Definiraj ovo ili život kako ga piše Hester High

Ljudi su skloni uvijek i sve kategorizirati, stavljati u manje i veće jasno označene pretince. I dok sam svjesna da etikete koje lijepimo na njih pomažu da se snađemo u općem kaosu stvari, ljudi i interesa, s druge mi se strane one čine iznimno ograničavajućima, pogotovo kada ni u jedan pretinac ne možete sasvim ući.

Na svom sam kratkom ovogodišnjem godišnjem odmoru naletjela na zanimljivu MTV-jevu teen seriju Faking It koja se dotiče upravo tog problema definiranja i kategoriziranja, s naglaskom na pitanje seksualne orijentacije. Iako se ovaj tekst bavi i drugim iritantnim pretpostavkama o mladoj populaciji, prostor Hester Higha, kao srednje škole “drugačije od drugih” u kojoj se radnja serije Faking It odvija, učinio mi se zgodnim polazištem za raspravu o njima. Naime, koliko god se Hester High činio liberalnim mjestom koje prihvaća različitosti, upravo tim imperativom “drugačijeg” postavlja svoje polaznike u istu poziciju u koju bi ih smjestila i neka druga “uobičajena”, mainstream škola ili milje: da se odluče za svoj “tip različitosti”, da odaberu kojoj skupini, odnosno kategoriji pripadaju.

Ne samo da je to gotovo neizvediv zadatak koji nosi puno pritisaka, nego je i poprilično nepostojan: kako možemo garantirati da se naši interesi, ciljevi, moral, seksualna orijentacija sutra neće promijeniti? Od nas se neprestano očekuje da donosimo odluke i biramo strane, no koliko god u njih bili sigurni kada ih donosimo, na njihovu se trajnost ne možemo osloniti. Ipak, pretinci koje u nekom trenutku odabiremo ili u koje smo smješteni prema dobi, spolu i drugim obilježjima sa sobom donose i pretpostavke protiv kojih se ponekad teško boriti. Ono što slijedi izbor je mojih omiljenih pretpostavki, onih koje mi uspijevaju aktivirati simpatikus više nego trening tae boa.

Ti si onda gej, bi, bi-curious…?

Radnja serije odvija se u Texasu koji je inače poznat po konzervativizmu, no Hester High School koju pohađaju junaci serije u potpunosti odudara od tog stereotipa. U Hesteru biti “drugačiji” znači biti mainstream. I dalje imamo cijelu plejadu likova-tipova, njihovih odnosa i motiva specifičnih za žanr, no u ponešto drugačijem obliku. Najpopularnija osoba u školi ili osoba koja “vodi stvari” tako nije kao obično cura, nego je to gej dečko Shane Harvey. Njegov najbolji prijatelj neodoljivi je Liam Booker, dečko s afinitetom prema umjetnosti i tiha patnja Karme Ashcroft. Karma i njezina najbolja prijateljica Amy u Hesteru su gotovo nevidljive, no kada ih na jednom tulumu Shane auta kao lezbijke njihova popularnost naglo poraste. One, pogađate, lezbijke nisu – otuda i naslov serije – ali odlučuju se pretvarati da jesu kako bi zadržale svoju novostečenu vidljivost. No dok za je Karmu sve samo igra, Amy otkriva da je Karma zaista privlači.

Faking It

Jedan fake poljubac za Amy će značiti preispitivanje njezine seksualne orijentacije koja će (spoiler alert!) do kraja druge sezone ostati nerazriješena. Privlače je djevojke, ali ne može reći da je ne privlače i dečki. Mogli bismo Amy označiti kao biseksualnu, ali ni ona sama nije sigurna što je. Uostalom, zašto bi i morala biti?

Nakon što shvati svoje osjećaje prema Karmi, odnosno nakon što se pojavi sumnja da je možda (i) gej, Amy se žuri upustiti u odnos s djevojkom ne bi li saznala za “koju stranu igra”. Lekcija koju će naučiti tijekom te potrage, ali i kasnije veze s djevojkom Reagan jest da ta putanja traženja odgovora nije matematička formula u čiji se rezultat može pouzdati, pogotovo u tinejdžerskim godinama kada istraživanje sebe tek počinje. (Spoiler alert!) Reagan od Amy traži da joj potvrdi je li gej ili nije jer ne želi biti s osobom koja je “negdje između”. Amy ne želi izgubiti Reagan, no ne može lagati samoj sebi – ona i dalje nije sigurna. Iako joj teško pada prekid s Reagan, Amy se mora pomiriti sa svojom neopredijeljenošću i na neki je način učiniti legitimnom za samu sebu, bez obzira na reakcije i očekivanja drugih.

