Surfing the Crimson Wave: Narativ(i) menstruacije
Status koji menstruacija uživa kako (pop) kulturno, tako i u kontekstu svakodnevice suštinski je ambivalentan. Više ili manje jednostavno biološko iskustvo većine žena na taj način u društveno-kulturnom smislu postaje mjesto nelagode i zazora, koje, donekle paradoksalno, operira u međusobno komplicirano isprepletenim terminima nevidljivosti, komike i horora. Inzistiranje na „nevidljivosti“ menstrualnog ciklusa, odnosno njegovo potiskivanje kao nečega neprimjerenog i neugodnog najjasnije je vidljivo u svakodnevnom govoru, tj. govornim figurama koje (žene) upotrebljavaju pri njegovom imenovanju. Sama riječ menstruacija (pa čak i mjesečnica) vrlo je rijetko prisutna u razgovoru s prijateljicama; umjesto toga, poseže se za, generalno gledano, tajanstvenim frazama manjka i odsutnosti, koje usprkos kopreni nevidljivosti nose lako prepoznatljivo i dobro poznato značenje za ženske subjekte koji se njima koriste. „Dobila sam“, „Imam“ – odsutnost objekta nimalo ne utječe na kako lingvističko, tako i psihološko i emocionalno razumijevanje sugovornica; glagol je dovoljan za razumijevanje (umjerene) torture koju naša supatnica prolazi. Ukoliko se objekt/imenica i pojavljuje, obično će se javiti u formi umanjenice menga, kojom se nastoji ublažiti ili poništiti zazorni i neprikladni faktor neugodnog biološkog procesa. Precizni „znanstveni“ termini menstruacije i/li mjesečnice tako ostaju rezervirani za službeni, institucionalizirani kontekst ginekološke ordinacije ili učionice, iako bi bilo iluzorno vjerovati kako se sva društveno-kulturno uvjetovana nelagoda zbog toga briše. Dovoljno je prisjetiti se gotovo neizbježnog hihotanja na školskom satu biologije, ili više ili manje prisutnog, osviještenog i priznatog osjećaja srama i nelagode koji se javlja prilikom ginekološkog pregleda, a koji ne proizlazi samo iz fizičke neugode pri susretu sa spekulumom i vaginalnim pregledom.
Marketinška pak industrija radije poseže za sličnom formulom mistične odsutnosti poput one koja se pojavljuje u svakodnevnom diskursu. Umjesto krnjih rečenica koje podrazumijevaju posjedovanje koje vlasnici ne pruža mnogo radosti, jezik reklama za uloške i tampone govori o „onim danima u mjesecu“, danima koji, premda je njihova precizna definicija izbjegnuta, i jesu i nisu posebniji od ostalih, a njihova ključna značajka je zapravo kakvi su; točnije, njihova je posebnost negativna, a proizvod koji reklama nudi navedenu negativnost može izbrisati ili barem ublažiti. Verbalnu odsutnost, odnosno ublažavanje, prati i ona vizualna: agresivno crvenilo menstrualnog krvarenja zamijenjeno je neutralnom plavom tekućinom. Temeljna poruka reklame tako je upravo ona o uspješnom prikrivanju neprikladnoga – iako, paradoksalno, reklama obično poručuje kako za skrivanjem tijekom „onih dana u mjesecu“ nema potrebe: kompleksna društvena mimikrija koju poduzima svaka samosvjesna djevojka ili žena zamijenjena je jednostavnim, sigurnim i učinkovitim higijenskim proizvodom koji će te dane učiniti barem prividno jednakima kao ostale. Analizirajući u tekstu Curke II: pregovaranje s kulturom jednu od reklama za higijenske uloške, Lana Pukanić ističe ovu potrebu za prikrivanjem i kontroliranjem odbojnog i sramotnog krvarećeg ženskog tijela uz bonus novog samopouzdanja koje je rezultat upotrebe sredstava koja adekvatno upijaju krv i sram: “Nesigurnost, koju izaziva menstruacija, prikazana je gotovo kao negiranje tijela (tijelo koje nije savršeno disciplinirano, bolje neka ostane neaktivno, neupadljivo, skriveno). No, uz pravi alat tjelesne kontrole, nesigurnost nestaje kao rukom odnesena i zamjenjuje je osmijeh samopouzdanja (…) Samopouzdanje je sloboda na ples, pjevanje, kretanje trgovačkim centrom, samopouzdanje je osjećati se i izgledati tip-top, i signalizira se atraktivnijom odjećom. Ulazimo u petlju: samopouzdanje je moć, samopouzdanje je atraktivnost, atraktivnost je ženski način pokazivanja i postizanja moći, moć/samopouzdanje uvjetuje kontrola (ekscesnog) tijela.”
