Fanfiction – eskapizam, emancipacija, subverzija
Fanfiction, poznat još kao fanfic ili fic, pisana je forma koju proizvode fanovi, a koristi se već prethodno osmišljenim likovima i/ili prostorima posuđenim iz drugih priča. Autori/ce fanfictiona nemaju autorska prava na posuđene protagoniste te svoje priče mogu objaviti, distribuirati i dijeliti s ostalim fanovima, no isključivo besplatno. Pitanje fanfictiona stoga postaje čisti rad iz ljubavi. Pisci i spisateljice fanfica svjesni su da u toj aktivnosti ne leži zarada, pa to rade iz raznih, uglavnom čisto kreativnih pobuda. No funkcionalnost ove definicije narušena je onog trenutka kada u obzir uzmemo veliko bogatstvo proizašlo iz profesionalno proizvedenih priča koje, kao i fanfiction, posuđuju iz širokog spektra književnosti i umjetnosti, odnosno iz domene javnog dobra.
Dnevnik Bridget Jones, Zaljubljeni Shakespeare, Clueless, Inglourious Basterds, Penelopijada Margaret Atwood, Široko Sargaško more, Love Never Dies (nastavak Fantoma u Operi) samo su neki od filmova, knjiga i scenarija napisanih u 20. i 21. stoljeću koji su u svojoj srži – fanfiction. To znači da su potpuno ili dijelom temeljeni na književnim klasicima ili povijesti, a danas ih i same smatramo klasicima. Onog trenutka kada je u okviru neke knjige, filma, mjuzikla, stripa ili bilo kakve originalne priče stvoren fandom (zajednica fanova koja okružuje neku knjigu, film itd.) gotovo sa sigurnošću možemo reći da je za isti napisan barem jedan fanfiction.
Fandomi internetskog doba, kao i fandomi u doba prije interneta, redovito su zatvorene zajednice koje bez cenzure, s vlastitim pravilima i vokabularom vode svoje fandome, kreativno se izražavajući kroz likovnu umjetnost (fanart), književnost (fanfiction), glazbu, cosplay, role-playing te mnoge druge organizirane (javne) i privatne aktivnosti. U mainstreamu se takvo što nikad nije posebno spominjalo sve do prije par godina kada je engleska autorica E. L. James objavila svoju prvu knjigu 50 nijansi sive. Termin fanfiction odjednom je planuo u svim velikim medijima koji su pisali i izvještavali o “internacionalnom fenomenu” njezine trilogije proizašle iz fanfictiona posvećenog Sumraku.
Odjednom, šira je javnost po prvi put čula za fanfic. Nakon 50 nijansi sive postalo je sasvim normalno viđati članke o autori(ca)ma fanfictiona koji su uspješno objavili originalnu knjigu, o fenomenu fanfictiona koji preuzima svijet te članke napisane isključivo sa svrhom ismijavanja pojedinih fanfiction priča. Također, Anne Jamison napisala je i knjigu o tom fenomenu na koju su osvrnuli brojni poznati portali, a prošlogodišnji bestseler na listi New York Timesa bio je roman Fangirl američke književnice Rainbow Rowell u kojem je protagonistica romana autorica fanfictiona o Simonu Snowu, modeliranom na Harryju Potteru. Međutim, znanstvene literature o fanfictionu nema mnogo te je teorija fanfictiona još uvijek područje u nastajanju.
Vrlo se često pretpostavlja da fanfiction pišu srednjovječne žene ili tinejdžerice koje sanjare o svojim omiljenim parovima (još znanima kao i OTP – one true pairing) iz knjiga, filmova i stripova te da bi utažile svoje emocionalne nagone za nastavkom ili produljenjem nekog aspekta svoje omiljene priče, pribjegavaju tome da ih same napišu, podijele i na taj način ispune svoje žudnje. Takve priče trivijalne su na sve moguće načine, prepune klišeja i loše napisanog seksa. Biti piscem ili spisateljicom fanfictiona, misli se, sramotno je za svakoga tko se smatra ozbiljnim umjetnikom.
Istina je, naime, potpuno drugačija. Većina klišeja koji okružuju fanfiction nisu točni, a duboke arhive fanfictiona posjeduju kvalitetno napisane priče, baš kao i one loše. Samo 2010. na stranici FanFiction.net bilo je dostupno preko 3 milijuna priča, a preko 3 milijuna nedostupnih bilo je izbrisano od strane autor(ic)a ili stranice tijekom vremena. Od tog konkretnog istraživanja prošlo je šest godina, a u međuvremenu su se brojke zasigurno drastično povećale. Već te statistike jasno daju do znanja koliko je bogata samo platforma FanFiction.net te koliko talentiranih mladih žena i muškaraca pišu fanficove. Apsurdno je, kad uzmemo u obzir takve brojke, generalizirati čitav žanr kao “šund literaturu”.
