Dobra djevojka i njezin Drake

Zadnja je Drakeova stvar „Hotline Bling“ poput šećerne vune: izgleda cool, ali čim dotakne jezik, čarolija prestaje. Šećer na štapiću je šećer na štapiću, koliko god privlačno i ružičasto izgledao. Drizzy doduše ne bježi od sladunjavosti vlastite pjesme, pa je i spot za istoimenu stvar jednako šećerast. Pastelne boje, Drakeovi nekoordinirani pokreti, srceparateljski tekst sa sladunjavim glazbenim aranžmanom, projiciraju u svijet glazbe imaginarij djevojačkih tumblr blogova na kojima dominiraju upravo blijedoružičaste nijanse kombinirane s mazohističkim sentimentom, noževima, svilenim vrpcama i lisicama, lizalima i pokojom senzualnijom slikom napetih muških vena i napućenih usana. Preko tih pastelnih nijansi mlade žene sublimiraju mušku dominaciju, čine od nje vizualno privlačnu, slatku ideju seksualnog sazrijevanja i imanentne ženske kvarljivosti. Ne čudi stoga što Drizzy dođe kao šlag na tumblr djevojaštvo: njegova posesivnost, njegova ljubomora savršeno pristaju uz ideju da ljubavna strast traži dominantnog muškarca i dobru djevojku koja će mu se rado podati.

Drakeovu pjesmu „Take Care“ (ft. Rihanna), slušala sam bezbroj puta jer ni sama nisam iznad tog saharinskog Drizzyjevog senzibiliteta koji velike guzice opjevava elegičnim tonom, a ženama se obraća kao da su sve jedna te ista osoba koju samo on razumije. Dominacija i manipulacija glavne su odrednice Drakeove poetike: ženu kojoj govori Drizzy ne imenuje kako bi se sve žene mogle s njom identificirati. Kad u „Take Care“ pjeva: „Can’t deny that I want you but I’ll lie if I have to“, Drake aludira na kontrolu koju dominantna osoba ne smije izgubiti: muškarac poput njega može se prepustiti samo ukoliko žena popusti prva. Naravno da mi to kao prekaljenoj femnistkinji smeta jer Drake nikad neće eksplicitno reći da je osjetljiv muškarac koji se boji odbijanja, već će izmanipulirati ženu kako bi bio siguran da neće izvući deblji kraj. Raspravljala sam već nekoliko puta s poznanicima koji su me uvjeravali kako sam ispod svoje oštre pojave zapravo osjetljiva račica (sve se uvijek svede na horoskop), što nikad ne poričem, jer ta bi vrsta osjetljivosti ljudima trebala biti slaba utjeha: osjetljivi vas ljudi najbrže dođu glave. Kad panično štitiš vlastite emocije, puno lakše povrijediš tuđe.

Drake je, kako je to Karlo Rafaneli na Lakim notama dobro primijetio, cmizdravi jebač: muškarac koji jebe, a kad jebanje stane – onda plače zbog toga što žene ne može kontrolirati i kad više nije s njima. „Hotline Bling“ je himna control freaka, egomanijaka koji za vlastitu nesigurnost okrivljuje druge:

Girl you got me down, you got me stressed out
Cause ever since I left the city, you
Started wearing less and goin’ out more
Glasses of champagne out on the dance floor
Hangin’ with some girls I’ve never seen before

Krhki muški ego tjera Drakea da sanjari o tome kako ženskog subjekta nema jer sve što žene rade, rade za/zbog njega: ako djevojka izađe van, to je napravila samo da ga povrijedi, a ne da bi se zabavila. „Used to always stay at home, be a good girl“, cmizdri Drake dok mu u spotu pleše desetak žena s kojima ga očito veže samo iskreno prijateljstvo. To je taj „jebački“ dio njegove persone: želi intimno upoznati sve žene, voljeti duboko samo jednu. Ali koliko duboko zaista možeš voljeti ženu ako je smatraš tek objektom vlastite žudnje i „romantično“ joj osporavaš slobodu kretanja? Ovom je drakeovskom senzibilitetu suprotstavljena glazba pop izvođačica koje su poput Cindy Lauper i Madonne osamdesetih zagovarale djevojačku samostalnost s onu stranu tipično mizogine podjele na dobre i loše djevojke. Djevojke ne žive da bi te povrijedile, Drake. Girls just want to have fun. Čak su i Novi fosili svojevremeno pjevali o tome. Nisam, naravno, slučajno spomenula Madonnu jer Drake na svom mixtapeu „If You’re Reading This It’s Too Late“ ima istoimenu pjesmu u kojoj bezimenoj curi obećava da će biti sljedeća Madonna, samo neka uđe u njegov auto. Pop-kraljica je potom na svom nastupu obukla majicu na kojoj je pisalo „Big as Madonna“, i na binu izvela Drakea kojeg je u svojoj tipičnoj maniri – zažvalila, na što je on reagirao s gađenjem. Nije, dakle, problem s lošim ili dobrim djevojkama, problem je sa ženama koje ne traže dozvolu od muškaraca i nisu submisivne.

