Humor na RTL-u 2: tko je najgori?
Volim televiziju. To je preblaga izjava: obožavam televiziju – njenu svjetlost, zvuk, piksele, kvadratičnost i to što je doživljavam kao magiju jer ne razumijem kako radi (šalim se, završila sam matematičku gimnaziju!) (KAKO??!?). Televizija je moja prijateljica, pratiteljica i utjeha. Televizija je vjerojatno moj najveći porok. Zahvaljujući tome, danas vam mogu reći koliko su točno užasne i seksističke humoristične serije na RTL-u 2, jer sve sam ih gledala. Nema na čemu; bilo mi je zadovoljstvo.
Od početka emitiranja 2011. RTL 2 izvrtio je priličan broj humorističnih serija, a na repertoaru je trenutno njih pet: Dva i pol muškarca, Teorija velikog praska, Pravila igre, Moderna obitelj i Svijet prema Jimu. Da bismo dobili pobjednika, odnosno odabrali najgoru/najviše seksističku od navedenih, potrebna je kratka analiza. Disclaimer: pitanje o Bechdel testu odnosi se na posljednje epizode koje sam pogledala.
DVA I POL MUŠKARCA
SNIMLJENI SMIJEH: da
PRODUCIRAO CHUCK LORRE: da
PROLAZI BECHDEL TEST: ne. ne za naših života.
Ako tražite savršenu ekranizaciju šovinizma i mizoginije, ne morate tražiti dalje od Dva i pol muškarca.
Prilično sam sigurna da je, uz Barneyja Stinsona, Charlie Harper najuspješniji i najodurniji zavodnik u povijesti televizije. No dok Kako sam upoznao vašu majku barem ima ženske likove, u Dva i pol muškarca žene su uglavnom trofeji (skoro sve), stalkerice (Rose) i harpije (Judith). Uz iznimku Berte, isključivo su konvencionalno lijepe te uvijek samo groteskne karikature i sredstva za razvoj radnje. Ponekad su čak inteligentne i sposobne, ali i tada su ljubavnice/majčinske figure našim junacima koje smatraju neodoljivima – jer je muška nesposobnost, priglupost, razmaženost i podlost tradicionalno kriptonit za televizijske žene (vidi: Svi vole Raymonda, Kralj Queensa itd).
Koliko god strašni bili, prikazi žena u seriji ne iznenađuju jer su muški likovi jednake karikature. Charlie Harper macho je muškarac koji sve u životu rješava alkoholom ili seksom, karizmatični bad boy koji žene osvaja pogledom i zaista nikad ne uspijeva pokazati ni trunku empatije ili ljudskosti, bar ne prema ženskoj osobi. Alan Harper nešto je kao ostarjeli nice guy: skoro sredovječni razvedenik koji 80% vremena cvili jer ne dobiva dovoljno ženske pažnje i seksa iako je, vjeruje, senzibilan i dobar. Zapravo je jednaki seksist kao i brat, ali mora biti „drag“ jer nema njegov izgled, „karizmu“ i „šarm“. Jake, Alanov sin, zbroj je tupih pogleda i trenutaka proždrljivosti (moja jedina točka identifikacije sa serijom), a s godinama sve više reproducira stričevo učenje o rodu i spolu.
U svojoj vrlo zabavnoj kritici serije iz 2009. Catherine Deveny piše da je donosi „Bratstvo Sjebanih Šupaka“, što ne samo da je istina, već pomalo i proročanstvo. Tri godine kasnije kreator Muškaraca, Lee Aronhson, komentirao je sve veći broj televizijskih serija fokusiranih na ženska iskustva riječima: „Dosta je bilo, dame. Kužim. Imate mengu“, te dodao da se „približavamo vrhuncu vagine na televiziji, točki zasićenja labijom“. Rado ću još jednom konstantirati da je Aronhson sjebani šupak, a za Charlieja Sheena to ne moram ni govoriti. No nije sve u njima, nešto je i u publici – prvih par komentara ispod teksta Deveny glase ovako: „Žao mi je što si lezbijka. Život ti je sigurno težak. Nabavi smisao za humor“ (Roger Brown) i „Nabavi smisao za humor. A onda se vrati u kuhinju i ispeci pitu“ (Steve). Je li smisao za humor potreban da shvatim zašto bi ijedan muškarac branio seriju koja muškarce prikazuje kao takve tužne, tupave životinje?
Dva i pol muškarca serija je koja se nije trebala dogoditi, koja postoji samo da nas podsjeća na bijedu čovječanstva, banalnost zla i ružnoću košulja za kuglanje.