Sherlock i Watson
Kao format, fanfiction je apsolutno savršen za dobivanje brzog odgovora i konstruktivnih kritika na “najnovije poglavlje” i zato se mnogi upravo na fanfictionu okušavaju u pisanju prije nego što krenu u “profesionalne” vode. Fanfiction jest teško kurirati, baš zbog nevjerojatne količine tekstova koji se svakodnevno objavljuju i kolaju internetom. U mnoštvu početničkih, poluamaterskih i profesionalno napisanih priča, mogu se naći i pravi dragulji književnosti – čistog, altruističkog, intenzivnog i iznad svega apsolutno slobodnog pričanja priča. Takav format nije ograničen nikakvim zakonima fikcije i kanona: Aragorn se može zateći u Westerosu i zaljubiti u Daenerys Targaryen, dok se Darth Vader može prošetati Narnijom.
Upravo u takvom svijetu bez granica, gdje svatko može ispuniti svoje želje, biti što želi, zaljubiti se u koga želi, izgledati kako želi, mnogi odluče boraviti. Takav svijet za neke može predstavljati eskapizam, a za mnoge autor(ic)e ima i subverzivnu ulogu jer njime mogu sami kreativno ostvariti ono što se u originalnim pričama rijetko pojavljuje stoga što su češće bazirane na heteronormativnosti, u čemu se samo jedan dio publike može pronaći, dok je drugi nevidljiv. Također, autor/ica putem fanfictiona može, primjerice, mijenjati kraj priče ukoliko ga osobno ne smatra zadovoljavajućim, može istražiti apekte odnosa ili karaktera likova dublje nego što je to moguće u originalnoj priči.
Sherlock/John fanart: sweetlittlekitty.deviantart.com
Zanimljivo je da su najpopularije priče u arhivama fanfictiona upravo one koje se bave queer parovima. Također je važno napomenuti da su te iste priče tkane oko queer parova pisane u jednakoj mjeri od strane LGBTIQ populacije kao i strejt populacije. I dalje je vrlo zanimljivo postaviti pitanje zašto je slash fiction / femslash (žanr fanfictiona koji se fokusira na istospolne parove) već godinama najpopularniji žanr u gotovo svim arhivama fanfictiona te zašto ga pišu i gej i strejt autori/ce u jednakoj mjeri. Vrlo često spominje se termin kemije koju dva lika istog spola dijele u originalnoj knjizi ili filmu, koja je mnogima intenzivnija od one koju dijeli heteroseksualni par, najčešće prisutan kao glavni ljubavni zaplet u originalnoj priči. Ukoliko osjete tu kemiju među likovima, pisci osjete i želju da se ispriča i ona druga strana, ovog puta istospolnog para, te tako nastaje slashfic/femslash. Eskapizam je, dakle, ključni dio priče o fanfictionu, kao i subverzija, dok je emancipacija treći važan stup fanfictiona.
Kada bismo tipove fanfictiona ugrubo podijelili na dvije strane, na jednoj bi zasigurno stajao slash fiction svih vrsta, a na drugoj original character fic, još poznat i pod nazivom OC fiction. OC podrazumijeva priče u kojima autor/ica kreira vlastiti (originalni) lik koji potom “ubacuje” u priču i/ili u odnose s likovima iz originalne priče (kanona). Ponekad originalni likovi (OC-jevi) znaju biti i sam autor ili autorica fanfictiona.
Reylo fanart: littlechmura.tumblr.com
Neki od termina proizlašlih iz fanfictiona ušli su u široku upotrebu. Mary Sue naziv je podrijetlom iz svijeta fanfictiona koji je skovala Paula Smith 1973. u kraćem satiričkom fanfictionu “A Trekkie’s Tale” objavljenom u časopisu Menagerie, a Star Trek fanzine. U “A Trekkie’s Tale” poručnica Mary Sue privuče pažnju kapetana Kirka (koji se odmah zaljubi u nju) i Spocka (koji se divi njezinoj logici). Ima 15 godina, preuzme svemirski brod i nagrađena je Nobelovom nagradom za mir te brojnim drugim odličjima. Otkrije svoje poluvulkansko podrijetlo, zatim umre tragično i izazove rijeku žalovanja, svi likovi pate zbog gubitka njezine “predivne mladosti, mladenačke ljepote, inteligencije, sposobnosti i sveukupne dobrote”. Ona je hrabra, intrigantna, lijepa, moralna, plemenita i talentirana. Mary Sue je, dakle, savršeni ženski lik.
