Curice i militantne suknje: o ženama u “Poletu”

Iako slabo poznat mlađoj generaciji danas, Polet je bio središnji omladinski list Socijalističke Republike Hrvatske koji je izlazio od 1976. do 1990. godine, a koji su najvećim dijelom stvarali mladi novinari. Program Poleta karakterizirao je omladinski aktivizam; bile su to novine koje su nastojale uključiti mlade u rasprave o društvenim pitanjima i pružiti im prostor za (relativno) slobodno izražavanje vlastitih mišljenja i stavova. Osim toga, u Poletu se intenzivno pratila svakodnevica i kultura mladih, a posebno je mjesto u rubrici kulture zauzimala rock glazba. Željko Krušelj u knjizi Igraonica za odrasle: Polet 1976.-1990. ističe kako je Polet tako zbog svojih tekstova i organizacije koncerata jedan od najzaslužnijih za popularizaciju novog vala u Hrvatskoj. Uz sve navedeno, u Poletu su se objavljivali i tekstovi o (tada još uvijek) tabu-temama poput spolnosti i spolnog odgoja te provokativne fotografije kojima je cilj bio rušenje seksualnih tabua koji su u to doba prevladavali u društvu. Sve to dovelo je do toga da se krajem 1976. u hrvatskim mainstream medijima počelo pisati o oblikovanju omladinske supkulture potaknute djelovanjem Poleta i još nekih omladinskih listova poput Studentskog lista. Budući da je pitanje o položaju žena u supkulturama za mnoge problematično, na temelju brojeva koji su izlazili od 1980. do 1990. godine odlučila sam istražiti kakvu su ulogu u omladinskoj supkulturi Poleta imale žene.

Dražen Kalenić: “Cure s Poletom“, 1979, izvor: Jutarnji list

O reprezentaciji žena u supkulturama prve su pisale Angela McRobbie i Jenny Garber u svojem tekstu Girls and Subcultures iz 1977. Na temelju proučavanja supkultura mladih u Engleskoj 1960-ih i 1970-ih godina zaključile su da supkulture često naglasak stavljaju na svoje muške članove i njihove interese i vrijednosti te da su žene obično prisutne na samim marginama tih supkultura ili pak uopće u njima ne sudjeluju. Autorice to objašnjavaju činjenicom da se sudjelovanje u dominantno muškim supkulturama smatralo promiskuitetnim, pa je stoga narušavalo ugled djevojaka, a samim time i njihove šanse za udaju i osnivanje vlastite obitelji (što se smatralo najvažnijom ulogom žena u društvu). One djevojke koje su unatoč predrasudama okoline sudjelovale u supkulturama najčešće su u njima zauzimale sporedne i pasivne uloge nečijih djevojaka ili seksualnih objekata. McRobbie i Garber kao primjer navode seksualizirani stereotip djevojaka motorista, koje se često prikazuju kako sjede na stražnjem dijelu motora koji vozi muškarac, ili stereotip hipijevki, koje su obično prikazane kao spoj „Majke Zemlje“, mistične predrafaelitne božice, i ženstvene i krhke djevojke.

Iz dostupnih radova o ženama u supkulturama u Hrvatskoj može se zaključiti da je situacija bila slična onoj u Engleskoj. Prema Maši Kolanović, jedan je od primjera slične reprezentacije žena i hrvatska proza u trapericama koja se formirala tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Reprezentacija žena u mladenačkoj supkulturi u ovom tipu proze često je bila povezana sa značenjskom praksom potrošačke kulture: žene su u njoj najčešće prikazane ili kao potrošačice onoga što im mainstream kultura nudi (odjeća, šminka, časopisi) ili kao potrošna roba, seksualni objekti kojima se pripisuje određena trošiva vrijednost. Da je objektivizacija žena u medijima bila uobičajena u to doba, tvrdi i Igor Duda, prema kojem se u 1970-ima i 1980-ima u medijima počelo naglašeno koketirati s tjelesnošću, rasla je popularnost ženskih lica i tijela na ekranima i u tisku, pratila su se brojna natjecanja ljepote itd. U isto vrijeme, piše Duda, feministička je kritika na našem prostoru bila slaba, pa nije bilo nikoga tko bi mogao upozoriti na negativne aspekte navedenih pojava.

