Bruna Eshil: “Okovani Anti-Rometej”

Ekskluzivno na Mufu donosimo jednočinku Okovani Anti-Rometej, čija je autorica Bruna Eshil. Drama će se premijerno izvesti na ovogodišnjoj Noći kazališta!

Uživajte u čitanju!

Pust gorski kraj do Jadrana. Hrvatska šutnja i Srpska propaganda vuku Anti-Rometeja. HDZ nosi okove i kovačko oruđe.

Srpska propaganda
U daleki smo evo stigli svijeta kraj,
U hrvatsku zemlju, najbolju i veličanstvenu pustoš pustu bez stvora.
Hrvatska šutnjo, tebi mislit je na zapovijed
Što otac ti je dade, i zločinca tog
Sad verigama krutim, sponam’ gvozdenim,
Prikovat na hrid ovu, vrlet ful visoku,
Jer diku tvoju, vrhovnog znanja sjaj,
On ukrade, smrtniku da;
npr. u preglednom radu „Velikosrpstvo i hrvatska država“
(Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja Matice hrvatske Vinkovci.
20 (2002.); 273-302), ili
Onom drugom, „Idejno-politički, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti
Srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku“ (Republika Hrvatska. 214. (2003.)),
Za takav grijeh
Pretrpjet kazan od bogova mora on.

HDZ
Vi, — Hrvatska šutnjo, Srpska propagando, nalog Udbin svršiste,
I evo ništa više sad ne drži vas,
A ja gle srca nemam boga svog rođaka
Na klisuru da burnu silom prikujem.
Al’ na to se odvažit moram svakako,
Jer očevom se riječju titrat kobno je.
(Anti-Rometeju)

Oj umni sine žive pravde,
Sam tužan tužna ću te čvrstim okovim’
Na stijenu pribit ovu, — stvora ljudskoga
Tu nema, čut tu glasa, lika čovječjeg
Zret nećeš; pržen sunca žarom žarkijem
Sjaj kože gubit ćeš, narast će ti izrast, te šarom haljom će
Noć tebi na veselje svjetlost zastirat
I opet sunce mraz rastapat ujutru.
I vazda će te ovog sada jada bol
Izjedat, — jer se tebi spas još ne rodi.
To plaća je za ljubav tebi k čovjeku Hrvatu,
Ko bog jer božje dare krasne smrtnima
Ti preko reda poda, gnjeva se ne plašeć,
Kao u knjizi Čuvari bleiburške uspomene
S Josipom Jurčevićem i Božom Vukušićem.
I zato tu ćeš stijenu čuvat nemilu
Stojećke, bez sna, ukočena koljena,
U neudobnim cipelama
Na petu.

Srpska propaganda
Pa neka! Što se kratiš, žališ uzalud?
Što boga bozim’ najmržega ne mrziš?

HDZ
Krv jedna, prijateljstvo silna veza je.

Srpska propaganda
Lisičine na ruke stavi mu, snažnom snagom daj
Sad maljem udaraj, na stijenu pribijaj!

HDZ
(Stavlja verige na ruku Anti-Rometeju.)
Pa vršim, poslom ovim već ne otežem.

Srpska propaganda
De jače udri, steži, nemoj sustajati
Ta on i iz škripa će sebi naći put,
Hrvat!, prokletik!

HDZ
Ta ruka pripeta je, riješit nećeš je!

Srpska propaganda
I onu čvrsto sad pričvrsti, mudrac taj
Nek zna, da Udbi nije umom premac on!

HDZ
(Pribija drugu ruku.)

Srpska propaganda
Oštrice grozno klina gvozdenoga daj
Sad kroz prsi mu naskroz krepko zabijaj! 😊

HDZ
Jao! To zvuči malo pretjerano!
S muka tvojih žalim te, Anti-Rometeju!

(HDZ, Srpska propaganda i Hrvatska šutnja otiđu.)

