Izvor za sve ilustracije: www.enidblyton.net
Vjerujem da nisam jedina kojoj je književni serijal Pet prijatelja (The Famous Five) britanske spisateljice Enid Blyton obilježio dio djetinjstva. U mom slučaju radilo se o godinama netom prije polaska u školu i nižim razredima osnovne škole, kada sam za svaki rođendan ili Božić mogla očekivati još jednu u nizu knjiga o „slavnoj petorci“. Uživala sam u njihovim pustolovinama, kao i u opisima raskošnih obroka kojima su se gostili, uključujući egzotičnu hranu i napitke čije sam si okuse u mašti pokušavala dočarati (sok od đumbira! kaša s ječmenim sladom!). Nisu me odbijali beskrajno formulaični zapleti koji su se u svakom nastavku nizali po dobro uhodanoj, rutinerskoj špranci, niti sam bila svjesna ogromnog broja silno upitnih rodnih, klasnih i rasnih praksi upletenih u tkanje teksta toliko nesuptilno da su se, kada sam se godinama kasnije kao odrasla čitateljica iznova okrenula svojim nekoć omiljenim knjigama, činile poput šamara.
SEVERANCE
Bailey, David: engleski fotograf, rođen 1938. u londonskom East Endu. Počeo se zanimati za fotografiju tijekom vojne službe u Singapuru 1957. Radio je kao pomoćnik u nekoliko fotografskih studija dok nije počeo surađivati s britanskim Vogueom početkom 1960-ih. Jedan je od fotografa zaslužnih za kreiranje i dokumentiranje “Swinging London” scene. Jedan je od prvih fotografa celebrityja, a uskoro je i sam postao celebrity. Fotografirao je Beatlese, Rolling Stonese (slavna fotografija na kojoj Brian Jones hoda mrvicu odvojeno od ostatka benda, snimljena unutar neolitskog kamenog kruga u Aveburyju), Andyja Warhola, londonske gangstere Ronnieja i Reggieja Kraya, golog Alicea Coopera sa zmijom i brojne druge.
Autor: Lisk Feng
Nedavno sam se našla u nezgodnoj situaciji koja je uključivala moj privatni fejzbuk status i relativno poznatu pjevačicu kojoj ga je netko od mojih „prijatelja“ kopi-pejstao ili prepričao. Onda je ona napisala status koji je za razliku od mog bio vidljiv svima, ne samo njezinim prijateljima, pa je nastao sveopći antifeministički kuršlus koji još uvijek traje jer se sa socijalnih mreža preselio u medije. Kako se ispostavilo tom prilikom, javnost još uvijek ne zna uočiti bitnu razliku između socijalnih mreža i sredstava javnog informiranja. Nažalost, ljudima koji tu razliku ne vide pa jednako vrednuju kritički tekst od tri kartice i nečiji status od 140 znakova, mediji mogu vrlo lako pod vrijedne informacije i vijesti podvaliti bilo što, uključujući i činjenicu da sam nekoga na Facebooku ili Twitteru nazvala idiotom.
Osmog se marta u njujorškoj MoMA-i otvorila retrospektiva slavne islandske glazbenice Björk. Na izložbi su izloženi vizualni materijali, audio i video instalacije, instrumenti, kostimi i slični predmeti koje je glazbenica koristila tijekom svoje više od 20 godina duge karijere. Iako sam fan njezine glazbe, nisam joj baš sklona kao ličnosti, s obzirom da se ograđuje od feminizma (jednom izjavljuje: “I don’t identify as a feminist because I think it would isolate me. I think it’s important to do positive stuff. It’s more important to be asking than complaining”). Početkom prošlog mjeseca otvorena je i izložba Davida Bowieja (Muzeja Victoria & Albert) u Pariškoj filharmoniji.
Japanska je pornografija grotlo perverzije. No posebno je opscen njezin nacrtani, hentai dio. Hentai je po definiciji seksualna perverzija u najširem smislu te riječi i znači abnormalan seksualni nagon i osobu koja taj nagon osjeća. Paradoksalno, za sadržaj koji društvo smatra abnormalnim (iako to u najvećem dijelu uopće nije), hentai je vrlo rasprostranjen i široko prihvaćen u suvremenoj popularnoj kulturi, ne samo japanskoj. Štoviše, ako je Japan po nečemu danas poznat, onda je to upravo animirana pornografija koju ta dalekoistočna zemlja „najnormalnije“ masovno producira i distribuira svud po svijetu.
Svi prilozi iz stripa “This One Summer”
Jedan od najiščekivanijih trenutaka djetinjstva uvijek je bio posljednji zvuk školskog zvona prije početka ljetnih praznika, tog magičnog razdoblja čiji potencijal da istovremeno bude iznimno zabavan i ekstremno dosadan nekako uvijek do kraja ostaje nerazriješen. Tako dani slobode i bezbrižnosti koji se stapaju jedan u drugi postaju savršena prilika za novu avanturu, prijateljstvo ili romansu, dok nada kako će baš ovo ljeto biti ono koje će promijeniti sve polako prelazi u nostalgiju i čeznuće za prošlim vremenom, koji karakteriziraju svaki povratak u školske klupe.