Sve je lako kad si mlad

Možda je to vrijedilo nekad, no sada, u sistemu neoliberalnog kapitalizma u kojem na tržištu nije samo naš rad, nego na njemu zapravo nudimo sebe, ljestvica zahtjevnosti podigla se jako visoko i mladi su ljudi, pogotovo oni s nestabilnim financijskim stanjem, izloženi golemim pritiscima.

Takva je situacija zadesila Karmu kada su joj roditelji, nakon što su ih uhitili zbog prodaje kolača s marihuanom, izgubili imovinu. Ona više nema svoju sobu i nema sredstva za odlazak na fakultet. Da bi zaradila nešto novca, počinje raditi, zbog čega često i zaspe na predavanjima. U nekom joj trenutku Liamov bogati otac ponudi dvjesto tisuća dolara u zamjenu da se prestane viđati s njegovim sinom. Inače bi u ovakvom tipu serije junakinjin odgovor bio instantno “ne”, no Karma prvo pomno razmotri ponudu prije negoli je ipak odbije. Teško da bi je se zbog toga moglo kriviti s obzirom na to da bi tim novcem mogla platiti nastavak svog obrazovanja koji bi joj u budućnosti osigurao veće šanse za bolji posao i bolji život. Diploma nažalost nije garancija kasnijeg karijernog uspjeha, ali nam svakako može poboljšati šanse. A obrazovanje se plaća, čak i kad kao kod nas, za razliku od SAD-a, postoji mogućnost besplatnog školovanja. Negdje treba živjeti, treba platiti račune, treba jesti, treba se odjenuti. I to su samo kriteriji koji zadovoljavaju segment preživljavanja, a ne življenja. To što si mlad ne znači da si se spreman s time pomiriti.

Mladi su puni životnog elana

Baka mi često ponavlja kako je preda mnom sve, kako sam ja, jer sam mlada, puna “životnog elana”. Zbog toga bi mi valjda trebalo biti lakše ustajati se ujutro ili bih trebala biti tolerantnija na životne uvjete na koje neću moći biti s trideset pet. Navodno mi nije toliko bitno što jedem, najvažnija stvar na svijetu mi je položiti ispite da onda mogu ići vani i ludo partijati, jer to je ipak ono u čemu najviše uživam. A kad završim fakultet, naći ću posao od kojeg mogu pristojno živjeti, ne samo preživljavati.

Tako bi se mogao opisati prosječni tip studenta kojeg prvog imamo na umu kad se spomene riječ “studentski” iako dobro znamo da stvar nije tako jednostavna. Velika očekivanja od studentskog života usadile su nam američke komedije i serije, a naša ih je okolina samo obojila specifičnim kontekstom male zemlje između Europe i Balkana – to i dalje funkcionira kao zadnja leisure etapa u našem životu, u kojoj se navikavamo na ozbiljan rad, ali se jednako tako opuštamo i zabavljamo, učimo živjeti s malo novaca, ali i dalje većina nas ima neki oslonac. No dok se u kontekstu američke filmske i televizijske fikcije studentsko doba tretira kao period u kojem još možemo istraživati naše afinitete, kod nas je situacija malo kompliciranija – od neprimjerenog obrazovnog sustava koji se premalo usredotočuje na pojedinca i otkrivanje njegovih/njezinih potencijala, preko onih roditelja koji guraju svoju djecu u područja za koja ova nemaju afinitete radi potencijalne buduće tržišne isplativosti zanimanja ili pak nastavljanja obiteljske tradicije, do vlastitih nesigurnosti, nedostatka interesa ili preobilja istih.

I Liama Bookera muči jedan od tih problema. Njegova obitelj posjeduje veliku kompaniju za tehnološke inovacije s kojom Liam ne želi imati veze jer se ne slaže s njihovom politikom poslovanja. Ipak uživa u lagodnom životu koji mu taj novac omogućava, ali samo do trenutka u kojem se i dalje može baviti onim što osjeća da je njegov poziv, umjetnošću. Kada se posvađa s ocem koji od njega traži da nastavi tradiciju i počne raditi za njihovu kompaniju, Liam to odbija i odseli se kod Shanea. Liam ima životnog elana, no koliko bi dugo mogao slijediti svoje afinitete bez podrške obiteljskog novca?

Njegova je pozicija bez sumnje bolja od Karmine, ali je daleko od idealne. I to znaju svi koji su se u nekom trenutku našli zatočeni u idejama koje su njihovi roditelji/skrbnici pripremili za njih, bez da su se konzultirali sa samim osobama koje bi taj život trebale voditi.

