzv. izgubljene generacije američkih pisaca, najpoznatiji je po svojim modernističkim romanima Manhattan Transfer (1925) i trilogiji U.S.A. koja se sastoji od triju romana, The 42nd Parallel (1930), 1919 (1932) i The Big Money (1936). Trilogija U.S.A. bavi se sudbinom dvanaest likova u američkom kapitalističkom društvu te je napisana montažnom tehnikom koja kombinira fikcionalno pripovijedanje, autobiografski struju svijesti, novinske kolaže i tekstove popularnih pjesama te biografije javnih osoba. Konobarica Diana čita Dos Passosovu 42. paralelu, što Roger komentira u neuspjeloj šali. Osim njezina napaćenog i tužnog izgleda, čitanje tog romana dodatno povećava Dianinu tajanstvenost za Dona, dodajući joj crtu intelektualizma. Diana je sasvim očito Donov tip – njegove su ljubavnice za vrijeme braka s Betty mahom bile inteligentne brinete i crnke – a knjiga je i onaj dodatni, začudni element: što žena koja čita Dos Passosa, jednog od najradikalnijih američkih modernista, radi kao konobarica u dineru? Ova se epizoda odvija samim krajem travnja 1970., a Dos Passos je umro točno 5 mjeseci poslije.

Emory University: privatno sveučilište u okolici Atlante u američkoj saveznoj državi Georgiji. Osnovali su ga pripadnici Metodističke episkopalne crkve u Oxfordu, GA 1836. godine te nazvali Emory College u čast metodističkom biskupu Johnu Emoryju. Koledž se 1915. premjestio u Atlantu te je preimenovan u Emory University. Danas je sveučilište prepoznatljivo po istraživanjima u području medicine, osobito kad su posrijedi lijekovi i cjepiva. The Emory University Center for AIDS Research i Emory Vaccine Center posebno se ističu u istraživanju cjepiva protiv AIDS-a. Na Emoryju je diplomirao Peter Buck iz R.E.M.-a, a na njemu predaje Salman Rushdie čiji je arhiv, koji uključuje njegove privatne dnevnike, kompjuterske dokumente, fotografije i rukopise, smješten na sveučilištu i otvoren javnosti. Mathisov šogor Stevie koji izvodi Peggy na dejt diplomirao je pravo na Emoryju. Premda sudar ne započne najbolje jer Peggy Stevieja smatra slabićem zato što odbija vratiti jelo koje mu je greškom servirano, na kraju njih dvoje kliknu, napiju se zajedno i odluče otputovati u Pariz. Jedan od razloga za to je što Stevie kaže Peggy da ju je Mathis opisao kao “funny” i “fearless” – kao pravu Cosmo-djevojku – na što Peggy u hrabrom, ali i požrtvovnom te stoga ženstvenom potezu, odluči s njim zamijeniti jela. Stevieja glumi Devon Gummersall, Brian Krakow (ili, kako bi rekao Jordan Catalano, BRAIN) iz nikad prežaljene serije My So-Called Life.

Is That All There Is?: pjesma s istoimenog albuma Peggy Lee iz 1969. Pjesmu su napisali Jerry Leiber i Mike Stoller, autorski dvojac zaslužan za neke od najvećih Elvisovih hitova. Pjesma je bila prvi hit Peggy Lee nakon 11 godina i njezine obrade Fever, a za Is That All There Is? osvojila je i Grammyja za najbolju žensku pop vokalnu izvedbu. Tekst pjesme velikim je dijelom preuzet iz pripovijetke Thomasa Manna Razočaranje, u kojoj pripovjedač susreće čovjeka koju mu priča istu zgodu o požaru koji ga je ostavio razočaranog, a glazba je nastala pod utjecajem Kurta Weilla. Pjesma je također iskorištena u crnoj komediji After Hours Martina Scorcesea iz 1985. U epizodi se metatekstualnom upotrebom te pjesme komentira Donov trenutni položaj razvedenog muškarca koji se po tko zna koji put ponovno nalazi na istom mjestu, ali i razvoj same serije koja nam opet tvrdoglavo prikazuje ono što smo već više puta vidjeli. Provodna tema epizode propuštene su životne šanse – “the life not lived”. “You’re wasting your life”, kaže Cynthia Kenu; “She lived the life she wanted to live”, kaže Rachelina sestra Donu. Don je ekspert za postavljanje pitanja o smislu i smjeru vlastitog života, no i dalje potpuno nesposoban primijeniti spoznaje do kojih pri tome dolazi. Is That All There Is? u zadnjoj epizodi 5. sezone Seksa i grada (“I Love a Charade”) izvodi Carrien prijatelj Bobby Fine.

