Gilmore Boys: čemu služe muški likovi u Gilmoreicama?

U ožujku 2013. A.V. Club počeo je u sklopu TV Club Classica recenzirati dvije epizode Gilmoreica tjedno, što je bila idealna prilika da i sama opet pogledam cijelu seriju. Bingeanje svih sedam sezona, uz neizostavni junk food, ionako je nešto što radim svake godine, no ovog sam ih puta pratila uz nekoliko desetaka strastvenih komentatora na A.V. Clubu. Recenzije su stale s krajem treće sezone, ali bilo je lijepo dok je trajalo, a najbolja stvar koju sam naučila test je naziva the Danes Anomaly.

Korisnica Mytly ovako ga je objasnila neupućenom komentatoru: „Znaš li što je Bechdel test? The Danes Anomaly (Danesova anomalija), kako je mi ovdje u komentatorskoj sekciji Gilmoreica definiramo, rodna je suprotnost Bechdel testu. Definira se kao scena u kojoj dva ili više muških likova kojima znamo imena razgovaraju o nečemu što nije žena, točnije, Gilmoreica. „Danes“ dio dolazi, naravno, od Lukea Danesa, budući da je on najvažniji muški lik u seriji i uključen je u većinu takvih scena. S obzirom na to koliko je serija ženski orijentirana, Danesove anomalije rjeđe su nego što misliš“.

Ta izrazita ženskost Gilmoreica možda me ponukala da u jednom sramotnom trenutku osobne slabosti prije više godina seriju proglasim svojim guilty pleasureom, implicirajući tako da su slavna brbljavost naslovnih junakinja, njihovi „obični“ životi i njena povremena naivnost nešto za što sam previše kul. Nisam bila. Ne bih ni mogla biti, jer su u trenutku kad sam ih izdala Gilmoreice već odavno bile dio mene, provirujući u ritmu govora, pokušajima duhovitosti, želji da budem manje lijena i čežnji za utopijskim gradićima s dinerima. Dok sam pri prvom gledanju bila tek malo mlađa od Rory, sad sam godinama bliža Lorelai u pilotu, i, bez obzira na mane, drago mi je što su upravo Gilmoreice serija uz koju sam odrastala.

Iako se radi o dramedyju čije su junakinje heteroseksualne mlade žene koje kroz sezone mijenjaju nekoliko važnih romantičnih partnera (nabrojimo Maxa Medinu, Jasona ‘Diggera’ Stilesa, Christophera Haydena i Lukea Danesa za Lorelai te Deana Forestera, Jessa Mariana i Logana Huntzbergera za Rory) i iako će svi fanovi spremno iznijeti svoje vatrene stavove o tim vezama, odnosi između ženskih likova bez sumnje su srce Gilmoreica. Kompleksnost i dubina odnosa između Rory, Lorelai i Emily Gilmore u kategoriji su za sebe, no s trajnim se prijateljstvom Lorelai i Sookie, evoluirajućim odnosom Lane i gospođe Kim te predivnim rivalstvom i odanošću Rory i Paris (koje Mallory Ortberg vidi kao najbolji ljubavni par u seriji) od romantičnih veza može usporediti tek dugogodišnje prijateljstvo pa ljubav Lukea i Lorelai. Kao što Danesova anomalija svjedoči, muški su likovi u pravilu samo dodaci ženskim likovima, a njihove međusobne interakcije, a posebice odnosi, kuriozitet.

Upravo ću zato ovaj prvi Mufov tekst o Gilmoreicama (koji je zapravo trebao biti moj prvi ikad tekst na Mufu) posvetiti pitanju: čemu služe muškarci u Gilmoreicama?

Gore spomenute i često spominjane mane serije njena su bjelina i isključiva heteroseksualnost (uz moguću iznimku Michela Girarda), a uz njih se redovito povlači pitanje klasne privilegiranosti naslovnih junakinja.

