Razlog zbog kojeg moramo prestati glorificirati „visoku“ kulturu jest taj što uz nju po navici vežemo duboke, „profinjene“ emocije i misli koje popularna kultura navodno ne može evocirati. Sve što spada pod popularnu kulturu smatra se zabavom za ljude koji tu profinjenost ne mogu dosegnuti s obzirom na to da ne njeguju dovoljno duboka i istančana osjećanja: visoka kultura kultivira duh, popularna za njega ne mari. Tako su nas učili. Ali ne dajte se zavarati, razlika između plemenitih misli i misli koje to nisu, proizvoljna je i politički problematična jer za cilj ima podijeliti ljude na one koji su u stanju misliti „visoko“ i na one koji tome nisu skloni. Ljudsko iskustvo ne možemo opisati isključivo kulturom koja pripada sferi visokog, akademskog obrazovanja jer je ono slojevito, i da – katkad – površno i glupo.
napisale smo
Junakinja-adolescentica Nade Mihelčić: kako uznemiriti svemir
Nada Mihelčić
John Green, jedna od trenutno najvećih spisateljskih zvijezda književnosti za mlade, komentirajući članak objavljen u Daily Mailu čija je premisa bila da su tinejdžeri/ke još isuviše nezreli da bi kritički adekvatno mogli proraditi teške teme poput teških bolesti, smrti i žalovanja, u intervjuu za The Guardian izjavio je: „Ono što me u vezi tog [članka] zasmetalo… jest to što se pomalo s visoka odnosio prema tinejdžerima. Umoran sam od toga da odrasli govore tinejdžerima kako nisu pametni, kako ne znaju kritički čitati, kako nisu sposobni promišljati, a čini mi se kako je članak iznio upravo takve argumente.“
Osobno čitanje: “Visoko čelo” Gordane Bosanac
Muškarac i žena nisu isto, ali su ljudi, oboje su čovjek.
Žene su oduvijek Druge, snalaze se u uvjetima koje nisu same stvorile, u važnostima o kojima nisu odlučivale. Neke i same poštuju ta pravila, slijede te važnosti, čineći ih još važnijima, rastući i u vlastitim očima. Druge se opiru, ljute, žele ići svojim putem, pro-mišljati, postavljajući i nezgodna pitanja, ponekad vičući ili psujući, a nekad pišući trezveno o svojoj ljutnji. Pojedinke koje idu neuobičajenim stazama, koje je Vesna Parun1 nazvala „žena otpor, žena prijekor“, trebaju uzore, lakše im je ako se susretnu s iskustvima žena koje su se ranije suprotstavljale očekivanim obrascima mišljenja i življenja.
Razgovori s noćnih vlakova
Dora Šustić i Kryštof Kalina koproducenti su dokumentarnoga filma o razvoju izbjegličke krize u središnjoj i jugoistočnoj Europi, s predviđenim izlaskom na proljeće 2016. Njihov je cilj dokumentirati priče ljudi koji bježe pred nasiljem, glađu i siromaštvom, te otkriti slojevitu problematiku kratkoročne i dugoročne pomoći u izbjegličkim kampovima i prihvatilištima u europskim gradovima. U rujnu, nakon volontiranja na austrijsko-mađarskoj granici, slijedili su vlakove te put koji izbjeglice moraju proći od Tovarnika i Opatovca, hrvatsko-srpske granice, sve do izbjegličkoga kampa u Traiskirchenu i berlinskih kampova Lageso i Wilmersdorf. U listopadu je započela druga polovica istraživanja – što se događa s ljudima nakon putovanja.
Definiraj ovo ili život kako ga piše Hester High
Ljudi su skloni uvijek i sve kategorizirati, stavljati u manje i veće jasno označene pretince. I dok sam svjesna da etikete koje lijepimo na njih pomažu da se snađemo u općem kaosu stvari, ljudi i interesa, s druge mi se strane one čine iznimno ograničavajućima, pogotovo kada ni u jedan pretinac ne možete sasvim ući.
Na svom sam kratkom ovogodišnjem godišnjem odmoru naletjela na zanimljivu MTV-jevu teen seriju Faking It koja se dotiče upravo tog problema definiranja i kategoriziranja, s naglaskom na pitanje seksualne orijentacije. Iako se ovaj tekst bavi i drugim iritantnim pretpostavkama o mladoj populaciji, prostor Hester Higha, kao srednje škole “drugačije od drugih” u kojoj se radnja serije Faking It odvija, učinio mi se zgodnim polazištem za raspravu o njima.
Feminizam, InshAllah!
Autori: Studio Prism, izvor: studioprism.net/sister-in-islam/
Iako sintagma islamski feminizam mnogima može zvučati kao oksimoron, na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ali i drugdje, ona je realnost. Želim predstaviti islamski feminizam iz dvaju razloga: drugačiji je od feminizma o kojem smo navikle slušati i „netipičan“ te je upravo stoga problematičan mnogim feministkinjama na Zapadu.
Ne istražujem je li rekonceptualizacija feminizma unutar islamskih okvira moguća niti mi je cilj idealizirati islam na temelju nekih pozitivnih praksi koje ću spomenuti, već želim prikazati način na koji islamske feministkinje shvaćaju islam i koriste vjeru za svoju agendu te obrazložiti zašto je problematičan odnos nekih zapadnjačkih feministkinja prema onim „islamskog tabora“.