L’eggs: popularna marka najlonki koju je 1969. uvela tvrtka Hanes. Najlonke su se prodavale u bijelim plastičnim kutijicama u obliku jajeta, primarno u supermarketima i drogerijama. Ime, pakiranje i logo osmislio je dizajner Roger Ferriter koji je tada radio za dizajnerski studio Herb Lubalin Associates u New Yorku. Riječ je o jednom od najuspješnijih plasiranja novog proizvoda na tržište u povijesti. Hanes je 1991. iz ekoloških razloga plastičnu ambalažu zamijenio kartonskim jajima. Hanes je rival fikcionalne tvrtke Topaz koju u ovoj epizodi zastupaju Peggy i Joan. Kada pokušaju uvjeriti “duhovite” dečke iz Marshall Field’sa da Topaz najlonke počnu prodavati kao vlastitu robnu marku, susreću se s otvorenim seksizmom i seksualnim uznemiravanjem. To, kao i nekoliko puta dosad, ne dovodi do suprotstavljanja seksističkim muškarcima, već do sukoba između Peggy i Joan. Peggy možda ima više iskustva s takvim sastancima, no zamjeranje Joan na njezinu stilu odijevanja u najmanju je ruku nekorektno. Joan se pak osvećuje komentirajući Peggyn inferioran fizički izgled, međutim, na kraju se ispostavlja da je nova i vrlo bitna razlika između njih – ekonomska.

Marshall Field’s: punim imenom Marshall Field & Company, bila je luksuzna robna kuća u Chicagu. Pod vodstvom Marshalla Fielda i Levija Leitera iz trgovine trajnim namirnicama osnovane 1852. narasla je do jedne od najvećih robnih kuća na svijetu. Field je umro 1906., no robna kuća smještena na čikaškoj State Street stalno se širila dok nije zauzela čitav ulični blok. Granitna zgrada od 12 katova s Tiffanyjevom mozaičnom kupolom otvorena je 1907. te je i danas, sa svoja dva velika sata na fasadi, ikonička. Krajem 19. stoljeća u robnoj je kući bio zaposlen Harry Gordon Selfridge, budući osnivač londonskog Selfridgesa. Nakon što je Macy’s kupio Marshall Field’s 2005., u Chicagu su organizirani prosvjedi protiv promjene imena legendarne robne kuće. McCann, sadašnji vlasnici SC&P-a, zastupaju Marshall Field’s te Don savjetuje Joan da pokuša s njima pregovarati oko Topaza. Bez obzira na to koliko je i dalje ljuta na Dona, Joan od njega može mnogo toga naučiti. Jasno je da se, usprkos svom stavu, još vrlo nesigurno osjeća na novom poslu. Dona razgovor o robnim kućama podsjeća na Rachel Menken, a Joan nakon svađe s Peggy odlazi u shopping u robnu kuću u kojoj je radila na početku braka s Gregom. Sada joj ne treba popust za zaposlenike koji joj nudi prodavačica stoga što je “odvratno bogata”, što će i Ken reći Peteu. U romanu Johna Dos Passosa 42. paralela jedan od likova, Eric Egstrom, zaposlen je u robnoj kući Marshall Field’s.

