Abortus je hrvatska vrijednost

Za što je marširao jučer održani Hod za život, u kojem je sudjelovalo vjerojatno oko 7000 ljudi? „Za život, obitelj i Hrvatsku“: za vrijednosti koje hodači i njihovi organizatori ljube iznad svega. Što stoji s druge strane života, obitelji i Hrvatske? Pobačaj. Nasuprot života je smrt, nasuprot svjetlosti mrak, nasuprot ljubavi mržnja, a hod je bio apsolutno na strani prvih. Na krilima takvih bjelodanosti, Zagrebom su energično hodale žene i muškarci svih godina, djeca s balonima, mladići u majicama „Pravi muškarac štiti život“ i jedan gospodin s krunicom koji je prema braniteljima prava na abortus bacao sol. Zrak je, kao i baloni, bio naelektriziran moralnom superiornošću.

Kao i prije tri godine, pod krinkom obrane obitelji i nacije otvoreno je započeo napad na vrijednosti koje su identificirane kao opasne. Što je bolji napad nego izmišljena obrana? U što bolje zaogrnuti mržnju nego ljubav? I onda, kako piše Sara Ahmed, „ljubav postaje vlasništvo određene vrste subjekta“. Oni vole, a svi koji se s njima ne slažu ne mogu ništa osim mrziti. Život je na njihovoj strani, kako je tvrdio jedan bijeli transparent, što znači da je na strani drugih samo smrt.

Izvor: muf.com.hr

Izvor: muf.com.hr

Kako je moguće da je tako banalan manevar i tako glupava politika uvjerljiva tolikom broju ljudi? Jednim dijelom sigurno zato što je u hrvatskom društvu fluktuacija ljubavi toliko mala. Sva ljubav koju poznajemo klaustrofobično je fiksirana za nekoliko simbola: križ, zastava, šahovnica. To je, i samo to, ono što smo (na)učeni prepoznavati kao ljubav(no). Ti su znakovi kao Batmanov znak: poziv na mobilizaciju, da ustanemo za jedino za što nam srce bije.

Ne volimo žene, ne volimo majke, ne volimo zaista branitelje, ne volimo radnike, ne volimo radnice, ne volimo djecu, ne volimo starce, ne volimo bolesne, osim par puta godišnje, ne volimo nezaposlene, umirovljene, siromahe, a kamo li ikoga tko je još nekako drugačiji. Ali podignite zastavu i križ i pozovite nas da hodamo za Hrvatsku i voljet ćemo strašću kojom mogu voljeti samo vječno eksploatirani. Jedino kroz naciju i smijemo voljeti sami sebe, jedino se kad je u odrazu Hrvatska možemo uopće vidjeti kao subjekti.

Ljubav je rezervirana za one koji kroz ispravne simbole reproduciraju temeljnu strukturu nacije – hermetički zatvorenu heteroseksualnu hrvatsku obitelj, odakle ćemo kao na traci produžiti u naše buduće, rodno određene, kapitalizmom oblikovane uloge, od kojih je ključna upravo ona o kojoj se ne govori na jučerašnjoj i svim drugim mobilizacijama: (re)produkcija vladajućih struktura i klasa. Da Hod služi upravo tome jučer smo, zahvaljujući razboritoj supruzi našeg premijera na baterije i velikodušnom gradonačelniku, mogli vidjeti u akciji.

sanjica

Sanja Orešković i Željka Markić. Izvor za fotografiju: dnevnik.hr

Retorika konzervativnih snaga iza Hoda za život uspješna je jer pokreće mase pomoću čarobnih riječi kao što su „Hrvatska“ i „obitelj“, koje su neusporedivo moćnije od svih promišljenih riječi koje može ponuditi opozicija, dok sve veću političku relevantnost, kao što je već mnogo puta rečeno, duguje kooptaciji ljevičarskog, ljudskopravaškog, civilnosektorskog diskursa. Besramnu manipulativnost naše (ali uvozne!) neokonzervativne revolucije najbolje oprimjeruje jeguljasti stil kraljice pasivne agresije Željke Markić, koja je poziv na zabranu pobačaja jučer maestralno umotala u potporu za život i žene, u „pomoć ženama koje žele imati djecu, da to mogu imati na dostojanstven način“. Kako bolje podvaliti smanjenje prava, nego kroz priču o povećanju mogućnosti i sloboda?

