X

Deseti je Popsikon ujedno i posljednji ove godine. X označava mjesto, nepoznanicu i poljubac. Prigodno, zar ne?

New York u cvijeću

Dugujem vam jako zakašnjele impresije nakon prvog i milijuntog slušanja MASSEDUCTION, petog studijskog albuma boginje iščašenih zvukova St. Vincent. Mnogi su primijetili da se radi o njezinom možda najintimnijem uratku, i sama je Annie u nekoliko navrata izjavila da je namjerno ušla u eksplicitno osobnije vode, ali jasno je da intimno i emocionalno u interpretaciji St. Vincent nikako ne znači manje uzbudljivo ili manje čudno. Njezini su humor i autoironija oštri kao i uvijek, bespoštedno upereni protiv svijeta (najočitiji je primjer drugi po redu singl Los Ageless) te vlastitih nedostataka (posebno dirljivi stihovi na Happy Birthday, Johnny: „When I said, ‘let me think’, and you yelled through your teeth / Accused me of actin’ like all royalty“). Izuzev spomenute Happy Birthday, Johnny, glavnog singla New York koji me podsjeća na zimu i, neobjašnjivo, na Hanging in the Wire PJ Harvey te Smoking Section, pjesme savršene za kraj svijeta, ostatak je albuma mnogo bučniji i, kao što mu naziv sugerira, zavodljiviji. Tako Pills, singl koji kao da je ispao s nepostojeće futurističke B-strane diznijevskim bajkama nadahnutog bisera Actor, razigrano tematizira opijenost novcem, slavom i, jasno, tabletama, dok Sugarboy, još nabrijanija pjesma s izraženim osjećajem hitnosti, promatra žudnju kao predimenzioniranu želju za skokom preko ruba. Kod St. Vincent sve su emocije uvećane, ali ne tako da bujaju i želite ih još, još, još, već kao da ih proučava pod mikroskopom, dok ne postanu groteskne verzije samih sebe, a slušatelji(ca)ma ostaje spoznaja (Da, baš se tako ponašamo!), ali i pitanje (Zašto se tako ponašamo?). Riječima same St. Vincent: „seksi, ali i vrlo afektirano i apsurdno“. Seksi s odmakom. Ako sam bila imalo dosljedna tijekom ovih deset Popsikona, onda ćete znati da je moja omiljena pjesma Slow Disco zato što ima gudače i bolne kontradikcije. Zvuči kao onaj trenutak u filmu kada se glavni likovi trebaju poljubiti ili rastati. Svaki dobar album ima jednu takvu pjesmu, a MASSEDUTCION je stvarno dobar album.

Ljubav

Ova je preporuka trebala završiti među linkovima jer je intervju iznadprosječan, ali nisam mogla ne spomenuti zbog čega vjerujem da će mi Lady Bird, priča o samouvjerenoj tinejdžerici koju je režirala izvrsna Greta Gerwig, biti novi omiljeni film. Razlog tom uvjerenju nalazi se u Frances Ha, crno-bijeloj drami/komediji iz 2012. godine koja prati prekarno razdoblje u životu naslovne junakinje Frances Halladay. Prikaz „autentičnih“ djevojaka u srednjim dvadesetima čija je budućnost neizvjesna, koje naizgled besciljno (p)lutaju ili jednostavno nisu savršene, motivirane, ambiciozne kraljice seksa u tom je periodu bio revolucionaran i označio je prekretnicu u odnosu prema ženskim likovima na velikim i malim ekranima, ali to čak nije najbolje što Frances Ha nudi. Ono zbog čega je film tako prekrasan glavna je ljubavna priča – ona između dviju najboljih prijateljica. Radnja prati sve klasične momente romantične komedije (idila/sviđanje, prepreka, kriza, ponovno ujedinjenje), ali ih preslikava na vezu između Frances i Sophie koje su na početku filma nerazdvojne cimerice da bi ih Sophieina iznenadna odluka o preseljenju doslovno i metaforički udaljila. Jedan od najljepših trenutaka svakako je Francesin monolog koji u zadnjim scenama ona i Sophie uistinu „odigraju“:

It’s that thing when you’re with someone, and you love them and they know it, and they love you and you know it… but it’s a party… and you’re both talking to other people, and you’re laughing and shining… and you look across the room and catch each other’s eyes… but – but not because you’re possessive, or it’s precisely sexual… but because… that is your person in this life. And it’s funny and sad, but only because this life will end, and it’s this secret world that exists right there in public, unnoticed, that no one else knows about. It’s sort of like how they say that other dimensions exist all around us, but we don’t have the ability to perceive them. That’s what I want out of a relationship. Or just life, I guess.

