Vrlo često dok pišem tekst uhvati me osjećaj déjà vua – pomislim kako sam već toliko puta ponovila određene ideje i rečenice da to više nije potrebno, da je to već dobro poznato i implicirano, da se podrazumijeva. A onda dobijem udarac u želudac u obliku, primjerice, novinskog članka o užasnoj sudbini Tiziane Cantone i shvatim kako je sve to – ukazivanje na raznolike oblike diskriminacije koje žene doživljavaju u društvenom prostoru zato što su žene, na nepravde i dvostruke kriterije koji iz te fundamentalne nejednakosti proizlaze, na gorljivu želju struktura moći da upravljaju, manipuliraju i sude ženskim tijelima i seksualnošću – potrebno ponoviti još tisuće i tisuće puta, jer je očito kako je riječ o lekcijama koje usvajamo s mučnom, a kako je iz navedenog primjera riječ, i doslovno pogibeljnom sporošću.
napisale smo
Renato Baretić i hrvatski pišulinci
Kako bi lijepo bilo da možemo gluposti iz hrvatskih medija retroaktivno smjestiti na Feralovu listu Greatest shits jer je Renato Baretić zaslužio tu počast svojim subotnjim biserom s tportala: „Kojeg će im vraga više žena u Saboru, ako će tu doći samo zato što su, eto, žene?! Zar je itko priseban ikad izabrao ijednog muškog zastupnika, igdje, samo zato što, eto, ima pišulinca?“ Ne znam zašto Baretić Renato piše kao da misli svojim pišulincem, možda je to svjesna stilska odluka, ali u svakom slučaju, trebale bismo mu objasniti da ne bi tako olako svojim pišulincem mahao po hrvatskim medijima i gurao ga neustrašivo svima pod nos da je „ženska kvota“ u Saboru, u medijima i društvu općenito ispoštovana, jer bi u tom slučaju bez tog razmahanog spolovila zasluženo ostao.
Youtube i sofisticirana cenzura
Često znam reći da je Youtube moja televizija jer sadržaj koji tamo gledam ne uključuje nikakve Mirjane Hrge, Branke Kamenski ili Siniše Kovačiće. Youtube je doduše prepun plaćenih oglasa, ali istovremeno postoji otklon od mainstreama jer korisnici (ili kreatori, kako se youtuberi koji proizvode sadržaj nazivaju) snimaju kratke videokomentare koji su često puno aktualniji i mjerodavniji od bilo čega što možete vidjeti na RTL-u, HRT-u ili bilo kojoj drugoj televiziji, uključujući i medijske divove poput CNN-a. Zapravo, televiziju sam u prvom redu zamijenila Youtubeom zato što on nije televizijski kanal s problematičnom uredničkom politikom koja bi nalagala pojedincu kako da snima i montira vlastite uratke i koja bi mu davala stranačke naputke što u svojim snimkama treba reći. No, na svoj entuzijazam u ovom trenutku moram nažalost staviti točku,
Lovac, ne lovina: odnosi moći u “Padu”
A woman, I forget who, once asked a male friend why men felt threatened by women. He replied that they were afraid that women might laugh at them. When she asked a group of women why women felt threatened by men they said, “We’re afraid they might kill us”. (Stella Gibson)
Većina kriminalističkih serija na koje sam nailazila za žrtve je imala žene, a počinitelj je bio muškarac. Čak i u slučajevima u kojima umjesto ili uz inspektora imamo inspektoricu dominantan osjećaj koji se javljao bio je strah. Osjećaj ugroženosti i osjećaj podređenosti. Identifikacija sa žrtvom nadvladavala je osjećaj identifikacije s onom koja lovi počinitelja. Kriminalističke me serije nikad nisu posebno privlačile, pogotovo one koje su se oslanjale samo na radnju, s premalo razumijevanja za psihološku podlogu priče i premalo vremena za likove.
Makeup savjeti za naredno političko razdoblje
Stigla su, opet, vremena kojima smo se nadale, vremena u kojima je istaknuti našu ljupku ženstvenost od presudne važnosti. Kako nego ljepotom slaviti svoju domovinu i ostvariti onu vrhovnu zadaću – začeće hrvatstva u slatkom soku naše utrobe? Vrijeme je da, poput generala Glasnovića, suptilnost bacimo u vjetar i predamo se svom svetom usudu. Danas zato donosimo neke makeup trikove kojima ćete svima oko sebe poručiti: lijepa sam – Hrvatica sam!
Mufov virtualni book club: “Moj muž”, Rumena Bužarovska
Lana: Koliko je super ime Rumena?
Asja: Odlično je. Zapravo, toliko je dobro da zvuči kao pseudonim koji je Rumena Bužarovska samoj sebi izabrala.
Barbara: Divno je ime!
Lana: I meni je baš divno
Asja: A kakva nam je knjiga?
Barbara: Ja sam zadovoljna, osobito nakon prošlog nesretnog iskustva.
Maša: Svakako bolja od prethodnog izbora!
Lana: Dobra mi je, vrlo dobra. Zadovoljna sam izborom 😀
Maša: Meni je isto vrlo dobra i drago mi je da sam je pročitala
Barbara: Par priča mi se stalno vrti po glavi otkad sam je pročitala. Baš su me onako… udarile u želudac.
Lana: Meni ju je bilo baš užitak čitati, jako je čitka i pitka
