Mizoginija umornog Čadeža

Jutarnji list sinoć je objavio istinski užasan tekst Tomislava Čadeža, u kojem osuđuje direktoricu Yahooa Marissu Mayer zbog odluke da ne koristi porodiljni dopust. Od teme koja ilustrira neoliberalni feminizam i prilično je zanimljiva za feminističku obradu, Čadež je uspio stvoriti samozadovoljnu odu mizoginiji. Taj dio – mizoginija – jedini je kao sunce jasan u tekstu, jer su se njegove druge namjere izgubile u vrtlogu autorove gorljive nekoherentnosti. Poklonik sam tekstualne analize radije nego osude i parola, ali ovo je jedna od onih rijetkih situacija kad želim reći samo: ako ovaj tekst isprva ne doživite kao zastrašujuće mizogin, problem je u vama.

Ne bih imala potrebu reagirati na tekst da je objavljen na privatnom blogu, jer internet je pun ženomrzaca koji patroniziraju i s gađenjem govore o ženskosti, ali treba (opet i opet) istaknuti da uredništvo Jutarnjeg lista, nakon brojnih prigovora i reakcija različitih osoba i medija, i dalje nije nimalo briga za seksizam na njegovim stranicama.

Možda im sljedeća lista pomogne da ga počnu prepoznavati, pa onda Čadežu i njemu sličnima, kako je i sam predložio, oduzmu prostor u novinama.

MIZOGINE IZJAVE TOMISLAVA ČADEŽA (20.9.2015.), RANGIRANE

7. “Ili je, zapravo, njezina moć ograničena i ne odlučuje ni o čemu bitnom, nego jedino služi za zastrašivanje i ponižavanje svih zaposlenica?”

6. “očigledno ne preže ni od čega e da bi izgradila što bolju sliku o sebi pred poslodavcem. Ona je prioritet sama sebi?”

5. “Stječe se dojam da ona nije plaćena zato što radi, nego zato što glumi da radi. Ona je lutka na koncu, mamac za slično ambiciozne i neodgovorne ljude, kojima nije na umu čak ni dobrobit vlastite djece, a kamoli zaposlenika.”

4. “Doduše, gospođa se možda samo prenemaže.”

3. “kako osoba koja se ne želi brinuti o vlastitoj djeci može voditi desetke tisuća ljudi i brinuti se za dobrobit i napredak firme?”

2. “Marissa Mayer, šefica Yahooa, točnije izvršna direktorica, zaslužila je otkaz. Naime, gospođa je opet trudna, ovaj put nosi blizance, i opet tvrdi da neće koristiti porodiljni dopust. Krasna majka, krasna šefica.”

1. “ako može, još krvava od poroda, nadgledati poslovni proces, onda očito i ne radi bogznakako zahtjevan posao. Moglo bi se glatko i bez nje.”

Nisam ipak mogla ne uočiti kako tekst, kao i svi tekstovi, ima vlastitu svijest i kaže više nego što je autor namjeravao.

“Za mene, dakle, odmor predstavlja kad pišem svega tri teksta tjedno. Manje od toga ne mogu. No, kakvu bih ja štetu mogao počiniti premoren? Jedino sebi, da napišem kakvu glupost, ili da objavim vijest koja je davno objavljena. Raditi non-stop moralno je jedino na vlastitu odgovornost. Stanem li pisati gluposti, jednostavno će me čitatelji kazniti ignoriranjem, a poslodavci će mi oduzeti prostor u novinama.”

Završit ću stoga jednom motivacijskom fotografijom za očito kronično premorenog Čadeža, i sve koji se slično osjećaju: