“That Perfect Girl Is Gone”? Disneyjeve princeze u 21. stoljeću

Prošla je godina dana otkad se Snježno kraljevstvo (Frozen) pojavilo u kinima i u potpunosti osvojilo svijet. Film je dobio dva Oscara, postao animirani film s najvećom zaradom i pretvorio se u kulturni fenomen. Članak Joanne Cohen, novinarke The New York Timesa, o utjecaju Snježnog kraljevstva na američku djecu samo je jedan od članaka koji se bavi opsjednutošću djece ovim animiranim filmom. Također, iz porasta popularnosti imena Elsa među britanskim i američkim roditeljima, ali i iz brojnih prerada i parodija pjesme Let It Go na YouTubeu, vidimo da je film imao snažan utjecaj i na odraslu publiku. Mnogi novinari i kritičari pokušali su objasniti popularnost Snježnog kraljevstva i utvrditi po čemu se ovaj Disneyjev film o princezama razlikuje od ostalih. Idina Menzel i Kristen Bell, koje su dale glasove sestrama Anni i Elsi, kao posebnost ovog filma vide drugačiju reprezentaciju ženskih likova. Štoviše, Idina Menzel opisuje Snježno kraljevstvo kao “pomalo feministički film za Disney”, a u tome nije sama. Internet je pun članaka o preispitivanju feminizma Snježnog kraljevstva, i to ne bez razloga.

Snježno kraljevstvo prati primjer Meride Hrabre i u centar radnje stavlja odnos dviju žena. Za razliku od Meride Hrabre, u ovom filmu pratimo dvije junakinje – Annu i Elsu koje demonstriraju snagu sestrinske ljubavi. Naglašavanje važnosti ljubavi i komunikacije između dviju žena i dalje je novost za Disney. Nažalost, Disney ne stavlja ženske likove u odnose izvan obiteljskih. Žensko prijateljstvo nije čest motiv u Disneyjevim filmovima i uvijek je sporedno glavnoj radnji i romantičnom zapletu, što je podosta nelogično kad uzmemo u obzir da filmove o princezama poput Snježnog kraljevstva više gledaju žene, to jest djevojčice.

Složila bih se s Kristen Bell da karakterizacija ženskih likova odstupa od Disneyjevih ustaljenih modula. Elsa, starija sestra, druga je Disneyjeva junakinja koja posjeduje čarobne moći, no za razliku od Zlatokose, Elsa nema kontrolu nad svojim moćima i u igri slučajno ozlijedi sestru. Nakon tog incidenta Anni brišu sjećanje na Elsine moći i zatvaraju vrata dvorca u kojem cijela obitelj živi. U strahu od svojih moći, Elsa se izolira od Anne, koja je neumorno doziva pjesmom Do You Want to Build a Snowman. Elsina izolacija posljedica je straha koji su joj usadili roditelji, točnije otac. Elsin otac uči je da je njezina osobnost neprihvatljiva za vanjski svijet, da uvijek treba kontrolirati svoje osjećaje i da, pod svaku cijenu, treba sakriti svoje moći. Zahtijevanje od Else da prikrije ono što jest te njezino kasnije oslobođenje i prihvaćanje svojih moći plodno je tlo za interpretacije. Mnogi gledatelji prepoznali su Elsine moći kao metaforu za homoseksualnost, premda se Elsina izolacija može interpretirati na više načina. Elsa se kasnije pobuni protiv oca (tj. njegove uspomene) i proglasi da nema više “savršene djevojke” te da za nju više nema pravila i skrivanja. Oscarom nagrađena pjesma u kojoj Elsa pjeva o svom oslobođenju (Let It Go) može se shvatiti kao metafora za LGBT populaciju, ali to je u potpunosti stvar interpretacije. Slažem se sa zaključkom na stranici Feministdisney.tumblr.com da LGBT populacija zaslužuje nešto više od potencijalne metafore, iako Disney vjerojatno neće uskoro prikazati junaka ili junakinju koji nisu heteroseksualne orijentacije.

Međutim, Disney se ovog puta usudio ponuditi junakinju koja je emocionalno nestabilna sve do kraja filma. Prikazivanje nesavršene junakinje napredak je za Disney koji, premda često prikazuje nesavršene junake, ne prikazuje nesavršene junakinje. Uz emocionalnu nestabilnost, Elsa je prestrašena, agresivna i prema vlastitoj sestri te izrazito moćna, i to je čini najkompleksnijom junakinjom Disneyjevih animiranih filmova. Elsina borba nije s prokletstvom ili zlom maćehom, njezina borba je unutarnja, a unutarnji mir Elsa pronalazi tek kad se Anna žrtvuje za nju. U tom trenutku Elsa shvaća da svoje moći može kontrolirati jedino uz pomoć ljubavi. Elsu spašava ljubav – ali sestrinska ljubav – i zbog te poruke ovaj je animirani film doista progresivan.