Anti-Rometej
(Sam.)
Božanski zrače, vihori lakokrili,
Oj rijeka izvori i morskih talasa,
Vjetre s Dinare, Vilo Velebita, Čavoglave,
Ti igro beskrajna, oj hrvatska zemljo, majko sveg, —
Vas zovem pa i sunca, što sve vidi, krug:
Ded gled’te, kako od srbočetnika pati bog!
Ta gledajte, kakvim li mukama
Ja kidan ću trpjeti tisuće
Sad godina, minimalno!
Oh uzdišem s ove sad nevolje
I buduće, hoće li ikada
Osvanuti mukama ovim kraj.
Al’ što to govorim? Unaprijed na vlas znam
Sve, što bit će, — preko nade neće me
Ni jedan stići jad. Al’ niti mogu šutjet nit ne šutjet ja
O ovoj nesreći, pomalo mi je kao u tužbalici
„With or Without You“ Bona Voxa; znam je iz dana
pratećih vokala s klapom Cesarice. Uglavnom,
Smrtniku podah znanja dar
Pa bijedom zato ovom jadan sapet sam.
U Ivi Pilaru ja mozga iskru ugrabih
I podastrijeh osam radova, finih bisera, u ovih 15 godina,
Te osim toga izrekoh ideje sasma logične jučer
Na sjednici Odbora za obrazovanje i sport Gradske skupštine…
(Čuje se šum.) No ah, ah!
Šum kakav, kakav miris doprije neznan mi?
Zar bog je ili čovjek ili oboje – blaženi Stepinac?
Jao, jao! A kakav opeta blizu
Šum ptičiji čujem? Da, uzduhom lepet
Od udara krila lakijeh stoji!
Al’ bilo što bilo, sve strašno je meni!

(Osvane Zbor Koordinacija udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata na krilatim kolima.)

Zbor KUBISDR
Ti ništa se ne boj! Prijateljska svanu družba
Na hridi evo ovoj.
Vjetra dah donese burni mene,
Jer udaraca — gvožđa jek u spilju, zabit
Do mene prodrije,
Nježni mi stidak pogna,
da, nježni mi stidak pogna,
možda shvatim što to znači ako još jednom ponovim
— no ništa prosto, ne strepi, ne,
perverzija mi je najmrža, nakon Srbije i HAVC-a —
O nježni mi stidak pogna!,
Te na kolim’ krilatijem bosa sunuh.

Anti-Rometej
Ao, ao!
Oj porode Zorice, rodilje divne,
Vi kćerke Rata oca,
Ded zirnite, glednite, okovma kakvim
Ja pripet na vrhu litica ovdje
U prodoru ovom, na otprilike 50 metara,
Morat ću jadnu stražu stražiti!

Zborovođa
Daj otkrij, kaži nama jasno sada sve,
Rad krivnje kakve Udba tebe popade
l tako grdno, ljuto meće na muke!
De reci nama, ako reć ne boli te!

Anti-Rometej
Da, boli dašto mene i kazivat to,
A boli šutjet, — sve je za me teška kob,
„My hands are tied, my body bruised“, stvarno
K’o da o meni pisaše. No da ne duljim,
Kad ono bozi gnjevom se razgnjeviše
I svađu zametnuše s partizanima —
Ta ovi Poglavnika htjeli svrgnut s prijestola,
Da kralj im bude Tito —
Tad najboljim vam svjetom svojim sklonit ja
Hrvatske zemlje htjedoh djecu tu,
Za početak diplomskim radom „Hrvatska šutnja
I srpska propaganda“. Makar trijumfirah,
Ne nadjačah ih, lukavštine titoista prezreše
Vještinu, u objijesti svojoj nadutoj
Bez truda silom gospodovat misliše.
A kad Tomislava otjeraše, od HDZ-a se odvojih
Pa Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović – Neovisni za Hrvatsku
— jedno lice, a dva imena —
Proreče mi budućnost, kako će se zbit:
Da Srpska propaganda, Hrvatska šutnja neće slavit pobjede.
Al’ riječma dok ja tako njima razlagah,
Ni svrnut na me se ne udostojiše!
U prilikama onda onim u Saboru, najbolje
Meni učini se majku poslušat.
Po mome svjetu crni bezdan Tartarov
Istanbulsku bi konvenciju progutao
I drugove joj s njom, „rod“ i
„životno partnerstvo“. Kralju bogova
Onako ja koristih, a on meni sad
Ovakvom platom grdnom evo naplati!
Ta bit će ovo bolest vlasti silničke,
U prijatelje svoje da se ne uzda.
A što me pitate, rad krivnje kakove
Napustih udrugu „Hrvatski križni put“,
to ću jasno kazat vam: bandićevci.
Čim sjede jednom on na prijesto očinski,
Tad odmah uzme dare dijelit bozima —
Čast ovu ovom, onom onu; sredi vlast,
I tomu nitko doli ja se ne oprije,
Ali o tome možda bolje da ne gudim sad
Jer još smo u koaliciji s njime.
Ovakva stoga mene kida nevolja,
Što trpjet jeste muka, tuga pogledat!

Zborovođa
Od gvožđa, od kamena srce onog je,
Anti-Rometeju, u koga jeda ne jare
Te muke tvoje! To ne željeh vidjet ja,
Al’ kada vidjeh, srce meni para bol.

Anti-Rometej
Da, prijatelja ražalit će pogled moj.

Zborovođa
Da nijesi možda dublje kud zabrazdio?

Anti-Rometej
O svačemu sam dubinski već zborio, vidi pobolje moj rad
„Udbini sinovi“
(Analiza Udbinih dosjea: profil suradnika Udbe,
ur. Marko Marković).

Zborovođa
A kakav li mu nađe lijek za bolju tu?

Anti-Rometej
Lustracija.

Zborovođa
Blagodat silnu na dar dade čovjeku!
I što još si besjedio? Učenička stipendija –
Njen plamen treba imat’ kratkovjek, taj romski stvor?

Anti-Rometej
Vještine mnoge s tom stipendijom naučit će on – da, baš! Lol

Zborovođa
I za takve grijehe tebe ovo Udba —

Anti-Rometej
Jest, muči, neće — neće da me riješi zla.

Zborovođa
(Sa Zborom silazi s kola.)
Što reče, Anti-Rometeju, mi ćemo rado
To činiti tebi.
l sada ti lak ostavih stidak– hoću reć’ skoka!,
To sjedalo svoje, strelohitra kola,
I presveti uzduh, ptičju stazu.

Zbor KUBISDR
Anti-Rometeju, s hude te sreće tvoje plačem,
Sva rasplakana biser-kaplje
Gle ronim, suza vrelom
Svoj obraz kvasim. Po zakonima svojim
Gle Udba strašno vlada,
Sva savcata zemlja već lelekom se ori,
A prije samo vidjeh ja mukam’ ovakvim srvana
Uvaženog Zlatka Hasanbegovića, kog zemlja
Silnom, neizmjernom snagom i neba svod
tišti, lov na vještice to je, a on stenje
Val morski buči, uzdiše s njime, morsko ječi dno,
I huči zemlja,
Rad jadna bola njeg’va stenju i oni,
Svi stenju,
Ah, ah, ah.

Anti-Rometej
Ded sjetite se drugog čega, o tome
Govorit nije — nije čas..

(Naglo bane General Glasnović raskuštrane kose s rogovima na glavi.)