Zanimljivo je da, za razliku od samog menstrualnog krvarenja, dani koji mu prethode uživaju daleko veću prihvaćenost i vidljivost u popularnoj kulturi. Predmenstrualnom sindromu (PMS-u) pridaje se tako gotovo kultni status, te on zauzima opće mjesto u narativu „Kako biti ženom“, a čini se kako prijepori oko toga postoji li zaista ili ne tome samo pridonose. (Pop) kulturni scenarij PMS-a uvriježeno se odvija po točno određenim i prepoznatljivim točkama (plačljivost, konzumiranje velike količine rafiniranih ugljikohidrata, gledanje filmova „zašuškana“ među jastuke i pokrivače) i obilato je iskorišten u medijima „ženskih“ filmova i serija te reklama. Dobar je primjer takve prakse hrvatska modna blogerica Guerilla Girl koja je za jednu marku higijenskih proizvoda namijenjenih „onim danima u mjesecu“ pisala i na svome blogu objavljivala tekstove nadahnute upravo iskustvom PMS-a: PMS na taj način prestaje biti puka biološka činjenica, već svojom romantiziranom, marketinškom verzijom svoje trpiteljice definira kao konzumentice (materijalne) pop kulture. PMS (i posredno menstruacija) redefiniran na taj način postaje „stilom života“, istovremeno čineći nemogućim odgonetavanje što zapravo ishodi iz čega: „autentično“ iskustvo PMS-a ili njegova „glamurozna“ medijska prezentacija.
Sasvim drugačiji tip „menstrualnog diskursa“ zatječe se u publikacijama namijenjenima tinejdžerkama, poput Teena ili OK-ja. Redovita mjesečna rubrika posvećena sramotnim i neugodnim doživljajima iz tinejdžerskog života vrlo često uključuje upravo nezgode povezane uz neočekivani ili nepravilno regulirani početak menstrualnog krvarenja. Razlozi omiljenosti ove vrste “narativa sramote” leže upravo u specifičnoj sprezi adolescencije i menstrualnog krvarenja; kako piše Pukanić, “Djevojke u pubertetu, za koje je menstruacija nova, ideja curenja prestravljuje više nego ostale jer često uključuje direktnu društvenu kaznu – izrugivanje, smijeh, upiranje prstom – te otkriva „tajnu“ koje se srame: aktivnosti tijela.” Sramota (u rangiranju od strane časopisa obično „nagrađena“ najvišom ocjenom) sastoji se upravo u vidljivosti onoga što bi moralo biti nevidljivo – neočekivani prodor menstrualne krvi koji izaziva sram događa se pred širokim auditorijem suučenika i suučenica čija je reakcija na takvu vidljivost predvidljivi (i premda iz narativa „žrtve“ to nije vidljivo, također nelagodom potaknuti) smijeh. Mučno iskustvo još gorim (odnosno, komičnijim) čini i to što je, prema uobičajenim „pravilima žanra“ u publici prisutna i autoričina simpatija, čime potisnute (i sramotne) seksualne konotacije menstrualnog krvarenja postaju još istaknutije.
Upravo razdoblje puberteta, zajedno s periodom menopauze, čini ključnu točku u kompleksnom narativu postajanja, odnosno bivanja ženom. Oba se razdoblja iz perspektive uopćene, „iskonske“ ženskosti (i ženstvenosti) doživljavaju i kao marginalna, ali i kao točke inicijacije, odnosno otpuštanja. Prva se mjesečnica u društvenom i kulturnom kontekstu doživljava kao siguran znak postajanja ženom, opće mjesto učestalo iskorišteno u medijima (osobito onim „ženskim“). Ono što je do tada bilo nešto manje od žene sada je sposobno zauzeti svoj položaj punopravne ženskosti, te zadržati taj status tijekom svog reproduktivnog ciklusa, na čijem se izmaku i nastupanjem menopauze ponovno vraća u navedeno manjkavo stanje. Budući da je žena društveno i kulturno definirana svojom reproduktivnom ulogom, osoba koja tu sposobnost više nema, stara žena, više ne može zahtijevati niti očekivati identičan vrijednosni status, iako su mogućnosti koje takav „pad s pijedestala“ pretpostavlja daleko kompleksnije i otvaraju mnogo veći broj mogućnosti o redefiniranju vlastitog položaja unutar društvene strukture nego što ustaljeni patrijarhalni narativ nameće.