TEORIJA VELIKOG PRASKA
SNIMLJENI SMIJEH: da
PRODUCIRAO CHUCK LORRE: da
PROLAZI BECHDEL TEST: ne
Sjećam se kad je Teorija velikog praska krenula i neki su se geekovi i znanstvenici koje poznajem veselili dolasku sebi sličnih likova na male ekrane. Mogla sam to razumjeti. Bilo je kul što se serija bavi geekovima znanstvenicima. Sviđala mi se uvodna špica. Neke su mi ekscentričnosti likova bile simpatične. Problem je bio i ostao što su i geekdom i, manje, znanstvena zajednica vrlo eksplicitno prikazani kao muški svjetovi, svjetovi u kojima su žene tek gosti. „Žene? Mislite, čudesna misteriozna stvorenja pored kojih ne možemo govoriti? Bezlični objekti naše žudnje?“ Da, Raje i Howarde, upravo tako.
Može se reći da Teorija zrcali našu stvarnost, u kojoj su muškarci ti koji dominiraju i geekdomima i (prirodoslovnim) znanostima. Ono na što serija propušta ukazati jest da je razlog tome institucionalni seksizam i žilavost rodnih stereotipa. „Ali to je samo sitcom, kako da ukazuje na te ozbiljne teme??“ Tako da u situacijama kad se poigrava rodnim stereotipima subvertira naša očekivanja umjesto da ih potvrđuje.
Iako je lik Penny vrlo često kritiziran kao klasičan primjer glupe plavuše, nemam tako velikih problema s njenim likom kao takvim. Penny je očito prosječno ili ne posebno natprosječno inteligentna žena u društvu vrlo natprosječno inteligentnih muškaraca, čime se igra na stereotip muškaraca kao mentalno superiornih. Penny ima više zdravog razuma i ulične pameti od svojih ekscentričnih, zbunjenih i ponekad izgubljenih susjeda i time im često pomaže, čime se igra na stereotip genija kao muške osobine i lik genija kao muškarca, a žene kao paziteljice i pratiteljice tog genija. Dobro, možda i imam problema sa samim njenim likom, no postaje zaista frustrirajuće tek kad ga se promatra u kombinaciji s likom Amy Fawcett. Amy je genijalna poput muških likova, ali istovremeno ispoljava apsurdnu fascinaciju Penny, Pennynom ženstvenošću i ženstvenošću općenito. Za razliku od Penny, Amy nije „konvencionalno lijepa“. Drugim riječima, serija vrlo podlo forsira stereotipnu dihotomiju glupe i lijepe/ženstvene te pametne i nelijepe/neženstvene žene. Ženski lik koji pomiruje te „suprotnosti“, ženstvena i pametna Bernadette, kažnjen je brakom s ljigavim napasnikom i neuspješnim pickup artistom Howardom Wolowitzem. Žene, budite upozorene.
Najčešća i vrlo nužna kritika koja se seriji upućuje od početka njen je tretman geekova. Critique Geek na sajtu 3chicgeeks piše kako je ženama u njoj dopušteno da budu nerdovi, pod čime misli na akademske/znanstvene interese, ali ne i geekovi, gdje je geek netko tko „sudjeluje u supkulturama poput stripova, SF-a, fantasyja, cosplayja, stolnih igara itd. U Teoriji velikog praska ima puno nerd djevojaka, ali nijedna geek djevojka“. Jedino su muškarci geekovi. Kristy Pirone pisala je kako serija geek ženama zbog toga dodatno otežava sudjelovanje i prihvaćanje u geek kulturi. „Čak i da mogu nabrojati svaku suputnicu svakog Doktora [Whoa] po visini i najdražoj hrani, ili abecedno ispaliti svaku epizodu Star Treka na romulanskom dok izrađujem funkcionalnu teleportacijsku zraku, ljudi bi me i dalje optuživali da sam ‘lažna geek djevojka‘“.
Zaključimo stoga: Teorija velikog praska = gdje seksizam odlazi biti skriven i podao.
PRAVILA IGRE
SNIMLJENI SMIJEH: da
PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne
PROLAZI BECHDEL TEST: ne
Neću okolišati: Pravila igre grozna je serija zbog čijeg se prikaza muško-ženskih odnosa poželite zauvijek otisnuti na pučinu, sami.
Okosnicu radnje čine dva bračna para, jedan iskusan i jedan svjež. Iskusni se par dio vremena natječe u tome koji će partner biti neiskreniji i manipulativniji te pobijediti u borbi volja/rodova (jer muškarci su s Marsa, a žene s Venere), a dio vremena pokušava postići toleranciju prema manama drugog partnera. Jeff je potpuni manly man, savršena mješavina Dona Drapera i špiljskog čovjeka, a Audrey uspješna poslovna žena (!) sa „ženskim mušicama“ i ponekim izletom u teritorij ženske šovinističke svinje. Drugi par, Adam i Jennifer, uglavnom je tu da sluša glupe bračne savjete Jeffa i Audrey, no Adam je i lik čija se (potpuno izmišljena?) „ženstvenost“ svako malo koristi za zbijanje seksističkih i homofobnih šala. Što se homofobije tiče, posebno je urnebesna epizoda u kojoj se Jeff osjeća neugodno i ugroženo pored prijatelja koji je, saznaje, gay.
