Izvor za sve kolaže i gifove: muf.com.hr
Povezati dvije kultne, ali vrlo različite serije kao što su Twin Peaks i Gilmoreice može zvučati bizarno, nekima blasfemično, no nisam jedina koja se toga sjetila. Elisabeth Donnelly (Flavorwire) i Stephanie Watson (Hello Giggles) već su predložile da su Twin Peaks i Gilmoreice 1) praktički „ista serija“ i 2) dvije serije smještene u „istom svemiru“, a Jamison Hermann objavio je na YouTubeu mashup Twin Peaksa i špice Gilmoreica te tako ilustrirao sličnu ideju. Ja ne želim ponuditi teoriju poput Watsoničine, koja sugerira da je Stars Hollow zapravo Bijela koliba Crnoj kolibi Twin Peaksa, niti ikakvu teoriju koja nudi objašnjenja, tek ukazati na zanimljivu svjetlost koja se pojavljuje kad ih postavimo bok uz bok i počnemo uspoređivati.
Odnos književnosti i „stvarnog svijeta“ recipročan je: osim što se u književnim djelima zrcali društveno-kulturna struktura trenutka u kojemu nastaju, ista su ta djela i sama sposobna bilo za reprodukciju i održavanje, bilo za subverziju i otpor stereotipima i okoštalosti navedene strukture. Takav dvostruki položaj nužno dovodi do ideološke obojenosti književnih djela, bez obzira na to ograđuju li se autori/ce od takvog poimanja ili ga aktivno prihvaćaju i koriste. U slučaju književnosti za djecu i mlade ovaj je ideološki dio osobito naglašen: za razliku od književnosti za odrasle, od ove se vrste književnosti mnogo strože očekuje da ispunjava svoju klasičnu dulce et utile zadaću
Mizogini ispad Tomislava Čadeža učinio je u poslednje vreme Marissu Mayer centrom pažnje feministkinja na Zapadnom Balkanu. Varvarstvo i nedostatak ukusa, koje i Čadežova izjava ovaploćuje, prožimaju gotovo svaki mizogini ispad, ali feministkinje su na to odavno navikle. Stoga nema potrebe da se razračunavamo sa glupošću i neotesanošću izjave dotičnog. Odluka Marisse Mayer da ne koristi porodiljsko bolovanje nameće mnogo važnija i dublja pitanja od toga šta nije u redu sa Tomislavom Čadežom. Ovim tekstom želela bih da ukažem na problematične strane unutar feminističkog diskursa, koje je Čadežov verbalni delikt izneo na videlo.
Politička propaganda, prijetnja incesta, kriza maskuliniteta i pokušaj silovanja – ovako bi se nekako dalo sažeti prvi dio filmske trilogije Povratak u budućnost, jedne od kultnih filmskih franšiza našeg djetinjstva. Tri desetljeća kasnije, a usto iz vizure odrasle osobe, ova legendarna trilogija ostavlja daleko drugačiji dojam nego što je to činila davnih 80-ih, pa se nameće pitanje kakvim je to porukama oblikovala našu psihu u doba kada je ona bila poput plastelina.
Pri ponovljenom gledanju gledateljicu će već u startu zapanjiti u kojoj je mjeri film načičkan reklamnim porukama. Prvo što začujemo pri samom početku filma radijska je reklama za Toyotu, a kad se po prvi put pojavi naš junak Marty, u pažljivo osmišljenom kadru u fokusu su upravo Nike tenisice i skateboard.
Svi prilozi: iz stripa “Fun Home”, Alison Bechdel
Trenutna izuzetna popularnost autobiografske i konfesionalne proze u sferama književnog izdavaštva, kritike i recepcije rezultat je ispreplitanja različitih društveno-ekonomskih faktora koji su u posljednjih tridesetak godina doveli do toga da se 2000-e godine pompozno proglašavaju „dobom memoara“. Kao što Leigh Gilmore navodi u uvodu svoje studije The Limits of Autobiography, utjecaji se mogu pronaći prvenstveno u političkim pokretima zadnjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući kojima se proširilo polje (samo)reprezentacije te je pripadnicima rodnih, rasnih i seksualnih manjina omogućeno da ispričaju vlastitu priču te na taj način gurnu autobiografiju u nove smjerove.
“Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi”, pjevao je bećar Branimir Čolaković na manifestaciji Ljeto valpovačko za što je dobio kaznenu prijavu sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova. Kako izvještava Jutarnji list, prijavu je podnijela policajka koja je osiguravala skup i koja se osjetila “povrijeđenom” tim stihovima. Čolaković je istaknuo kako se čudi njezinoj reakciji jer: “Što je u pjesmi, to se pjevat smije, lud bi bio ‘ko bi zamjerio.” Također se osvrnuo na činjenicu kako je bećarac kao glazbena vrsta uvršten na UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine te da se radi o hrvatskom kulturnom dobru.
