Mad Men marginalije S7 E10

FORECAST

Beverly Wilshire Hotel: povijesni hotel u Beverly Hillsu, smješten na Wilshire Boulevardu. Završen je 1928. u vrijeme kada je grad imao 18 tisuća stanovnika. Izgrađen je u obliku slova E od talijanskog kamena i mramora, u renesansnom stilu. U njemu su nekoliko godina živjeli Elvis, Warren Beatty, a heroj radničke klase John Lennon proveo je u hotelu nekoliko mjeseci. “Poor little rich girl” Barbara Hutton, nasljednica Woolworthsa, provela je tamo zadnje godine života “na rubu siromaštva”. Hotelom danas upravlja kompanija Four Seasons Hotels & Resorts. U ovoj epizodi Joan odsjeda u tom hotelu na poslovnom putu u L.A., gdje upoznaje srebrnog lisca Richarda Burghoffa, razvedenog milijunera u mirovini. Kemija između njih dvoje je opipljiva te Joan zato, a i stoga što nije sigurna hoće li ga ponovno vidjeti, prešućuje da ima dijete. Kasnije se ispostavlja da je Richardu to ozbiljan, iako ne nepremostiv problem. I Joan i Peggy u ovoj su polusezoni kliknule s muškarcima koji bi im mogli postati dugoročni partneri. Je li to ono što im je namijenila budućnost serije ili je ipak predobro da bi bilo istinito? Radnja većeg dijela filma Zgodna žena redatelja Garryja Marshalla iz 1990. odvija se u hotelu Beverly Wilshire, gdje Edward odsjeda u penthouseu.

The Brady Bunch: američka humoristična serija autora Sherwooda Schwartza koju je izvorno prikazivao ABC od rujna 1969. do ožujka 1974. Serija nije imala visoku gledanost tijekom izvornog prikazivanja, no nakon što je krenula u sindikaciju, postala je vrlo popularna, osobito među djecom i tinejdžerima koji su je sada mogli gledati u dnevnom terminu. Tada je doživjela i nekoliko televizijskih spin-offa i filmske nastavke. Serija je među prvima prikazala tada raširenu društvenu pojavu, naime, brak dvoje ljudi koji već imaju djecu iz ranijih brakova. Takva obiteljska situacija ranije je prikazana u dvama filmovima iz 1968., Yours, Mine and Ours s Lucille Ball i Henryjem Fondom te With Six You Get Eggroll s Doris Day i Brianom Keithom. Na kraju epizode Bobby moli mamu da mu dopusti da gleda The Brady Bunch, a Betty pristane te usput njegovu plastičnu pušku baca u kantu za smeće. Taj njezin potez dolazi nakon razgovora s Glenom koji se prijavio u vojsku iz očaja, u nadi da će tako uspjeti zatajiti pad godine na fakultetu. Glen posjećuje Betty u namjeri da i tu kapitalizira na svojoj laži jer Betty podupire američko sudjelovanje u Vijetnamskom ratu, te se nada da će je time osvojiti: “I feel safe because I know you’re mine”. Betty ga odbija, ali očito uživa u njegovoj pažnji, kao što je u njoj uživala dok je Glen bio dijete. Prije Brady Buncha Sherwood Schwartz proslavio se serijom Gilligan’s Island.