Svi oni nisu ni sjena Russella Dunbara, lika koji je doslovno seksualni zlostavljač te protiv kojeg je više žena podiglo tužbe zbog seksualnog uznemiravanja, ali to je, zapravo, užasno smiješno. Kao i njegovo uporno rasističko maltretiranje i ponižavanje pomoćnika Timmyja. Russell svejedno spava s bar jednom ženom po epizodi (s njihovim pristankom, pretpostavljamo) jer je… bogat? Ne, smiješno je. U tome je fora. Nabavite si humor.
Pravila igre: gurnimo je na pučinu, zapalimo je vatrenom strijelom, okrenimo joj leđa dok gori, nek zaborav bude što brži.
MODERNA OBITELJ
SNIMLJENI SMIJEH: ne
PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne
PROLAZI BECHDEL TEST: da
Ok, priznat ću. Ne mrzim Modernu obitelj. Jednom, prije par mjeseci, čak sam gledala epizodu na televiziji i iskreno se smijala naglas – tzv. LOL – sama sa sobom. Nijedna druga od ovih serija to nije uspjela postići.
Moderna obitelj u naše je domove u kojima se glasalo za ustavnu definiciju braka donijela gay brak i sliku obitelji u kojoj se (ne bez drame) međusobne različitosti prihvaćaju i poštuju. Ali iako je isticana kao primjer prikaza progresivne obitelji u sitcomima, svi odnosi u seriji građeni su na stereotipima, koji se rijetko propituju, a češće su izvor šale.
Phil i Claire i njihova djeca tradicionalna su obitelj u kojoj otac radi, majka je kućanica, jedna kći je glupa i lijepa, druga nezanimljiva dečkima i pametna, a sin je boys will be boys nestašan. Da je izvadimo iz Moderne obitelji, ta bi obiteljska dinamika bila nešto što smo na televiziji vidjeli već stotinu puta.
Jay i Gloria kombinacija su starijeg macho patrijarha i mlade „egzotične“ ljepotice, čiji sin ne dijeli macho interese očuha. Jayeva se tradicionalna muškost kao tema provlači kroz sve odnose i uporno se naglašava njegova nelagoda oko izražavanja osjećaja afekcije, pogotovo muškim likovima. Kao „klasični“ muškarac, Jay je kontrastiran osjećajnom Philu, Mannyju s kojim ima najzanimljiviji odnos, ali i svom feminiziranom-jer-je-gay sinu Mitchellu. No iako se na kraju epizode Jay redovito otopi, čini se da je na početku svake sljedeće jednako hladan i macho kao i uvijek. Gloria je, ako niste znali, iz Kolumbije i jako je seksi – većina situacija u čijem je fokusu humor bazira na njenom „egzotičnom“, južnjačkom temperamentu i seksipilu; ona je stranac koje američko društvo prihvaća jer je lijepa, a može patronizirati jer će uvijek biti Drugi (zbog Glorijinog izraženog naglaska).
Prikaz gay para, Camerona i Mitchella, oslanja se na hrpu stereotipa o gay muškarcima i njihovoj muškosti. Diane Shipley ističe kako je njihov odnos neobično aseksualan i potrebna je cijela sezona da se uopće poljube (brzo, u pozadini). „Razumijem argument da se tretiranje toga [poljupca] kao ničega posebnog može gledati kao normaliziranje gay odnosa, ali isto tako vrlo prikladno neće otuđiti onu vrstu homofoba kojoj ne smetaju gay ljudi na TV-u, dok god nisu ‘previše gay’“.
Iako serija svakako ima neke vrline, Shipley savršeno identificira njen ključni problem: ona „odražava iskustva i nesigurnosti svojih kreatora i pretpostavljene publike: sredovječnih, hetero bijelih muškaraca iz srednje klase. Uvjerava ih da je biti tolerantan jednako dobro kao biti inkluzivan i da su heteroseksualne obitelji s napornim suprugama kućanicama norma. Njeno je bavljenje pritiscima ženstvenih ideala mnogo manje suosjećajno: Claire je vjerojatno najantipatičniji lik, a radnje su uključivale onu o tri žene koje menstruiraju u isto vrijeme i ‘lude’ te onu u kojoj vatrena Latina (uh) Gloria mora imati pratnju jer zbog svog trudničkog mozga zaboravlja funkcionirati“.
Moderna obitelji, mogla si biti toliko, toliko bolja.
SVIJET PREMA JIMU
SNIMLJENI SMIJEH: da
PRODUCIRAO CHUCK LORRE: ne
PROLAZI BECHDEL TEST: ne
Jednom davno jako sam voljela Jima Belushija. Glumio je u dva filma koja sam obožavala: Kovrčava Sue (1991) i Bilo jednom u Monte Carlu (1992). Gdje je točno pošlo po zlu?