Kad je riječ o samom Poletu i o ulozi žena u njegovom stvaranju, od devet Poletovih glavnih urednika samo je jedna bila žena. Što se tiče vanjskih suradnika, u svojoj monografiji o Poletu Željko Krušelj piše da je u pojedinim razdobljima, a posebno u prvoj polovici 1980-ih, u Poletu bilo više vanjskih suradnica nego suradnika, zbog čega je novina u novinarskim krugovima prozivana „feminističkim kružokom“. Međutim, ako se bolje promotre neki od tekstova u Poletu u to doba, može se zaključiti da navedeno nije sasvim točno.

Polet, izvor: Večernji list

Tijekom 1980-ih godina u Poletu su se pisali tekstovi o statusu žena, njihovim iskustvima i interesima, no oni nisu bili redoviti, a u drugoj polovici 80-ih postali su rijetkost. Tako se, na primjer, 1980. u 134. broju pisalo o vojnoj obuci studentica, u 137. o tome kako studentice doživljavaju odlazak brucoša u vojsku, u 138. o teškim uvjetima konobarica, u 139. o iskustvima manekenki i plesačica, u 140. o studenticama TV najavljivačicama itd. Zanimljiv je primjer u ovom kontekstu i intervju s djevojkom koja želi postati pomorac u 342. broju, u kojem djevojka naglašava da unatoč svojim ambicijama nije feministica i da nije za emancipaciju žena te da misli da žena mora biti vođena od strane muškarca.¹ Takvi stavovi prema feminizmu nisu bili rijetkost u navedenom razdoblju.

U Poletu su se objavljivali i intervjui s raznim pjevačicama, pjesnikinjama, glumicama, slikaricama i slično, premda mnogo rjeđe nego intervjui s njihovim muškim kolegama. U nekim od tih intervjua postavljala su se i pitanja o nejednakostima žena i muškaraca u određenim granama umjetnosti. Tako na primjer Emil Hrvatin u 261. broju razgovara s glumicom Dragom Potočnjak o tome kako je glavni kriterij u zapošljavanju ženskih glumica postao izgled,² dok u 281. broju Mladen Pavković pjesnikinju Božicu Jelušić pita dijeli li poeziju na mušku i žensku, na što ona odgovara da poezija nema spola.³ Položaja žena u pop i rock glazbi dotaknuo se Darko Glavan u svojem pregledu rock glazbenica u 359. broju. Glavan u svom članku piše da u reprezentaciji ženskih rock glazbenica u medijima dominira stereotipizacija i seksualizacija, što proizlazi „prvenstveno iz internih zakonitosti poslovanja industrije zabave“.⁴

Osim takvih primjera, u Poletu su se pisali i tekstovi koji su izravno tematizirali položaj žena u društvu, no oni su često bili prigodničarskog karaktera (pisali su se povodom Dana žena ili drugih povezanih događaja) i pisale su ih uglavnom žene. Neki su od primjera tekst Sofije Trivunac u 151. broju o ženama kojima udaja nije na prvom mjestu i koje su zbog toga prozvane promiskuitetnima,⁵ tekst Jasmine Kuzmanović o seksizmu u društvu u 188. broju u kojem komentira da joj je urednik dao prostora za „žensko pitanje“ upravo zahvaljujući Danu žena,⁶ tekst Slavenke Drakulić-Ilić u 225. broju u kojem piše o pronatalitetnoj politici i društvenim očekivanjima prema kojima je najvažnija uloga žena u društvu rađanje⁷ itd.