Clark bar: čokoladica punjena maslacem od kikirikija. Okusom podsjeća na vremenski kasniji, ali danas popularniji Butterfinger. Izvorni recept pripada irskom emigrantu Davidu Clarku koji je čokoladicu počeo proizvoditi 1886. u Pittsburghu. Clarkova tvrtka eksperimentirala je s raznim punjenjima koja se prije nisu koristila u proizvodnji čokolade, poput kokosa, metvice i maslaca od kikirikija. Danas čokoladicu proizvodi kompanija NECCO (New England Confectionary Company). Don odlazi do automata po užinu i dočekuje ga Hershey’s čokoladica, sa svake strane okružena s po četiri druge čokolade, kako bi ga u trenutku dok razmišlja o budućnosti kompanije podsjetila na njegov najsramotniji neuspjeh. Jedna od čokoladica je i Clark, koju (čini se) na kraju bira. Don cijelu epizodu pokušava zamisliti budućnost kompanije i svoju budućnost, no ne uspijeva ništa smisliti. Premda svoj prazan stan agentici za nekretnine pokušava predstaviti kao priliku života za potencijalne kupce, Melanie tu vidi samo neuspjeh, usamljenost i tugu. Don sam, naravno, nije u stanju prihvatiti vlastiti savjet te iz potpune praznine u kojoj se trenutno nalazi stvoriti novu budućnost. To jutro prvi put dolazi na posao bez briljantina u kosi.

The First Time Ever I Saw Your Face: pjesma koju je britanski politički kantautor Ewan MacColl napisao za američku folk pjevačicu Peggy Seeger 1957. Tijekom 1960-ih obradili su je brojni glazbenici, a pjesma je 1972. proslavila Robertu Flack. Flack je pjesmu snimila za svoj prvi album First Take, no postala je međunarodni hit tek nakon što ju je Clint Eastwood upotrijebio u svom redateljskom prvijencu Play Misty for Me iz 1971. Pjesma svira u odjavnoj špici epizode te je upadljivo ljubavne tematike. “Love again?”, pita Don Mathisa i Eda kada mu predstave ideju za reklamu, kao da mu je ljubav dosadan i naporan koncept. Središnji ljubavni odnos u epizodi je, dakako, ljubav na prvi pogled između Joan i Richarda, no tu je i neprimjeren odnos između Betty i Glena, kao i roditeljska ljubav Dona prema Sally. Sally mu je prošle godine izlazeći iz auta rekla da ga voli, no sada ga se samo želi što prije riješiti i mahati mu iz busa.

Gettysburg Address: govor što ga je američki predsjednik Abraham Lincoln održao 19. studenog 1863. za vrijeme Američkog građanskog rata na posvećenju Nacionalnog groblja u Gettysburgu, Pennsylvaniji. Govor je održan četiri mjeseca nakon što je vojska Unije pobijedila vojsku Konfederacije u bitci kod Gettysburga i danas se smatra jednim od najvažnijih političkih govora u povijesti. U kratkom govoru koji je započeo danas ikoničnom frazom “Four score and seven years ago” (“Prije osamdeset i sedam godina”) Lincoln spaja vrijednosti Deklaracije neovisnosti s ciljevima Građanskog rata koji je u tom smislu trebao osigurati jednakost svih ljudi u SAD-u. Roger od Dona traži da sastavi svojevrstan Gettysburg Address o budućnosti kompanije koji će on onda pročitati na konferenciji na Bahamima. Zahtijeva od njega “reasonable hopes and dreams”, a ne znanstvenu fantastiku, no Don i ovaj zadatak shvaća kao potragu za smislom života. Raspituje se o Tedovim i Peggynim snovima, no oni su prepragmatični za njegov ukus: Ted želi neki veliki posao, možda farmaceutsku kompaniju, a Peggy želi biti prva kreativna direktorica u firmi (odnosno želi Donov posao) te ostaviti trag u oglašivačkoj industriji. Peggy optužuje Dona da je ispituje o njezinim snovima “so he can shit on them”, a čini se da sam Don više nema snova, barem ne u oglašivanju. Lincolnovo obraćanje naciji trajalo je oko dvije minute, a uslijedilo je nakon glavnog programa dana, govora Edwarda Everetta koji je trajao puna dva sata.

