Pjesmica Djeca i maca savršen je primjer standardizirane društvene percepcije o podjeli rodnih uloga u mikrosvijetu nuklearne obitelji. Iako će ogroman broj čitatelj/ica i (češće) slušatelj/ica odmah prepoznati pjesmu po njezinim početnim stihovima Pokraj peći maca prela (koji se, također uvriježeno, smatraju i naslovom same pjesmice), vrlo malen broj znat će da joj je autor Krunoslav Kuten i da je napisana još u devetanestom stoljeću.
S obzirom na njezin prelazak u sferu usmene književnosti, što je uvelike potpomognuto uglazbljivanjem stihova, ne treba čuditi što se, kao i u slučaju mnogih drugih dječjih pjesama, priča i brojalica, opće poznate verzije navedene pjesmice ponešto razlikuju.
Posljednji je nastavak Mad Max franšize, Mad Max: Fury Road, zagrebačko kino u kojem sam ga gledala reklamiralo doslovno kao „mačo projekciju“ namijenjenu muškoj publici, odnosno grupnom muškom gledanju. Kad je film završio primijetila sam da sam se nagutala gomile kokica koje nisam planirala ni dotaknuti, i što je puno važnije, da je najnoviji Mad Max sve samo ne najavljeno mačo-sranje. Iz kina sam izašla s osmijehom kakav sam zadnji put na licu imala prošlog ljeta nakon gledanja Čuvara galaksije. Hollywood ima svoje mane, ali uz ovakve ih je filmove vrlo lako zaboraviti.
„Šala o silovanju je da si imala 19 godina.
Šala o silovanju je da je ti je bio dečko.
Šala o silovanju je da je imao kozju bradicu. Kozju bradicu.
Zamisli šalu o silovanju kako se gleda u ogledalo, koje ga savršeno zrcali, i uređuje se da izgleda više poput šale o silovanju. ‘Ahhhh’, misli, ‘Da. Kozja bradica’.
Bez uvrede.“
Prošlog je utorka Emma Sulkowicz s tri prijateljice donijela madrac na pozornicu na sveučilištu Columbia i diplomirala. Time je završio njen performans koji je počeo krajem kolovoza 2014. i potrajao maksimalnih osam mjeseci, osam mjeseci u kojima sveučilište nije napustio drugi student koji je istog tog dana diplomirao: muškarac koji ju je silovao.
Jubilarni je Eurosong, 60. po redu, na trenutke podsjećao na masovni, over the top ispraćaj neke preminule pop zvijezde koja se za života oblačila u crno od glave do pete, redovito hodočastila u Bleiburg i obožavala ime Adolf, ali je istovremeno bila i ormaruša. Austrija, ovogodišnja zemlja-domaćin, trudila se za vrijeme glasanja izgraditi mostove prema ostalim zemljama-učesnicama, ali veza je svejedno simbolički i doslovno pucala. Na kraju je večeri, očekivano, pobjedu odnio švedski predstavnik Måns Zelmerlöw svojom izvedbom Heroes.
PERSON TO PERSON
Bonneville Speedway: područje slane pustinje Bonneville Salt Flats u američkoj saveznoj državi Utah koje se od 1912. koristi kao trkalište za motorna vozila. Staza za utrke posala je popularna tijekom 1930-ih kada su se Ab Jenkins i Sir Malcolm Campbell počeli natjecati u rušenju kopnenih brzinskih rekorda. Campbell je svoj auto nazvao Blue Bird prema drami Mauricea Maeterlincka te je 1935. u Bonnevilleu postao prva osoba u povijesti koja je vozila automobil brzinom od preko 300 milja na sat (oko 480 km/h). Na početku epizode Dona zatječemo u Utahu kako, sav u traperu, vozi trkaći automobil i kasnije financijski pomaže dvojici mladića koji žele srušiti brzinski rekord.
Maca Papučarica, omiljeni klasik slovenske književnice Ele Peroci, naoko je neproblematična, poučna priča kojoj je cilj osvijestiti kod djece važnost urednosti i čuvanja vlastitih stvari. Neurednoj djeci Maca preko noći odnosi papuče, djeca odlaze u šumu i pronalaze Macinu kućicu i nakon obećanja da će promijeniti svoje ponašanje, dobivaju popravljene, uređene papučice. Lekcija je usvojena, priči je kraj. Međutim, ispod ljupke, pitome tkanine kojom je ova moralka presvučena, nalazi se zastrašujuća, mračna podstava sastavljena od nadzora, bestijalnosti i bezizlazne usamljenosti. Oparajmo šavove, raščohajmo uredno tkanje.