Da, mladi su puni “životnih sokova”, želja, interesa i ambicija, ali taj je elan itekako obojen bijesom i tjeskobom (kako doći do mogućnosti da pokažemo svoje sposobnosti?), ali i strahom od onoga što će sutra biti (koliko će vas zbrinjavanje egzistencijalne situacije koštati vremena koje želite uložiti u projekte kojima se želite baviti u budućnosti?). To je state of mind moje generacije, bez obzira na zanimanje koje su odabrali, i pitanje kojim bi se vodeći ljudi ove države trebali pomnije pozabaviti umjesto da slažu prazne parole o tome kako su mladi budućnost “lijepe naše”.

Oscar Wilde bio je homoseksualac

Realno, koga briga? Nažalost, društvo u kojem živimo još uvijek daje preveliki značaj nečijoj seksualnoj orijentaciji u domenama u kojima je ta informacija irelevantna. Ljudima koji nisu heteroseksualni, navodno zato jer su u manjini, seksualna orijentacija stavlja se kao predznak svemu ostalom što rade te postaje glavnim označiteljem njihovog identiteta.

Shaneov dečko Duke borac je MMA-a na početku karijere. On je gej, što zna i njegov otac koji je s tim savršeno u redu, no Duke se boji autati jer pretpostavlja da će izgubiti sponzore koji su mu potrebni da bi mogao napredovati u karijeri. (Spoiler alert!) To se i dogodi nakon što se auta na konferenciji za novinare. Dukeova je karijera ugrožena činjenicom koja ni na koji način nije povezana s njegovim talentom i sposobnostima kao MMA borca.

To je jedan od presudnijih razloga zbog kojih mnogi oklijevaju s autanjem, pogotovo oni čije je djelovanje javno. I iako je to razumljivo, s druge strane može imati više štete nego koristi. Jer što se više ljudi auta, prije će nestati potreba za samim činom (javnog) izlaska iz ormara. Poanta je ionako da se raznolikost seksualnih orijentacija prihvati kao sasvim uobičajena, a ne nešto što iskače od norme.

Koncepcija Hester Higha šalje dakle dvosmislenu poruku. S jedne je strane progresivna jer prihvaća različitosti (ne samo u vidu seksualnih orijentacija, već i kroz, primjerice, uključenost ljudi s invaliditetom u razne aktivnosti ), no naglašavajući tu koncepciju drugačijeg podupire njezin tretman kao nečeg što je izvan onog “pravog”, “normalnog” (normativnog). Ujedinjenost u različitosti, prihvaćanje drugačijih životnih nazora, sposobnosti, afiniteta, seksualne orijentacije… da, ali uz uvjet da to drugačije nije Drugo u odnosu na nešto što je Prvo, da nije ispod ili iznad, već da je sve u toj plejadi raznog na istoj razini. U kontekstu teksaškog miljea u koji je smještena, miljea koji je prije svega tradicionalan, Hester High funkcionira kao neka rubna točka u kojoj je smješteno sve što odskače od zadanih vrijednosti. Da bi Hester prestao biti izvanredan slučaj tolerantne zajednice, mora aktivno djelovati na mijenjanje vrijednosti okolnog miljea kako se to drugačije više ne bi moralo isticati kao drugačije. Mogućnost i početak te promjene dogodit će se kroz lik Lauren, interseksualne djevojke koja je u Hester došla kad se njezin otac oženio Amynom majkom. Navikla na plastičnost i hermetičnost uloga i odnosa u svojoj bivšoj školi, Lauren se na početku bori protiv liberalnosti Hestera, no s vremenom se njezin stav mijenja jer joj hesterska ekipa nudi nešto što joj dotad nitko nije ponudio – prihvaćanje. Neosuđujuća okolina pomoći će joj da i sama prihvati svoju interseksualnost, ali će jednako tako Lauren jasno istaknuti da ne želi da to bude temeljno obilježje njezine osobe, isto kao što Liam ne želi da ga se veže uz princip poslovanja i vrijednosti koje zagovara tvrtka njegove obitelji.

I Amy i Lauren i Liam žele izmaknuti pretincima u koje ih se stavlja, ali ih ne odbacuju u cijelosti. Liam će možda pronaći neki način da kompromisno poveže svoje umjetničke afinitete s obiteljskim poslovanjem, Lauren će se možda naći u situaciji u kojoj će se pozvati na svoju interseksualnu prirodu, a Amy će s vremenom možda shvatiti da je gej. Ili strejt. U svakom slučaju, tim je likovima potrebno vrijeme da istraže svoje interese i želje. I to je vrijeme ono na što bi svaka mlada osoba trebala moći računati, bez grižnje savjesti i bez straha od toga kako će to na nju/njega djelovati sutra. Pogotovo zato jer je taj proces (u)poznavanja sebe, koji uključuje borbu s društvenim kategorizacijama i očekivanjima drugih, jedina šansa za kvalitetan i ispunjen život u budućnosti.