Greyhound Lines, Inc.: skraćeno Greyhound, međugradski autobusni prijevoznik koji povezuje više od 3800 destinacija u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Počeci kompanije sežu do 1914. kada je švedski emigrant Carl Eric Wickam iz Alicea u Minessoti počeo razvoziti rudare iz Hibbinga u Alice. Posao se s vremenom proširivao, a današnje ime potječe iz 1920-ih kada je vozača Eda Stonea odraz autobusa u izlogu trgovine podsjetio na engleskog hrta. Vožnju Greyhound autobusima popularizirao je i film Franka Capre Dogodilo se jedne noći iz 1934. Danas prijevozniku glavnu konkurenciju predstavljaju Chinatown Bus Lines i slični autobusni prijevoznici koji su uveli niske tarife. Don prati Sally i njezine prijateljice na autobus, a prije toga ih časti večerom u kineskom restoranu, gdje provaljuje rasističke viceve i očijuka sa Sarom te ispituje djevojke što žele biti kad odrastu. Premda Sally kaže da samo želi pojesti večeru, kasnije saznajemo da joj je jedina želja maknuti se od roditelja i biti drugačija osoba od njih. Već je velika stvar što je Sally uspjela točno procijeniti kakvi su ljudi njezini roditelji, no njezina će budućnost ovisiti o tome koliko dobro osvijesti i nauči kontrolirati obrasce ponašanja koje je od njih naučila. Prosječna je brzina engleskog hrta 64 km/h.

Hanna-Barbera Productions, Inc.: američki animacijski studio koji je dominirao televizijskom animacijom u SAD-u sredinom i u drugoj polovici 20. stoljeća. William Hanna i Joseph Barbera prvi put su surađivali 1939. dok su radili za animacijski studio Metro-Goldwyn-Mayer. Prvi zajednički projekt bio je crtić Puss Gets the Boot (1940) koji je poslužio kao zametak Toma i Jerryja. U to je vrijeme sedam njihovih kratkih animiranih filmova osvojilo sedam Oscara koje je primio producent Fred Quimby. Kada je MGM odlučio zatvoriti svoj animacijski studio, autori su u suradnji s redateljem Georgeom Sidneyjem osnovali vlastitu tvrtku koju je financijski poduprla kompanija Columbia Pictures. Prešli su u vlasništvo Turner Broadcasting Company 1991. te su se njihovi crtići prikazivali na TBS-ovu kanalu Cartoon Network, a danas su dio Time Warnera. U svojim su poznatim i omiljenim crtićima popularizirali tzv. reduciranu animaciju, a najpoznatiji su The Yogi Bear Show, The Flintstones, The Jetsons te Scooby-Doo, Where Are You! (i Štrumpfovi, Bipsići i – honorable mention – Korni Kornjača). Lou Avery ipak nije otišao iz firme, nego radi u kalifornijskom uredu i pokušava svoj strip “Scout’s Honor” prodati Hanni i Barberi. Dakle, čak i Lou ima snove koji nadilaze uspjeh u oglašivačkoj industriji. Hanna-Barberina Obitelj Kremenko bila je najdugovječnija i financijski najuspješnija televizijska animirana serija dok je 1996. nisu prestigli Simpsoni.

The Oak Room: bar i restoran u sklopu hotela Plaza u New Yorku. Otvoren je 1907. kao Men’s Bar te uređen u stilu njemačke renesanse, s drvenom oplatom na zidovima i freskama koje prikazuju bavarske dvorce. Poslije prohibicije ponovno je otvoren kao restoran Oak Room u kojem se tijekom radnih dana u tjednu ručak posluživao isključivo muškarcima. Ta je praksa napuštena 1969. nakon su što članice National Organization of Women na čelu s Betty Friedan organizirale protest. Restoran je ponovno zatvoren 2011. nakon spora s hotelom Plaza zbog neplaćene najamnine i navodne “vulgarnosti” Oak Rooma, odnosno bučnih i neprimjerenih zabava. Joan i Richard odlaze na večeru u Oak Room, gdje mu Joan priznaje da gleda na sat jer je kod kuće čeka sin. Richard svoju budućnost vidi kao otvorenu i slobodnu, no Joan ne želi žrtvovati svoj posao: “I need to work. I just finally got the job I’ve always wanted”. Oak Room treba razlikovati od susjednog Oak Bara koji je otvoren 1945. dok je hotel vodio Conrad Hilton. Uvodna scena Hitchcockova filma North by Northwest (1959) snimana je u Oak Baru. Samantha je pokupila 72-godišnjeg potencijalnog ljubavnika u Oak Baru u epizodi Seksa i grada naslovljenoj “The Man, the Myth, the Viagra” (S2 E8).