U Svijetu prema Jimu Jim je infantilni pater familias koji se većinu radnje trudi izbjeći obiteljske i bračne obaveze (osim, pogađate, seksa) kako bi mogao piti pivo i gledati utakmicu. Nešto kao deadbeat dad, ali s obitelji. Vrijedna i prilično besprijekorna supruga Cheryl, kućanica, sa smiješkom na kraju svake epizode prihvaća njegove mane jer je njen muž i jer je dražestan. Njoj bračni/obiteljski život ne pada teško zato što je žena, i za to je rođena. Pričamo, opet, o vrlo očitom i poznatom obliku seksizma.
Kao nekakva suprotnost savršenoj majci Cheryl, tu je njena sestra Dana, koja nije u braku ni vezi (do kasnijih sezona), a i mnogo je bezobraznija i agresivnija od često plahe Cheryl. Problem je u tome što nam serija nježno sugerira da Dana nema dečka – za kojim žudi – upravo zato što je nedovoljno ženstvena, odnosno previše muškobanjasta (osim što je bahata, ne voli ni kuhati i voli gledati sport).
U mozak mi je posebno urezana epizoda u kojoj Kyle, sin, za Noć vještica želi biti maskiran u Pepeljugu. Jim je potpuno izvan sebe i ne dopušta sinu da obuče haljinu, zabrinut za njegov razvoj, budućnost i muškost. Na kraju ipak doživljava epifaniju pa i on i Cherylin brat Andy i Kyle izađu van odjeveni kao žene. Nek vas to ne zavara – užas od neprikladne ženskosti i homoseksualnosti koji prožima epizodu mnogo je jači od obligatornog sretnog kraja.
Ovo je sve što ću napisati o Svijetu prema Jimu jer više od toga ne zaslužuje. Jim Belushi mi je slomio srce, i eto mu.
Prevarila sam vas – neću izabrati pobjednika. Ne mogu zaista procijeniti koja je serija najgora jer se razlikuju u vrstama ili nijansama svog seksizma, a sve su te nijanse prilično ružne. (Moderna obitelj je ipak bolja od ostalih :o) Činjenica da RTL 2 svaki dan emitira ovakav blok seksističke televizije depresivna je i loša za sve nas, jer tiho potvrđuje neprogresivne ideje u već dovoljno patrijarhalnom prostoru. Još je depresivnije to što među popularnim sitcomima kakve otkupljuje i nema puno boljih/manje seksističkih izbora.
Moj prijedlog: radije po deseti put vratite Malcolma u sredini. Ili – napisat ću to – Dadilju. Vrijeme je. Vrijeme za reviziju njenih mana i vrlina. „2015: (Opet) Godina Dadilje“. Osim toga, Dadilja sadrži lik mnogo više kul od svih gore spomenutih likova. Radi se o ženskom liku, napokon, vrijednom praćenja i divljenja, i mojoj stilskoj ikoni.
Uz nju vas i pozdravljam. Do gledanja.
Mali ispravak. Alan Harper. 🙂 Inače, zanimljiv tekst.
Hvala, ispravljeno! 🙂
FAKAT, YETTA. Nemrem vjerovat da nikad nisam primijetila. Inače, MOLIM VAS NE DADILJU NE VIŠE :((((
Dva i pol muškarca sam doživjela kao sprdnju svega toga što si napisala, baš zato što seksizam prikazuje toliko očito i ekstremno, a i na kraju dana Alan i Charlie su obojica totalni luzeri. Mislim da uopće nisu prikazani kao modeli za identifikaciju. NEZZ!
možda najgora stvar je to što teorija velikog praska ima potencijala da bude jednako dobra kao i moderna obitelj??? jedino što je moderna obitelj token ‘progresivna serija o današnjim ljudima’ dok je tbbt token ‘serija o super-underground subkulturi’ (pffffffttt hahhahahahah) tako da ljudi na drugačije načine kritiziraju te dvije serije, dok na kraju obje imaju vrlo sličnu problematiku? tbbt se također bavi raznim vrstama likovima i veza, samo što su pisci odlučili ići tim putem da je i sama činjenica da netko može biti u aseksualnoj vezi urnebesna. a da ne spominjemo onu curu koja je imala težu fobiju od komuniciranja s ljudima, ali je svaki njen korak bio popračen isforsiranim smijehom lažne publike. brrrr.
uglavnom, da. osam sezona je dovoljno. ajmo sad nešto novo.