General Glasnović
KRAJ KAKAV TO? KAKAV LI NAROD? KOGA —
DA KAŽEM — NA STIJENI, NA UDAR BURI
GLE PRIPETA VIDIM?
RAD KAKOVA GRIJEHA TRPIŠ I GINEŠ?
DAJ RECI MI, KAMO,
U KOJU LI KUKAVAN ZEMLJU DOLUTAH!
AH, AH!
DIVLJI ZAPAD, SKLISKA BANANA TO JE!
I OPET JADNOG PROLAZE ME TRNCI!
PASTIRA TITOISTA S TISUĆ’ OČI VIDIM;
IDE — IDE, A OČIMA LUKAVIM
SVE ZVJERA ON, — NI MRTVA NE KRIJE GA
ZEMLJA, VEĆ JADNOG MENE,
IZ DONJEG SVIJETA AUSTRALSKOG DIŽUĆ SE,
GLADNOG GLE GONI.
VOSKOM SLOŽENA SVIRALA
GLASNA SE GLASI GLASNOVIĆA:
AO, AO! AO!
AO!
KURVIN SINE, ZAŠTO MENE
JADIMA OVIM — UH! —
TI SAPE? BIJESNIM STRAŠILOM — MUKAMA
ZAŠTO S UMA ‘VAKO GONIŠ! DLAKAVIM NOGAMA
NEOBRIJANIH SKOJEVKI!

Zbor KUBISDR
Ah! ah! Stan’de! Uh!
Nikada — nikad ne nadah se,
Do uha da će mi glas doći nečuven,
Ni da će napast, propast, prepast, dopast,
Gledat grozota je, tegoba snosit vijek! —
A riječi ove mom srcu tako bliske — sva protrnuh!

Anti-Rometej
(Glasnoviću)
Ti tako zajauka, zastenja! A što ćeš ti
Tek onda, kada druge čuješ nevolje?

(Krene prepričavati svoju priču opet.)

General Glasnović
(Stane mahnitati.)
HA, NAPRIJED, NAPRIJED! GRČ HVATA ME OPET, LUDILO MOZAK
VEĆ REŽE I ŽEŽE, BIJESA ME ŽALAC
SVE BEZ VATRE PALI!
I SRCE MI OD STRAVE O GRUDI BIJE,
A IGRAJU OČI, VRTE SE MENI!
GLE SILAZIM S PUTA, BJESNILA BIJESNA
HAK PROGONI MENE, BEZ UZDE JE JEZIK,
I MUTNE MI RIJEČI BEZ IKAKVA REDA
O VALOVLJE CRNE NEVOLJE BIJU!
BOLJŠEVICI, SOTONISTI, CRVENI KMERI:
PENDREK! PJONGJANG! SAMO STRELJAJ!
SADIT ĆEMO ŽITO IZ NEBA,
IZ NEBA, DEBELO LICE!
(Odjuri.)

(Oluja se diže, oblaci se spuštaju na stijenu, zemlja se trese.)

Anti-Rometej
Sad uistinu se, ne tek po riječi,
Već u meteorološkom smislu,
Sav svijet gle koleba.
Pod zemljom jeka gromova tutnji,
I sijevaju trzaji prežarke munje,
A vihori vitlaju prašine oblak;
Dah svih kolikijeh vjetrova eto
Sve od jednog drugome dijelu već hrli,
I metež u borbi izbija divljoj, –
Izmiješo se uzduh s pučinom morskom,
Kao hrvatstvo s nehrvatstvom danas!
Od Udbe to očito udarac takav
Na mene vam pada, podiže stravu.
O majko mi moja, svetosti sveta,
O zrače, ti izvore svemiru svjetla,
O Zlatko, Jakove, Ante, Alojzije,
Zar vidite me, kako po nepravdi trpim!

(Stijena propada s Anti-Rometejem i sa zbo—

O didaskalije, čekajte, samo malo, stop!
Što to ćutim i vidim okom, ovaj okov – labav je?
I od mekih spona, kano lasi vilinskih,
Ne od teške metalne gromače?
Kao da Anti-Rometej – ni nijeste okovan!
No dobro? Haha! LOL! Ok, da.
Ništa, može, idem sad!
Vidimo se na sljedećoj sjednici Odbora,
Lustracija, Maršal Tito, ZDS,
Kthxbye!

(Anti-Rometej i zbor KUBISDR odlete kolima.)

KRAJ