Već sam bila napisala cijeli uvod ovog teksta, a onda ga obrisala jer je bio predosadan. Čitala sam ga nakon par dana izbivanja od pisanja i mislila „Wow, dosadno, dosadno, dosadno. O čemu je uopće ovaj tekst?“. Ne znam ni sad, osim da mu je ishodište i cilj onaj osjećaj ljeta; ljeta i vječnog razočaranja ljetom, ljeta i neupitnog poraza.
Zbog čega volim ljeto: svjetlost, boje, miris, potencijal nerada, duljina dana, i, zbog svega toga, obećanje nečega.
Zbog čega ne volim ljeto: (pop)kulturni a onda i samonametnuti pritisak da to obećanje uspije. Kako? Ne znam, nikad mi se nije dogodilo.
Nakon burnog premijernog izdanja, vrijeme je da najavimo sljedeću knjigu koju ćemo čitati u sklopu Mufovog book cluba!
Izabrale smo zbirku kratkih priča Moj muž autorice Rumene Bužarovske. Bužarovska je makedonska spisateljica (i profesorica američke književnosti), a Moj muž (2014.) njena treća zbirka, koju je ove godine na hrvatski za VBZ preveo Ivica Baković.
Zbirka ima jedanaest priča, a u svima su pripovjedačice žene koje pričaju o svojim muževima i životima. Nek vam to bude dovoljan poticaj da se zaputite u knjižnicu ili knjižaru i čitate Bužarovsku. Imate srpanj i kolovoz da skupite dojmove, a onda ćemo je zajedno komentirati!
Fotografija: Dora Šustić
U Tursku sam otputovala krajem siječnja 2016. Dva mjeseca provela sam na spisateljskoj rezidenciji u Istanbulu, u studiju svijetloplavih zidova, u središtu hipsterske četvrti Cihangir. Prvobitni razlog mojeg odlaska nije bilo naganjanje sna o pisanju u samoći stranoga grada, gdje izloženost nepoznatom jeziku prisiljava um da spozna dubine vlastitoga; prvobitni razlog, primum movens svakog mojeg čina, bila je ljubav. U stvari čežnja za onim kojeg sam nazivala ljubavlju svojega života. Velike riječi, priznajem, ali samo takve i generiraju velike pothvate. Prva sevdalinka ikad napisana opjevala je ljubav između Hrvatice i Turčina, zato mi se i činilo smislenim da sam bila tako privučena k misteriju njegova bića.
Rastužuju me reklame za Tensilen. Srećom, nisam jedina: na prvu reklamu bilo je mnoštvo negativnih reakcija na društvenim mrežama. Čini se da žena u reklami nije uspjela uvjeriti publiku da je “sretna” i da nije “pod stresom” već nakon dva mjeseca uzimanja Tensilena na preporuku prijateljice. Prije dva mjeseca bila je “na rubu suza” koje su uzrokovali “kuća, obaveze, kuhanje, totalni kaos” te je morala “napraviti nešto za sebe”, a sada “ponovno uživa u svojoj obitelji i u svom poslu”.
Sudeći prema komentarima, gledateljice se nisu dale zavarati njezinim umjetnim osmijehom i usiljenim grljenjem djeteta, bilo im je kristalno jasno da Tensilen samo privremeno prikriva posljedice, a ne rješava stvarne uzroke njezina nezadovoljstva i apatije.
*Tekst sadrži spojlere!
Romantična drama Tu sam pred tobom (u izvorniku Me Before You) snimljena prema istoimenom romanu britanske autorice Jojo Moyes po puštanju u kino distribuciju suočila se s dvije vrste kritika. Prva su bile uobičajene optužbe o klišeiziranosti i sladunjavoj sentimentalnosti uobičajeno rezerviranoj za „niski“ žanr romanse; druge, bitno kompleksnije, bile su reakcije aktivist(kinj)a za prava osoba s invaliditetom koji/e su promociju filma iskoristili/e kako bi ukazivali/e na sustavne probleme u prikazivanju osoba s invaliditetom na polju popularne kulture.
Događanja u Westerosu dolaze do svog vrhunca, no jedno je pitanje presudno: može li se sustav zaista promijeniti?
(Klik na sliku za povećanje!)
