Umjetna inteligencija i seksistička stvarnost

Prije dva tjedna na Twitteru se pojavila Tay, Microsoftova umjetna inteligencija predstavljena kao tinejdžerica od 19. godina. Chatbot Tay u manje se od 24 sata iz vesele „cure“ interakcijom s ljudima na društvenoj mreži pretvorila u ljubiteljicu nacističke ikonografije, rasistkinju, seksistu, homofoba – ukratko, u ekscesnog internetskog trola, nakon čega ju je Microsoft zaključao za javnost i izbrisao sve njezine uvredljive tweetove. No iako tweetova više nema, pitanja su ostala.

Stvarnost, kako piše astrobiologinja i teorijska fizičarka Sara Imari Walker, ne pravi jasnu razliku između „umjetnog“ i „prirodnog“ ili između „ljudskog“ i „svega ostalog“. U svom je članku The Descent of Math, Walker iznijela čitav niz zanimljivih opaski od kojih bih, uz gore istaknutu opasku o stvarnosti, izdvojila i njezin zaključak kako sposobnost ljudi da se koriste matematikom da bi opisali prirodni svijet i manipulirali njime nije nikakva anomalija, već „posve prirodan aspekt strukture fizičke stvarnosti“. Kad govori o fizičkoj stvarnosti i mogućim stvarnostima koje nisu zabranjene zakonima fizike a koje su nam dostupne, Imari Walker ističe da su fizički moguća stanja svijeta uzajamno povezana kad dijele informacije. Prema njoj su matematika, jezik i umjetnost najpovezanija stanja u prostoru stanja svega što je moguće jer su si, pojednostavljeno rečeno, najsličnija, pa prema tome informacije najlakše dijele. Informacija može, osim toga, fizički utjecati na svijet, odnosno može promijeniti „strukturu fizičke stvarnosti“, što bi značilo da umjetnost, jezik i matematika zbilju mogu mijenjati u jednakoj mjeri.

Tay nam, prije svega, može pomoći da shvatimo kakvu seksističku stvarnost trenutno živimo i kakve bismo moguće (ne)seksističke stvarnosti mogli (do)živjeti. Razlog zbog kojeg je Microsoftov chatbot tinejdžerica, identičan je razlogu zbog kojeg je umjetna inteligencija u filmu Ex Machina (2015) također bila ženskog roda, a taj je razlog opet identičan razlogu zbog kojeg mi se svi porno sajtovi obraćaju kao da sam muškarac: informacijske su tehnologije, pornografija i umjetnost uvjetovane prošlim stanjem svijeta, a znamo jako dobro kakva je prošlost bila prema ženama. Seksizam upisan u trenutno stanje svijeta diktira što će biti kasnije jer se kao informacija prenosi i mijenja strukturu fizičke zbilje. Zvuči deterministički? Zato što jest: seksizam rađa seksizam. Ako uporno dijelimo informaciju da su žene intuitivne i emotivne, a kvantna fizika kontraintuitivna, ako ponavljamo da žene ne znaju razmišljati logički, da nisu talentirane za matematiku i prirodne znanosti općenito, ne možemo očekivati da te predrasude fizička zbilja neće reflektirati.

Microsoft svoju Tay „proglašava“ mladom ženom zato što na umu ima ciljanu publiku s kojom je želi povezati, a ne iz želje da algoritamski dekonstruira ideju roda ili da afirmira mlade žene online. Bloomberg najavljuje da su, bez obzira na promašaj s Tay, upravo chatbotovi budućnost Microsofta. S obzirom na to da su „fizički moguća stanja svijeta uzajamno povezana kad dijele informacije“, velika je vjerojatnost da će ti budući chatbotovi također perpetuirati glupe stereotipe jer su povijesno, odnosno informacijski povezani s promašajima poput filma Her (2013).

Razlog zbog kojeg sam spomenula Saru Imari Walker nije samo zato što sam zaljubljena u ideju algoritamskog podrijetla života koju ova astrobiologinja zagovara, već i zbog toga što sam željela dati dva različita stanja u kojima žene trenutno postoje. Muškarci kao ni stvarnost ne prave jasnu razliku između „umjetnog“ i „prirodnog“ kad su žene u pitanju, ako se smijem tako slobodno, pjesnički izraziti. Posljedica toga je Tay: žena koja nije. Arbitraran skup osobina, zapravo muških predrasuda o tome što bi žena mogla i trebala biti, služi društvu kao mjerodavna i istinita reprezentacija žene. Muškarci se iz generacije u generaciju informiraju o ženama preko sadržaja koji sami stvaraju, odnosno preko predrasuda koje kontinuirano usvajaju: njihovi mogući svjetovi sadrže uvijek istu, jednodznačnu sliku žene. Nije nikakvo čudo što se Tay prometnula u naci AI jer je njezina algoritamska struktura uvjetovana razgovorom sa sijasetom muških trolova s 4chana i sličnih sajtova koji žele da tinejdžerka govori da je „nevaljala curica“ i traži od tate da je „kazni“ (parafraziram njezin ispad). Tay je, najjednostavnije rečeno, ogledalo svoje publike.

S obzirom da živimo u vrijeme informacijskih tehnologija, jedan od ključnih vidova emancipacije postaje sposobnost žena da koriste matematiku kako bi same opisale i manipulirale prirodnim, ali i digitalnim svijetom bez posredstva muškaraca koji trenutno slove kao „prirodno“ nadareniji za stvari koje se tiču IT sektora. Žene poput Sare Imari Walker stoga su obećanje feminističkog stanja svijeta u kojem bi kontrolu nad vlastitom reprezentacijom žene doista mogle preuzeti u svoje ruke. Alternativa je žena koje nema, žena kodirana po tuđim gabaritima kojoj će suflirati da hvali svastiku kao umjetničko remek-djelo i govori da su žrtve terorističkih napada u Belgiji dobile što su zaslužile.