“A Trekkie’s Tale” ne ismijava samo pisce i spisateljice fanfictiona koji grade isključivo savršene ženske likove, već je ujedno i dirketna parodija autor(ic)a koji posežu za takozvanom self-insertion metodom, gdje (uglavnom autorice) same sebe ubacuju u narative kao prethodno spomenute savršene protagonistice te na taj način pokušavaju proživjeti svoje duboke fantazije u kojima zadivljuju svoje omiljene likove i mijenjaju svoje omiljene fikcionalne svijetove na bolje.
Neki su pokušali primjenjivati i termin “Marty Stu” ili “Gary Stu” za muške verzije prethodno opisanih perfektnih likova, no mnogi tvrde da je pogrešno povlačiti takvu usporedbu. Naime, sama definicija Mary Sue u sebi nosi neravnotežu spolova jer fanfiction većinom pišu žene i one stvaraju likove poput Mary Sue. Trend “savršenog ženskog lika” u popularnoj kulturi proširio se i izvan granica fanfictiona kao nešto omraženo, dok je Marty Stu prisutan u jednakoj mjeri, no sposobnost, ljepota, heroizam i misterij Martyja Stua nikada nije doveden u pitanje, nikada nije “etiketiran” niti kritiziran. Idealni muški lik podrazumijeva se u mnogim pričama i smatra normalnim, od viteških romana preko romantizma pa sve do popularne kulture. S druge strane, ženski lik koji nosi isključivo idealna obilježja, a koji je napisala žena, karakterizira se kao tužni self-insertion ili rugla vrijedna, neuvjerljiva, smiješno savršena protagonistica.
Toliko često ženski likovi u originalnim pričama nose samo neke od kvaliteta koje ima Mary Sue. Ako su prekrasne, onda su često naivne i tupave, a ako su prosječnog izgleda (ili ružne), onda su redovito snalažljive i pametne. No ne mogu biti i jedno i drugo jer tada postaju Mary Sue. Ženski lik ne može spasiti dan i lijepo izgledati. Muški lik, dakako, može.
Pisci i spisateljice fanfictiona gotovo uvijek pišu pod pseudonimom i u svojoj su anonimnosti apsolutno slobodni. U nekim slučajevima oni odabiru ne iskazati svoj spol, no ne toliko iz straha da će se njihova proza promatrati na način na koji se promatra proza ženskih autorica ili muških autora izvan svijeta fanfictiona, već iz raznih drugih razloga: želje za apsolutnom anonimnošću ili odbijanja da izaberu između binarnosti muškog i ženskog spola (koji se nude kao dvije od tri opcije pri izradi accounta na stranici FanFiction.net, treći je “nedefinirani”). Ponekad je u pitanju i igra autora ili autorica, koji žele “testirati” hoće li njihovi čitatelji biti u stanju pogoditi njihov spol iz čistog teksta. Spol konkretne osobe koja piše poprilično je nebitan u fanfictionu, jednako kao i bilo koja druga orijentacija osobe koja stoji iza fanfica. Ono što se u prvom redu promatra i sudi jest sam tekst.
Pravila fanfictiona, kao i ono što čini “dobar fanfiction”, sada su već znanost za sebe. Da bi se arhiva radova, golema poput ove, mogla iole uspješno organizirati, kreatori/ce fanfiction stranica te sami autori i autorice došli su do nekolicine nepisanih pravila kategorizacije i katalogizacije priča. Kreatori/ce stranice ponudili su alat za dotičnu kategorizaciju, no na autori(ca)ma leži zadaća da svoju priču pravilno kategoriziraju. Taj postupak u njihovom je interesu, jer jedino tako mogu računati na to da će njihovu priču pronaći ljudi zainteresirani baš za tu konkretnu dužinu fanfica, žanr, likove, rating priče (K, K+, T, M), jezik i tako dalje.
Odnosi, događaji i prostori originalne priče (kanona) u fanfictionu se mijenjaju, manifestirajući se kroz cijeli niz verzija, perspektiva i svjetova. Konačni rezultati tih kreativnih intervencija, prepunih mašte i imaginacije, jesu priče kakve autori/ce i njihovo čitateljstvo žele čitati i gdje je iščekivanje svakog novog poglavlja uzbudljivo ukoliko je priča dobra. Kao što je naglasila i blogerica Foz Meadows, poznata po tome što je na svom blogu naveliko pisala o fanfictionu, autori/ce i čitatelji/ce fanfictiona ne biraju koje će od brojnih priča “izbiti” u mainstream. Nažalost, većinu puta to su priče poput 50 nijansi sive ili erotskih kratkih priča od pet stotina riječi o članovima grupe One Direction. Na osnovu takvih primjera ne treba suditi čitavu platformu koja broji više od 50 godina postojanja i svakim danom postaje sve većom.