Zanimljivo je što Drakea najčešće kritiziraju žene (Kat George, Tahirah Hairston, Meaghan Garvey i Lindsay Zoladz) koje ga i same rado slušaju. Kad piše o fenomenu „dobre djevojke“ u suvremenoj popularnoj glazbi, Kat George primjećuje kako Drakea privlače žene poput Rihanne i Nicki Minaj: on zaziva „dobru“ djevojku, ali istovremeno žudi jaku i seksualno osnaženu ženu koja nije podložna muškoj kontroli. S druge strane, George ne dovodi ovu žudnju u direktnu vezu s muškom željom za „dobricom“, koja je muškarcima privlačna zato što je mogu „iskvariti“, iako je meni ta veza i više nego očita jer isti muški apetit traži „dobre“ i „loše“ djevojke. Znamo da je „dobra djevojka“ patrijarhalni konstrukt i da nijedna žena ne spada u tu kategoriju. No isto tako i „loša“ je djevojka jednaka izmišljotina: nevaljalost u patrijahatu postoji kao opravdanje za kaznu. Što nas opet vraća na djevojačku sublimaciju muške dominacije. Nijedan od „girly“ tumblr blogova ne gradi jednoznačnu sliku dobrog, naivnog djevojaštva. Naprotiv, ti blogovi često prenose ideju nevaljalih djevojaka obučenih u volančiće, dokoljenke i čipkaste gaćice. Djevojaštvo koje tamo susrećemo nije zapravo „dobro“ ili „loše“, već čas zrcali nevaljalost preobučenu u janjeću kožu, čas plišanu djevojačku nutrinu zapakiranu u goth, morbidnu vanjštinu. Stoga nema bitne razlike između Drakeove želje da bude s Nicki Minaj i njegove želje da ga anonimna djevojka u Torontu čeka zaključana u svojoj sobi: u patrijarhatu su obje jednako kvarljive i kažnjive jer nijedna nije dovoljno dobra.

A kad djevojka nije dovoljno dobra, na scenu stupa sensitive bro Drizzy koji će joj svojim spolovilom (a čim drugim) pokazati pravi put, prvo do kreveta a potom i do oltara. Ako spolovilo zakaže, tu su alternativne metode ruganja i cinizma. Nakon što je kraljicu popa izvrgnuo ruglu zbog njezinog agresivnog poljupca, Drake se isto tako, kao pravi osjetljivi dečko, osvetio Nicki Minaj, svojoj neuzvraćenoj ljubavi koja ga je na radiju prozvala svojim mlađim bratom. Drakeovi su nježni nervi popustili kad ga je Meek Mill, dečko Nicki Minaj, prozvao zbog činjenice da ne piše vlastite stihove. Ne samo da je nakon toga Drizzy nastojao Milla prikazati u javnosti kao papučara koji se krije iza karijere svoje žene, već je usput nagazio i Minaj kojoj se godinama javno nudio. I tu dolazimo do glavnog problema s Drakeom o kojem je pisala Meaghan Garvey: osjetljivi dečki nisu alternativa mačo muškarcima jer su jednako mizogini. Kako Garvey kaže: „That’s the thing about charged-up ‘nice guys’, though – their manipulative strategy is surprisingly effective, because you don’t want to see it coming“. Postoji ozbiljna diskrepancija između toga kako se Drake predstavlja i onoga što on jest: dobar je dečko također šarena laža patrijarhata.

Naslov teksta Tahirah Hairston: „Sorry, but Drake’s obsession with ‘good’ girls is sexist“, pogađa u sridu. Hairston objašnjava da joj se Drakeova pjesma isprva svidi, ali kad čuje patronizirajući tekst – osjeća se uvrijeđeno jer Drizzy istovremeno „igra ulogu zabrinutog oca i ljubomornog bivšeg dečka“, opsjednut je „dobrim“ djevojkama i pati od mesijanskog kompleksa spašavanja žena sa stranputice. Po nekoj izvrnutoj logici Drake vjeruje da svojim patronizirajućim tekstovima osnažuje žene i da nikako ne može biti seksist jer ga je odgojila samohrana majka. Tahirah Hairston na kraju svog teksta dosta benevolentno zaključuje kako Drake ipak ne mrzi žene, ali da ima ozbiljan problem. Meni se, međutim, čini da mi žene imamo s Drakeom veći problem nego što ga on ima sa samim sobom jer je njegova ušećerena mizoginija namijenjena prvenstveno slušateljicama koje poput mene vrlo često čuju tekst pjesme, ali su zavedene erotičnim glasom koji zaziva duboke strasti i emocije kojima se teško othrvati. Taj nas glazbeni dio u trenutku pokopa. Moja su slabost senzualni muški glasovi kakve posjeduju Drake, The Weeknd, Curren$y, Kid Cudi i Rejjie Snow jer obećavaju jednako senzualan seks (upamtite – girls just want to have fun!). Taj fantazmatski, Orfejev dio popularne glazbe obećava muško samoodricanje, silazak u pakao ako treba, a ne šećernu vunu koju dobijemo na kraju. „Hold On, We’re Going Home“, kaže Drake, ali za žene je dom tamo gdje boli, kako pjeva francuska kantautorica: žene ne žele ići doma, već hoće vani – među ljude, gdje je zabava. Ideja da ženu treba držati pod ključem da ne zastrani, prastara je zamka patrijarhata. I’m a good girl and I know it, ali ne na način na koji bi to Drake htio i nema sladunjave glazbe koja će to promijeniti, koliko god zavodljivi i pjevni muški glasovi bili.