Rujan neke radosno oporavlja od ljeta, druge tjera da žalosno pregledaju gole slike s plaže (ne nužno svoje). No deveti nas mjesec sve jednako vraća obavezama i stresu. Narednih pola godine provest ćemo za radnim stolom, pogrbljeni nad vlastitim i tuđim pisanjem ili tabelama, udarajući u tipkovnicu prvo prstima, a onda i glavom. Ako pak imate mačke kao ja, onda do tipkovnice većinu vremena nećete moći ni doći. Mačja dlakava anarhija ne priznaje septembarske obaveze (kao ni deblje septembarsko izdanje Voguea) i traži nastavak ljetne dokolice i lješkarenja. Ono što mačke i ja predlažemo svim radišnim ljudima, često je pravljenje pauza. Pada kiša? Vrijeme za pauzu. Prestala je padati kiša? Vrijeme za pauzu. Pauza gotova? Vrijeme je za još jednu! I sve tako dok se godina ne privede kraju.
napisale smo

Ugledajte se na sport sa Zoranom Mamićem! (prošireno izdanje)
Kao priznatu prodavačicu pameti i intelektualizma, nemalo me potresla izjava Zorana Mamića nakon Dinamove pobjede 4:1 nad albanskim klubom Skenderbeu. Trener modrih izrazio je zadovoljstvo veličanstvenim događajem i primijetio: „Naše sveučilište nije među 500 najboljih, a mi smo među 32 u Europi, reprezentacija među deset, a sport predstavljaju kao problem broj 1. Neka ne prodaju maglu s pameću i intelektualizmom nego se ugledaju na sport!“.
Mamićevo uspoređivanje nepopularnog, slabo financiranog i marginaliziranog nogometa, koji unatoč svemu postiže ovakve svjetske uspjehe, te beskorisne pameti i intelektualizma, hrvatskih miljenika u koje se slijevaju milijuni netransparentnog novca, ostavilo me bez daha.

Tamni poljubac paranormalnih ljubića
Paul Valéry upozorava u svojim Bilježnicama da bi moglo doći vrijeme kad će se „ljubav-idol i druge stvari istog roda sjediniti s vukodlacima, utvarama, svim što zastrašuje“. E pa, to je vrijeme doista došlo. Pozdravite aplauzom žanr paranormalnih ljubića, mjesto gdje se heteroseksualna ljubav dolazi valjati na mjesečini, prekriti krvlju, životinjskom dlakom i spermom. Moja me ljetna ekskurzija u spomenuti žanr dovela u nezgodnu poziciju.

Malo ispod kolena: feminizam i dijalektika mode
U popularnom diskursu uvreženo je mišljenje da se moda i feminizam nalaze u antagonističkom odnosu ili da čak isključuju jedno drugo. Feminizam je percipiran kao ozbiljan, dubokouman i ideološki, dok se moda shvata kao frivolna, efemerna, trivijalna i površna. Interesi i delovanja feminizma zaokupljaju se pitanjima etike, dok se moda naizgled zasniva na čistoj estetici. Feminizam svojim britkim pogledom zadire ispod površine društvene stvarnosti i razotkriva mehanizme koji oblikuju našu stvarnost i identitete, dok moda usmerava svoj pogled ka spolja, na samu površinu stvari.

Pukotine putopjesničkog subjekta
Kada smo prisiljene na sjedilački život, ili barem sjedilačkiji od onoga na kakav smo u ranijim životnim periodima bile navikle, čitanje o tuđim mukama i radostima putovanja rezultira poprilično mazohističkom kombinacijom zavisti, žudnje i užitka. Takva se čitateljska odrednica zapravo čini sasvim prikladnom, s obzirom na to kako su i sama putovanja, a posljedično i tekstovi napisani o njima, gusta tkanja proturječnih osjećaja.

Monstrumi
Neki užasi postanu kolektivne traume i uvijek su nam tek milimetar ispod svijesti, ožiljci na našoj zajedničkoj koži. Svi su drugi ipak modrice, brzo apsorbirane i zaboravljene, jer svakog dana dolaze svježi udarci. Zaboravljamo jer se uz male razlike užasi ponavljaju, na to možemo računati i zato ne moramo tako dobro pamtiti. Od prvih naslova („STRAVA“, „TRAGEDIJA“) i njihovih bombastičnih tekstova do tišine koja počne koji tjedan kasnije, rečeno je dovoljno da krenemo dalje. Samo što često nije, i naša jeza ostaje začahurena, netaknuta.