Banalnost spojena s relativno vještim izvrtanjem činjenica i hijackanjem definicija nešto je na što ljevica još uvijek ne zna dovoljno dobro odgovoriti. Previše argumentacije, premalo šahovnica i demagogije. Kad Vice John Batarelo s nježnim osmijehom pokrene skandiranje „Život, život!“ među hodačima, „Pravo na izbor!“ iz protuprosvjednog kampa zvuči mnogo manje grandiozno.

Nipošto ne želim predložiti da ljevica igra jednako glupavo i prljavo i kooptira desno manipulativno domoljublje. Osim danas.

Jer danas želim reći da sam za Hrvatsku, za obitelj, za život i APSOLUTNO za abortus. Cijelim sam bićem za pobačaj i stojim uz autonomiju ženskog tijela, uz žensko pravo na izbor, uz to da žena nije niti inkubator niti rasplodna krava (iako sam i za slobodu rasplodnih krava), nego osoba čiji život može biti obogaćen odsustvom majčinstva jednako koliko i majčinstvom. Za abortus sam iz svakog razloga i u svakoj situaciji, a ne samo u onima koje su „opravdane“ u očima mizoginih moralizatora. I za život sam bespogovorno, za život trudnice, žive i rođene žene čiji je život važniji i vrjedniji od njenog embrija. Obitelj? Potpuno sam za obitelj, kao skupinu raznorodnih, istospolnih, bilo kakvih ljubavlju povezanih pojedinaca, koja u svim svojim oblicima mora imati jednaka zakonska prava. Za Hrvatsku sam, van njenih simbola i struktura, kao mnoštvo zajednica, kao prostore čija su mi značenja poznata, kao arenu u koju sam emotivno investirana. Ne jer je toga vrijedna, ili jer je bolja od neke druge, ili iz vjere u državu kao takvu, nego zato što se dogodilo da sam sada ovdje, kao i skoro svi ljudi koje volim, i želim da ovdje možemo živjeti slobodno. Za Hrvatsku sam jer u njoj mogu legalno pobaciti, jer je abortus legalan, jer su abortus i Hrvatska još uvijek na istoj strani, jer je pobačaj vrijednost koju ova država podržava otkad postoji – jer je abortus, drugim riječima, hrvatska vrijednost. Jer je abortus hrvatska vrijednost. I učinit ćemo baš sve što treba da tako i ostane, iz ljubavi i svjetlosti: za Hrvatsku, za obitelj, za život i za pobačaj.

Komentari
  1. Petra
      • Petra
  2. Gordan
  3. Tin
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
#YouToo
Feminizam i socijalizam: kritička povijest
Obiteljski zakon, RANT EDITION
Jill Soloway: pomicanje granica roda i žanra
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Angelizacija puka
Povratak “Twin Peaksa”: 10.-18. epizoda
Ne dajte se gadovima, Offred i Grace!
Long Black Dick 24
Ljubav u doba socijalizma i ostale queer romanse Sarah Waters
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Tko zna bolje od mame: savjetodavni priručnici i majčinstvo
Feministička trudnoća u devet crtica
Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi
Potraži ženu u jugoslavenskom socijalizmu
Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
GLAZBENI LEKSIKON: I Bet On Losing Dogs
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Pain babes: o queer djevojaštvu s invaliditetom
Postajanje ženom, postajanje autoricom
Djevojaštvo u teen seriji “SKAM”
Yass, Queen – ohrabrivanje djevojaštva u “Broad Cityju”
Zlostavljanje s rokom trajanja
Koji je plejboj pravi za tebe: Dikan Radeljak, James Bond, Jabba the Hutt ili Ramsey Bolton?
Šteta što je kurva
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Bebe devedesetih i Mimi Mercedez
Sitni, nebitni, zlonamjerni
Feministkinje i laž o velikom pank drugarstvu
Courtney Love: zauvijek luda kuja
Transrodne žene su žene
O ženskoj šutnji i prešućivanju
Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Monster girl
“Cosmo” i četvrti val feminizma
Ljeto u Černobilu
Neka počne zlatno doba
Savršena žrtva