Logan, Wolverine i ljepota muža

*Tekst sadrži spojlere!

Ljepota. Nema tu neke tajne. „Ne stidim se da kažem da sam ga voljela zbog njegove ljepote“, piše Anne Carson u Ljepoti muža. Wolverine je slika i prilika muža o kojem možeš napisati čitav pjesnički esej zato što je taj lijepi muž loš čovjek, vucibatina. Carson piše, doduše, o liku koji se ne zove Logan, ali mi ćemo govoriti o njemu jer smo s Wolverineom godinama svi bili u braku i odlično ga znamo. Otišao je na vrijeme, rekla bih, jer da smo nastavili stariti s njim, pisali bismo o mužu koji nikako da umre, iako njegovu smrt svi željno iščekujemo. X-Men franšiza napravila je dakle odličan potez, odnosno Hugh Jackman donio je ispravnu odluku da sahrani ulogu u kojoj smo ga gledali skoro 20 godina. Logan (2017) je zbogom koje se moralo kad-tad dogoditi, zbogom koje je doduše trajalo pola sata predugo, ali koje nam je svima svejedno bilo potrebno. No, taj je posljednji Wolverineov pozdrav ujedno i dobrodošlica novom liku djevojčice Laure (Dafne Keen) koja nastavlja njegovo nasilje. Od Logana se možemo razvesti, ali X-Men franšiza muž je koji nas neće tako lako pustiti na miru.

„Šta ćeš raditi kad odem?, pita on. Njeno veče. Zastao mu je dah.
Njeno čudnovato veče.
Znaš počela je.
Šta.
Kad bih mogla da te ubijem morala bih napraviti drugog
potpuno istog kao ti.“

Ne znam, zapravo, koliko je pametno o Loganu pisati kao o konačnoj smrti strip-junaka koji nikad neće umrijeti. Fikcija koja nas je uz njega vezala nastavit će ga drugim sredstvima i likovima koji jako podsjećaju na dječju trupu iz Netflixove serije Stranger Things (2016). Wolverine je financijski isplativ Hollywoodu jer ne predstavlja samo supruga, već i muža kao muškarca, zaštitnika djece i žena, zaštitnika moralnog poretka kojeg, sigurna sam, industrija zabave neće baš tako olako, bez borbe, spremiti u povijest i prestati ekranizirati. Laura, Wolverine-djevojčica, ujedno je i Loganovo dijete stvoreno u eksperimentalnom laboratoriju. I ona je, poput svog oca, smrtonosno oružje s dušom. U tom je smislu ubojita djevojčica puno sličnija Loganu nego je to njegov zli filmski dvojnik koji mu fizički sliči, ali nema ništa od njegova mučeničkog karaktera i njegove patničke duše zbog koje smo se u Logana u prvom redu možda i zaljubili. Kad na kraju filma umre, Wolverine umre junački, štiteći nasljeđe vlastitog lika: pogine braneći djecu od horde korporativnih plaćenika i njihovih nezajažljivih ratnih ambicija. Djeca ga sahrane pored jezera, a njegova mu kći zatim križ obori u slovo X, čime simbolički umjesto jedne na njegov kraj stavlja tri točke. Nastavit će se. Vjerojatno potpuno isto kao i dosad.

Pitanje koje si stoga moramo postaviti kod ovakvog završetka jest: je li Loganov kraj zapravo tek smrt Hugha Jackmana? Ulogu muža, vječnog zaštitnika slabijih i nemoćnih, Hollywood lako može prenijeti na bilo koga, čak i na djevojčicu ukoliko je to potrebno da nasilje koje nas dovodi u kino opstane. Osobno, nemam ništa protiv eksplicitnih i krvavih scena, nasilje može biti oslobađajuće i katarzično, kao što je, na primjer, bilo u filmu Mad Max: Fury Road (2015), ali zanima me hoće li Laurino nasilje biti doista drugačije od Loganovog? Nastavlja li ona tek nasilje i ljutnju svog oca ili će donijeti dugoročniju, feminističku promjenu?

Moja je jedina ozbiljna zamjerka filmu ta što je Logan povremeno imao krizu identiteta i prelazio u osrednji film ceste. Neke od scena bile su izrazito efektne, poput one u kojoj Charles i Laura gledaju film Shane (1953) u hotelskoj sobi, ali bez nekih drugih epizoda lako smo mogli. Boravak kod crnačke obitelji i Loganov sukob s nekolicinom rasističkih siledžija u kukuruzištu, na primjer, bili su puko popunjavanje vremena zbog kojih je film neopravdano dugo trajao. U tim su se trenucima gubile tenzije koje su gledateljima prethodno držale pažnju. Logan se također osjetno rastegnuo u samoj završnici. Kao da je redatelj počeo odugovlačiti s Loganovim krajem. Sporedni likovi Pierce (Boyd Holbrook) i Caliban (Stephen Merchant) bili su zanimljiv bonus, ali ništa više od toga. Gabriela (Elizabeth Rodriguez) i Dr. Rice (Richard E. Grant) bili su pak opće mjesto koje nijedan film, koliko god dobar bio, ne bi mogao iskupiti. No, na svu sreću, Logan nije tek niz redateljskih pogrešaka i akcijskih scena.