Rad i klasa, pored roda i ženskih rodnih uloga (poput kćeri i majki), zaista su centralne teme Gilmoreica. Dvije od četiri glavne lokacije serije – doma Rory i Lorelai, Lukeovog dinera, Independence/Dragonfly Inna i doma Richarda i Emily – ujedno su radna mjesta Lukea i Lorelai. Vjerojatno većinu svog prikazivanja u seriji Luke provodi radeći, kao i nesumnjivo concierge Michel, a možda čak i kuharica Sookie, koja u braku s uzgajivačem povrća Jacksonom završi zahvaljujući poslovnoj suradnji. Lorelai je skrivena radoholičarka, kao i, neskriveno, njen otac i bivši dečko Jason Stiles, obojica biznismeni. Njen drugi bivši dečko, Max Medina, Roryn je profesor engleskog, što donosi komplikacije za njihovu vezu, ali i njegov posao. Gospođa Kim vodi biznis prodaje antikviteta u vlastitom domu, dok Miss Patty vodi plesni studio. Dean od prve epizode radi u dućanu, a kasnije odustaje od faksa i radi građevinske poslove kako bi uzdržavao suprugu. Kirk ima tisuću poslova. I tako dalje.

Dok je rad Richarda Gilmorea i Jasona Stilesa, kao i Mitchuma a onda i Logana Huntzbergera, uglavnom vrlo vidljiv i naglašen kao ozbiljan rad (u odijelima), rad Lorelai, Lukea i Sookie te nekih drugih znatno je nevidljiviji jer je prikazan kao opušten te utopljen u neposlovne razgovore i živahnu svakodnevnost života Stars Hollowa. Time se, vjerujem, podcrtavaju klasne razlike između likova koji su pripadnici nedodirljivih 1% i onih koji su srednja klasa, nekad i s korijenima u radničkoj.

Temeljni je zaplet Gilmoricea i njihov nerješivi sukob upravo bijeg Lorelai iz roditeljskog doma obilja i nevjerojatnih privilegija, ali i pripadajućih konvencija i pravila, u građenje samostalnog života od „dna“ – posla sobarice. Njeno okretanje roditeljima s molbom da Rory plate privatnu školu, nakon 16 godina gotovo nikakve komunikacije, i sve slične situacije traženja pomoći od njih kasnije u seriji dozvoljavaju da cijelo vrijeme propitujemo granice Lorelaine slobode, ali i uspjeha, a pitanja financijske ovisnosti kćeri o roditeljima i emocionalne roditelja o kćeri uporno se vraćaju baš kad ih pomalo smetnemo s uma.

Povezanost klase i rodnih uloga najbolje se vidi u primjeru Emily Gilmore, koja je nominalno kućanica jer nema posao, no kućanske poslove pod njenim nadzorom obavlja svaki put nova uplašena sluškinja. Emily je zato uvijek zaposlena organiziranjem različitih događanja u društvenom krugu Gilmorea, primjerice u svom ogranku organizacije Daughters of the American Revolution (D.A.R.). Njen je posao zapravo održavanje društvenog i simboličkog statusa obitelji, koju Richard osigurava financijski. Sličnu rodnu podjelu vidimo u drugoj, još bogatijoj obitelji – onoj Huntzbergerovih. No iako se većinu serije čini kako takvo uređenje besprijekorno funkcionira, rasprava Richarda i Emily o Rorynom životu nakon napuštanja Yalea otkriva da se te (muške i ženske) funkcije ne vidi kao ravnopravne:

RICHARD: Running around with Logan, joining the D.A.R., planning parties…
EMILY: What’s wrong with joining the D.A.R.? We both agreed she needed a job.
RICHARD: Fundraisers and tea parties? It’s frivolous and meaningless. She has more to do, more to be! I don’t want that life for her!
EMILY: You mean my life. You don’t want her to be me.

(„Twenty-One is the Loneliest Number“, S6E7)

Sličnu reakciju na Roryn rad za D.A.R. i odlazak s faksa ima i Jess, kojem se očekivano ne sviđa ni Logan:

JESS: What are you doing? Living at your grandparents’ place, being in the DAR, no Yale…why did you drop out of Yale?!
RORY: It’s complicated.
JESS: It’s not! It’s not complicated.
RORY: You don’t know.
JESS: This isn’t you. This, you going out with this jerk, with the Porsche. We made fun of guys like this.
RORY: You caught him on a bad night.
JESS: This isn’t about him. Okay, screw him. What’s going on with you? This isn’t you, Rory. You know it isn’t. What’s going on?
RORY: I don’t know. I don’t know.