Na drugoj strani, samom početku ženskog menstrualnog narativa, situacija također nije jednoznačna. Naime, prva menstruacija zahtijeva i idealan trenutak, odnosno ne bi trebala nastupiti niti prerano, niti prekasno, da bi se izbjegla dodatna tjeskoba tinejdžerskog subjekta inicijacije. Prerana pojava prve mjesečnice, upotpunjena s razvojem sekundarnih spolnih oznaka (prvenstveno grudi) djevojčicu/tinejdžerku neprimjereno izdvaja od ostalih i može je činiti metom neprikladne vršnjačke pažnje koja se očituje u verbalnoj i/li fizičkoj agresiji. Prekasna prva mjesečnica također negativno izdvaja djevojčicu/tinejdžerku čineći je anomalijom u sustavu prijateljica i/li suučenica – za razliku od njih kojima menstruacija osigurava ulaz u svijet odrasle, punopravno seksualne (ali i seksualizirane) ženskosti, ona i dalje pripada djetinjstvu, seksualno proskribiranome i tradicionalno doživljavanome kao puko razdoblje pripreme za „pravu stvar“. Prikaz rituala prve mjesečnice u (pop)kulturnim medijima filma, televizijskih serija i književnosti tako se rasteže od ushićenog iščekivanja, obično popraćenog klišeiziranim likom majke ili majčinskog surogata prepunog razumijevanja koji djevojčicu/tinejdžerku uvodi u misteriozni i toliko željeni svijet „pravih žena“, do žestokog otpora ritualu i ženskoj inicijaciji, oprimjerenog scenama paljenja tampona i uložaka (film Žene / The Women) ili povezivanja grudi (Sada i nekada / Now and Then). U potonjem slučaju, svijet odraslih žena i rodnih uloga koje im se pripisuju za djevojčicu/tinejdžerku ne predstavljaju životnu premiju, već nepoželjno, komplicirano i zastrašujuće stanje.
Ovaj zastrašujući potencijal menstrualnog krvarenja, odnosno osjećaja srama i nelagode koje uvjetuje, izvrsno oslikava kratka priča autorice Janice Galloway Blood. Protagonistica (simptomatično, ponovno tinejdžerica) nakon vađenja zuba pokušava spriječiti navalu krvi koja joj se nakuplja u ustima. Paralele s menstrualnim krvarenjem očite su: ne samo što joj u zubnoj ordinaciji u usta stavljaju „sanitarni uložak“ koji bi trebao upiti krv, već se po povratku u školu nakon zahvata junakinja mora nositi i s uranjenim i neželjenim pravim menstrualnim krvarenjem. Očajnička borba protiv bolnog pulsiranja i nakupljanja suviška krvi koje protagonistica osjeća doslovno od glave do maternice kulminira u glazbenoj učionici u kojoj se čistoća Mozartove glazbe i kristalnog zvuka klavirskih tipki suprotstavlja mutnim žutim svjetlima i opscenim, prljavim grafitima iz ženskog zahoda. Krv iz junakinjinih usta nezaustavljivo počinje kuljati pred užasnutim svjedokom, suučenikom koji jedinu adekvatnu reakciju vidi u bijegu, a dok se krv „prelijeva preko bijelih tipki i kapa na čiste pločice“ oglašava se i zvono koje označava kraj sata. Od užasa doslovno skamenjenoj protagonistici ne preostaje ništa drugo doli čekati da ostali učenici i učenice, neprijateljski „oni“ čije se gibanje hodnikom opisuje kao „lavina“ ne nahrupe u učionicu i zateknu to „nezaustavljivo crvenilo koje joj kroz prste curi iz otvorenih usta“, podsjećajući tako da su i komični narativi o sramoti menstrualne vidljivosti iz tinejdžerskih časopisa zapravo – užasno smiješni.