vrlo dijelim tvoju ljubav prema televiziji i vrlo sam tužna što je trenutno nemam, ali pratila sam sve navedene serije, neke sa istinskim zadovoljstvom, a neke, pa, poprilično sam htjela udariti televizor (ali otkad je doma napravila snažan zaokret od humorističnih prema csi serijicama rtl je preuzeo ulogu uspavatelja (?) uspavanke(?) uglavnom programa uz kojeg lako zaspiš ) pa krenimo redom. prvo, pravila igre je grozna serija. točka. full stop. nema dalje, nikad ikad. iskreno ne znam zašto to postoji i kako može postojati. ali onda nekad mislim da se oni samo šale sami sa sobom, kao što imam dojam kod dva ipol muškarca. jer ne vidim tko bi išta tamo rečeno i prikazano mogao uzeti za ozbiljno. jest da žene funkcioniraju kao objekti u prolazu (sem par prikaza stalnih žena iz njihove okoline kako si napisala s vrlo, opet, gotovo za ne povjerovati, stereotipnim karakteristikama odnosno svedenima na njih) ali njih dvojica su jako (samo) parodirajući subjekti, barem ja imam dojam da se zapravo smiju samima sebi i svojim karikaturalnim karakteristikama. ali da ne bi bilo zabune, bertha i mali, harperov sin rulaju, barem su meni oni comic relief ove nazovi je ‘komične’ serije.
jima bih svrstala u neku kategoriju između pravila i dva ipol. stvarno ništa pametnije od ‘tko to gleda’ (za ozbiljno se smijući ) nemam za reći. ali i to nije toliko strašno kao raymond, kojeg nema na popisu, ali ne mogu ga ne spomenuti u ovom kontekstu. ja zaista imam širok dijapazon tolerancije na tv proizvode, ali ovo je, moglo bi se reći, kriptonit.
moderna obitelj i teorija velikog praska, pa ja na obadvije prakticiram LOL 😀
slažem se za probleme moderne obitelji kaj si istaknula, posebno za ne-previše -gay-je-okay odnosno problema aseksualnosti kod našeg para. neko vrijeme mislila sam, okay, ljudi se dobro poznaju, rutina , brzina tralala, pa zato taj ‘brzi’poljubac ali nakon nekog vremena postane malo zamjetljivo. iako mi se čini da niti drugi odnosi nemaju punu prostora za to seksualno.
što se tiče big bang theorya, moram reći da me tu ništa što se tiče rodne problematike nije zasmetalo. možda nisam razmišljala o tome, možda sam samo pratila sheldona i uživala u njegovim ekscentričnim prohtjevima. raja mi je samo bilo žao, howardov seksizam bio mi je žalosno smiješan,ali su mi ovo nove informacije o (ne)prihvaćanju žena u geek sferi, pa mi se okvir, kako bi rekao striček goffman malo izmijenio.
promatrala sam ih kao neku ‘uniseks’ grupu opčinjenu likovima i produktima iz (sf/fantasy ) fikcije (moment of identification) i znanošću. a penny više negoli stereotip glupe plavuše , kao što si i napisala funkcionira kao prosječna osoba s prosječnom inteligencijom i s više razvijenim socijalnim i praktičnim vještinama. zašto i kako je ‘bernie ‘završila s ‘howijem ‘ ne znam i ne mogu shvatiti. ali amy farrah fawlerina opčinjenost s penny i njenom (tipično žuđenom) ženstvenošću i svim tim ‘ženskim druženjima’ i ‘buntovnim ‘akcijama čini mi se kao opravdan prodor želje od nedostatka takvih ‘tipičnih’ stvari i ‘tipičnih’ ljudi, što penny i jest iz adolescencije, one vječne američke toliko isforsirane i istovremeno predivne high school dramske scene, što amy nikad nije proživjela. ona nije taj ‘tip’, ali to ne znači da neki dijelovi nje ne bi htjeli proći kroz ta tipična iskustva, odnosno jedan dio nje sigurno je htio život poput pennyna ili se barem tako može naslutiti. ali to mi se ne čini kao ona potpuna prevlast-ja želim biti on/ona ( amy nikad ne izlazi iz sebi svojstvene obleke, barem do kud sam ja sa serijom došla), nego jednostavno, čežnja za životom za koji zna da nije ‘the life’ za nju, ali postoji potreba za barem djelomičnim iskustvom odnosno doticajem sa onim što je nekada bila out of reach.
ispričavam se na ekstra long varijanti komentara koji je večeras zamijenio čitanje krleže, ali kad su serije u pitanju, sva pravila se brišu 🙂 tema , dakle odlična. televizija je neiscrpno vrelo zanimljivosti!
yetta 😀 😀 😀 <33333333
odličan članak i lol yetta gifovi su me razveselili više nego kritiziranje chuck lorrreovih ~kreacija~
inače, ovo me podsjetilo na dobru analizu/usporedbu TBBT-a i Communityja s obzirom na kulturu geekova/nerdova – http://butmyopinionisright.tumblr.com/post/31079561065/the-problem-with-the-big-bang-theory
@Petra – ja sam fakat spremna na dadilju!!! možda bi mi prisjelo, ali spremna sam 😀
možda bih i prihvatila da su 2 i pol muškarca sprdnja i da je seksizam u seriji pretjeran da bi bio seksizam/štetan, ali ako kreator serije ozbiljno govori o zasićenju vaginom na telki, a fanovi pišu “lezba si”, “odi u kuhinju” (makar ironično!), onda ipak mislim da ne trebamo precjenjivati ni publiku ni stvaraoce. + nama je jasno da su luzeri, ali charlie je ipak ful uspješan u tom svom kompozitorskom poslu, bogat i u svakoj epizodi s novom ljepoticom. hm
@sparrow – slažem se!! možda je community pokrio dio toga što je tbbt trebao/mogao biti? lijepo je uspoređeno u ovom tekstu koji je vala mal doran linkala (ili linkao?)!