(„Let me Hear Your Balalaikas Ringing Out“, S6E8)

Richardovo (nenamjerno) obezvređivanja Emilynog načina života dobrim je dijelom posljedica toga što Rory, kao i Jess, doživljava kao doista iznimnu.

Dok i Rory i Lorelai uglavnom negiraju, ignoriraju i ismijavaju klasni pedigre obitelji Gilmore (osim kad, primjerice, Rory shvati da je Huntzbergerovi ne smatraju dovoljno dobrom za svog sina i zavapi: „But I’m a Gilmore!“), serija se vrti oko upadljive iznimnosti naslovnih junakinja, njihovog osobnog „pedigrea“ – šarma, inteligencije, posebnosti, naobrazbe, duhovitosti, quirkinessa – zbog kojeg ih gotovo svi obožavaju. Iznimnost obitelji Gilmore i iznimnost Gilmoreica baziraju se na drugačijim svjetonazorima i funkcioniraju u sasvim različitim kodovima, ali dijele sličan privilegij odabranih; onih kojima sve ide lakše. A bez obzira na Lorelain rani bijeg od zagušljivosti više klase, njeno porijeklo i prvih 17 godina u kući Gilmorea (uključujući pohađanje privatnih škola) i nju i Rory određuju mnogo više nego što si priznaju.

Muške likove Gilmoreica najlakše je podijeliti na one koji jesu i nisu imali romantične odnose s Rory i Lorelai, te ih odatle dalje kategorizirati.

POZNANICI. U najdalji krug možemo smjestiti Taylora Doosea i Kirka – to su likovi koji nemaju ljubavne odnose s Gilmoriceama, ali ni s drugim glavnim ženskim likovima. S Rory i Lorelai imaju poslovno-susjedski odnos, makar Kirk i Lorelai dijele neke prijateljske trenutke. Obojica su prikazani karikaturalno, a posebno Kirk, vjerojatno najekscentričniji lik u seriji.

PRIJATELJI. Sljedeći su likovi prijatelji Gilmoreica i prijatelji ili partneri drugih glavnih ženskih likova, poput Michela, Jacksona, Zacha, Doylea, a možda i T.J.-a. Martyja, pak, Rory doživljava kao prijatelja, no on za nju gaji romantične osjećaje.

OBITELJ. Obiteljski su za djevojke vezani Richard i Christopher, ali potonji je s Lorelai ujedno u kompliciranom ljubavnom odnosu koji se ponovno aktualizira svakih par sezona.

LJUBAV. Naposljetku su tu već nabrojani romantični partneri Gilmoreica – Max, Jason, Luke i Christopher za Lorelai te Dean, Jess i Logan za Rory, uz koju u prvoj sezoni možemo spomenuti i Tristina.

Dok su interakcije i odnosi između romantičnih partnera i likova iz ostalih krugova najčešće korektni i površni – osim kad se radi o Richardu, gdje su stvari kompleksnije – njihove međusobne odnose obilježava otvoreni antagonizam. Njihovi sukobi, kao i Richardove reakcije na kćerine i unukine odabranike, uvijek se svode na dokazivanje tko (ni)je dovoljno vrijedan Gilmoreice. Najnaglašenija su neprijateljstva između Lukea i Christophera te Deana i Jessa, no svaki se od muškaraca romantično povezanih s djevojkama u jednom trenutku na neki način sukobio s nekim svojim konkurentom.

Sve te svađe i fizički okršaji prate obrasce ponašanje koji su staromodni i stereotipno, patrijarhalno muški – borba suparnika za ženu, pretjerano zaštitničko ponašanje – iako nijedna od Gilmoreica ne utjelovljuje njima odgovarajući pasivni model ženskosti, a ni ti muški likovi ne djeluju tako osim u interakciji s konkurencijom. Također ih opet možemo podijeliti u dvije skupine: na sukobe oko toga tko je dostojan pedigrea Gilmoreica i tko je dostojan pedigrea obitelji Gilmore. Proučimo to na nekoliko primjera.

