*Tekst sadrži spoilere!
Kad gledamo Dankinju Toma Hoopera, redatelja Kraljeva govora (2010) i Jadnika (2012), već s prvim kadrovima naslućujemo da se iza opskurnog imena krije još opskurnija priča – barem u obliku kakve tajne koju krije neki lik, a često se čini da i redatelj jedva prešućuje nešto što bi na prvu možda trebalo biti očito. Inherentna ženstvenost slikara Einara Wegenera (Eddie Redmayne) isplivat će na površinu već u uvodnim scenama uzdahom zadovoljstva pri dodiru ženske haljine dok pozira svojoj supruzi Gerdi, također slikarici. Tako na scenu stupa Lili Elbe, Einarov alter-ego u vidu trans žene koja prva u zabilježenoj povijesti prolazi operaciju promjene spola, a s njome i izvjesna tajnovitost filma koju ću pokušati racionalizirati kroz nekoliko pitanja.
Marija Selak, Peti dan, HRT
Ako bismo pratile logiku kojom je Marija Selak u Petom danu (5. veljače) ustvrdila da je Sofoklo Antigonom riješio pitanje Bleiburga, mogle bismo Mariju Selak riješiti vicem jer, objektivno, Antigona i Bleiburg idu zajedno kao što idu Selak i pametna rečenica. Dakle, nikako. No dobro, možda sam u krivu, možda je Polinik, Antigonin brat, mrzio Židove i bio hipster-fašist kojem bi, da nije lik iz djela nastalog u 5. stoljeću prije Krista, Hrvatski sabor također bio službeni pokrovitelj. Očito da u Hrvatskoj sad više nije samo moral relativan pojam, kao što je to Karamarko sugerirao, već su to, sudeći po Selak, i pojam povijesti i književnog teksta. Zločini u Drugom svjetskom ratu? To je Sofoklo razriješio. Ostavka Mije Crnoje i navodna krađa stiropora ministra Tomislava Panenića? O tome je odlično pisao Eshil u tragediji Okovani Prometej.
Muf donosi intervju s Elom, slovenskom etnologinjom i kulturnom antropologinjom te aktivistkinjom koja se bavi migrantskom problematikom.
Elu poznajem iz gimnazije. Prvi dan škole nosila je košulju s uzorkom tamnoplavih ruža i torbu u obliku kantice za zalijevanje koja se u nijansi plave slagala s ružama na košulji. U drugom razredu obrijala je glavu i zaljubila se u dečka koji je kasnije postao i moja prva velika ljubav. Onda je otišla. U trećem razredu s roditeljima je preselila u Bruxelles, gdje je završila srednju školu, a onda je upisala studij filozofije u Engleskoj. Iako smo se kasnije ponekad sretale, naše je prijateljstvom zapravo počelo tek prije tri godine u Beogradu, gdje smo obje privremeno živjele. Dok sam ja doživljavala egzistencijalne i ljubavne eskapade, Ela je doživljavala egzistencijalne i ljubavne eskapade i redovito odlazila u Suboticu.
Kao netko tko u neprofitnim medijima radi skoro devet godina (od toga sam, po prvi puta u 34 godine života, stalno zaposlen otprilike osam mjeseci) pokušao bih dati genezu fonda oko kojeg se u medijima ovih dana lome koplja. Naime, taj je fond preuzeo funkciju onoga što se ranije zvalo Razvojna suradnja u području neprofitnih medija pri Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, javnoj instituciji posvećenoj poticanju razvoja neprofitnih udruga, dakle, pravnih subjekata koji ne mogu ostvarivati profit.
Marta i Mima
Vjenčanja povezujem sa slikom petogodišnje ili šestogodišnje sebe, u mini verziji vjenčanice s volanima, plave kose podignute u otmjenu frizuru, s tratinčicama. Dva sam puta bila djeveruša, oba puta u nekim obiteljskim kombinacijama, ali outfit je bio isti, kao i efekt – voljela sam biti u centru pažnje. Nekoliko godina poslije počela sam govoriti da se nikada neću udavati – u mojoj glavi brak je bio povezan s majkom koja kuha, sprema i vodi brigu o svemu i ocem koji čita novine jer ne zna skuhati ni pire krumpir. Ja nikada neću kuhati za muškarca, ponavljala sam, ali to je bilo prije nego što sam otkrila da to nije jedina opcija.
Simpatična figura Velimira Bujanca proteklih je dana isplivala na svjetlost šire javnosti i natjerala nas da si postavimo očito pitanje: na kojeg nas točno sporednog filmskog negativca najviše podsjeća? Riješite kviz i saznajte svoj odgovor!