Što više dodati? Frances Ha legitimira prijateljstvo, daje mu kvalitetnu dramu i uvjerljiv sretan kraj te ga smješta uz bok, ako ne i iznad „romantične“ ljubavi. Ponekad je to sve što tražim od filma.

Gospođa Bennet (i Mary)

Late Nights Online nostalgičan je tekst o zatvaranju AOL-ovog Instant Messengera, odrastanju te stvaranju vlastitog „stvarnog“ i online identiteta:

But even now when we are all online at every moment of every day, at its heart the internet is still a late-night thing, because the middle of the night is when you’re most alone, and the internet is a place where you’re always alone. Online may purport to combat loneliness, but it also requires it as a pre-condition. We had just begun to care about what other people were doing after they left the room, just begun to want to know if someone was thinking of us when we weren’t there. Discovering adult emotions is in great part a process of learning to be lonely.

Rođendan Jane Austen proslavila sam uz tekst o nepravedno podcijenjenoj gospođi Bennet. Iako se ne mogu posve složiti s tvrdnjom da je Elizabeth konzervativan lik koji nimalo ne pridonosi pomicanju granica položaja žena u 19. stoljeću, Rachel Dunphy vrlo uvjerljivo piše o Lizzieinom slijeđenju društvenih konvencija. Dunphyna je teza da su upravo oni likovi na koje se gleda s podsmijehom – gospođa Bennet i njezina najmlađa kći Lydia – istinske subverzivne sile Ponosa i predrasuda. Ako vas beskrajno vesele obrane otpisanih, „trivijalnih“ likova, čitajte o trezvenosti i revolucionarnoj bučnosti gospođe Bennet.

Čuli/e ste za novo poglavlje u svijetu Harryja Pottera koje je napisao bot, no jeste li ga pročitali/e? Ja sam na tu vijest samo odmahnula rukom, ali, srećom, ostrašćene obožavateljice HP-a nisu mi dopustile da učinim najveću pogrešku u svom životu. Nakon čitanja The Handsome One, poglavlja iz nepostojećeg nastavka Harry Potter and the Portrait of What Looked Like a Large Pile of Ash, mogu sa sigurnošću ustvrditi da su botovi naša budućnost i da se trebamo s radošću pokoriti tim vrckavim budućim vladarima. Na toliko istine i pronicljivosti nisam naišla od prvog susreta s Mallorynim preispisivanjem klasika svjetske književnosti. The Handsome One čitatelji(ca)ma nudi očitosti koje inače nikada ne bi bile napisane tim riječima, ali te su riječi jedine ispravne za njih: „To Harry, Ron was a loud, slow, and soft bird.“ Moj je osobni favorit: „Harry could tell that Voldemort was standing right behind him. He felt a great overreaction.“ Ako to nije srž Harryjevog i Voldemortovog odnosa, onda ne znam što jest. Nažalost, ako niste upućeni/e u svih sedam knjiga, ovo poglavlje za vas neće biti ništa više od hrpe zabavnih koještarija. Zato pročitajte svih sedam knjiga, zaboga! Zatim se vratite ovom djeliću čiste magije.

Tekst o Grace and the Fever koji sam linkala u prošlom Popsikonu nije samo validirao djevojačku internetsku kulturu i poslužio kao preporuka za novi YA roman, nego mi je otvorio sasvim neočekivanu dimenziju postojanja – onu u kojoj, pet godina prekasno, počinjem mariti za 1D. Pripremite se.