Kao glavni i najkompleksniji muški lik, Luke je taj koji se nekako sukobi sa svim drugim Lorelainim dečkima, ali i sa svim Rorynim – iz pozicije očinske figure.
Upoznajući u prvoj sezoni Maxa, Luke komično naglašava svoju bliskost s Lorelai, a Max svoju trenutnu involviranost s njom, u prepucavanju koje je očita borba za teritorij:

LUKE: Yeah, I ‘m gonna get going. I just left my toolbox from when I was here earlier fixing things. I do a lot of little things around here for Lorelai.
LORELAI: Yeah, you’re very handy. So Luke, we’ll talk later.
LUKE: Yes we will.
MAX: Although probably not tonight. We won’t be back until late.
LORELAI: No, I meant not tonight.
MAX: Oh, I misunderstood.
LORELAI: I meant tomorrow. So tomorrow.
LUKE: Absolutely. We see each other most everyday.
MAX: Well sure, you’ve got the coffee.
LUKE: And she needs the coffee. So I’ll see you tomorrow.
LORELAI: Tomorrow.
LUKE: Same time as always.
MAX: I’d count on a little later.
LUKE: Doesn’t matter what time it is. I’ll always be around.
LORELAI: Bye. (Luke leaves.)
MAX: So are we going?
LORELAI: Uh, yeah. Just wanted to make sure you two were through swinging those things around. Someone’s bound to lose an eye.

(“Love, Daisies, and Troubadours”, S1E21)

No Lukeov je glavni suparnik Christopher Hayden, s kojim se istovremeno bori oko voljene Lorelai, ali i obožavane Rory:

CHRIS: It’s none of your business what’s going on with Rory.
LUKE: It sure the hell is my business.
LORELAI: Oh, guys, please!
CHRIS: Rory is my daughter. Mine.
LUKE: Oh, really? Well then, where the hell were you when she got the chicken pox and would only eat mashed potatoes for a week, or where were you when she graduated high school, or started college? Huh? Who the hell moved her mattress into her dorm, and out of her dorm and back into her dorm again?
LORELAI: Luke, please. This is not the time.
CHRIS: Where I was doesn’t concern you. Rory is my daughter, and Lorelai’s daughter, and that’s it.
LUKE: Well, I’m with Lorelai!
CHRIS: For now!
LUKE: What does that mean, for now? What is that, a threat?
CHRIS: Lorelai and I belong together. Everyone knows it! I know it, Emily knows it!
LUKE: What?

(“Wedding Bell Blues”, S5E13)

Luke i Chris pripadnici su različitih klasa, s drastično drugačijim životnim putevima, i te se klase zrcale u njihovim odnosima s Lorelai i načinima na koje ih ostvaruju. Luke je godinama radio na svom prijateljstvu s njom, brižno i pažljivo, dok se odnos nije pretvorio u vezu. Chris, kao što se u citiranoj sceni vidi, na Lorelai polaže pravo na temelju rođenja i sudbine – oni pripadaju zajedno i stvoreni su jedno za drugo zbog ljubavi koju su dijelili kao bogati tinejdžeri (iako nikad nije bio uz Lorelai kad ga je trebala). Pozivanje na Lorelainu majku – „I Emily to zna!“ – otkriva da Chris važnim smatra to što je (zbog vlastitog podrijetla) dostojan obitelji Gilmore. Luke, s druge strane, uvijek želi biti vrijedan samo Lorelai i Rory. Trajna netrpeljivost, nakon nekoliko dramatičnih prevrata u radnji, dovede do slavnog božićnog okršaja:

U početku Rorynog prijateljstva s Jessom, a onda i njihove veze, Luke je sretan jer vjeruje da će Rory dobro utjecati na njegovog problematičnog, ali pametnog nećaka. No kad Jess povrijedi Rory (prvo doslovno, u automobilskoj nesreći, a onda kad napusti grad bez pozdrava), Luke ga otpisuje kao nedovoljno dobrog za nju. Odnos Jessa i Lukea inače je bez sumnje najslojevitiji muški odnos u seriji, i još jedan odnos u kojem se pokazuje Lukeova odanost i vjera u ljude koje voli.