@Izabela – raymond je i meni apsolutno najgori i ne mogu ga podnijeti. (mislim, gledala sam ga, ali baš s hejtom) žao mi je što trenutno ne ide pa nije mogao u tekst 😀
što se tiče MO, istina je da nije seksualna, ipak je obiteljski sitcom, ali ipak imam dojam da ima dosta hetero izmjena nježnosti. i, naravno, buljenje u gloriju i tretiranje nje kao seksualni objekt.
ovo što si napisala o amy je baš zanimljivo, slažem se (i mislim da totalno može koegzistirati s mojim dojmom o ženstvenosti vs neženstvenosti).
Američke humoristične serije prikazivane na ovdašnjim programima, iako sam uz njih odrastala i živjela oko njih svoju svakodnevnicu u djetinjstvu i ranim godinama adolescencije, nikada me zapravo nisu oduševljavale, da bi me naposlijetku razočarale zbog svih onih mana koje sam i prije naslućivala. Takav je moj odnos prema humorističnim serijama (ne-humoristične serije puno su bolje prolazile kod mene) ostao- stalno sam i dalje kolutala očima na stereotipizirane karaktere (pogotovo što se roda tiče), predvidiv humor (bez LOL-ova u mom slučaju), American dream crap, bljutavu high school scenu kao i na slične (gotovo) nezaobilazne topose američkih sitcoma. Ipak, isto sam ih tako svakodnevno revno gledala, ručala uz njih, pamtila replike, iščekivala reprize te ih uvijek nezaobilazno uvrštavala u svoju dnevnu rutinu. Do otkrića sitcoma koji je za mene upotpunosti promijenio, pomaknuo pogled na žanr, a to je Teorija velikog praska. Neću eksplicirati zašto me sve serija oduševila, ali jedan od glavnih razloga je taj što me u njoj (gotovo) ništa nije rodno zasmetalo, KONAČNO. Bez obzira jer su se u seriji pojavile kasnije ili su bile prikazivane puno manje od muškaraca, BBT žene draže su mi, komleksnije i zanimljivije od muškaraca. Važno mi je istaknuti da Amy, Penny i Bernadette nisu definirane samo u odnosu prema svojim partnerima (zamka u koju se ako moglo upasti jer su njihovi partneri glavni likovi serije)- imaju svoje karijere, prijatelje (osim možda Amy), hobije. Međusobna su si potpora, dijele tajne, savjete, ugledaju se jedna na drugu, uče jedna od druge, ne pričaju samo o svojim vezama, zabavljaju se zajedno, no i svađaju se, raspravljaju. Amy i Bernadette uspješne su znanstvenice, financijski situirane (Penny tek u zadnjoj sezoni, ali svejedno ne ovisi ni o kome financijski) i samostalne. Bernadette zarađuje značajno više od Howarda, a u zadnjoj sezoni i Penny jednako ili više od Leonarda. Također, slažem se s tim da Penny nije prikazana kao “glupa plavuša”, već prosječno inteligentna osoba with street smart. Slažem se s komentatoricom s opisom odnosa Penny- Amy. Amy upoznajući Penny proživljava svoj pubertet, koji do tada nije proživjela, nego se umjesto toga zatvorila u samotan svijet znanosti. Ne mislim da je cilj bio prikazati Amy kao “neženstvenu”, ali pametnu, a Penny “ženstvenu” i glupu. Amy se, smatram, prije prijateljevanja s Penny nije zamarala svojim izgledom ni najmanje, čemu je znatno doprinjela i njena majka, a s Penny otkriva svoju “ženstvenost” i zadovoljna je njome. Mislim da je cilj bio više naglasiti razliku Amy before Penny & Amy after Penny, nego onu plošnu i glupavu “lijepa” cura & “ružna” cura. Ni Penny ne smatram oličenjem “ženstvenosti”- prikazana je kao često hladna (u svakom slučaju manje emotivna od Leonarda), gruba, voli sport, fizički jaka, tuče se, u svakom slučaju ne baš tipična “girly girl”. Bernadette je upotpunosti nemajčinski tip, vrlo jasno kaže da ne voli djecu i svi su s tim ok (zašto i ne bi bili?). Howard je prije Bernadette bio zaista jadni ljigavac prema ženama, ali ništa bolje kod njih nije ni prolazio, sve su ga tako i tretirale. I, iako je razmaženi sinčić, nakon ženidbe ravnopravno raspoređuju kužanske poslove te se trudi biti dobar suprug, što mu, nikako