Mathis, John Royce “Johnny”: američki pjevač zabavne glazbe, rođen 1935. u Texasu. Obitelj se preselila u San Francisco gdje je s 19 godina otkriven u jazz klubu kao mlada pjevačka nada. Prvi mu je album izašao 1956., kao i njegova dva najveća hita Wonderful! Wonderful! i It’s Not For Me To Say. Golem hit bila je i pjesma Too Much, Too Little, Too Late koju je 1978. snimio s pjevačicom Deniece Williams. Zvuk su mu obilježile meke, romantične balade. Mathis je snimio 71 studijski album te je prodao više od 350 milijuna ploča diljem svijeta, što ga čini trećim najuspješnijim glazbenikom 20. stoljeća i posljednjih 60 godina (nakon Elvisa i Sinatre). Profesionalno se bavio skokom u vis te je organizirao turnire u golfu. 1982. autao se kao gay nakon čega je primio brojne prijetnje smrću. Peggyn mlađi kolega Mathis zove se Johnny te Peggy objašnjava Stevieju kako njegova pojava uvijek izaziva razočaranje: ljudi očekuju slavnog Johnnyja Mathisa, a pojavljuje se on. Johnny Mathis autor je kuharice Cooking for You Alone (1982.).

Mildred Pierce: roman Jamesa M. Caina iz 1941. Redatelj Michael Curtiz ekranizirao ga je 1945. s Joan Crawford u glavnoj ulozi, a 2011. HBO je povjerio režiju istoimene mini-serije Toddu Haynesu. Glavne su uloge tumačili Kate Winslet, Evan Rachel Wood i Guy Pearce. Priča je smještena u Glendale, u Kaliforniji za vrijeme Velike depresije. Mildred je srednjoklasna kućanica koja nakon razvoda pokušava othraniti dvije kćeri, prvo kao konobarica, a zatim kao vlasnica restorana. Njezina starija kći Veda, koja se obrazuje za opernu pjevačicu, klasni je snob i ne može se pomiriti s činjenicom da joj majka mora zarađivati za život, no svejedno je financijski iskorištava za svoj ekstravagantan život. Mildred se žrtvuje za Vedu dok je to gotovo ne uništi. Roger konobaricu Dianu u šali naziva Mildred Peirce, a zatim joj kao ispriku ostavlja napojnicu od sto dolara. Diana, očito navikla da je muškarci tretiraju kao prostitutku, misli da je drugi Donov dolazak povezan sa željom da dobije ono za što je platio. Dona konobarica pak neobjašnjivo privlači te je uvjeren da je poznaje. Premda je od nje došao potražiti odgovore na nejasna pitanja koja ga zaokupljaju, Don je također navikao tretirati žene kao prostitutke pa ga Dianina reakcija samo blago iznenađuje.

Nicklaus, Jack: američki profesionalni igrač golfa, rođen 1940., dobio je nadimak “The Golden Bear”. Smatra se najvećim profesionalnim golferom svih vremena, pobijedio je na 18 prestižnih turnira. Uspon je započeo tijekom 1960-ih kada je s trona svrgnuo dotadašnjeg prvaka i favorita Arnolda Palmera. Australski novinar Dan Lawrence dao mu je nadimak “Zlatni medvjed” zbog njegova korpulentnog stasa i plave kose. Nicklaus se danas bavi dizajniranjem golf igrališta, te je 2006. boravio u Hrvatskoj zbog pregovora oko izgradnje terena u Barbarigi, kao i golf parka na Srđu. Mediji su ga tada prozvali “Sanaderovim savjetnikom za golf”. Ken Cosgrove svom tastu za umirovljenje poklanja set palica za golf, a Cynthia se šali da će sada postati novi Jack Nicklaus. Očev odlazak u mirovinu Cynthiju potiče da razmišlja o smjeru svog i Kenova života te pokušava nagovoriti Kena da napusti posao koji ne voli i da konačno napiše roman. Nakon što mu Roger i Ferguson Donnelly daju otkaz zbog repova iz vremena kada je radio za McCann, Ken je uvjeren da se radi o znaku da mora slijediti svoje snove. Međutim, čini se da Ken – kao ni Don – još nema dovoljno hrabrosti za takav potez.