Još manje strpljenja ima za Deana, u drugoj epohi njegove i Roryne veze:

LUKE: [stubbornly] He’s not good enough for her.
LORELAI: Well, who is? Jess?
LUKE: No, not Jess. A prince, maybe. One that’s in line to be king. Not one of those waiting-for-a-brother-to-die ones, but a real one. If not a prince, someone who’s gonna be good for her. You know, Rory is like Pippi.
LORELAI: Pippi?
LUKE: She can have adventures and be free, she’s smart. The whole world’s waiting for her.
LORELAI: [disbelief] You’re comparing Rory to Pippi Longstocking?
LUKE: [counting attributes on his fingers] Pippi is strong and independent. She can lift a horse above her head. Uh-huh. And beat up bullies and build a hot-air balloon. She’s unique, like Rory. But I guarantee you, if Pippi had met Dean, [Lorelai sighs] there would be no horse, no balloons. He’d drag her down to his level, spend all her gold coins, and poof, like that, all her dreams would be gone.

(“We Got Us a Pippi Virgin”, S5E5)

Ne postoji nitko posebniji od Pipi Duge Čarape, najsnažnije djevojčice na svijetu, pa nije čudo što Luke Rory uspoređuje upravo s njom.

Deana, iz malo drugačijih razloga, dovoljno dobrim ne smatra ni Richard Gilmore, koji ga pri prvom susretu ispita o njegovim planovima za budućnost i nije impresioniran Deanovim nesigurnim odgovorima:

RICHARD: You know, when I was ten years old, I knew exactly where I wanted to work.
LORELAI: That’s because you were always picked last for dodgeball.
RICHARD: I knew I wanted to go to Yale, and put on a nice suit everyday and be a very important man in a very powerful firm. And I knew I wanted to travel and see the world.
DEAN: Well, that’s great.
RICHARD: I wanted to see La Traviata at the La Scala Operahouse. I wanted to walk the ruins of Pompeii. I wanted to travel the far east . . .
LORELAI: And be a ballerina or a fireman.
RICHARD: Lorelai, this isn’t funny.
LORELAI: It’s a little funny to think of a ten-year-old kid dreaming of the La Scala Operahouse.
RICHARD: Rory does. Rory wants to travel. Rory has plans.
LORELAI: Rory’s special.
RICHARD: Yes. Exactly. Rory is special
DEAN: Well, I know that Rory is special.
(…)
RORY: Dean is special too, Grandpa.
DEAN: Rory.
RORY: You don’t even know him.
RICHARD: I know enough.
RORY: No you don’t. Dean is incredible and he’s special to me and I bring him here and you attack him.
(…)
RICHARD: This family has standards. You live up to them, and you should expect that everyone that you spend time with live up to them also. You are a gifted girl with immense promise, and you should learn very early that certain people can hold you back.

(“Sadie, Sadie”, S2E1)

U Richardovim očima, Dean nije dostojan ni Gilmoreice ni Gilmorea. U Jessovim očima, Dean je jednostavni bag boy koji ne može parirati ni Rory ni Jessu. Iako su Jess i Dean klasno u sličnim pozicijama – Jess, štoviše, i sam radi u dućanu Walmart – prvi se vidi kao mnogo vredniji Rorynog pedigrea zbog svoje načitanosti, inteligencije i popkulturnog kapitala, u čemu daleko nadmašuje Deana. Vrijedi napomenuti da je za to zaslužno i scenarističko kasapljenje Deanovog lika, koji je u prvoj sezoni mnogo glazbeno i književno kompetentniji, no njegovo znanje, ali i šarm, naglo opadaju s pojavom Jessa. I oni se vrlo filmski sukobljavaju u epizodi „Keg! Max!“ (video je, nažalost, užasan):

I dok su prva dva Roryna dečka bila sigurno usidrena negdje između radničke i srednje klase, njen je zadnji momak 100% u 1%. Logana Huntzbergera, očekivano, obožavaju Emily i Richard, a sviđa se i Chrisu, no nitko drugi nije njegov fan.