Naslovna fotografija: Georgia Grace Gibson
imam osjecaj da je ova tema malo nategnuta da bi se uklapala u feministicki svjetonazor. stigma i mistifikacija menstruacije je samo odraz kako drustvo gleda na seksualnost i spolne organe opcenito, bez obzira na spol.
hihotanje je jednako prisutno kad su teme na satu erekcija i polucija, a decki jednako skloni biti ismijani ukoliko nekom od njih kasnije pocinju rasti stidne dlake itd.
nije da muskarci opusteno u pauzi na radnom mjestu pricaju tko je prethodnu noc imao poluciju i da drustvo takvo ponasanje odobrava i potice, dok zene jedna drugoj sapucu da su im oni dani u mjesecu.
stigma je svakako prisutna, ali ne vidim to kao temu koja bi trebala interesirati feminizam obzirom da se ne radi o stigmi koja prati zene jer su zene, nego koja prati funkciju spolnih organa jer su spolni organi.
da muskarci ponosno hodaju uredima s erekcijom svaki put kad im se digne vjerojatno bi bila druga prica, ali ovako je teren prilicno poravnat za oba spola.
@bizi – uspoređivati poluciju i menstruaciju je toliko pogrešno da ne može biti pogrešnije, počevši od uzroka preko periodičnosti pa do bioloških uloga istih.
plus, ako već inzistiraš na paraleli koja nema smisla – koliko se ja sjećam svojih pubertetskih dana, dečki u razredu ne samo da nisu skrivali svoje erekcije već bi se i za vrijeme nastave često znali stimulirati kroz džepove trenerki/hlača bez ikakvog srama, pače, sa velikim ponosom.
također, ne znam ni za jednu kulturu koja muškarcu koji ima poluciju zabranjuje pristup ‘svetim’ i javnim mjestima ili ih ukopava u zemljanu rupu udaljenu od sela tako da im samo glava viri van dok im ‘ti dani u mjesecu’ ne prođu, ili da su smatrani prljavima, nečistima i nedostojnima jer su ejakulirali dok su spavali. da ne pričam o tabuu seksa za vrijeme krvarenja..
@autorica – mene je najviše znala izbezumljivat suosjećajnost dobronamjernih teta u trgovini koje ti pakete uložaka ili tampona pakiraju u škarnicl.
i veliki sam fan te serije fotografija arvide bystrom, čak mi ju ni glupi viceovi tegovi (fashion, periods, wtf, put a tampon in it) nisu mogli pokvarit. inače, ako se dobro sjećam, znam da je i oko te serije bilo nekakve kontroverze jer autorica nije koristila stvarnu menstrualnu krv modela već neki voćni sok.
bok, ja sam ubacila arvidinu fotku jer sam također fan serije (a i ona generalno mi je kul), ali promaknuo mi je dio sa sokom! potražit ću, a ako slučajno imaš sačuvan link pliz ulinkaj!
hm, pokušavam pronaći ali mi ne ide :upitnici iznad glave:
možda sam zabrijala, ali poprilično sam sigurna da sam to pročitala negdje u kontekstu tih fotki jer mi se (očigledno) urezalo u pamćenje. ako pronađem ili se sjetim, linkat ću tu naknadno.
inače, pokušavajući pronaći to sjetila sam se još jedne stvari koja je dobra ilustracija za cijelu temu, naime, american apparel je u kolaboraciji sa petrom collins imao u prodaji majcu sa grafikom žene koja masturbira dok menstruira, i mislim da je na kraju bila zabranjena i povučena: http://s3-ec.buzzfed.com/static/2013-10/enhanced/webdr06/7/7/enhanced-buzz-wide-29184-1381146008-21.jpg
da da da! iako su mi te suradnje s american apparelom i viceom nejasne i depresivne
i meni isto, čemer 🙁
inače, započele ste jednu od najzanimljivijih tema mi uopće pa sam ju cijelo vrijeme na putu doma vrtila po glavi i imala imaginarne rasprave sama sa sobom te se sjetih još dvije stvari koje su super hrana za misli o dotičnoj temi:
1. TED talk (nemojte odma odustat!) chelle quint o njenom fanzinu/projektu ‘adventures in menstruating’ (http://youtu.be/kce4VxEgTAM)
2. dokumentarni film o menstruaciji ‘the moon inside you’ (http://www.mooninsideyou.com/) koji odlično obrađuje temu, iako ima malo new age štiha, ali zanemarivo. ne znam da li ga ima za skinuti, ja sam ga uspjela pogledat na nekoj online platformi ako se dobro sjećam, i znam da je igrao i u kinu europa jedno veče prije nekoliko godina.