Iako su Elsa i Anna sestre, karakterno su veoma različite. Anna je zaigrana, željna života, pustolovina i ljubavi, pomalo nepromišljena i iznimno naivna. Njezina naivnost nagoviještena je već na početku filma kad se odluči udati za Hansa nakon nekoliko sati poznanstva. U Disneyjevim filmovima već duže vrijeme ne koristi se koncept ljubavi na prvi pogled, pogotovo kod junakinja. Annina naivnost, njezina najveća mana, može se pripisati mladosti i nedostatku životnog iskustva zbog života u izolaciji. Štoviše, Annina naivnost i nepromišljene odluke koje donosi mogu se shvatiti kao kritika izolacije ženskih likova koja je prisutna u Ljepotici i zvijeri, Vrlo zapetljanoj priči itd. Annini i Elsini problemi proizlaze iz izolacije – Anna je naivna zbog manjka interakcije s vanjskim svijetom, a Elsa je zbog istog razloga emocionalno nestabilna. Annina naivnost vidi se i u drugim situacijama, primjerice u tvrdnji da je Elsa nikada ne bi ozlijedila. Možda zato ne iznenađuje da je baš Hans, Annin princ na bijelom konju, negativac ovoga filma, i to prvi muški negativac ovog stoljeća u Disneyjevim filmovima o princezama. Unatoč naivnosti, Anna nije pasivna princeza, poput Snjeguljice ili Aurore, i odstupa od tradicionalnog poimanja ženstvenosti. Primjerice, Anna se ujutro budi raščupana i slinava te muškarcima, točnije Hansu, izravno govori da ga smatra privlačnim. Nadalje, prije krunidbe Anna izjavljuje da ne zna je li uzbuđena ili puna plinova, što zasigurno nije tipična izjava Disneyjeve princeze. Također, Anna unatoč svojoj nesigurnosti pokušava pomoći Elsi i svom kraljevstvu te na kraju spašava Elsu, a time i sebe, od smrti.

Jedan od glavnih prigovora Elsinom i Anninom odnosu na FeministDisneyju tiče se njihove ograničene međusobne komunikacije. Istina je da Elsa i Anna ne pričaju mnogo u animiranom filmu i njihove se priče, premda povezane, u nekoliko navrata čine gotovo paralelnima. Razlog tome najvjerojatnije je Disneyjevo inzistiranje na romantičnom zapletu unatoč istovremenom ismijavanju istog. Na kraju filma veliča se sestrinska ljubav, ali Anni se ipak ostvari želja koju zaželi na početku filma – ona pronađe pravu ljubav. Kao što ističe Dani Colman na stranici medium.com: rugaju se ljubavi na prvi pogled, ali onda Anna završi u vezi nakon dva dana poznanstva. Iako inzistiranje na romantičnom zapletu nije pomoglo prikazu Elsinog i Anninog odnosa, ovo je prvi put da vidimo junakinju koja izmjenjuje partnere i stječe romantično iskustvo. Kristoff je možda Annina ljubav na kraju filma, ali on nije njezina prva ljubav. Na FeministDisneyju ističu još jednu svijetlu točku Anninog odnosa s Kristoffom – na kraju filma Kristoff traži Annino dopuštenje prije nego što je poljubi. Često se podrazumijeva da ženski lik želi sudjelovati u poljupcu, što je indikator većeg kulturnog problema. Međutim, u posljednjim Disneyjevim filmovima to se promijenilo. U Vrlo zapetljanoj priči Zlatokosa je ta koja inicira oba poljupca, a u Meridi Hrabroj uopće nema ljubavnog poljupca.

Premda se ovaj animirani film znatno razlikuje od ostalih Disneyjevih filmova iste tematike, neka obilježja nisu se promijenila. Elsa i Anna u potpunosti se uklapaju u uobičajenu Disneyjevu fizičku reprezentaciju junakinja. Obje su privlačne, imaju tijelo oblika pješčanog sata i dugu, sjajnu kosu. Disneyju je očito i dalje nedopustivo prikazati drugačiji tip tijela, junakinju natprosječne ili ispodprosječne visine, ili junakinju koja ne odgovara dominantnom idealu ljepote. Amanda Putnam¹ u fizičkoj reprezentaciji Disneyjevih junakinja vidi potvrdu hiper-heteroseksualnosti likova: pripijena odjeća otkriva Disneyjevu savršenu heteroseksualnu ženu, izraženih grudi i bokova te uskoga struka. Također, Putnam smatra da je hiper-heteroseksualnost kasnije potvrđena romantičnim odnosom likova i njihovim bračnim planovima, što je primjenjivo na Annu, ali ne i na Elsu. Elsina seksualna orijentacija može se interpretirati na više načina baš zbog izostanka potvrde heteroseksualnosti. Nadalje, u Disneyju i dalje junakinjama gotovo isključivo pridaju status princeze. Disneyjeva potreba da kao glavne ženske likove u animiranim filmovima ovog stoljeća prikazuje isključivo princeze potvrđuje tezu Nade Kujundžić o ograničenoj karakterizaciji ženskih likova u svijetu Disneyjevih animiranih filmova.²

U mnogočemu Snježno kraljevstvo ne odstupa od Disneyjevog uobičajenog obrasca za animirane filmove o princezama te pokazuje manjak volje za promjenom ili raznolikošću. Međutim, neosporivo je da Snježno kraljevstvo simbolizira i određen pomak u filmovima o princezama. Noviteti u karakterizaciji ženskih likova, stavljanje odnosa dviju žena u centar radnje, izostanak romantičnog zapleta kod Else i izravno ismijavanje romantičnih klišeja daju nadu da će nadolazeći filmovi ponuditi više raznolikosti u karakternom i fizičkom prikazu junakinja, ako ni zbog čega, barem zbog zarade koju su im ove promjene priskrbile.

1. Putnam, Amanda. “Mean Ladies: Transgendered Villans in Disney Films”. Diversity in Disney Films: Critical Essays on Race, Ethnicity, Gender, Sexuality and Disability. Ur. Cheu, Johnson. Jefferson: McFarland & Company, 2013.
2. Kujundžić, Nada. “The Princess with the Quasi-Feminist Agenda: a Glance at Two Disney Films Through the Lens of Feminist Criticism”. Invisible Girl. Ur. Frånberg, Gun-Marie, Hällgren, Camilla & Dunkels, Elza. Umeå: Umeå University, 2012.