„Bez brige, i moj je prošao kroz tu fazu“, čula sam dobronamjerni glas na obiteljskom okupljanju dok sam promatrala svog sina kako pred sobom gura ružičasta kolica za lutke. Takvi komentari u meni uvijek pobude čudnu mješavinu nelagode, obrambenosti i zbunjenosti: na njih je teže reagirati s obzirom na to da naizgled nisu eksplicitno seksistički – uvažava se mogućnost da interesi djeteta prilikom igranja odstupaju od onih uvriježeno propisanih određenom rodu. Međutim, prividna tolerancija redovito je nadopunjena svojevrsnim ograđivanjem – to je samo period u odrastanju, nešto prolazno pa prema tome razloga za tjeskobu nema.
napisale smo
Zablistajte za Noć vještica 2015.!
Približava se Noć vještica, i čak i ako vam to ništa ne znači, čak i ako ste se zadnji put sezonski kostimirali za fašnik u osnovnoj školi, ovo je sjajna godina da i vi sudjelujete. Ovog 31.10. zablistajte u pravom Halloween stilu i utjerajte strah u kosti prijateljima i prolaznicima!
Kako? Imamo nekoliko dobrih prijedloga.
“Violette” ili o najvećoj nepoznatoj francuskoj spisateljici
Kada se redatelji/ce opredjeljuju za snimanje biografskog filma o nekom književniku ili književnici, jedan od preduvjeta nije samo da je njihov opus bio od iznimne važnosti za književnost, naprotiv, to ponekad nije nužan preduvjet, već će ih ponajprije zanimati je li autor/ica vodila dovoljno turbulentan i intrigantan život pogodan za ostvarivanje napete dramske radnje. Jedna je takva književnica Violette Leduc (1907-1972), često nazivana najvećom nepoznatom francuskom spisateljicom, čiji je život ekranizirao francuski redatelj Martin Provost, vodeći se očigledno spomenutim preduvjetom.
U tvrđavi maskuliniteta: MMA i Ro(n)d(a)
Autor: Hans Gutknecht/Los Angeles Daily News
Borilište je osvijetljeno reflektorima. Na strunjači su vidljivi tragovi krvi iz prethodnih mečeva. Masa gledatelja uzbuđeno čeka u mračnom auditoriju ispresijecanom uskim zrakama reflektora. Dvorana miriše po testosteronu, adrenalinu, krvi i znoju. U to kreće glasna muzika: neki heavy metal bend ili, zašto ne, Wild Boys (Duran Duran) – pjesma koja je obilježila ulaske u ringove i kaveze jedne od legendi kombiniranih borilačkih vještina (Mixed Martial Arts, MMA), Mirka “Cro Copa” Filipovića. Najavljivač diže atmosferu dok čita osnovne podatke – imena, klubove i gradove odakle borci dolaze, njihovu visinu, težinu i raspon ruku. Protivnici pristižu na borilište jedan po jedan, prolaze provjeru ono minimalno zaštitne opreme koju imaju (štitnik za zube i genitalije, rukavice s otvorenim prstima) i na zvuk zvona i aplauz publike kreću u borbu.
O “pravim” muškarcima
Dok sam čitala o predizbornom sloganu stranke ZA GRAD koji glasi “Pokaži muda”, moram priznati da prva stvar koja mi je pala na pamet nije bio seksizam o kojem je s pravom na Libeli pisala Ana Brakus ili politička promašenost poruke na koju je ukazala Kristina Olujić na H-Alteru. Umjesto toga, razmišljala sam o tome kako olaka upotreba fraze “Pokaži muda” u svakodnevnom životu šteti muškarcima.
doing it for the lulz
Internet je, kako Laurie Penny kaže, stvarno mjesto; mjesto na kojem radimo, živimo, jebemo se i stječemo prijatelje. Što znači da su i stvari koje pišemo i govorimo online jednako stvarne. Stvarni su i svi naši negativni osjećaji koje gajimo prema drugima, bez obzira na to što ih socijalne mreže prenose algoritamski. Dihotomija između našeg online ja i života koji živimo izvan interneta, upozorava Ulises Ali Mejias, potpuno je lažna: uvjeravamo sami sebe da naše djelovanje na internetu započinje i završava u tom prostoru koji smatramo alternativnom realnošću jer ne želimo snositi posljedice koje bismo za isto takvo djelovanje snosili izvan nje, u „stvarnom životu“. Uostalom, kad nagazimo nekoga na internetu, to ne znači da bismo tu istu osobu nagazili uživo, zar ne?