Peter Pan Peanut Butter: marka maslaca od kikirikija u vlasništvu kompanije ConAgra Foods. Proizvod je na tržište uvela tvrtka Derby Foods 1920., a današnje ime nosi od 1928. Danas je maskota proizvoda Petar Pan iz istoimenog Disneyjeva animiranog filma iz 1953. U starim reklamama za proizvod Petar Pan je predstavljen kao žena smeđe kose odjevena u zelenu suknju; manje dječačka, a više majčinska figura koja djeci za školsku užinu pakira sendviče s maslacem od kikirikija. Na predstavljanju prijedloga reklame za novi keks dolazi do svađe između Mathisa i Eda, te Mathis opsuje. Nakon što pogrešno shvati Donov savjet da se ne ispriča klijentima, očekujući otkaz, Donu skreše u lice sve što misli o njemu: “You have no character. You’re just handsome”. Takve izjave sve su češće: Megan mu je u prošloj epizodi rekla da je “ageing, sloppy, selfish liar”, a Jim Cutler prošle godine da je samo “a football player in a suit”. Nije rijetkost da Petra Pana glume žene, pa će u najnovijoj filmskoj verziji naslovnu ulogu igrati Allison Williams.

Playland: zabavni park smješten u Ryeu, u saveznoj državi New York. Jedan je od rijetkih američkih zabavnih parkova u vlasništvu države, točnije bogataškog okruga Westchester. Dizajniran je u art deco stilu i otvoren 1928. Sastoji se od šetnice uz more, dvije plaže, bazena, klizališta i niza atraktivnih vožnji. Drveni “vlak smrti” Dragon Coaster operira od 1929., a zmaj je i maskota parka. Glen i njegova prijateljica dolaze povesti Sally u Playland, no plan propada jer se posvađaju oko Vijetnamskog rata. Glen se prijavio u vojsku iako se politički protivi ratu, a kao alibi koristi argument o crnim mladićima koji pogibaju dok srednjoklasni bijeli klinci sjede naokolo i puše travu. Na kraju filma Big redateljice Penny Marshall iz 1988. scena u kojoj Zoltar iz automata za gatanje pretvara odraslog Toma Hanksa natrag u dječaka snimljena je na šetnici u Playlandu.

Sanka: marka instant kave bez kofeina, jedna od prvih kava bez kofeina na svijetu. Prvo se prodavala u Njemačkoj i drugim europskim zemljama 1905-1906. pod nazivom Kaffee HAG (Handels-Aktien-Gesellschaft), a u Francuskoj pod imenom Sanka (prema sans caféine, tj. bez kofeina). Na američko je tržište ušla oko 1910., a poslije Prvog svjetskog rata pod imenom Sanka, prvo u dvije posebne Sanka kavane u New Yorku, a zatim i u trgovinama na malo. Lou Avery traži Dee da mu donese šalicu Sanke. Lou ima stripaške ambicije, ali zapostavlja posao. Sada kada to Joan zna, pitanje je vremena tko će ga zamijeniti u kalifornijskom uredu. Je li California ipak Donova budućnost? Kompanija Kaffee HAG početkom 20. stoljeća u brojnim je državama tiskala albume s grbovima. Tako je oko 1930. u Zagrebu tiskan album Grbovi Jugoslavije koji su priredili povjesničari Emilij Laszowski i Rudolf Horvat. Album je sadržavao 256 marki sa slikama grbova, uključujući Mokronog i Žužemberg.