„Hoćemo li izoštriti pogled i prići ljepoti muža –
pažljivo, jer je gorio.
Pred njim je pod gorio,
svijet je gorio,
istina je gorjela.
Oko njega zelena je vatra počistila svo drveće.“

Redatelj James Mangold početak filma pametno smješta na američki Jug, u distopijsku pustinju nategnutih američko-meksičkih odnosa koji odlično reflektiraju pustoš unutar samog Wolverinea: ranije popularan i snažan, Logan sad više ne želi da ga tako zovu, pijanac je i vozi unajmljenu limuzinu preko granice. Doktora Charlesa (Patrick Stewart) drži zatvorenog u derutnom i zahrđalom vodotornju, na tuđem napuštenom posjedu i kljuka ga tabletama jer je Charles Xavier dementan starac koji zbog svojih snažnih telepatskih sposobnosti predstavlja opasnost za čitavu okolinu. Wolverine se, s jedne strane, grčevito drži za prošlost, neprestano stavljajući Charlesa ispred Laure, koju isprva ne doživljava kao pretjerano važnu, a s druge, tu prošlost s prezirom odbacuje. Ako kad i razmišlja o budućnosti, Loganovi su planovi posve nerealni: skuplja novac da kupi brod kojim bi s Charlesom pobjegao na daleku pučinu. Odmah je, naravno, jasno da od toga neće biti ništa jer nema dovoljno novca ni za lijekove. Wolverine je dakle zaglavio u pustinji, u prošlosti i, najgore, u vlastitoj zabludi.

Umjesto junaka na koje smo navikli u prethodnim X-Men filmovima i pojedinačnim nastavcima o Wolverineu, ovoga puta na platnu gledamo disfunkcionalnu obitelj čiji članovi više ne koriste herojske nadimke Wolverine i Profesor X, već osobna imena Logan, Charles i Laura. Ta se improvizirana obitelj, doduše, na kraju raspada da bi napravila prostora za novu porodicu koju čine samo djeca. U budućnosti, ukratko, nema više mjesta za izmorene skeptike i životom pregažene i izmrcvarene muževe. Čak ni za one muževe s posebnim moćima i željeznom kičmom.

Mladi mutanti život nastavljaju dalje, u fantastici zelenih šuma Sjevera u koje bježe iz surove stvarnosti opustošenog Juga i to zahvaljujući X-Men stripu (dobrodošla, autoreferentnosti!) u kojem je zapisana lokacija na kojoj se sva djeca pobjegla iz laboratorija trebaju naći. Logan je u prvom redu hommage svijetu imaginacije koji mnogima od nas koji čitamo stripove i gledamo filmove predstavlja stvarno mjesto i čini sastavni dio naše realnosti. Ne govorimo, dakle, o pukom eskapizmu i banalnoj zabavi, već o fikciji koja uveliko utječe na naše živote, oblikuje ih i pomaže nam da se s različitim problemima uspješno uhvatimo u koštac ili ne. Zbog toga Logan nije samo distopijska fantazija, već i utopijska vizija u kojoj djeca imaju budućnost zato što fikciju shvaćaju ozbiljno. Wolverine koji ne razumije stvarnost fikcije ne može doživjeti fantastičnu budućnost i osuđen je na distopijsku prošlost iz koje se nikako ne može trgnuti.

„Vidiš mene, moj život, vidiš od čega živim – je li to sve što želim?
Ne. Želim da te navedem da vidiš vrijeme.
Kako sjene prelaze preko zida i odlaze –“

Mangoldovim smo filmom uhvaćeni između dva Wolverinea: onog koji je Logan i koji je u istoimenom filmu umro, i Laure, Wolverinea koji nastavlja živjeti. Pretpostavljam da će biti dosta onih gledatelja koji se također grčevito drže za prošlost i koji ne mogu prihvatiti da Peter Parker bude crnac, da Jamesa Bonda glumi Idris Elba, a da Wolverine bude žena. Jasno mi je zašto. Nisu si svi u stanju osvijestiti s kim su u braku proveli tolike godine, kao ni razlog zbog kojeg takva bračna zajednica ne odgovara baš svima. Ljudi su različiti, i logično je da muž poput Logana nekima uopće ne paše, ali ih je Hollywood svejedno natjerao da s njim, uvjetno rečeno, prožive godine i godine. U 21. stoljeću Wolverine je pomalo anakron lik jer utjelovljuje vrijednosti koje fundamentalno nisu loše, ali ne odražavaju najbolje heterogenost publike i stoga imaju izrazito neizvjesnu budućnost. Bez obzira na to što njegov lik čitamo i gledamo već toliko dugo, to ne znači da nismo otvoreni za promjenu koju X-Men u svojoj cjelini obećava. Ta je promjena uostalom jedan od razloga zbog kojih X-Men osobno toliko volim: govorimo o stripu koji u sebi nosi koordinate nekog budućeg mjesta čak i kad govori o prošlosti.

„Ovo je moj savjet,
čuvaj.

Čuvaj ljepotu.“