“Studentice – bitno predebele”

Kao što je spomenuto, Polet je bio značajan i po tome što su se u njemu obrađivale i tabu-teme vezane uz seksualnost. Pisalo se tako o seksualnom odgoju, kontracepciji, pobačaju, ali i o nejednakosti žena i muškaraca na tom području. Tako Nina Ožegović u 120. broju piše o broju ilegalnih abortusa, zataškavanjima abortusa i njihovoj dostupnosti te o kontracepciji i posjećenosti ginekologa. Kao razlog slabe posjećenosti ginekologa navodi se društvena stigma i spomenuta očekivanja koja društvo nameće ženama (djevojka koja je spavala s nekim prije braka smatrala se promiskuitetnom).⁸ Iste godine u 124. broju Slavenka Drakulić-Ilić polemizira s Veselkom Tenžerom oko njegovog članka u kojem on osuđuje kontracepciju i naziva je „tehnologijom sterilnosti“. U tekstu Drakulić objašnjava da iz stavova poput Tenžerinih proizlazi da je žena „industrijski pogon za rađanje, ovisna o muškarcu, o njegovoj zaštiti, o njegovoj dobroj (ili lošoj) volji, o smislu za odgovornost (ili neodgovornost), o ekonomskoj sposobnosti i hirovima raspoloženja“.⁹

Unatoč tome što su se novinari (a posebno novinarke) Poleta povremeno bavili ženskim pitanjima, mnogi su Poletovi tekstovi pisani iz isključivo maskuline perspektive, a u nekima od njih prisutni su (premda rjeđe) i seksistički komentari. Iz muške su se perspektive tako često radili intervjui s raznim umjetnicama, prije svega pop i rock glazbenicama, u kojima se mogu pronaći brojni komentari o izgledu glazbenica. Na primjer, u 118. broju Darko Glavan u tekstu o glazbenici Emmylou Harris između ostaloga piše da je gotovo kupio njezin album zbog njezine slike na ovitku te da nju najviše voli „gledati, slušati i sanjati posljednje dvije godine“.¹⁰ Sličan primjer nalazimo i u intervjuu s Doris Dragović u broju 334/335. pomalo senzacionalističkog naslova „Koliko love, toliko erotike“ (ovakvi su naslovi bili česta pojava u takvim tipovima intervjua). Intervju započinje komentarom o izgledu pjevačice te nastavlja u sličnom tonu pitanjima poput „Kakvi te ljudi privatno zanimaju?“ i „Što još, osim pjevanja, pjevačica mora znati – da bi uspjela?“  te provokativnim tvrdnjama poput „Postoje i neki tajni poslovi…“ U 234. broju tiskan je i intervju sa Slađanom Milošević aluzivnog naslova „Nešto kože i malo mesa“, intervju s Almom Pricom u 396. broju započinje pitanjem „U horoskopu si Djevica?“, a intervju s Mirom Kosovkom (Mirjanom Petričević) iz 408. broja pitanjem „Ima li ponuda [za brak]?“ Osim česte objektifikacije glazbenica u intervjuima, u recenziji knjige Edne O’Brien autora Gorana Gajića u 125. broju nailazimo i na seksističke komentare poput onog da bi pisanje trebalo biti rezervirano za muškarce, dok je za žene kuhanje i čišćenje: „Ja sam oduvijek govorio da za žene nije pisanje knjiga, nego kuhanje i pranje suđa. Riječ pisac ima samo muški rod i nijedan drugi. Nije li to dovoljan dokaz?“¹¹

Doris Dragović, foto: Boris Štajduhar za Polet, izvor: Jutarnji list

Osim seksističkih stavova, u Poletu se ponegdje može uočiti i pomalo podcjenjivački stav prema feminizmu. Takav je stav na primjer implicitno prisutan u osvrtu Ede Popovića na knjigu Slavenke Drakulić-Ilić Smrtni grijesi feminizma i na knjigu Igora Mandića Što zapravo hoće te žene? u 288/289. broju. S jedne strane autor u tekstu piše da su navedene studije o feminizmu na našim prostorima pionirski pothvat te da među ženama i muškarcima postoje neravnopravnosti koje „iziskuju potezanje ‘ženskog pitanja’ i otvoren dijalog“. S druge strane, iz njegovih se usputnih dosjetki može iščitati, možda i nesvjestan, podcjenjivački ton prema feminizmu. Autor tako navodi da je kod nas feminizam uvozni proizvod kojem se on ne protivi jer: „uvozili smo i uvozimo još veće pljuge“. Isto tako, ton kojim piše Drakulić-Ilić naziva militantnim te navodi da je u jednom od poglavlja ona „svojom militantnom suknjom pomela mudologe, mudozofe i mudofile…“. Ovakav komentar potvrđuje da je feministička kritika u Hrvatskoj u to doba bila slabo razvijena, kao i da su uz taj pojam bile vezane razne predrasude (npr. da su feministice agresivne žene u sukobu s muškarcima).