razmišljala sam također i o tome kako je PMS prihvaćeniji u pop kulturi, i mislim da nas to uopće ne treba iznenaditi jer cijela ideja žene u PMSu samo reinforsa i perpetuira klasičnu sliku žene kao histerične, neuračunljive, neracionalne, nestabilne, emocionalno labilne osobe kojoj raspoloženje oscilira iz sekunde u sekundu. a takva slika, naravno, patrijarhatu itekako odgovara.
usporedjivati se moze svasta, ovisno o kontekstu. u svakoj usporedbi mozes pronaci razliku jer da se radi o istim stvarima to onda ne bi bila usporedba. naravno da ima razlika, ali poanta je u tome da jedno i drugo spada u funkciju spolnih organa.
menstruacija je krvarenje iz spolnih organa. da li samo meni to zvuci kao nesto sto samorazumljivo izaziva reakciju drustva kakvu izaziva, neovisno o tome kod kojeg se spola dogadja? hajmo malo stati i jos jednom reflektirati nad tim: krvarenje iz spolnih organa… krv izaziva gadjenje kod vecine ljudi, izlucevine spolnih organa takodjer (osim u intimnim situacijama kad su zeljene). da li stvarno mislis da se ovdje radi o zenama? jer ja znam da vecina ljudi oko mene nema pretjeranu zelju razmisljati o mojim izlucevinama (iako sam muskarac).
decki u osnovnjaku rade svasta, sto ne mijenja cinjenicu da nije prihvatljivo da muskarac danas hoda okolo s erekcijom.
kulture o kojima pricas su otuzni primjeri ljudskog ponasanja od kojih se pokusavamo udaljiti, ali o kojima u ovom clanku nije rijec. bar mislim da je ovdje trenutno rijec o zapadnoj kulturi i modernom drustvu u kojem zene imaju pravo glasa, slobodu kretanja i deklarativno jednaka prava kao muskarci. kazem deklarativno jer fakticno naravno nemaju, jer se od patrijarhata nije tako lako odmaknuti, but we’re slowly getting there.
ono sto smatram da moze samo usporiti odmak od patrijarhata i diskriminacije je ekstremni feminizam koji nekriticki vidi opresiju nad zenama u svemu i svacemu i time daje kriticarima municiju za paljbu.
tako je, stvari zavise o kontekstu, ali se isto tako taj kontekst treba do kraja specificirati kako bi usporedba imala smisla:
‘Polucija u svom užem (i najčešćem) značenju predstavlja izraz za nehotimično ili neizazvano lučenje sperme kod muškarca do koga najobičnije dolazi prilikom spavanja.’ kaže wikipedia. dakle, ako sam ja dobro informirana kroz iskustva svojih muških prijatelja (a moguće je da nisam) u principu se desi to da sanjaš nešto što te seksualno uzbuđuje i onda dok to sanjaš svršiš što rezultira ejakulaciju sperme. znači polucija, tj. ejakulacija u nesvjesnom stanju, je posljedica nesvjesnog orgazma te nema pravila kada i kako se javlja, neki muškarci koje ja znam ju nikada nisu niti doživjeli.
menstruacija tj. menstrualno krvarenje, koje je samo dio cijelog menstrualnog ciklusa koji se periodično ponavlja, a jedan ciklus traje 28 dana te se sastoji od više faza, je s druge strane posljedica ljuštenja endometrija ukoliko u tom ciklusu nije došlo do oplodnje jajne stanice. dakle, menstrualno krvarenje se u životama žena dešava jednom mjesečno, SVAKI mjesec u kontinuitetu koji traje u prosjeku 40 godina i ima ju SVAKA žena te nije posljedica orgazma i seksualnog uzbuđenja već samog bivanja (spolno zrelom/plodnom) ženom.
zbog tog razloga naravno da mislim da se ovdje radi (i) o ženama jer menstruaciju imaju (biološke) žene, a ne muškarci.
nadam se da je sada jasnije zašto su te dvije stvari neusporedive. a ako se nešto može usporediti s muškom polucijom onda je to žensko svršavanje u snu, naime, ženama se to isto dešava. ja kada sanjam nešto seksualno uzbuđujuće, ili konkretan odnos s nekim, također fizički osjećam ugodu i nerijetko doživim orgazam dok spavam. jedina razlika je što kod žena, eto, nema ejakulacije sperme pri orgazmu.
