Poput mnogih muškaraca u adolescenciji i dvadesetima, u osvit novog tisućljeća pronašla sam odgovore koje nisam ni tražila u Fincherovom „Klubu boraca“. Dok je Brad Pitt na vrhuncu ljepote uzvikivao da nisam svoj posao, nisam svoj auto, nisam svoj bankovni račun, cijelim sam bićem osjećala da ne, ne, nisam, i to ne zato što nijedno nisam imala. Imala sam četrnaest godina i malu vatru koja se hranila takvim zapaljivim riječima. Gledajući „Klub boraca“ danas, nakon punih 15 godina, pronalazim samo jednu uzbudljivu stvar – njeno ime je Marla Singer.
We Need To Talk About Kevin
Jedna od stranica u radosnici moga starijeg sina potpuno je ispisana sitnim, nervoznim rukopisom. Stranica je predviđena za unošenje datuma o cijepljenju i ozbiljnijim bolestima; ja sam je ispisala detaljnim analizama simptoma, liječničkih mišljenja i osobnim zapažanjima vezanim uz više zdravstvenih problema koji su nas zaskočili gotovo odmah po njegovom rođenju. Na sreću, radi(lo) se o blažim tegobama, a neke od liječničkih bojazni s vremenom su se pokazale kao neutemeljene. Međutim, ta me stranica s gustim redovima gotovo nečitljivih riječi, od kojih su neke napisane velikim slovima ili podcrtane kako bi se naglasila njihova važnost, uvijek podsjeti na vruće ljetne mjesece 2012. godine kada je očaj koji sam osjećala zbog stvari koje su mi se tada činile bezizlaznima i nerješivima bio gotovo opipljiv.
Sve fotografije iz filma “Zimski san”
*Upozorenje: tekst sadrži spoilere!
Prvi kadar Zimskog sna počinje after the fact: vatra je ugasla, magla rata se raspršila, nema preživjelih. Okružen propupalim vulkanskim sedimentima centralne Anatolije, moderni vlastelin Aydin rezignirano stoji usred zgarišta, poput generala u nevjerici Pirove pobjede. Gubitnica je njegova mlada supruga Nihal, a poprište tog dirljivog rata do uništenja njihov velebni hotel – jedno od onih trendy pitoresknih zdanja koja uzdižu „autentičnost“ na nivo fetiša. Kamera je sve samo ne turistička, a oni koji su očekivali spektakularne širokokutne panorame ostat će zakinuti: anatolski krajobraz sveden je na proscenij.
Veljača je i nećete izbjeći ljubav, pa najbolje da je prigrlite. Tjedan nakon Valentinova, od 16. do 20. veljače, na Mufu ćemo provesti baveći se romantičnom ljubavlju.
Žudimo, naravno, za vašim doprinosom!
Zanimaju nas analize, eseji, ilustracije i dekonstrukcije ljubavi kao institucije i diskursa. Romantične komedije, breakup pjesme, politike ljubavi, mazohizam, Glorijini ljubići, shipping, discipliniranje neprikladnih osjećaja, ruže, monogamija, mehanika poljupca, ljubav kao revolucija – sve su teme poželjne.
Javite nam se na mail ili Facebook. I požurite, naša čežnja je jaka.
FEMALE AUTHOR
Izvor za sve gifove: muf.com.hr
Lana: Kakva vam je epizoda?
Asja: Pomalo bezze
Maša: Meni je epizoda fantastična! Gledala sam je tri puta 🙂
Lana: Meni je isto baš super!
Asja: Prvi dio bez Hanne mi je meh
Lana: Nema nijedne scene koja mi nije jebena
Asja: Drugi dio je bolji
Maša: Bilo je puno zanimljivih konfrontacija!
Lana: Svi su likovi bili jako aktivni
Maša: Početak s Jessom…
Lana: I njenim customized Macom
Postoje sadržaji čiji puni interpretacijski potencijal možete dosegnuti samo ako ih asocirate s drugim, istovjetnim sadržajem. Prije par godina u kratkom sam vremenskom razdoblju, na primjer, pogledala dokumentarce Whores’ Glory (2011) i Jiro Dreams of Sushi (2011). Pojedinačno su i jedan i drugi bili jako dobri, ali kad sam ih krenula tumačiti naporedo, postali su puno zanimljiviji. Ideja „vještine“ koju su oba dokumentarca tematizirala, iako iz različite perspektive, stvorila je čvorište koje me doslovno mučilo zadnje tri godine. Tek nakon što sam prije nekoliko dana pogledala Whiplash (2014), taj se interpretacijski čvor napokon krenuo razvezivati.