Da je u Poletovim tekstovima dominirala maskulina perspektiva, pokazuje i članak humorističnog karaktera „Uh, što volim curice“, objavljen u 129. broju i posvećen isključivo djevojkama i njihovom fizičkom izgledu. Naime, tema članka je dolazak proljeća i izlazak djevojaka na ulice: „Nehajne i razdragane, putene i slobodne, šarmantne i ležerne te lutkice izluđuju feministkinje svodeći se isključivo na objekt požude krda izbezumljenih nosača visuljaka.“ Dominantno maskulini svjetonazor može se iščitati i iz teksta u 400. broju u kojem se navode imena i zasluge najvažnijih poletovaca. Zanimljivo je da se, između ostalog, u tekstu redakcija zahvaljuje i „prpošnim i beskorisnim curicama“, tj. obožavateljicama Poleta, koje su poletovce nadahnjivale i dekoncentrirale u radu i koje su „blagonaklonošću tipičnom za tinejdžerke, razumijevajući bujice lažnih izljeva strasti i ljubavi, toplo i podatno uzvraćale ono što smo svi mislili da nam po redu stvari pripada…“. Za zastupljenost žena u Poletu značajna je i činjenica da se na šest stranica teksta među brojnim muškim imenima može pronaći samo 12 ženskih.¹² Prema tome, iako se Polet, kako je spomenuto, ponekad nazivao „ženskim kružokom“, čini se da su najvažniju ulogu u njemu ipak imali muškarci.

Polet, br. 400.

Problem seksualizacije i objektifikacije žena uočljiv je i u Poletovoj fotografiji koja je imala važnu ulogu u kreiranju identiteta novina. Feđa Vukić napominje kako se omladinski tisak krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina i vizualno udaljio od etabliranih novina i okrenuo eksperimentalnim formama sa Zapada u kojima je vizualni identitet imao mnogo veću važnost nego što je to prije bio slučaj. Tako su se u Poletu počele javljati brojne provokativne fotografije kojima je funkcija bila dvojaka. S jedne strane, kako navodi Željko Krušelj, objavljivanje fotografija golih tijela u listu ozbiljnog i informativnog karaktera bio je još jedan od načina na koji su se u Poletu narušavale tradicionalne društvene norme. S druge strane, element iznenađenja i skandala išao je na ruku prodaji novina.

Polet je bio poseban po tome što je u njemu bilo pokušaja da se uz slike golih žena objave i slike golih muškaraca, koje nisu bile uobičajene u medijima. Poznat je tako slučaj objave golih slika golmana Šarovića u 127. broju¹³ koje su izazvale burne reakcije i zbog kojih je taj broj zabranjen (sudskom odlukom zabrana je poništena). Zabrana je pak uzrokovala burne reakcije poletovaca pa je tako Slavenka Drakulić-Ilić u idućem broju napisala članak o licemjerju uprave koja se zgraža nad golim slikama muškaraca dok su slike golih žena nešto sasvim normalno: „jer žene su nešto drugo, ili muškarci su nešto drugo, kako hoćete. U svakom slučaju nisu isto. (…) Golotinja nije golotinja ako je ženska. Ona je estetski ukras. Dekor. Ona je dio svakodnevice, elemenat kulturne klime.“¹⁴