Rory prvi put sreće Logana kad se njegovi prijatelji (više) i on (manje), na način na koji to čine oni kojima sve u životu ide glatko, šale s Rorynim prijateljem Martyjem, koji radi kao barmen na njihovim luksuznim zabavama. I Lukeova i Jessova reakcija na Logana prepoznavanje je njegove privilegirane pozicije koja je (pre)savršena za pedigre Gilmorea, ali obojica vjeruju da on nije ono što Rory treba. Vjerojatno su u pravu, jer je Rory tijekom veze s Loganom povremeno zaista neprepoznatljiva. Ogorčeni Dean, kojeg je ostavila zbog Logana, Lukea pak uvjerava da je manje od Loganovog statusa nedovoljno za Gilmoreice:

LUKE: I’ve got work to do.
DEAN: Then go. They want more than this. Don’t you see that? And all you are is this.
LUKE: Rory was a kid, Dean. She grew up. She moved on. Accept it.
DEAN: You accept it. This town, it’s all you are, and it’s not enough. She’s going to get bored, and you can’t take her anywhere. You’re here forever.
LUKE: It’s different.
DEAN: It’s not different. You and me. Same thing.

(“To Live And Let Diorama”, S5E18)

Gilmoreice će pokazati da Loganov način života nije ono što Rory želi i finale će, na olakšanje mnogih, dočekati kao single djevojka na početku obećavajuće karijere, što je, po meni, i jedini prihvatljivi završetak.

Rory i Lorelai cijelo se vrijeme kreću oko pitanja klase, no budući da su glavne junakinje, njihova su propitivanja i odnosi s vlastitim klasnim statusom prikazana promišljeno i suptilno, prateći njihovu evoluciju. Ključnost klase za identitete Gilmoreica i seriju u cjelini zato je naglašena kroz njihove odnose s romantičnim partnerima te – najeksplicitnije i najmanje sofisticirano – kroz međusobne sukobe tih muškaraca. Osim Lukea i donekle Logana, ti su muški likovi, makar živopisni, većinom prilično plošni i vrlo ih je lako čitati kao markere statusa.

Priča Gilmoreica počinje zbog nepomirljivosti iznimnog Lorelainog karaktera i iznimno strogih očekivanja njene iznimne obitelji, a serija svo vrijeme propituje sličnosti i različitosti pedigrea Gilmoreica i Gilmorea, i mogućnosti njihova pomirenja. U zadnjoj epizodi, Richard i Emily dolaze na veliku oproštajnu zabavu za Rory na trgu Stars Hollowa (koju je Luke gotovo vlastoručno organizirao), i dirnuti su onime što vide:

RICHARD: I don’t think this is all for Rory. I think this party’s a testament to you, Lorelai, and the home you’ve created here. I regret that you needed…
EMILY: Richard.
RICHARD: Now, let me finish, Emily. I regret it, and we’ve…recent experience have taught me…
EMILY: Oh, please don’t become one of those “I had a heart attack, let me express my every thought” types.
RICHARD: Not every thought, dear, just this one. It takes a r– [Voice breaking] A remarkable person to inspire all of this.
LORELAI: Thanks, dad.
[A few moments silence]

(“Bon Voyage”, S7E21)

U zadnjim minutama serije, Lorelain otac pokazuje da mu je žao zbog načina na koji su se stvari odvile kad je imala 17, i priznaje koliko je iznimna osoba. Drugim riječima, priznaje da je njenu iznimnost trebao vidjeti i poštovati i kad je bila mlađa, a ne je toliko sputavati potrebama obiteljskog pedigrea. Kraj tako donosi barem nagovještaj pomirenja koje nam je izmicalo sedam sezona, a od svih romantičnih partnera ostao je samo jedan. Uvijek ovdje, uvijek sa šiltericom i jedini koji zaista i do kraja utjelovljuje stihove koji svim gledateljima zapnu u glavi: „Where you lead, I will follow“.