Pop-Tarts: marka punjenog slatkog peciva američke tvrtke Kellogg. Pecivo je pravokutnog oblika, unaprijed pečeno i spremno za podgrijavanje u tosteru ili mikrovalnoj pećnici. Većina vrsta ima šećernu glazuru, svaki je komad pojedinačno zapakiran te ne zahtijeva držanje u hladnjaku. Marka se na tržištu pojavila 1964., a verzije s glazurom 1967. Originalni okusi bili su jagoda, borovnica, smeđi šećer i cimet te jabuka i ribizl. Danas postoje brojne nove vrste poput “Confetti Cupcake”, “Chocolate Chip Cookie Dough” i “Gone Nutty! PB&J Strawberry”. Kenov tast spominje da se u mirovini posvetio novim hobijima poput kuhanja i da je pokušao ispeći Pop-Tart. Nakon tastova umirovljenja i otkaza u SC&P-u, Ken će postati šef oglašivanja u Dow Chemicalu i vrlo zahtjevan klijent svojim bivšim poslodavcima. Premda je Cosgrove dosad bio jedan od rijetkih likova koji je obiteljsku sreću stavljao ispred posla, i on je sada odlučio ostvarenje svojih snova podrediti prilici za sitničavu osobnu osvetu. U 3. epizodi 7. sezone Gilmoreica (“Lorelai’s First Cotillion”) Lorelai se pita bi li toliko voljela Pop-Tarts da ih njezina mama ne mrzi.

Wilkinson Sword: kompanija koja proizvodi opremu za vrtlarenje i britvice. Počeci kompanije povezani su s proizvodnjom mačeva. Osnovao ju je Henry Nock 1772. u Londonu, a danas je u vlasništvu Energizera. Proizvodili su puške i bajunete, pisaće mašine, vrtne škare i motocikle. Wilkinson je 2002. proizveo ceremonijalni mač za zlatni jubilej britanske kraljice Elizabete II. Epizoda počinje castingom za reklamu za ženske britvice. Djevojke odjevene u bunde promatraju se u ogledalu dok im Don naređuje što da rade. One ne smiju govoriti, samo izvršavati njegove zapovijedi. Čitava je epizoda puna žena koje se gledaju u zrcalima i zauzvrat muškarcu odražavaju njegovu idealnu sliku samog sebe. Don kasnije sanja svoju bivšu ljubav i propuštenu životnu šansu Rachel Menken kako dolazi na casting za reklamu te se također pred njim promatra u ogledalu. Poslije, kada sazna da je Rachel upravo umrla od leukemije, dolazi u njezin stan izraziti sućut i primjećuje da su zrcala prema židovskom običaju prekrivena bijelim plahtama. Idealiziranog odraza više nema – Rachel je bila sretna bez njega. Don se očajnički trudi izmamiti neki znak prepoznavanja iz konobarice Diane, no ona samo prepoznaje njegovo polaganje prava na njezino tijelo. Kada mu kaže da je ostavi na miru, kao da mu govori “You have me confused with someone else”, što je Joan rekla prodavačici u robnoj kući koja ju je htjela prepoznati kao njihovu bivšu zaposlenicu. Joan se u tom trenutku također promatra u ogledalu i čini se da u njemu konačno vidi sebe, a ne ženu koja se gleda samo kako bi muškarcu koji je želi posjedovati, kako bi rekla Virginia Woolf, služila kao ogledalo što posjeduje magičnu i dražesnu moć da njegov lik odražava u dvostrukoj veličini.