Mio Vesović: “Golman Šarović”, 1980, izvor: Jutarnji list

Unatoč ovakvim pokušajima, slike golih muškaraca u Poletu objavljivane su vrlo rijetko, dok su fotografije žena u novinama bile redovita pojava, čak i kada nisu imale veze s temom ili same nisu služile prenošenju nikakve poruke (posebno u drugoj polovici 1980-ih). Osim slika anonimnih žena, u novinama su se od 285. broja tiskale fotografije i intervjui s najboljim jugoslavenskim manekenkama, od 349. broja krenuo je natječaj „Biramo najljepšu ‘Poletovu’ čitateljicu“, od 385. krenuo je izbor za Miss usmjerenog obrazovanja ’88, a u 409. broju izbor za Miss teen ’88. U tom je smislu Polet sam sudjelovao u gorespomenutom trendu koketiranja sa ženskom tjelesnošću i erotizmom kojem je svrha u prvom redu bila komercijalna.

S jedne strane, dakle, vidljivo je da su i u omladinskoj supkulturi formiranoj oko Poleta žene imale sporedne uloge. Nisu bile jednako zastupljene u stvaranju novina, što je najbolje vidljivo po tome kome se pridaje najviše zasluga za njihov uspjeh. Uz to, Polet je stvaran iz dominantno maskuline perspektive te su u njemu žene često objektificirane, što je vidljivo iz intervjua s poznatim ženama, iz usputnih komentara o ženama ili o feminizmu, iz tekstova posvećenih objektifikaciji žena, iz brojnih fotografija golih i polugolih žena ili izbora za najljepše čitateljice i slično. S druge strane, u Poletu su se paralelno uz navedene pojave već 1980-ih javila nastojanja da se komentiraju takve prešutne i samorazumljive nejednakosti žena i muškaraca u društvu – premda su takve tekstove najčešće pisale žene. Kao takav, Polet predstavlja vrlo zanimljiv materijal za proučavanje često proturječnih uloga i reprezentacija žena kako u supkulturama, tako i u čitavom jugoslavenskom i hrvatskom društvu.

Duda, Igor. 2010. Pronađeno blagostanje: svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih. Zagreb: Srednja Europa.

Garber, Jenny – Angela McRobbie. 2000. “Girls and Subcultures”. U: Feminism and Youth Culture: 12–25 . New York: Routledge.

Kolanović, Maša. 2012. “Slijepe pjege osporavanja: o junakinjama jeans proze”. U: Perivoj od slave: 365–376. Zagreb: FF Press.

Krušelj, Željko. 2015. Igraonica za odrasle: Polet 1976.-1990. Rijeka: Adamić.

Vukić, Feđa. 2010. “Moša Pijade  i Jim Morrison”. U: Sintaksa hrv. jezika/Književnost i kultura 80-ih. Zagreb: FF Press.

1. Br. 342, 31. siječnja 1986, str. 23, tekst „Pomorci ne vole ribu osim lake“.
2. Br. 261, 20. travnja 1984, str. 16, tekst „Privlačna za film“.
3. Br. 281, 5. listopada 1984, str. 7, tekst „Pisac je sam“.
4. Br. 359, 26. prosinca 1986, str. 12, tekst „Rock&Roll, Seksploatacija“.
5. Br. 151, 11. ožujka 1981, str. 16, tekst „Lezbijke, feministkinje, nimfomanke“.
6. Br. 188, 10. ožujka 1982, str. 7, tekst „Živjele žene“.
7. Br. 225, 9. ožujak 1983, str. 3. i 7, tekst „Djeca po narudžbi“.
8. Br. 120, 6. veljače 1980, str. 8-9, tekst „Abortusi“.
9. Br. 124, 5. ožujka 1980, str. 21, tekst „Zabrinuti veseljak“.
10. Br. 118, 23. siječnja 1980, str. 16, tekst „Piva ki slavuj“.
11. Br. 125, 18. ožujka 1980, str. 19, tekst „Neće proći“.
12. Br. 400, 16. prosinca 1988, str. 23-29, tekst „Who is who u Poletu?: Ljudi koji su utjecali na Polet i Poletovce“.
13. Br. 127, 26. travnja 1980, str. 12-13, tekst „Tip-top izglancan“.
14. Br. 128, 2. svibnja 1980, str. 12-13, tekst „Muški su drugo“.