ne beziznimno,ali ipak nekako uspjeva. Osim glavnih ženskih likova, kroz seriju se pojavljuje čitav niz zanimljivih, uspešnih, inteligentnih ženskih likova- Leslie Winkle, Priya, Stephanie Barnette, Lenardova majka, Janine Davis… Žene u BBT-U mogu biti špijunke, veterinarke, kirurginje, pravnice, psihijatrice, web dizajnerice, dermatoliginje, fizičarke, biologinje… Ne znam seriju u kojoj su sve to. A zašto se BBT dečki boje žena i ne znaju ni razgovarati s njima? Mislim da je razlog taj što jednostavno nikada ni nisu, sa svime što nije njihov svijet znanosti i SF-a, ne znaju se nositi . Van svog posla oni su vrlo nesigurni, iskompleksirani, povučeni, neasertivni (osim Sheldona), što se za BBT cure ne može reći. Osim svega toga, u seriji se pitanje seksulanog uznemiravanja tretira ozbiljno. Zbog svojih ispada Sheldon i Howard više puta završavaju na razgovoru u human resources departmentu. Nikako ne mislim da serija radi veću uslugu muškarcima nego ženama- sjetimo se samo Stuarta, Willa Wheatona, Zacka. Da više ne duljim, ioanko sam bezobrazno oduljila i mrzim se zbog toga, ne smtaram da serija nema mana (naprimjer, kako je prikazana Howardova majka, uglavnom kao “debelo” tijelo, upisivanje u Howardov i Rajev odnos homoseksualnost i ismijavanje toga (kao da najbolji pijatelji ne mogu biti samo prijatelji, a i da nisu, so what??), ismijavanje Rajevih hobija koji se obično pripisuju ženama…) no mislim da je veliko sitcom osvježenje, i u rodnom smislu. O tome da se miljuni diljem svijeta smiju na nešto poput: “A neutron walks in the bar and asks “how much for a drink?”The bartender says, “for you, no charge!”, ovdje (nasreću) neću, ali govori samo za sebe.
Ispričavam se na ovakvoj trakavici, bilo je jače od mene!
slažem se s laninim tekstom, a sad se slažem i s eninim komentarom.
možemo li se složiti i zastupati dva suprotna stava?
ili se moram/o odlučiti?
tako mi je teško u životu zbog toga.
frajerština kao sublimirana tjeskoba?
drage/i imam pitanje,
naime, kad gledam nekolicinu muških glazbenika i sportaša dok daju intervjue često se iznerviram. ne znam radi li se o nekakvom neartikuliranom feminističkom senzibilitetu ili sam zavidna, frustrirana, zločesta a izvana fina ženica koja ne trpi tuđu nonšalntnost, “bolikurčina” stav, iznimnu frajerštinu? upravo pogledah rippera u nedjeljom u 2..
sadržajno, nastup mi nije problematičan, već performans. sjetim se tad još nekih..da ne nabrajam.. sve cool face.. ne smiju se! nema besmislenog smijuckanja, ljubaznog smješkanja, hihotanja. još kad vidim kako imaju slobodne ruke… da sam bar oni! a tek kad noge pribacuju, pa se počešu po bradi, pa izbace lakat u stranu, pa zažmire.. ah i meditativna naracija..ko da je vječnost njihova..
ooo da sam bar muško.. i frajer.
o velikim plemenitim muškim družbama…
ispričavam se,
i sadržajno.. nastup mi je bio problematičan.
A tek kad si muško i k tomu još osobenjak? Pa sve ti je valjda dozvoljeno! Mogu li žene biti osobenjaci, mogu li si to dozvoliti, pitam se ja…
@lutnja – mislim da je ok imati kontradiktorne stavove 😀 slažem se da ena ima zanimljive argumente, i definitivno bolje poznaje seriju od mene!
Slažem se sa svime i rastužuje me to što popularna televizija opet “poglupljuje”, a stvarno ne mora imati tu funkciju 🙁 Šta je najgore, bilo koju seriju da stave u taj termin bila bi jako gledana, stvarno nemaju isprike za ovo. Parks & Rec je prekrasna, duhovita, ali i “wholesome” serija, koja ima divne ženske (i muške!) likove. Naravno da to ne prikazuju, na šta bi nam društvo ličilo da se ugledamo na Leslie i Bena, a ne na spodobe navedene u tekstu -.-
Odličan tekst, drago mi je da si se osvrnula na ove serije! Ja prije spavanja pogledam dva komada Moderne obitelji (ove druge su mi toliko imbecilne da ih neću ni komentirati).