Već tjedan dana iščitavam tumblr nazvan The Harry + Louis Treatise i nepovratno postajem Larry Stylinson truther. Zadnjih sam mjeseci maglovito svjesna fanovskog uparivanja Harryja Stylesa i Louisa Tomlinsona, članova najvećeg britanskog boy banda na izdisaju, ali ta je svijest dosad bila tek nusprodukt opčinjenosti Harryjevim odijelima. Iako je Louis nedavno (prvi put?) eksplicitno zanijekao čitavu priču, to me nije spriječilo da se bacim na proučavanje stotina postova, komentara, tweetova i ulančanih gifova na kojima Harry izgleda blaženo kao predrafaelitska nevjesta. Znam što znači Investigate Wellington. Znam malo švedskog. Znam za marame, i tetovaže i plišane medvjediće. Znam da su obožavatelji/ce 1 Directiona najbolji/e.

BLAŽENO

Najljepša stvar koju vam mogu dati na kraju Popsikona tinejdžerski su snovi tisuća Larry truther(ic)a iz 2012. i 2013. kada je, koliko shvaćam, njihov detektivski posao bio na svom vrhuncu. Spomenuti tumblr koncizan je sažetak sa svim potrebnim linkovima i analitičkim diskursom dovoljno uvjerljivim da satima klimate glavom iako do prije 5 minuta niste znali/e koji je od njih Louis. Rijetko je što tako napeto i ogoljujuće kao početak malih opsesija, a kada jednom zakoračite u crnu rupu tumblra posvećenih Larryjevim čeznutljivim pogledima (tzv. heart eyes), osjećat ćete se kao da opet imate šesnaest i život vam ovisi o dvojici dalekih, superpoznatih vršnjaka.¹

heart eyes

Ipak, tumblri ne govore toliko o Larryju (nikako ne možemo sa sigurnošću znati jesu li Harry i Louis bili par, možemo se samo očajnički nadati), koliko o samim obožavatelji(ca)ma. Evidentno je da se radi o pametnim, humorističnim, samokritičnim i strastvenim ljudima koji, u svojoj fanfikciji i analizama, ne otkrivaju samo „dokaze“ o zavjeri, već sipaju mudrosti o heteronormativnosti mainstream kulture, rodnoj neutralnosti, važnosti napuštanja mačizma i drugim feminističkim temama. Usto su neopisivo zabavni u svojim lingvističkim odabirima – riječ kissper (kiss + whisper) našla sam samo u postovima o Larryju pa je moguće da su je Larryjevci i skovali ili je barem jedini aktivno koriste. Također, često se pozivaju na stručnu literaturu, a vlastite postove pažljivo kategoriziraju i nazivaju ih analizama. Predana su analitička i emocionalna snaga koja gura čitav ovaj svijet naprijed.

Ostavljam vas da čitate, stanete na pravu stranu povijesti (stranu Larryja Stylinsona!) i tražite znakove prekida na Harryjevom debitantskom albumu.²

HEART. EYES.

Ok, ako Harry i Louis ipak nisu bili u vezi, onda njihove heart eyes i zagrljaje možemo tumačiti kao radikalno iskazivanje prijateljske nježnosti. To je veliko i važno i voljela bih da sam mogla biti promatračica kada se odvijalo u stvarnom vremenu. Ipak, ostaju gifovi i riječi Lore Mathis:

http://loramathis.com

U 2018. želim da svaki dan budemo radikalni/e. Kada nas već čeka toliko nepoznatih, zastrašujućih stvari, neka barem naši poljupci, riječi i zagrljaji budu slobodni, nesputani i subverzivni.

XXX

1. Moja je grupa prijateljica imala Arctic Monkeyse i Kookse, a najviše što smo od njih dobile bili su sporadični intervjui i samodopadnost.
2. Iako sam u drugom po redu Popsikonu tvrdila da je Sweet Creature pjesma koja se oslanja na u rocku uvriježeno tepanje ženama, sada gajim plamteće uvjerenje da je pisana za Louisa. Svaki truther zna da Harry iznimno pazi na rodno neutralne izraze pa ovo mora biti znak. Harry, oprosti što sam ikada sumnjala u tebe i tvoje toplo srce!