nadalje, menstruacija nije krvarenje iz spolnih organa, menstruacija je krvarenje iz jednog specifičnog spolnog organa koji se zove vagina, i da, to je bitna razlika ovdje.
primjeri koje sam navela nisu samo primjeri nekih dalekih egzotičnih kultura već su i živa povijest zapadne kulture, dakle, iako danas možda nema toliko rigoroznih mjera i zabrana za žene u trenutku njihovog menstrualnog krvarenja, prije ih je bilo, i to i tu, kod ‘nas’, na ‘kontinentu’. to što je opresija danas (puno) sofisticiranija ne znači da ne postoji. uostalom, cilj navođenja tih primjera nije bio smještati ih u ovu ili onu kulturu, nego pokazati kako ne postoje primjeri tako brutalnog odnošenja prema muškarcima zbog njihovih tzv. spolnih funkcija.
i jedan mali dodatak: ako misliš da je stvar tjelesnih izlučevina, zašto marketinške tvrtke i brend menadžeri nikad nisu izmislili neutralno pakiranje wc papira u smeđem kartonu na kojem ništa ne piše kako se ne bi vidjelo da si kupio wc papir?
zelis reci da tjelesne izlucevine iz spolnog organa muskarca nisu usporedive s tjelesnim izlucevinama iz spolnog organa zene, zato sto se kod muskarca dogadja vrlo rijetko a kod zena cesto?
ja ucestalost ne vidim kao razlog da polucija nastavi nositi stigmu neceg sto nije predmet uobicajenog cavrljanja, a da s menstruacije tu stigmu maknemo. orgazam je takodjer potpuno nebitna razlika u ovom kontekstu (muskarci mogu ejakulirati i bez orgazma ako bas inzistiras na tome), jer pricam samo o tome da je jedno i drugo izlucevina iz spolnih organa.
polucija nek bude fuj jer je rijetka i vezana za orgazam, a menstruacija ne smije biti fuj jer je cesta i nema veze s orgazmom, jel?
osvrtanje na primjere iz povijesti da bi se nesto dokazalo u ovom slucaju nema bas puno smisla, dapace, govori da ocito nedostaje primjera u sadasnjosti.
nitko ne spori kakav je prije bio odnos prema zenama, ali prakticno to nema nikakvu vaznost. prakticno su bitne jedino sadasnjost i buducnost, a tu se treba okrenuti upravo toj puno sofisticiranijoj opresiji zena koju spominjes.
okretanjem proslosti samo stvaras kontraefekt, jer kad koristis primjere iz proslosti ispada kao da ocekujes od muskog roda iskupljenje za nesto sto su radile prosle generacije, sto prakticno jednostavno nema smisla.
wc papir ne nosi jednaku stigmu kao higijenski ulosci zato sto fekalije u drustvu imaju potpuno drugu stigmu od one koju nosi sve vezano za seksualnost.
razumijem zelju zena da se makne stigma sa neceg tako banalnog i prirodnog kao sto je menstruacija, ali ne razumijem kako nekom nije jasno da je to nemoguce u drustvu koje stigmatizira npr. golotinju a prema seksualnosti ima potpuno shizofren odnos ljubavi i mrznje.
da bi drustvo prestalo stigmatizirati menstruaciju kako ju trenutno stigmatizira moralo bi prijeci jako dugacak put koji bi prvo morao poceti promjenom odnosa prema golotonji i seksualnosti opcenito. stvar nikako nije tako jednostavna kao “to je prirodno i normalno i dogadja se svakoj zeni svaki mjesec pa u cemu je stvar”, jer dovoljno je pogledati kakav stav drustvo ima prema najobicnijem golom ljudskom tijelu.
ako je bizi još aktivan zamolila bih ga da mi odgovori zašto je tomu tako? zbog spolnih izlučevina?
nedavno mi je kolegica na poslu neverbalno dala signal da sagnem ruke ispod stola i predala u papir zamotani uložak. naime, dvojica muškaraca su bila pored. jedan od njih njezin bliski prijatelj.
kad bih imala menstruaciju,došaptavajući se s majkom znala sam da to ne trebam spominjat isprid “ćaće”.
kad bih imala jake menstrualne bolove u kući se nije jasno izgovarao uzrok mojih bolova…
jos sam aktivan ali radije ne bih vise komentirao, jer obicno kad komentiram muflona i nienna se uzrujaju.
Ovo me sjetilo na ovaj članak: http://www.scoopwhoop.com/news/insta-photo/