Iako mi je uvjerljivo najbolja serija na rtl-u, Moderna obitelj me možda i najviše “ljuti”, upravo zato jer je mogla biti bolja, jer ima potencijala. I još jedna stvar, vezana uz njih, znam da nije tema, al mene nervira njihovo bogatstvo koje pršti s ekrana. Čak da je bila jedna epizoda u kojoj je Phil cijelo vrijeme slinio nad iPad-om.
Naletila sam nekidan na ovaj dragulj; PSYCHOBITCHES – http://www.imdb.com/title/tt2889186/ a tu se priča o ženama i humoru na tv-u pa se činilo (kolko tolko) prikladno. Zanima me koje su vaše reakcije na spomenti show jer vlasititi stav još nisam izdefinirala. Nakon prvotnog šoka kako je tako nešto dobilo zelenu zastavicu u vrijeme PC programminga sam se sjetila da ipak živimo u tom nekom post-Bridesmaides svijetu gdje se zapravo očekuje da sada žene pokažu kako znaju biti smiješne i mogu se šalit na vlastiti račun. Ali opet, ne mogu reć da mi je skroz ugodno gledat skečeve u kojima su žene svedene samo i jedino na svoje mane i ludosti a sve njihove zasluge i postignuća potkopane maničnim psihozama i ekscentricitetima. Da se radi o Hitleru (a fakat nisam mogla uzet neš drastičnije) bi se pričalo kako je bio lud i brijao al kao da bi na kraju ostala ta činjenica da je ipak bio i ludo sposoban kad je mobilizirao cijelu jednu naciju. Kad idem već tom linijom; ovdje imamo sprdanje s Evitom Peron. Na kraju tog skeča ostaje samo zaključak kako je ona bila “luda baba”. Ili griješim? Možda nije problem u ovom show-u, možda je problem što nema dovoljno programa koji pokazuju žene kao sposobne i moćne pa Psychobitches daje savršen argument da se poznate žene pomete pod tepih kao ludare. Jel postoji u medijima neki ženski lik koji je moćan a prikazan sa svim svojim manama i nedostacima? Ili jedno (još uvijek) ne ide s drugim?
imam puno misli o psychobitches i razmišljala sam par dana prije tvog komentara kako bih htjela pisati o njima i o ovoj seriji koja je na imdb-u pod People who liked this also liked… – nighthy night! nn je još puno, puno manje PC.
ja volim psychobitches i/iako mislim da svi argumenti koje si napisala stoje. neke epizode (npr sylvia plath, virginia woolf) su mi predivne i jako smiješne. da, mislim da je činjenica da su te žene koje nisu dobile dovoljnu afirmaciju unutar kanona/povijesti u seriji prikazane kao čiste luđakinje. hm. s druge strane, vraća ih se u sadašnjost, u svijest gledatelja, i afirmira njihova egzistencija. + da shvatiš šalu, ipak moraš poznavati njihov rad ili život? s treće strane, možda su lude od patrijarhata :D, možda se i to može iščitati. dosta njih se u mainstreamu i prikazuje kao ili poznaje po tome da su bile “lude” (evo, sylvia), možda skečevi to odvede do apsurda i nekako subvertiraju?
onda još pitanje humora i političke korektnosti i smijanja nečemu što ti je problematično…
fakat se puno ima za razmišljati!
ja razmišljam još o ženskim likovima s manama
Nisam na ovo gledala kao na seriju koja nije namjenjena za širu javnost pa sukladno nisam ni razmišljala kakav efekt ima ovisno o informiranosti gledatelja. Više to gledam iz smrdljivih čarapa nekog srednjoškolca koji gugla svoju lektiru pa mu ovo bude prvi (a možda i jedini) dodir sa subjektima. Učitelji su već davno izgubili bitku s internetom.
Meni su osobno Bronte lutke vrh.
Subverzija mi je tu malo upitna jer likovi ne doživljavaju nikakvo iskupljenje ili validaciju na kraju, karikatura se prihvača kao realnost. Inače mislim da je “pozitivnu” suberziju jako teško izvest pa možda i zato ne vjerujem u taj slučaj ovdje.
Al kad sam već na temi ismijavanja žena u medijima i subveziji, moram malo otić off topic i podijelit ovo; https://www.youtube.com/watch?v=BDbiE2eAhaE
I sama imam neke negativne statove prema ovom fenomenu al moram priznat da mi neš malo zasmrdi kad stanem i pobrojim da su ipak većina fashion bloggera upravo mlade curke. No oke, tipičan hipster (sljedeći objekt danas opće prihvaćenog hejtanja) se prikazuje kao twentysomething dečko pa možda hejt ne ide po gender linije već u smjeru diskreditacije mladih.
Genijalno štivo, kolegice!
A Jetta mi je apsolutni eye opener. It all makes sense now! 😀
Nisam baš shvatio zašto vam je Raymond najgori? Da li zbog samog humora (gušti su gušti) ili zbog feminističkog pristupa materiji?
<3 !!!