Unatoč studiju povijesti umjetnosti, moji interesi za feminizam i arhitekturu pretežno su tekli na dva paralelna kolosijeka sve do prije par mjeseci kad sam u Leipzigu sudjelovala na konferenciji o arhitekturi i ženskom pitanju. Na kraju vikenda zapljusnula me čudnovata mješavina emocija u rasponu od energizirajuće euforije potaknute novim impulsima (ženska umjetnička kolonija u XIX. stoljeću! feministička utopijska arhitektura u književnosti! ideja neseksističkog grada! kuhinja, kuhinja i kuhinja!) do osjećaja zakinutosti (zašto se ovim nismo bavili na fakultetu?) i srama (banalno, ali i iznimno poražavajuće, zašto nisam bila u stanju nabrojati više od pet arhitektica?).
napisale smo
Brexit: nacija i njezini živi mrtvaci
Dok sam prije par dana prelazila hrvatsko-bosansku granicu, čitala sam zombie smut Land of the Beautiful Dead. Jako loše, ali primjereno štivo, rekla bih, jer je radnja romana smještena u Veliku Britaniju, koja je referendumom jučer pokazala da je doista zemlja živih mrtvaca. Primjerno štivo na primjerenom mjestu: u busu prepunom radišnih Bosanaca s hrvatskim papirima, na posve promašenoj granici, čitala sam romantičnu priču o uništenju Britanije i pitala se nisam li možda ipak jugonostalgična, jer prva je stvar na koju sam pomislila dok sam čitala o lijepim mrtvacima bila Jugoslavija.
Ženski nered Nives Kavurić-Kurtović
Fascinirala me svojom estetikom, filozofijom i poetikom još prije nekoliko godina kada sam njezine olovke i tuševe slučajno ugledao u zagrebačkom Kabinetu grafike. Mislio sam kako iznad utopijskih linija Nives Kavurić-Kurtović i njezinih crtačkih snoviđenja ne postoji nebo, svod ili granica zbog čega sam je, naravno, smjestio u prostor nedodirljivosti, neopipljivosti – vlastiti Panteon diva! Ideja o estetski nenadmašivoj majstorici linije nije me napustila ni nakon što sam prošao kroz cijelu lepezu emocija u Klovićevim dvorima tijekom izložbe “Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju)” koju autorski potpisuju Danijela Marković i Koraljka Jurčec Kos, a koju se moglo posjetiti od 19. travnja do 29. svibnja 2016.
Neugledne junakinje teen romansi
Kada je 1912. pisao svog Pigmaliona, George Bernard Shaw na umu je daleko više imao kritiku rigidnog britanskog klasnog sustava, a mnogo manje lepršavu romansu. Štoviše, žestoko se opirao romantičnom happy endu nametnutom u kasnijim adaptacijama komada smatrajući ga neskladnim s općom porukom djela i neprikladnim za svoju protagonistkinju. Međutim, upravo je ovaj naknadno nakalemljeni aspekt zaslužan za živahnu tradiciju jedne od struja holivudske romantične teen komedije, podžanra koji bi se zbog svojih tematskih poveznica sa Shawovim komadom, kao i mitološkim predloškom koji ga je nadahnuo, mogao nazvati pigmalionskim.
The VVitch i The Conjuring 2: horor obiteljskog života
Horori su najefektniji kad banalnu svakodnevnicu prometnu u mjesto nesvakidašnjeg, u mjesto jeze koja ne samo da koristi mrak da se razvije, već u tamu sa sobom povlači i dobro poznate predmete, prostorije i ljude. Obiteljski je život međutim i izvan žanrovske kinematografije nositelj osjećaja strave jer on je već sam po sebi mjesto u kojem mrak i nasilje nalaze svoje najjezovitije i najdublje korijene. Zbog toga su upravo horori obiteljske tematike najzanimljiviji za feminističko čitanje. Žanrovski gledano, onda kad je obiteljska situacija u filmu prikazana barem donekle idilično, kad porodica izvana izgleda „normalno“ i ujedinjeno, stvaraju se najbolji uvjeti da njezini članovi postanu žrtve demonskih opsjedanja i paranormalnih aktivnosti.
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena
Povodom Saponijine posebne reklame za Europsko prvenstvo u nogometu.
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena, s pištoljem prislonjenim na njegov potiljak, šapćući „Glasnije, ti šako jada! Navijaj glasnije!“.
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena, iza koje stoji još jedna žena, iza koje stoji još jedna žena, i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje, i svaka je projekcija njegove mašte.
Iza svakog hrvatskog navijača stoji jedna žena čije je lice prekriveno tamom, tijelo crnom haljom, a dodir hladnoćom zimskog jutra, jer njeno ime je Smrt.
